Dobro došli u novi nastavak našega druženja. Ovdje ćemo se upoznati s alternativnom ljuskom, Z shellom, te s uređivačima teksta — Vimom i GNU nanom.

• Z shell

Z shell ili zsh je vrlo moćna ljuska (shell) koja radi i kao interaktivna ljuska i kao skriptni interpreter. Nativno, nije kompatabilan s Bashem (treba upotrijebiti „emulate sh“), no, kad se jednom uspostavi kompitabilnost, pruža mnoge prednosti kao:

• brzina
• poboljšana dopuna kratica
• bolji globbing
• poboljšano rukovanje nizovima
• krajnje prilagodljiv korisniku i njegovim potrebama

Zsh-ov FAQ nudi više razloga zašto upotrebljavati Zsh kao shell.

Instalacija

Prije nego započnete instalaciju bilo bi zgodno da provjerite kojim se shellom uopće koristite

echo $SHELL

Zsh se nalazi unutar repozitorija svih distribucija te ga je potrebno odatle povući. Slackware, pak, dolazi ss Zsh-om, pa ga je potrebno odabrati kao korisničku ljusku prilikom prvoga boota nakon instalacije, te konfiguriranja sustava i kreiranja korisnika (u protivnom će Slackware rabiti bash).

Inicijalna konfiguracija

Provjerite je li Zsh uspješno instaliran

% zsh

Vidjet ćete zsh-newuser-install koji će vas voditi kroz neke osnovne konfiguracijske korake. Ako Zsh ne želite konfigurirati pomoću skripte, pritisnite q.

Postavljanje Zsh-a kao nativne ljuske

Ako je ljuska unesena u /etc/shells promjenu nativne ljuske vršite s chsha. (Ako ste Zsh povukli s repozitorija, onda već je unesen u /etc/shells .)

chsh -s $(which zsh)

Kako biste mogli upotrebljavati Zsh, potrebno je odjaviti se i ponovo prijaviti (na nekim distribucijama je potrebno ponovo pokrenuti računao). Kad se ponovo prijavite i pokrenete terminal, vidjet ćete da Zsh izgleda drukčije nego Bash. Da ne biste pomislili kako je neka zla magija napala vaše računalo, unesite u terminal echo $SHELL i uvjerite se da zaista upotrebljavate Zsh.

Opaska: ako bash zamjenjujete Zsh-om, bilo bi pametno da nešto koda iz ~/bashrc prenesete u ~/zshrc te s ~/.bash_profile u ~/.zprofile .

Konfiguracijske datoteke

• /etc/profile
  
• ~/.zshenv
  
• ~/.zprofile
  
• ~/.zshrc
  
• ~/.zlogin
  
• ~/.zlogout

Postavke ~/.zshrc datoteke

Iako je Zsh kao i Bash iskoristiv out of the box, odmah nakon instalacije, potrebno ga je podrediti svojim potrebama i zahtjevima. Zsh je iznimno bogat mogućnostima te može postati prava zaraza kao i igranje s Conkyjevim skriptama ili uređivanje radne površine. Ovdje ćemo prikazati jednu osnovnu i jednostavnu ~/.zshrc konfiguraciju. Jedna od prednosti koje pruža Zsh jest da nakon odrađenih izmjena u samoj ~/.zshrc skripti ne morate ponosno pokretati terminal kako bi promjene bile vidljive, već u terminal unesete

source ~/.zshrc

Jednostavna ~/.zshrc datoteka

    autoload -U compinit promptinit

    compinit

    promptinit # This will set the default prompt to the walters theme

    prompt walters

Automatsko završavanje naredba

ovo je možda najzanimljivija i najkorisnija značajka Zsh-a. Prije ili kasnije željet ćete omogućiti automatsko završavanje naredba u svom ~/.zshrc a to ćete učiniti unosom ovih linija u vaš ~/.zshrc

    autoload -U compinit
    compinit

Gornja konfiguracija uključuje automatski ssh/scp/sftp hostove, no da bi radila normalno potrebno je spriječiti ssh od hashinga imena hostova u ~/.ssh/known_hosts (Upozorenje! Imajte na umu da ta radnja čini vaše računalo osjetljivim na Island-hopping napade). S tom mišlju potrebno je unutar /etc/ssh/ssh_config zakomentirati sljedeću liniju

#HashKnownHosts yes

te vrijednost postaviti na no. Također, premjestite ~/.ssh/known_hosts negdje drugdje kako bi ssh mogao napraviti novu listu.

