Ubrzo smo ostvarili kontakt s tvrtkom Ultima koja je zajedno s REGOS-om implementirala ovu uslugu, a što smo ih sve upitali pročitajte u ovom intervjuu.

Ultimu čini ultimativni trojac (počevši s lijeva): Darko, Vedran i Luka

LZS: Prvi je put za Ultimu većina nas čula nedavno kroz medije, kad ste predstavljeni kao realizator REGOS-ovog projekta baziranog na slobodnom softveru. Vijest je odjeknula našom zajednicom okupljenom iza portala “Linux za sve” jer je prvi puta naglašeno da se slobodan softver koristi u državnoj upravi. Možete li se za početak predstaviti našim čitateljima?

Ultima: Ultima je osnovana 2004. godine. Trenutno imamo 3 zaposlena, a krajnji cilj nam je maksimalno 6-7, iz razloga što želimo ostati mala i efikasna tvrtka. Ured imamo u Zagorju, točnije u gradu Pregradi. Temeljna djelatnost nam je projektiranje i razvoj web aplikacija temeljenih na Linux, Apache, PHP i MySQL/PostgreSQL platformi. Svaki od sustava prilagođen je specifičnim potrebama korisnika, tako da ne možemo posebno istaknuti neki proizvod, već se oni nalaze u rasponu od ERP sustava za upravljanje proizvodnjom tiskara do teritorijalno strukturiranih baza podataka i s njima povezanih komunikacijskih servisa. U zadnje vrijeme uglavnom projektiramo sustave za SMS i e-mail komunikaciju, u koje se REGOS-ov savršeno uklapa.
Ova raznolikost proizvoda upravo je i naš najveći organizacijski izazov jer s jedne strane želimo ostati fleksibilni prema korisnicima, a s druge strane te sustave interno ipak svesti na što je moguće manje razlike. Zato dosta energije ulažemo u razvoj zajedničkog frameworka za sve aplikacije.

LZS: Da se odmah vratimo na REGOS-ov projekt…
Ako nam možete otkriti tajnu s čije je strane došla inicijativa da se naglasi korištenje slobodnog softvera u projektu? Je li REGOS inzistirao da rješenje bude u skladu sa smjernicama ove i prošle Vlade o korištenju softvera otvorenog koda u državnoj upravi?

Ultima: Inicijativa za korištenje tehnologija otvorenog koda je u skladu s Programom Vlade RH za mandat 2011.-2015. došla od strane Ministarstva rada i mirovinskog sustava, s tim da ju je REGOS bezrezervno podržao i proveo. Tijekom razvoja, testiranja i implementacije blisko smo surađivali s REGOS-om i moramo priznati da nije bilo nikakvih poteškoća u smislu inzistiranja na drugim i drukčijim tehnologijama.

REGOS-ov sustav za isporuku elektroničkih dokumenata – Ena

LZS: Smatrate li da će se nakon ove dobre medijske popraćenosti nešto promijeniti u praksi, odnosno da će se i druge državne institucije više orijentirati na slobodan softver nego što su to činile dosad?

Ultima: Nadamo se da hoće. Vidite, najveći je problem što ljudi općenito teško prihvaćaju sve novo i drukčije, posebno iz razloga što ne znaju što od tog novog mogu u praksi očekivati. Kod državnog IT-a se to manifestira na način da postoje tehnologije koje se koriste 5, 10, 20 ili više godina, koje su vjerojatno preskupe i na neki način neadekvatne za zadatak koji odrađuju. Međutim, točno su poznati svi načini na koje su neadekvatne, poznate su procedure zaobilaženja problema i na raspolaganju postoje stručnjaci koji će za određenu svotu osigurati da sustav na kraju odradi što treba. Rukovoditelji se rijetko odlučuju na riskiranje s uvođenjem novih tehnologija za rješavanje starih zbog straha od novih i nepoznatih problema. Mislimo da je iz tog razloga potrebno posebno poticati korištenje slobodnog softvera jer se po inerciji sigurno neće ništa promijeniti. Dobar primjer je PostgreSQL, za koji smatramo da je izuzetna relacijska baza, sposobna podržati većinu baza RH, međutim kod nas se ne sreće često u produkciji, malo je ljudi koji s njim rade i gotovo nitko nema certifikat. Počnu li se ovakve tehnologije češće koristiti, povećat će se i broj kvalificiranih stručnjaka.

LZS: Vjerujete li da se mogu postići uštede u državnom i javnom sektoru koristeći slobodan softver? Microsoft i HP tvrde da to nije moguće…

Ultima: Na popis dodajte IBM i Oracle pa ćete dobiti impresivnu grupaciju koja želi osigurati da prihodi nastave teći u njihovom smjeru. Kreativno tumačenje nekih brojki koje će poslužiti tom cilju nije veliki problem. Stvar je kapitalizma – oni odgovaraju svojim vlasnicima koji žele povećanje prihoda. Situacija se ipak mijenja. S obzirom na to da je korištenje tehnologija otvorenog koda neminovno, investiraju u to područje. Ne bi da ne moraju i da slobodni softver nema budućnosti. Činjenica je svakako pohvalna i vrlo zanimljiva, posebno kod Microsofta koji, za razliku od ostalih, nema tradiciju korištenja open-source zajednici bliskog UNIX-a i nekih filozofskih koncepata koji dolaze u paketu s njim.

No, da se vratimo pitanju ušteda… Većina poslovanja u državnoj upravi na client strani se može svesti na korištenje browsera i LibreOffice paketa. Ne sve i ne uvijek, ali većina ipak da. Tu su svakako moguće uštede na licencama za operativni sustav, softverski paket za pisanje dopisa i izradu tablica te za neke druge specifične aplikacije kod kojih postoji besplatni ekvivalent. Svi će vikati “ali, mi smo specifični!”. Međutim, zadatak je managementa, a to je u slučaju države Vlada, da kaže “OK, jeste, ali svima nam je u interesu da te specifičnosti svedemo na minimum pa idemo vidjeti kako se to može učiniti”. Na serverskoj strani bi za početak bilo dobro kompletnu hardversku infrastrukturu konsolidirati unutar nekoliko podatkovnih centara, tako da se nabava i održavanje mogu kvalitetnije pripremiti i pratiti. Zbog ekonomije obujma se mogu postići povoljnije cijene u odnosu na situaciju kad svaka institucija za sebe naručuje opremu i upravlja infrastrukturom. Serveri se mogu i moraju virtualizirati unutar clouda. Osim virtualizacijske tehnologije, neki univerzalni servisi kao što su firewall, DNS, e-mail, anti-spam, a uz određeni trud možda i relacijska baza podataka, mogu se pokriti tehnologijama otvorenog koda kod kojih nema plaćanja licenci. Osim nekih ogromnih legacy sustava kakve imaju FINA i APIS, većina serverskih aplikacija može se migrirati u open-source cloud. Čak i u slučaju kad su na njemu virtualizirani operativni sustavi koji nisu open-source. Komercijalna cloud rješenja poput Amazonovog AWS-a dobar su primjer koji se može emulirati za potrebe državne uprave. Kad smo već kod toga, Amazon, Google, Facebook, eBay i Wikipedia bi vjerojatno vrlo teško postojali, a zasigurno ne u ovoj veličini, bez tehnologija otvorenog koda. S druge strane, te tehnologije upravljaju obujmom podataka i brojem transakcija koje čitava Republika Hrvatska neće tako skoro biti u stanju ni generirati.

REGOS prvi među državnim institucijama inicirao upotrebu slobodnog softvera (izvor: tportal.hr)

LZS: Vaše rješenje napravljeno za REGOS bazirano je na CentOS-u, PHP-u, Apacheu i PostgreSQL-u. Je li i vaš proizvod otvorenog koda? Ako ne, imate li namjeru izdati ga pod nekom slobodnom licencom?

Ultima: Ne, sustav koji smo implementirali nije otvorenog koda, iako je kod predan REGOS-u. Ovo je uobičajena ugovorna praksa kojom se državna uprava osigurava u slučaju kad dobavljač više nije u mogućnosti održavati sustav te ga se tada predaje na održavanje trećoj strani. Ne vjerujemo da ćemo ga ikad izdati pod slobodnom licencom jer bismo time prikazali interne procese i informacije o korisniku koje smo ugovorom o čuvanju poslovne tajne dužni čuvati. Međutim, ono što planiramo izdati pod slobodnom licencom odnosi se na generički dio sustava.

LZS: Surađujete li sa zajednicom koja stoji iza projekata koje koristite? Jeste li razmatrali da pomognete tim projektima donacijama ili na neki drugi način?

Ultima: Za sustave koje izgrađujemo koristimo CodeIgniter. Odabrali smo ga nakon višemjesečne usporedbe različitih slobodno dostupnih PHP frameworka. Dobro je dokumentiran, brzo se izvršava, jednostavne je i logične strukture, implementira MVC arhitekturu te pruža kvalitetan skup funkcija za uobičajene zadatke kao što su upravljanje konfiguracijom, interakcija s bazama podataka, validacija formi, upravljanje prijevodima itd. Povrh osnovne funkcionalnosti koju daje CodeIgniter, implementirali smo separaciju MVC komponenti po modulima, dodali mogućnost autorizacije korisnika i kontrole njihovih prava pristupa, prilagodili generiranje korisničkog sučelja, integrirali klase za generiranje PDF dokumenata i slanje e-mail poruka te dodali još neke prilagodbe. Sve skupa napravljeno je sukladno preporukama OWASP Top 10. Postoji nekoliko infrastrukturnih komponenti koje još planiramo integrirati te ćemo nakon toga ovakav nadograđeni framework izdati pod BSD licencom. Smatramo da je naša moralna obveza odužiti se open-source zajednici, a najbolji način je upravo kroz PHP projekt, s obzirom da nam je to uža specijalnost. Međutim, prije toga imamo dosta posla oko uljepšavanja i prijevoda dijelova koda, pisanja dokumentacije za developere te uspostavljanje adekvatne support infrastrukture – blog, wiki i forum stranica. Navedeno planiramo izvršiti tijekom iduće godine. Prije toga, kroz mjesec-dva, kao open-source ćemo ponuditi jedan WordPress plugin. Ovo je jedan iskorak kojem se silno veselimo, posebno zbog zajednice koju se nadamo okupiti oko naših softverskih rješenja.

Svoja rješenja Ultima bazira na PHP-u, PostgreSQL-u, CentOS-u itd.

LZS: Od kud uopće ideja da nudite proizvode i usluge vezane uz slobodan softver?

Ultima: Nekad davno, prije otprilike 11 godina i prije Ultime, našli smo se u nekoliko situacija u kojima je trebalo relativno brzo i uz proračun od nula kuna implementirati rješenja kroz web platformu. Tad smo otkrili Red Hat Linux (7.3 da budemo precizni), PHP i MySQL. Bila je to ljubav na prvi pogled. Kasnije smo koristili Red Hat 8.0, 9, nekoliko verzija Fedore i na kraju završili na CentOS-u. U međuvremenu je Oracle dobio skrbništvo nad MySQL-om, što nije nužno loše, ali neki drugi potezi, poput prestanka razvoja OpenSolarisa, tužbi vezanih za JVM i čudne situacije oko upravljanja OpenOfficeom, samo su nas dodatno potaknuli na korištenje PostgreSQL-a. Prethodno smo ionako razmatrali njegovo korištenje zbog funkcionalnosti koju pruža. PHP je oduvijek konstanta.
Navedene su tehnologije prije svega pouzdane. Osim toga su i besplatne. Sustave koje izgrađujemo temeljimo na njima zato jer je to dobro za naše korisnike.

LZS: Radite li isključivo rješenja bazirana na slobodnom softveru? Ako ne, koji vam je kriterij izbora između vlasničkog i slobodnog softvera? Može li se opstati u Hrvatskoj baveći se samo slobodnim softverom?

Ultima: Da, isključivo! Prema tom konceptu poslujemo od osnutka tvrtke i ne planiramo ga mijenjati. U zadnjih pet godina bilježimo polagan, ali konstantan rast prihoda. Znači – može se.

LZS: Osim vas, znate li možda koliko se tvrtki u Hrvatskoj bavi ponudom i izradom rješenja baziranih na slobodnom softveru?

Ultima: Ima ih, međutim teško je reći koliko točno. Surađivali smo s različitim sjajnim ljudima i tvrtkama koje izgrađuju rješenja bazirana na slobodnom softveru. Kao izvrstan primjer moramo posebno istaknuti tvrtku Netgen koja nam je oduvijek bila uzor i dokaz da se korištenjem slobodnog softvera, strpljivim i kvalitetnim radom dugoročno mogu postići dobri rezultati, kako na domaćem, tako i na inozemnom tržištu.
Nadamo se da će naš projekt za REGOS potaknuti državnu upravu na češće traženje rješenja temeljenih na slobodnom softveru te da će kolegice i kolege iz drugih tvrtki koje se time bave dobiti priliku tamo gdje do sada nije postojala. Na ovaj način bi i novac iz proračuna ostao u Hrvatskoj. Mislimo da realno postoji dovoljno stvari koje u državnom IT-u treba napraviti ili ispraviti i da postoje open-source tehnologije kojima se to može adekvatno učiniti.

LZS: Jesu li vaši klijenti isključivo iz Hrvatske ili surađujete i s inozemstvom? Ako surađujete i s inozemnim tvrtkama, možete li nam reći radi li se o značajnijem postotku vašeg poslovanja te jesu li stranci zainteresirani za suradnju s hrvatskim IT tvrtkama?

Ultima: Isključivo iz Hrvatske. Izlazak na inozemno tržište nam je jedan od strateških ciljeva.

LZS: Možete li nam objasniti, kao npr. klijentu, koje sve pogodnosti ostvarujemo ako koristimo rješenja bazirana na slobodnom softveru, odnosno otvorenom kodu? Što vaši klijenti kod takvih rješenja prepoznaju kao konkretnu prednost?

Ultima: Dugoročno ćete uštedjeti na softverskim licencama. Dosad se protiv toga nitko nije bunio. Nadalje, tehnologije na kojima će se temeljiti sustav koji ćemo 100% prilagoditi vašim potrebama koriste sustavi kao što su Facebook i Wikipedia. Ako je dobro za njih, zašto ne bi bilo i za vas? I konačno, kod naših postojećih korisnika takvi ili slični sustavi funkcioniraju 24/7/365 dugi niz godina. Naglašavamo i prednosti otvorenog koda, od kojih je najveća ta da se izbjegava vendor lock-in i s njim vezani nepredviđeni troškovi. Dosadašnji korisnici uglavnom nisu bili posebno zainteresirani za taj aspekt pa ispada da je interesantniji nama developerima. Bitno im je da sustav bude pouzdan, što jeftiniji i da se u slučaju bilo kakvih problema isti mogu što brže otkloniti.

LZS: Ostavljate li pravo kupcu vašeg softvera da ga kasnije sam prilagodi ili unajmi treću stranu da to napravi umjesto njega? Ako da, pod kojim uvjetima?

Ultima: Kod svakog projekta se trudimo što kvalitetnije realizirati ono što se od nas traži. Poštujemo korisnike, trudimo se sagledati probleme iz njihove perspektive, uvijek iskreno razgovaramo o mogućim opcijama i u konačnici implementiramo sustav kao da to radimo za sebe. Ovo nisu floskule, već poslovna politika koje se strogo držimo i koja nam je omogućila da s korisnicima izgradimo dugoročan odnos i suradnju na obostranu korist. Ustvari, vjerujemo da je to jedini način za dugoročni uspjeh u poslu. Prvi sustav koji smo implementirali prije više od osam godina još uvijek održavamo.