Završavanje strelicama

Ako želite završavati da naredba završava strelicama u ~/.zshrc treba dodati

zstyle ‘:completion:*’ menu select

Dok za završavanje naredba putem aliasa treba unjeti

  setopt completealiases

Zsh ne upotrebljava readline. Umjesto toga ima svoj mnogo moćniji zle. Ne čita /etc/inputrc ni ~/.inputrc, zle ima Emacs i VI modove. Nativno nema nijedne, nego pomoću varijable $EDITOR pokušava odrediti koji upotrebljavate te se njemu prilagođava. Ako je varijabla prazna postavlja Emacs. Kako biste dobili dodatne tipke u vaš ~/.zshrc unesite

bindkey “\e[1~" beginning-of-line # Home
bindkey "\e[4~" end-of-line # End
bindkey "\e[5~" beginning-of-history # PageUp
bindkey "\e[6~" end-of-history # PageDown
bindkey "\e[2~" quoted-insert # Ins
bindkey "\e[3~" delete-char # Del
bindkey "\e[5C" forward-word
bindkey "\eOc" emacs-forward-word
bindkey "\e[5D" backward-word
bindkey "\eOd" emacs-backward-word
bindkey "\e\e[C" forward-word
bindkey "\e\e[D" backward-word
bindkey "\e[Z" reverse-menu-complete # Shift+Tab
# for rxvt
bindkey "\e[7~" beginning-of-line # Home
bindkey "\e[8~" end-of-line # End
# for non RH/Debian xterm, can't hurt for RH/Debian xterm
bindkey "\eOH" beginning-of-line
bindkey "\eOF" end-of-line
# for freebsd console
bindkey "\e[H" beginning-of-line
bindkey "\e[F" end-of-line
Pretraživanje povijesti
Dodajte ove dvije linije u vaš ~/.zshrc
bindkey "^[[A" history-search-backward
bindkey "^[[B" history-search-forward

Promptovi

U Zsh-u je vrlo jednostavno konfigurirati prompt u boji. Provjerite imte li u ~/.zshrc

autoload -U promptinit
promptinit

Ako nemate, ubacite. Dostupne promptove vidjet će te ako pokrenete naredbu

prompt -l

Isprobajte ih i odlučite se za onaj koji vam najviše odgovara.

Napredna ~/.zshrc datoteka

Za kraj evo jedne napredne ~/.zshrc datoteke. Riječ je o datoteci Archova developera, Robbyja Russela, koja je forkana nešto više od 900 puta.

###########################################################
# Options for Zshexport HISTFILE=~/.zsh_history
export HISTSIZE=50000
export SAVEHIST=50000
eval `dircolors -b`autoload -U compinit compinit
setopt autopushd pushdminus pushdsilent pushdtohome
setopt autocd
setopt cdablevars
setopt ignoreeof

• Vim

Vim (skraćeno od Vi IMproved) je napredan (programerski) uređivač teksta koji radi jednako kao Unixov editor Vi uz mnogo dodatnih značajka i naprednih mogućnosti. Vim nije jednostavan uređivač kao nano ili pico, pa je potrebno više vremena da se nauči njime koristiti, a još više da se svladaju napredne mogućnosti.
Vim radi u tekstualnom sučelju, no postoji i inačica za grafičko sučelje koja se naziva gvim.

Značajke

• jednostavan no opet robustan
• napredne mogućnosti uređivanja koda (npr. uporaba regularnih izraza za pretraživanje teksta i zamjenjivanje dijelova teksta)
• brojni načini konfiguriranja
• označivanje sintakse uređenoga teksta
• provjera pravopisa
• brojni dodatci (plugins) kojima se dodaju nove funkcionalnosti (dodatci su obično napravljeni u obliku složenih skripata pisanih u Vimovu internom jeziku vimscript, a podržani su i drugi skriptni jezici kao što su Lua, Perl, Python, Racket, Ruby i Tcl)

Instalacija

Arch Linux

pacman -S vim

ili

pacman -S gvim

Debian

apt-get install vim vim-rt

Gentoo

emerge vim

Fedora

yum install vim-X11 vim-common vim-enhanced vim-minimal

OpenSuse

zypper install vim

Ubuntu

apt-get install vim-gnome

Upotreba

Ovo je kratak pregled kako upotrebljavati Vim. Alternativno, možete pozvati program vimtutor koji daje uvodni tečaj (na engleskom) za upotrebu Vima.
Vim ima sljedeće načine rada:

• Normalni način (ili Command mode): tipkovničke kratice se interepretiraju kao naredbe
• Insert mode: uređivanje teksta
• Replace mode: uređivanje teksta pri kojem se novi tekst piše preko postojećega teksta
• Vizualni način (ili Visual mode): uz pomoć tipkovničkih kratica dijelovi se teksta označuju, režu ili kopiraju
• Ex mode: unos niza naredaba koje počinju znakom : (npr. za spremanje, zamjenu teksta ...)