Dakle, dosad nismo imali zahtjeva za prepuštanjem koda korisniku, iako nemamo apsolutno ništa protiv toga ako bismo se tako dogovorili. Postoji, doduše, jedna iznimka… Imali smo korisnika s kojim smo dobro surađivali više od godine dana, no u jednom trenu je CRM sustav počeo koristiti za slanje spamova. Prvo smo ga zamolili da prestane (pravno nažalost nismo mogli ništa drugo jer je softver na njegovom serveru, njegovo vlasništvo, i s njim ima pravo raditi što želi), no nije odustajao te je u jednom trenu čak tražio migraciju na neki spammer-friendly server. Iz etičkih razloga nismo željeli više u tome sudjelovati pa smo ga zamolili da angažira nekog trećeg. Prepustili smo source bez ikakve rasprave i u principu ni ne želimo znati što se dalje događalo…

Razvojno okruženje u Ultimi čini slobodan softver

 LZS: Ako nije poslovna tajna, koji operacijski sustav i alate koristite unutar tvrtke za razvoj vaših proizvoda? Kakve su i ima li uopće prednosti pri razvoju vlastitih rješenja baziranih na slobodnom softveru u odnosu na vlasnički?

Ultima: Koristimo CentOS na internom serveru za development i testiranje, na radnim stanicama i za produkciju kod korisnika. Imamo samo jednu Windows virtualnu mašinu za testiranje prikaza sustava koje razvijamo u različitim browserima. Nadalje, koristimo KVM virtualizaciju, LUKS diskovnu enkripciju, Samba file sharing (interno), KDE desktop (interno na radnim stanicama – serveri, naravno, nemaju GUI), Postfix MTA, Dovecot IMAP server (interno), Apache web server, PostgreSQL, MySQL, OpenVPN, Nagios za nadzor servera i kritičnih servisa koji se na njima pokreću, OTRS ticketing sustav te MediaWiki za pisanje i ažuriranje interne i korisničke dokumentacije. Prednost ovih tehnologija je da rade jako dobro i stabilno jednom kad ih ispravno postavite. Besplatne su, a ako se negdje javi potreba za prilagodbom ili proširenjem, možete to sami učiniti jer se radi o open-source rješenjima. Naravno, morate razumjeti što radite… Mladim poduzetnicima koji tek ulaze u posao ovo je izvrsna alternativa, jer uz minimalna ulaganja i potpuno legalno mogu postaviti zdrave temelje za razvoj tvrtke. Nedostatak je što svaka od navedenih komponenti ima svoju vlastitu logiku prema kojoj funkcionira i neke mogućnosti koje nisu odmah očite. Konfiguracija se u većini slučajeva svodi na uređivanje tekstualnih datoteka koje mogu imati vrlo kompleksnu strukturu. Potrebno je dosta vremena i energije da biste ovladali njihovim korištenjem. Slobodni softver tjera vas na svakodnevno učenje. Mi inače mislimo da je to pozitivno!

LZS: Koji su po vašem mišljenju kvalitetni FLOSS alati koje biste preporučili mladim programerima?

Ultima: Za razvoj koristimo NetBeans IDE. Prethodno smo koristili Eclipse, no bio nam je previše trom i glomazan. Za upravljanje verzijama koda koristimo Git. Prethodno smo koristili Subversion. Version control je izuzetno koristan i u slučaju kad programer radi samostalno. Za timove od dvije ili više osoba je apsolutno neophodan. Za rad s bazama podataka koristimo pgAdmin i SQL Power Architect.
Onima koji se bave razvojem temeljenim na PHP platformi možemo preporučiti CodeIgniter PHP framework i jQuery JavaScript biblioteku. Ako imate potrebu generiranja izvješća ili kakvih drugih dokumenta, TCPDF će biti vaš dobar prijatelj.

LZS: Što biste preporučili mladim ljudima koji su upravo završili neki od fakulteta računalnih usmjerenja? Ima li posla u Hrvatskoj u toj struci?

Ultima: Posla ima. Počnite raditi što prije, a očekivanja prilagodite realnosti. Ako vam nitko ne pruži priliku, stvorite je sami. Budete li dobri u onome što radite, prije ili kasnije će vas netko zapaziti i honorirati uloženi trud. U početku razmišljajte kako ćete se dokazati u praksi, a ne o tome hoće li vam posao biti zanimljiv i plaća velika, no ne dajte se izrabljivati. U redu je jedno vrijeme zapeti i raditi koliko god je potrebno, međutim dugoročno morate stvoriti vremena za hobi, druženje s onima koje volite, tri zdrava obroka dnevno i dovoljno sna kako biste očuvali zdravlje. Priče o boljem životu u Kanadi ili negdje drugdje stoje, no uz količinu rada koju ćete tamo uložiti možete i u Hrvatskoj postići zapažene rezultate. Mi smo emigrirali iz Zagreba u Zagorje i tu nam je skroz dobro.

LZS: Želite li nešto poručiti našim čitateljima?

Ultima: Čestitamo ako ste dogurali do ove rečenice!
RPM je bolji od DEB-a.

Puno hvala na vašim odgovorima i želimo vam puno uspjeha u daljnjem poslovanju te što bolju suradnju s FLOSS zajednicom.

Radna atmosfera ili foto session?

O aktualnim temama smo porazgovarali s gospodinom Gregom Kroah-Hartmanom — čovjekom zaduženim za naš i vaš kernel, čovjekom zaduženim za Linux.

Greg Kroah-Hartman je Linux kernel developer. Trenutni je održavatelj -stable grane krenela zajedno s Chrisom Wrightom. Održava staging podsustav, USB, driver core, debugfs, kref, kobject, sysfs kernel podsustave i Userspace I/O zajedno sa Hansom J. Kochom, kao i TTY layer. Također je održavatelj linux-hotpluga i kreator udeva. Uz sav posao, te pakete održava i za Gentoo. Radio je za Novell u SUSE Lab Divisionu, a od 1. veljače 2012 radi za Linux Foundation. Trenutno radi puno radno vrijeme na Linux Driver projektu. Koautor je knjige Linux Device Drivers te autor knjige Linux Kernel in a Nutshell. Obavljao je i poslove urednika u Linux Journalu te piše za LWN.net.

O čemu smo pričali s Gregom, kakva su njegova razmišljanja i koju je poruku poslao našim čitateljima saznajte u nastavku.

LZS: Lijep pozdrav, Greg! Prije svega, zahvaljujem vam na ovom intervjuu u ime naše Linux za Sve zajednice. Možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima?

Greg: Zovem se Greg Kroah-Hartman. Razvijam Linux kernel, radim za Linux Foundation i obavljam razne poslove vezane uz kernel.

LZS: Kako biste opisali svoju ulogu u zajednici? Na kojim projektima radite?

Greg: U Linux kernel zajednici sam odgovoran za izdavanje stabilnih verzija kernela. Također održavam podsustave za USB, staging mess za drivere i različite druge podsustave (char, tty, serial, misc, debugfs, sysfs i vjerojatno još par ostalih kojih se sada ne mogu sjetiti).

LZS: Kako ste postali kernel developer?

Greg: Bio sam programer ugrađenih sustava u tvrtki koja je proizvodila čitače bar koda. Radio sam na implementaciji USB sučelja za naše uređaje i isprobavao ga na svim tada dostupnim operativnim sustavima. Oduvijek sam volio koristiti Linux, ali u to doba Linux kernel nije u svom glavnom stablu imao podršku za USB. Počeo sam obraćati pažnju na razvoj USB podrške u kernelu i slati zakrpe za uređaje kojima sam imao pristup da bi oni radili kako treba. Vrijeme je prolazilo i ja sam počeo pisati nove drivere za USB uređaje koje sam imao (to su bili različiti “USB na serijski port” uređaji). Lokalna tvrtka je tražila nekog tko bi posvetio puno radno vrijeme Linux kernelu. Prijavio sam se 1999. godine i od tada je rad na kernelu moj posao.

Greg K. Hartman i Linus

LZS: Nešto što nas sve zanima – koja je vaša distribucija izbora i koje alate za produktivnost koristite? Koje programe koristite na svom računalu?

Greg: Koristim mnogo različitih distribucija. Na svom stolnom računalu koristim openSUSE Tumbleweed (zato što sam odgovoran za tu distribuciju). Na laptopu koristim Arch Linux jer je to bila jedina distribucija koje je radila na njemu kad sam ga dobio. Moji lokalni sustavi vrte Gentoo Linux, a moji udaljeni sustavi koriste Amazon Linux AMI (radi se o EC2 instanci).

Kao radno sučelje na svom desktop računalu koristim GNOME 3, a na laptopu koristim i3 sa GNOME 3 jezgrom. Cijeli dan provodim u muttu s emailovima, uređujući u vimu. Bez nekog posebnog razloga izmjenjujem Firefox i Chrome kao zadani internetski preglednik.

LZS: Što biste rekli o svom doprinosu razvoju kernela?

Greg: Volim to raditi.

LZS: Linus vas smatra osobom od povjerenja i navodi vas kao jednog od najpouzdanijih doprinositelja. Kako bi opisali svoj odnos s Linusom?

Greg: Imamo profesionalan odnos. Surađujemo putem emaila i susrećemo se na raznim konferencijama diljem svijeta.

LZS: Što mislite o suradnji Linux developera i proizvođača hardvera?

Greg: Mislim da je vrlo dobra. Velika većina doprinosa u kernelu dolazi direktno od developera koji su zaposleni kod proizvođača hardvera. Bez njihove podrške Linux danas ne bi bio toliko dobar.

LZS: Linux često kritiziraju zbog problema s određenim driverima.

Greg: Zaista? Linux podržava više uređaja nego bilo koji drugi operativni sustav. Također podržava više različitih tipova procesora nego bilo koji drugi operativni sustav. Gotovo svi ti driveri rade na svim tipovima procesora, što znači da Linux podržava više hardvera nego bilo koji operativni sustav u povijesti računarstva.

Istina, driveri su vrlo osobna stvar. Nema veze što Linux podržava desetke tisuća drugih uređaja; vama su važni samo onih 5-6 koje imate na svom računalu. Ako oni ne rade, imate pravo biti uznemireni.

Bez obzira na to, ne znam za hardver koji ne radi kako treba s driverima za Linux. Znate li vi? Ako netko zna, molim ga da mi javi i ja ću preko Linux Driver projekta surađivati s proizvođačima da im Linux driveri prorade.

LZS: Kako rješavate slučajeve kad vam neki proizvođači jednostavno odbiju dati izvorni kod za drivere i na taj način rade veliku štetu Linuxu?

Greg: Ah, te dvije zločeste video driver tvrtke! Iskreno, to me uopće ne brine. Radi se o samo dva “sićušna” drivera, a open source driveri ugrađeni u kernel podržavaju gotovo sve tipove hardvera kao i ovi vanjski, tako da je to u današnje vrijeme stvarno zanemarivo.

Ne bih rekao da su te tvrtke ikada “oštetile” Linux, budući da nam ide tako dobro. Zar ne?

LZS:  Sad kad je Steam konačno dostupan na Linuxu, kakva su vaša očekivanja što se tiče drivera?

Greg: Steam je dostupan na Linuxu i radi fantastično. Posjetio sam Valveove developere nekoliko puta (živimo u istom gradu) i već nekoliko mjeseci igram igre na njemu. Nisu mi poznati nikakvi problemi s driverima koje uzrokuje Steam i igre na njemu. Jesu li vama poznati?

LZS: Hoće li to prisiliti proizvođače grafičkih kartica da postanu otvoreniji prema slobodnom softveru?

Greg: Ne vidim zašto bi to uopće promijenilo trenutno stanje. Vi mislite da bi?

LZS: Možemo li očekivati bolje vlasničke drivere?

Greg: Već postoje bolji otvoreni i vlasnički driveri koji su rezultat suradnje između Valvea i proizvođača grafičkih kartica. Tako da je svatko tko koristi Linux već sada na velikom dobitku.

LZS: Smatrate li da je FLOSS pokret uspio zadržati pozitivan moment? Hoćemo li u narednim godinama viđati napredak, stagnaciju ili pak nazadovanje FLOSS projekata?

Greg: U ovom trenutku ne primjećujem nikakve znakove usporavanja Linuxa. Vidite li ih vi?

LZS: Imate li kakvih informacija o tome na koji način, kada i gdje Canonical doprinosi razvoju kernela?

Greg: Da, pogledajte izvještaje koje Linux Foundation objavljuje svake godine, a koje i ja pomažem pisati. U njima detaljno piše o doprinosima za Linux kernel. Također, lwn.net objavljuje “Tko je napisao 3.x kernel” članak za svako izdanje kernela, u kojem se detaljno vidi koji pojedinci i tvrtke doprinose razvoju Linux kernela. Za odgovor na vaše pitanje pogledajte te izvore.

LZS: Što mislite o tenzijama između Canonicala i FLOSS zajednice koje viđamo u medijima?

Greg: O kakvim tenzijama konkretno govorite?

LZS: Mnogi korisnici optužuju Canonical da nisu dovoljno otvoreni i da ne daju dovoljno zajednici.

Greg: Da, čuo sam za te prigovore.

LZS: Također, postoji taj pokret unutar Ubuntu zajednice koji postavlja Marka u položaj svojevrsnog božanstva, a tu su i konstantne prepirke sa FSF-om i Stallmanom.

Greg: Ljudi se vole svađati. Bolje je ignorirati ih i raditi svoje.

LZS: Kakvo je vaše mišljenje o Canonicalu i njihovoj viziji operativnog sustava?

Greg: Budući da ne koristim Ubuntu ni na jednom od svojih računala, žao mi je, ali nemam nikakvo mišljenje o tome.

LZS: Što mislite o odnosu između GPLv3 i GPLv2 licence? Određene stavke u GPLv3 zahtijevaju da svaki plugin mora biti otvorenog koda (ne nužno GPLv3). Je li takav model licenciranja uopće moguć u slučaju Linux kernela i kakvo je vaše mišljenje o tome?

Greg: Dio developera Linux kernela je izdao izjavu o GPLv3 u fazi izrade njegovog nacrta. Mnoga pitanja iz te izjave nisu razriješena u konačnoj v3 verziji licence. Pomogao sam napisati tu izjavu, tako da ju možete uzeti kao moje mišljenje o tom pitanju.

Isječak iz filma Software wars

LZS: Odmaknimo se na trenutak od Linuxa – recite nam što mislite o novom izdanju Windowsa? Čini li vam se njihova radikalna promjena korisničkog sučelja kao pametan potez ili kao propala strategija?

Greg: Koristio sam Windows 8 samo pet minuta prije nego sam ga obrisao sa testnog laptopa i instalirao Linux na njega tako da, na žalost, stvarno nemam mišljenje o njihovoj promjeni ili njihovoj strategiji.

LZS: Vratimo li se natrag u svijet Linuxa, možemo vidjeti da se sučelja prilagođena touchscreen uređajima sve više razvijaju. Međutim, nedostatak opcija za prilagođavanje sučelja unosi nezadovoljstvo i dio zajednice. Smatrate li njihovo nezadovoljstvo opravdanim?

Greg: Ne shvaćam. Moj Nexus 7 ima touchscreen sučelje, a ima hrpu opcija za prilagođavanje, a isto tako ga pokreće Linux. Što je uspjeh Androida na uređajima osjetljivima na dodir, ako ne dokaz da Linux može bez problema pokretati takav tip hardvera?

LZS: Prijeđimo na neke lakše teme. Kakvu glazbu slušate u trenucima opuštanja, a kakvu dok programirate?