vim cheatsheet

Osnovno uređivanje

Ako pokrenete Vim s vim nekadatoteka.txt, vidjet ćete da se otvorio prazan crni terminal koji kaže kako ta datoteka ne postoji, a ako postoji vidjet ćete što se u njoj nalazi. Tu datoteku nećete moći odmah uređivati jer se nalazite u naredbenom načinu, pa Vim očekuje da mu se naredbe zadaju tipkovnicom. Naredbe se mogu sastojati od jednog znaka/tipke, kombinacije tipaka (npr. ctrl-f) ili niza znakova/tipkâ. Jedna od naredaba je ona za ulaz u insert mode, tipka I. Za izlaz iz insert modea nazad u naredbeni način upotrebljava se tipka esc. Da bi se tekst spremio, potrebno je prvo doći u naredbeni način tipkom esc a zatim unijeti

:w! ~/nekadatoteka.txt

i pritisnuti enter da se test spremi u datoteku čija je putanja navedena (ovdje se može uočiti da se naredbe koje počinju s : pojavljuju u zadnjem retku na dnu zaslona). Zatim se može izaći iz programa tako da unesemo

:q

i pritisnemo tipku enter.

Kretanje dokumentom

Postoji nekoliko načina pomicanja pokazivača u Vimu.

• Mišem

U Vimu možete, slično kao i u terminalu, mišem postaviti pokazivač na željeno mjesto, kao i obavljati jednostavnije radnje poput obilježavanja teksta. U .vimrc postavite

set mouse=a

Snimite i ponovo pokrenite Vim. Ako nemate .vimrc, kreirajte ga u svom korisničkom folderu.

• Tipkama

Kretati se dokumentom možete i tipkama, točnije strelicama. No to nije Vim-način pa krenimo na Vim-način. U Vimu se prema dolje krećete sa j, prema gore idete sa k, h je lijevo, a l (L) je desno. Znak ^ stavlja pokazivač na početak retka, dok ga & stavlja na kraj reda. Za riječ naprijed rabi se w, a za povratak je b. Veći skokovi su mogući s { i }. { miče na početak paragrafa dok je } za pomak na kraj paragrafa. H se rabi za pomak na zaglavlje dokumenta, M za pomak na sredinu, L za zadnji dio, dok gg ide na samo početak dokumenta, a G na sam kraj. Control-D omogućuje listanje dokumenta po stranama.

Brisanje

Naredba x briše jedan znak, dok X briše jednu riječ. 6x briše 6 znakova, 3x 3 znaka 9X briše 9 riječi. Naredba . ponavlja prethodnu naredbu, d kaže Vimu da želite nešto obrisati, pa je potrebno pošto pritisnete d i definirati akciju, npr. dW ili d^ ako želite obrisati liniju. Naredba cw trenutno briše riječ na kojoj je pokazivač, te automatski ulazi u insert mode kako bi ju mogli zamijeniti. Za zamjenu jednoga znaka upotrebljava se r.

Undo i redo

Vim ima svojevrstan clipboard (buffer) pa je u za undone i Ctrl+r redo.

Vizualni način

Pritiskom na v ulazite u vizualni način rada. Ovdje se možete slobodno kretati tekstom, pritiskom na y baciti komad teksta u buffer ili upotrijebiti c za naredbu rezanja i p za naredbu lijepljenja nakon kursora i P za lijepljenje ispred pokazivača. V je vizualni način za liniju u kojoj se trenutno nalazite, a ctrl+v za odlomak.

Naredbe za pretraživanje i zamjenu teksta

Za traženje riječi ili znakova unutar teksta upotrebljava se tipka / iza koje treba unijeti uzorak teksta koji se traži, npr. /linux što će pokrenuti traženje riječi „linux“ od trenutačnoga mjesta u tekstu prema kraju teksta. Tipkom n traži se sljedeći takav uzorak teksta, a tipkom ? mijenja se smjer pretraživanja. Važno je znati da Vim normalno gleda zadani uzorak teksta kao regularni izraz što znači da neki znakovi (npr. . * [ ] / \ ^ $) imaju posebno značenje a ne doslovno.
Kad pretraživanje teksta dosegne kraj teksta, ono će se nastaviti na početku teksta ako je postavljena sljedeća opcija:

:set wrapscan

Za traženje i zamjenu teksta upotrebljava se naredba :s (substitute) sa sljedećom sintaksom:

:[raspon] s/uzorak1/uzorak2/[opcije]

što će u zadanom rasponu redaka tražiti uzorak1 i zamijeniti ga s uzorak2. Ako se raspon ne zada, onda se zamjena odnosi samo na trenutačni redak teksta.