Greg: Dok radim slušam dosta lokalnih neovisnih radio stanica koje streamaju preko Interneta: http://kexp.org

LZS: Koji je vaš savjet korisnicima koji se žele aktivno uključiti u razvoj kernela?

Greg: Nađite nešto u kernelu što vas smeta i radite na tome da to riješite. To može biti upozorenje koje vidite pri buildanju koda, ili želite da vam novi uređaj radi bolje s postojećim driverima, ili nešto drugo. Uglavnom, pronađite nešto do čega vam je stalo i počnite doprinositi u tom području. Dokumentacija u kernelu je odlično mjesto za početak traženja informacija potrebnih da biste pravilno doprinijeli.

LZS: Za kraj, vaša poruka našim čitateljima?

Greg: Ako imate problema s Linux kernelom, svakako ih recite nekom kernel developeru. Inače najvjerojatnije neće biti ispravljeni budući da kod nas rade sasvim u redu.

Nadam se da ste zadovoljni mojim odgovorima. Slobodno me priupitajte ako vas još nešto zanima.

Zahvaljujem,

Greg K-H

Slijedi izvornik intervjua na engleskom jeziku.

 

LZS: Hi, Greg. First of all, I would like to thank you for this interview on behalf of our “Linux za sve” community. Could you please briefly introduce yourself to our readers?

Greg: My name is Greg Kroah-Hartman and I’m a Linux kernel developer. I work for the Linux Foundation doing kernel-related things.

LZS: How would you describe your role in the community? What projects do you work on?

Greg: In the Linux kernel community, I am responsible for releasing the stable kernel releases. I’m also the kernel subsystem maintainer for USB, the driver core, the staging mess of drivers, and other various subsystems (char, tty, serial, misc, debugfs, sysfs, and probably a few others I forgot.)

LZS: How did you become a kernel developer?

Greg: I was an embedded systems programmer, working for a company that made bar code scanners. It was my job to implement the USB interface for our device, so I worked on testing it on all available operating systems. I had always liked using Linux, but at the time Linux did not have USB support in the main kernel tree. I started paying attention to the USB kernel development efforts and started sending patches in to get devices (that I had access to) to work properly. Time went on and I started writing new drivers for some USB devices that I had (various USB to serial devices). A local company advertised a full-time Linux kernel job. I applied and started there in 1999 and have been working full-time on the kernel ever since.

LZS: Here’s something everyone wants to know – what is your distro of choice and which productivity tools do you use? What software do you use on your computer?

Greg: I use a lot of different distros. On my desktop/workstation I use openSUSE Tumbleweed (as I’m responsible for that distro). On my laptop I run Arch Linux, as that is the only one that would work on it when I first got it. My local build system runs Gentoo Linux, and my remote build system runs Amazon Linux AMI (it is an EC2 compute instance).

For a desktop environment I use GNOME 3 on my desktop and i3 on my laptop with the GNOME 3 core underneath it. I spend all day in mutt for my email, and vim for editing. I alternate between Chrome and Firefox as my default browser for no good reason.

LZS: What would you say about your contribution to kernel development?

Greg: I like doing it

LZS: Linus considers you trustworthy and says you’re one of the most reliable contributors. What is your relationship with Linus like?

Greg: We have a professional relationship, working through email and seeing each other at various conferences around the world.

LZS: What is your take on the cooperation between Linux developers and hardware manufacturers?

Greg: Very good, the large majority of all kernel contributions come directly from developers employed by hardware manufacturers. If it wasn’t for their support, Linux wouldn’t be as good as it is today.

LZS: Linux is often criticized for problems with certain drivers.

Greg: Really? Linux supports more devices than any other operating system. It also supports more different CPU types than any other operating system, and almost all of those drivers work on all of those CPU types, making Linux support more hardware than any operating system has ever done in the history of computing.

Now, drivers are a very personal thing. It doesn’t matter if Linux supports ten thousand other devices – all you care about is the 5-6 that you have attached to your box. If they don’t work well, then you have every right to be upset.

That being said, I do not know of any hardware that does not work properly with Linux drivers, do you? If anyone does, please let me know and I will work with the hardware companies to get Linux drivers working for them, through the Linux Driver Project <http://linuxdriverproject.org>

LZS: How do you deal with instances where some manufacturers simply refuse to release the source code for drivers, thus doing a lot of damage to Linux?

Greg: Ah, those two pesky video driver companies. Honestly, I don’t worry about them at all. It’s only two “tiny” drivers, and the in-kernel open source drivers now support almost all of the same hardware types as the external ones do, so it’s almost a moot point these days. I wouldn’t say those companies have ever “damaged” Linux, given that we are succeeding so well, would you?

LZS: In terms of drivers, what are your expectations now that Steam will finally be available for Linux?

Greg: Steam is available for Linux and works wonderfully. I’ve visited the Valve developers a few times (we live in the same town) and have been playing the games on it for a few months now. I don’t know of any driver problems caused by Steam and the games on it, do you?

LZS: Will it force graphics card vendors to become more FLOSS-friendly?

Greg: I don’t see why it would change their current positions at all, do you?

LZS: Are we going to see better proprietary drivers?

Greg: You already have seen better drivers from both the open and closed video driver companies thanks to Valve and the work they have done with these companies. So everyone running Linux has benefited greatly already.

LZS: Do you think that the FLOSS movement has managed to preserve its positive momentum? Are we going to see a surge in FLOSS projects, or do you expect stagnation, perhaps even a decline in the years ahead?

Greg: I don’t see any signs of Linux slowing down at this time, do you?

LZS: Do you have any information about how, when and where Canonical participates in kernel development?

Greg: Yes, see the reports the Linux Foundation releases every year that I help write. They detail who is contributing to the Linux kernel. Also, lwn.net releases a “who wrote the 3.x kernel” article for every kernel release, which details the different individuals and companies that are contributing to Linux kernel development. See those sources for answers
to this question if you are curious.

LZS: What is your opinion on all these tensions between Canonical and FLOSS that we see in the media?

Greg: What tensions are you referring to?

LZS: Many users are accusing Canonical of not being open enough and not giving back to the community.

Greg: Yes, I have heard about those complaints.

LZS: And then there is a movement within the Ubuntu community that puts Mark in the role of some kind of god. Also, there is their constant arguing with FSF and Stallman.

Greg: People love to argue, it’s better to just do things and ignore them all

LZS: What is, then, your opinion of Canonical and their idea of the operating system?

Greg: I really have no opinion about it, as I don’t use Ubuntu on any of my systems, sorry.

LZS: What do you think of the relation between GPLv3 and GPLv2? There are some clauses in GPLv3 which practically demand that every plugin should be open source (not necessarily GPLv3). Is such a licensing model possible in the case of Linux kernel and what is your opinion on that matter?

Greg: A number of Linux kernel developers released a statement about the GPLv3 during its drafting phase. Most of the issues raised in that statement were not addressed in the final v3 version of the license. I helped write that statement, so you can consider that my opinion on the matter.

LZS: Let’s step away from Linux for a moment – tell us what you think of the new Windows release. Do you find their radical change of UI a smart move or a failed strategy?

Greg: I’ve only used the Windows 8 interface for about 5 minutes before deleting it from a test laptop that I had, and installed Linux on it, so I really have no opinion on their change or their strategy, sorry.

LZS: If we go back to the Linux world, we can see that interfaces with touchscreen adaptation are also being developed. However, they lack configuration options, which leaves parts of the community dissatisfied. Do you think their discontent is justified?

Greg: I don’t understand. My Nexus 7 is a touch interface, and it has a ton of configuration options on it, and it’s running Linux. How is the success of Android on touch devices not proof that Linux can handle these types of hardware devices just fine?

LZS: On to some lighter topics. What kind of music do you listen to while relaxing? What about music when you’re writing code?

Greg: I listen a lot to a local independant radio station while working that is streamed online as well: http://kexp.org

LZS: What advice would you give to users who wish to actively participate in (kernel) development?

Greg: Find something in the kernel that is bothering you, and work to solve it. It could be the fact that you see a build warning in the code, or you need to get a new device to work better with an existing driver, or something else. But find something that you care about and start contributing in that area. The in-kernel file, Documentation/HOWTO is the place to start reading about how to find the resources you need to contribute properly.

LZS: Your final message to our readers?

Greg: If anyone has any problems with the Linux kernel, be sure to tell a kernel developer about it. Otherwise it usually will not get fixed as it works just fine for us.

Hopefully I’ve answered these properly. Feel free to ask any follow-on questions that you might have.

Thanks,
Greg K-H

Intervju dogovorio i realizirao: Lutherus

Danas objavljujemo intervju s Mitrom Milutinovićem iz Slovenije i Valentom Turkovićem iz Hrvatske koji će nam reći nešto o projektu Slobodna i otvorena mreža.

Benčić: Možete li nam se ukratko predstaviti?

Milutinović: Pozdrav svima! Zovem se Mitar Milutinović i dolazim iz Slovenije. Student sam poslijediplomskog studija na sveučilištu Berkeley. Uključen sam na različite načine u projekt Otvorena mreža. Promoviram projekt pisanjem članaka i predstavljanjem projekta javnosti. Sudjelujem u stvaranju novih ideja, ispitujem i razvijam različite aspekte tehnologije koji se koriste u gradnji i održavanju mreže.
Postoje ljudi ne samo iz Slovenije već iz cijelog svijeta koji rade na ovom projektu. Surađujemo na sličnim projektima dijeleći znanje, iskustvo i kod. Najaktivniji u suradnji su studenti koji dijele i izmjenjuju svoje znanje i uče nove stvari. S druge strane, postoje mnogi koje su voljni doprinijeti projektu bez da se bave tehničkim aspektima projekta.

Turković: Pozdrav svima. Zovem se Valent Turković. Entuzijast sam i propovijedač (evangelist) slobodnog i otvorenog softvera, hardverski haker i osnivač osječkog ogranka HULK-a, aktivan sam u OpenStreetMap projektu, radim kao tehničar za mreže (optika, mrežni protokoli, ADSL, govorne usluge i sl.), ambasador sam Fedora projekta i voditelj Fusion Linux projekta. Zanima me domotika, pametne kuće i sve geeky stvari. Također, koordinator sam projekta “Otvorena mreža” u Hrvatskoj.

Nakon što sam odslušao prezentaciju Luke Mustafe na Otvorenom festivalu 2011 u Čakovcu, odlučio sam se pridružiti projektu te sam započeo promoviranje i izgradnju mreže u Hrvatskoj. Zajedno sa svojim kolegom Valentinom Šeferom predstavio sam projekt na konferenciji DORS/CLUC 2012 te u Makedoniji na geek/hack non-conference NSD 2012. Hrvatska verzija projekta je dio glavnog projekta, a naziva se “Projekt Otvorena mreža.”

Benčić: Možete li nam reći više o projektu? Tko je započeo projekt i kada?

Milutinović/Turković: Ideja o slobodnoj i otvorenoj mreži postoji već neko vrijeme. Postoje mnogi slični projekti diljem svijeta, neki komercijalni, a neki nekomercijalni. Projekt je u svojem sadašnjem obliku pokrenut 2009. godine u Sloveniji. Od tada se postupno razvija. Temeljen je na filozofiji otvorenog koda i zasniva se na meritokraciji i doprinosima s posebnim naglaskom na samoinicijativi.
Vođeni smo uvjerenjem da bi svi trebali imati slobodan pristup Internetu, ali projekt nije striktno definiran i postoje mnogi načini da se projekt razvija i izvan svojih okvira. Na primjer, proširili smo ovaj projekt dodavanjem različitih tipova senzora. Također, u projekt integriramo dijelove “Interneta stvari”, komunikacija stroja sa strojem.
Razvili smo softverska rješenja otvorenog koda kako bismo olakšali šire stvaranje ovakvih mreža. Jedno od glavnih rješenja je nodewatcher – web sustav za planiranje, postavljanje i praćenje mreže. Iako se radi o automatiziranoj procesnoj mreži, moguće je upravljati i mijenjati njezinu veličinu s pristupom od dna prema vrhu (eng. bottom-up).

AKO GOVORIMO SA STAJALIŠTA GLOBALNE POVEZANOSTI, OVAJ PROJEKT IMA BUDUĆNOST JER UVIJEK POSTOJI VIŠAK RESURSA KOJI SAMO MORA BITI PRERASPODIJELJEN. DIVNOG LI NAČINA DA SE PREMOSTE DIGITALNE RAZDALJINE!

Dakle, ovaj projekt predstavlja ideju da je putem međusobne suradnje moguće izgraditi vlastitu Internetsku infrastrukturu. Na taj način možemo razviti i povećati mogućnost spajanja na Internet. Internet nije nešto što se proizvodi, pakira i prodaje. Internet je sposobnost povezivanja. To se može ostvariti kreiranjem vlastitih veza i interakcija s drugima. Ako govorimo sa stajališta globalne povezanosti, ovaj projekt ima budućnost jer uvijek postoji višak resursa koje će samo biti potrebno preraspodijeliti. Divnog li načina da se premoste digitalne razdaljine! Pozivamo sve, pojedince, grupe, organizacije da nam se pridruže. S mnogo malih doprinosa možemo ostvariti velike stvari!

Benčić: Koja je bila vaša motivacija da započnete ovakav projekt? Odakle vam ideja?

Milutinović/Turković: Različiti sudionici u izgradnji mreže se pridružuju projektu s različitom motivacijom. Pridružuju se jer im se projekt čini zanimljivim i zato što mogu dosta naučiti. Ovo je također bio jedan od naših glavnih ciljeva na početku – nov i odličan način da naučimo mnogo; posebno da naučimo jedan od drugog.

Na početku je to sve bila zabava s tehnologijom. Ubrzo smo otkrili da sve može biti daleko više od igre i da možemo stvarnim ljudima omogućiti pravu vezu na Internet. Da bismo to ostvarili, morali smo razviti nužnu tehnologiju. Ne samo razviti nego i kombinirati postojeće tehnologije i povezati ih na način da budu dostupne svima tako da svi mogu vidjeti kako mreža funkcionira, prepoznati načine na koje mogu doprinijeti, pratiti statistiku mreže i svoj doprinos. Primjerice, dosta koristimo vizualni prikaz podataka.

Benčić: Koji je cilj ovog projekta?

Milutinović/Turković: Cilj projekta je omogućiti svima vezu na Internet. Zapravo želimo osposobiti ljude da sami postignu taj cilj. Prednost ovog pristupa je da ljudi nauče više o tehnologiji koju koriste i da ju bolje razumiju. Prema tome, više niste korisnik, već korisnik/kreator – istovremeno koristite i kreirate dalje.
Postajete kreator i omogućujete svima da uživaju plodove vaše kreacije – veća mreža, bolja povezivost i brži informacijski autoput. Na taj način veza s Internetom ostaje u rukama ljudi. Konkretan cilj je razviti sve potrebne tehnologije do one točke gdje će svi moći kreirati svoju bežičnu mrežu i povezati ju sa sličnim mrežama u okolici.

Benčić: Možete li objasniti tehnički aspekt projekta?

Milutinović/Turković: Glavna komponenta je web sustav “nodewatcher” koji omogućava ljudima da vide i razumiju mrežu. To se postiže sakupljanjem različitih podataka od svih čvorova na mreži poput propusnosti, broja spojenih korisnika, trenutnog stanja čvora itd.

Kada poželite kreirati novi čvor u mreži ili se spojiti na mrežu, to možete učiniti pomoću nodewatcherovog web čarobnjaka. Možete odabrati gdje želite da čvor bude, te koje uređaje imate. Na osnovu toga nodewatcher generira prilagođeni firmware za taj uređaj sa svim konfiguracijama već uključenima u njega. Nakon toga samo trebate flashati firmware u taj uređaj (najčešće običan WiFi ruter), uključiti ga u struju te u postojeću mrežnu infrastrukturu i tada je taj čvor kreiran. Nakon toga nodewatcher prati ponašanje čvora i ako postoje nekakvi problemi obavještava vas o tome.
Možete vidjeti kako je to ostvareno za Wlan Slovenija mrežu.

Benčić: Treba li korisnik imati nekakvo predznanje da bi se pridružio projektu? Ako da, što je potrebno znati?

Milutinović/Turković: Očekujemo da znate uštekati uređaj u struju ili postaviti veće antene (ako se odlučite na njihovo korištenje), probušiti rupe i sl … Znači, uglavnom posao oko montaže. Što se tiče IT dijela, naš glavni cilj je da dovedemo projekt do točke u kojoj predznanje više neće biti potrebno. Znači, ako osoba želi postaviti sličnu mrežu u svojoj okolici, treba samo instalirati nodewatcher na svoj lokalni server i pozvati ostale da se pridruže.

Jednom kad ovakva serverska instalacija postoji lokalno, sudjelovanje u razvoju čvorova je jednostavno i ne treba mnogo tehničkog znanja. Znači, trenutno radimo oko replikacije našeg pristupa da ostali mogu izgraditi slične mreže. Također, radimo na tome da nodewatcher postane modularan tako da ga lako možete proširiti svojim idejama, a i da možete svoje ideje podijeliti s drugima.

Benčić: Na koje načine pojedinac može sudjelovati u projektu?

Milutinović/Turković: Ljudi s tehničkim vještinama nam mogu pomoći oko razvoja softvera i širenja mreže. Ljudi koji nemaju tehničke vještine nam mogu pomoći oko dizajna (promotivni materijal, bojanje antena i sl.), dokumentacije, strukturiranja podataka, vizualizacije i prevođenja.
Također, svatko može financijski pomoći projektu donacijama ili kupnjom nekog od proizvoda iz naše web trgovine koja će uskoro proraditi. U Sloveniji već možete kupiti opremu za lakše postavljanje čvorova.

Benčić: Na koji vas način ljudi mogu kontaktirati ako se žele pridružiti projektu?

Milutinović/Turković: Ako vas zanima tehnologija koja se koristi, najbolji izvor je naš wiki. Također, možete nas kontaktirati putem mailing liste ili se pridružiti našem grupnom Skype chatu. Koristimo engleski jezik u komuniciranju jer je na taj način međunarodna suradnja jednostavnija. Koristimo GitHub za pohranu koda. Ako vas zanima kako je naša mreža raspodijeljena i kako izgleda, možete posjetiti našu web stranicu ili nas pronaći na Facebooku. Za hrvatske korisnike postoji Google grupa i Facebook stranica.

Benčić: Koji biste savjet dali osobama koje započinju svoj projekt temeljen na otvorenom kodu?

Milutinović/Turković: Savjetujem svima iz zemalja u kojima se ne govori engleski da započnu projekt na engleskom jeziku: kod, komentari, dokumentacija i karte. Na taj način je puno lakše razvijati globalno. Ako radite stvarno cool stvari neizbježno je da ćete prije ili kasnije naići na globalnu zainteresiranost. Uvijek održavajte otvorenu i stalnu komunikaciju sa svojom zajednicom i potičite članove da se uključe na koji god način znaju najbolje.

Budite prisutni i ako je to moguće pokušajte surađivati s lokalnim NGO-ovima (nevladinim organizacijama) ili sličnim organizacijama. Dobro je da dijelite svoje ideje i rješenja, ali isto tako dijelite izazove i probleme s kojima se susrećete. Sve je lakše kad vam pomaže netko tko već ima iskustva.

Izvori i reference:

Wlan Slovenia; Slike: Predstavljanje projekta Otvorena mreža; NSND Ohrid 2012- Predstavljanje projekta Otvorena mreža; DIY-Flickr

 

Članak je preuzet s Muktware web portala i objavljen je pod Creative Commons Attribution 3.0 Unported licencom.

Osim za potrebe razvoja kôda, sustavi za kontrolu verzija mogu se koristiti i u druge svrhe. Npr. web aplikacija MediaWiki, koja pogoni Wikipediju i sestrinske stranice, funkcionira upravo na principu praćenja revizija čime se mogu uklanjati loše promjene na tekstu čime se lako održava kvaliteta članaka unatoč prirodi Wikipedije da je svatko može uređivati.

Administratori pak koriste sustave kontrole verzija kako bi držali pod nadzorom konfiguracijski direktorij /etc prilikom stalnih ažuriranja sustava.

Sustava kontrole verzije ima mnogo, a najčešće se dijele na one centralizirane i one distributivne. Primjer centraliziranih sustava je Subversion (SVN), dok je primjer distributivnih – Git najpoznatiji po tome što ga je napisao Linus za potrebe razvoja Linuxa (kernela). Git je u svijetu slobodnog softvera sveprisutan upravo zbog svoje distributivne naravi i velike brzine.

Razlog ovog kratkog uvoda u sustave kontrole verzija predstavljanje je knjige o Gitu “Uvod u Git” domaćeg autora Tome Krajine.

Na domaćoj sceni kronično nedostaje literature vezane uz slobodne razvojne platforme pa je knjiga o Gitu na hrvatskom jeziku sigurno dobrodošla vijest. Osim što je napisana na hrvatskom jeziku, knjiga je izdana pod Creative Commons (BY-SA-NC) licencom te je u cijelosti pisana uz pomoć Gita na javnom repozitoriju GitHuba čime je svatko može doraditi i predložiti autoru da uvrsti izmjene u originalnu verziju.

Više o cijelom pothvatu i detaljima odlučili smo se pitati direktno autora knjige Tomu Krajinu.

Koja ti je bila motivacija bila da napišeš knjigu za Git? I zašto si se baš odlučio za ovaj model pisanja kroz javni sustav verzioniranja?

Prije par godina krenuo sam učiti git i počeo ga koristiti. Radio sam prije toga s CVS-om, subversionom i TFS-om. Svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke, međutim, razlike između njih
nisu fundamentalne. Svi oni preferiraju linerani razvoj softvera što za sobom povlači određene probleme. Git mi je bio potpuno odrukčiji i omogućio mi je točno onakav razvoj kakvog sam oduvijek želio.

Tako sam ga naučio, napravio par predavanja u Puli u sklopu developerskih radionica koje jedan kolega organizira (Pula CodingDojo). Nagovorio sam nekoliko ljudi da ga počnu koristiti, a onda su počela pljuštati pitanja o gitu (na koja sam nužno morao odgovarati jer sam ja te ljude nagovorio da ga koriste). Tako sam krenuo sam pisati mali “šalabahter” o gitu. Mislio sam da će to biti 20-tak stranica s grafovima i objašnjenjima osnovnih pojmova. No, malo sam se raspisao i nastalo je to što je nastalo.

Koliko ti je vremena trebalo da napišeš ovu knjigu i koji bi savjet dao nekome tko bi se upustio u sličan projekt?

To se barem lako može vidjeti iz repozitorija projekta  Prvi commit je bio ‘Fri Feb 24 21:15:12 2012 +0100′. Dakle, to je nekih 5 mjeseci. S time da zadnja dva mjeseca samo ispravljam puno sitnih greškica koje su mi promakle.

Savjet? Hm… Pa, najbolje je jednostavno krenuti i ne misliti previše o problemima koji će nastati i obimu posla. Ja sam jednostavno napisao samo sadržaj knjige i napravio prvi commit. I onda bih si svaki dan uzeo 15-20 minuta da napišem dio knjige. Nisam čak niti išao redom poglavlje po poglavlje. S vremenom su se neke izmjene u sadržaju (nove teme ili promjena redosljeda) same nametale.

Olakotna okolnost je bila to što ja nisam planirao napisati cijelu knjigu. Mislio sam da će imati par desetaka stranica grafova i kratkih objašnjenja. Onda sam napisao sadržaj i shatio da će biti malo duže od toga. Kad sam prvi put nekome spomenuo da pišem “knjižicu” rekao sam da će biti 50-60 stranica. Na kraju je ispalo 130. Da sam odmah na početku imao cilj napisati pravu knjigu — možda bih se i uplašio tako dugoročnog cilja.

Možda bi to mogao biti glavni savjet — imajte neki dugoročni cilj, ali rješavajte ga u malim koracima. Nemojte se previše daviti s time da stvar mora biti gotova u nekom roku, ali radite redovito. Barem kartica teksta dnevno.

Planiraš li izdati knjigu i u papirnatom izdanju? Kako to misliš realizirati, možda da se osloniš na donacije zajednice ili nađeš nekog sponzora?

Pa, vjerojatno hoću. Danas postoje izdavači koji su ujedno i štampari, a knjige štampaju on-demand (dakle, ne treba unaprijed naručiti određenu tiražu). Time su početni troškovi izdavanja knjige drastično smanjeni, pa sumnjam da ću trebati tražiti sponzore.

Doduše, treba knjigu još lektorirati i osmisliti nekakvu naslovnicu, ali postupak izdavanja papirnatog izdanja bi trebao biti više-manje jednostavan.

Koristiš li Linux i slobodan softver u svom svakodnevnom radu?

Da, korisim Linux (već dugo godina Ubuntu, prije toga Suse, neko kratko vrijeme Slackware). Neko vrijeme sam imao i OSX/iMac, ali na kraju sam se ipak vratio na Linux. Jednostavno, nisam vidio neku veliku prednost OSX-a u odnosu na Linux, osim kvalitetnog hardvera.

Koja je tvoja priča kako si “otkrio” Linux i slobodan softver?

Na faksu (PMF/matematika) smo radili na Unix mašinama i tako sam se naviknuo. Kad sam završio faks jednostavno nisam mogao zamisliti da radim na Windowsima, osim kad to posao zahtijeva. Kad i moram raditi na Windowsima, prvo instaliram cygwin, vim, git i python. Tek onda se počinjem osjećati “kao doma”.

Imaš li još nekih projekata ili angažmana vezanih za slobodan softver ili općenitije FLOSS zajednicu osim ove knjige o Gitu?

Većinu kôda kojeg napišem kod kuće objavljujem na svom github profilu kao open source. Uglavnom su tu nekakve skripte koje malo koga zanimaju. No, tu i tamo se nađe ponešto što ljudi i koriste. Tako sam u javi napisao programčić za izvlačenje statistika i ispravljanje visinskih grešaka iz GPS datoteka. Iako je to bilo prije 7 godina, još uvijek mi se tu i tamo mejlom jave/zahvale
ljudi koji ga imaju instaliranog. Imam i jedan library za parsanje i manipulaciju GPS trackova u pythonu kojeg nekoliko drugih projekata (o.s. ali i closed source) koriste.

Osim toga par puta sam slao ljudima patcheve /ili povratne informacije o open source aplikacijama.

Zadnji takav angažman je bio (i još uvijek traje) s projektom git-tf. Radi se git pluginu koji omogućuje rad s TFS-om. Tu sam našao i ispravio nekoliko manjih bugova i ispravke poslao originalnom autoru (Nodir Turakulov). Osim bugova, predložio sam mu i par novih funkcionalnosti i licencu pod kojom će kôd projekta ubuduće biti objavljen (Apache 2.0).

I to je točno onaj tip suradnje kojeg najviše volim kod open sourcea. Netko, koga možda nikad u životu neću sresti, je napravio aplikaciju koja je njemu korisna, zna da nije savršena, ali radi. Objavi ju kao o.s. projekt i onda netko treći ima pootrebu za tim istim — krene koristiti, uvidi nedostatke, ispravi, prijavi vlasniku, onda malo diskutiraju o tome je li to najbolji način za ispravak i na kraju to sve skupa ukomponiraju u projekt. I stvar funkcionira.

Što misliš da je glavna prednost slobodnog softvera, a što mu je glavna mana?

Otvorenost je prednost sama po sebi. Kad moram birati na koju tehnologiju ću se dugoročno osloniti, onda je open source prednost jer sam siguran da se neće desiti da me vlasnik projekta ostavi na cjedilu. Ako ga i prestane razvijati — uvijek mogu napraviti neke izmjene sam.

Otvoreni softver nije politička filozofija (iako mnogi misle da jest), nego je samo jedan ekonomski model kako softver može opstati. Taj model je pokazao da može napraviti velike stvari (cijele operativne sustave), a da neke druge stvari radi malo lošije. Na primjer, inovacije u korisničkom sučelju kao Apple sa svojim proizvodima ili neke visokospecijalizirane aplikacije za koje ne postoji kritična masa programera koji bi ih održavali. Kad stvari promatraš na taj način — onda slobodan softver nema nekih velikih mana. On rješava točno one probleme za koje je predviđen.

Zašto si se odlučio za nekomercijalni oblik CC licence? Nekomercijalni oblik CC licence
ne spada među slobodne licence i knjiga se neće moći naći recimo u repozitorijima distribucija i sl. što može predstavljati problem kod distribucije, a i problem u drugim slučajevima.

Pa, iskreno, nisam se previše razmišljao o licenci  Pogledao sam licence par knjiga koje imam, a koje su dostupne online s izvornim kôdom i skoro sve su koristile tu istu licencu. I tako sam se odlučio.

Možda nekome tko bi izdao moju knjigu to predstavlja problem. No, ljudima kojima je knjiga namijenjena je to svejedno. To nije kao nekakav open source library — jer njega ljudi žele iskoristiti u svojim aplikacijama i NC bi bilo veliko ograničenje. Postoji sam jedan način da krajnji korisnik knjigu iskoristi, a to je da ju pročita i iz nje stekne neko korisno znanje. U tom smislu, ja njega uopće ne ograničavam, dapače — knjiga mu je svo vrijeme dostupna na internetu za đaba.

Tko zna, možda ću -NC s vremenom i maknuti. Potaknuo si me na razmišljanje.

Jesi li probao možda Gitorious kao alternativu GitHubu? GitHub je možda tehnički superioran, ali Gitorius je slobodan softver pa je recimo mogućnost migracije olakšana…

Prema onome što sam probao, github jest tehnički superioran. To što im je core-business proizvod closed-source po meni uopće ne predstavlja problem. Jer, em su puno toga opensorsali, em su napravili vrhunsku platformu za hostanje projekata. I, a što je važno naglasiti, nju implicitno subvencioniraju od zarade na projektima zatvorenog kôda (za koje korisnicima naplaćuju uslugu).

Budući da se radi o git hostingu — priča o “nemogućnosti migracije” pada u vodu. Svaki put kad si klonirao neki o.s. projekt s githuba — importirao si cijelu povijest kod sebe lokalno. Dakle, upravo si ga migrirao. I, ako ga želiš pushati na bitbucket, gitorius ili svoj privatni server — to je pola minute posla. Nema nikakav legal agreement koji ti zabranjuje da projekt migriraš drugdje, a sam proces je trivijalan.

Zahvaljujemo se Tomi što je odvojio svoje vrijeme za ovaj intervju, ali mu se još više zahvaljujemo što je obogatio domaću scenu s jednom vrlo poželjnom knjigom koja će vjerojatno približiti Git i sustav kontrole verzija onima koji se s njime još nisu susreli ali i pomoći u snalaženju onima koji ga već koriste ali ga nisu u potpunosti savladali. Ono što ga sigurno odvaja od većine da je ponudio svoj rad posve besplatno svijetu i napravio ga transaprentno preko javnog Git repozitorija.

Do sljedećeg susreta (neke iduće knjige?) želimo Tomi puno uspjeha u izdavanju i papirnatog izdanja. A do tad PDF knjige “Uvod u Git” dostupan je ovdje.