Primjeri:

pretraži sve retke teksta (od prvog do zadnjeg) i zamijeni uzorak1 s uzorak2 koliko god puta se pojavi u jednom retku

:1,$ s/uzorak1/uzorak2/g

kao gore, ali još pitaj za potvrdu prije zamjene

:1,$ s/uzorak1/uzorak2/gc

pretraži od prvoga do petoga retka i zamijeni uzorak1 s uzorak2 ali samo prvu pojavu u retku

:1,5 s/uzorak1/uzorak2/

u redcima od marketa a do marketa b dodaj “# ” na početku retka

:’a,’b s/^/# /

pretraži sve retke teksta i ukloni praznine na kraju retka

:1,$ s/ \+$//

:g/ \+$/s///

ukloni sve retke koji počinju s #

:g/^#/d

ukloni sve retke koji su prazni

:g/^$/d

Spremanje i izlazak.

Za spremanje i/ili izlazak iz dokumenta koristite se tzv. naredbom Ex. Njihova karakteristika je što se ispred njih nalazi: . Za spremanje dokumenta upotrebljava se :w odnosno iza :w se doda ime ako taj dokument još ne postoji :w nekadatoteka.txt. Za izlazak se upotrebljava :q ili :q! ako želite spremiti promjene.

Postoji još jedna naredba za spremanje i potom izlazak iz dokumenta <shift>zz .

Dodatne naredbe

1. Pritisak na s obrisat će znak pod pokazivačem, te vas baciti u insert mode. S briše cijelu liniju i baca u insert mode
2. o stvara novu liniju između linija i stavlja i insert mode, O stvara liniju iznad trenutačne linije i stavlja u insert mode.
3. yy stavlja cijelu liniju u buffer
4. cc mijenja trenutačnu liniju s novom
5. * pomiče trenutačnu riječ, a n ju traži

Konfiguracija

Vimova konfiguracijska datoteka smještena je u korisnikovu direktoriju, u ~/.vimrc. Napredni korisnici nastoje imati pregledan i uređen ~/.vimrc. Globalna konfiguracijska datoteka je /etc/vimrc, dok su fallback varijable definirane u /usr/share/vim/ .

Backupiranje datoteka

Vim nativno stvara za svaki editirani dokument backup u istom direktoriju u kojem se nalazi datoteka te ga nazove filename~. Kako biste spriječili da ne dođe do brkanja, potrebno je definirati backup direktorij za Vim:

set backupdir=~/.vim/backup,/tmp

No također je moguće backup i isključiti:

set nobackup

set nowritebackup

set noswapfile! (additionally disable swap files)

Provjera pravopisa

set spell

Nakon ovoga će Vim provjeravati pravopis uređenoga teksta (doduše površno, ali još uvijek kvalitetnije nego MS Office spell checker). Kada pronađe pogrešno napisanu riječ, na nju će automatski baciti pokazivač te je potrebno pritisnuti z= kako bi se pokazale predloženi ispravci. Početno dolazi s provjerom za engleski jezik. Za ostale jezike potrebno je skinuti rječnike te ih instalirati. Oni se mogu naći u arhivu. Nakon skidanja potrebnog rječnika, primjerice hr_HR.diff main.aap potrebno ga je prebaciti u ~/.vim/spell te pokrenuti

:setlocal spell spelllang=LL

Dodatne upute

Uz spomenuti uvodni vodič Vim sadrži i opširniji korisnički priručnik (na engleskom) koji se može čitati ako se u Vimu zada naredba

:help user-manual

Naredba help može se općenito upotrebljavati da se dobije pomoć o nekoj naredbi ili pojmu, npr.

:help spell
:help regexp

Uspoređivanje dokumenata

Vim ima ugrađen diff-uređivač (program koji prepoznaje razlike između dva dokumenta). Upotreba počinje s vimdiff file1 file2 ; te se dalje upotrebljava nešto od navedenoga

]c: – sljedeća razlika
[c: - prethodna razlika
Ctrl+w +w - promjena prozora
do - diff obtain
dp - diff put
zo - otvara preklopljen text
zc - zatvara preklopljen text
:diffupdate - reskeniranje razlika

• GNU nano

GNU nano ili samo nano je uređivač teksta kojemu je cilj pružiti jednostavno sučelje za obradbu teksta iz konzole. Nano je nativan uređivač u većini distribucija te podržava bojenje koda, provjeru pravopisa i UTF-8 enkodiranje. Jedna od odlika ovoga alata jest mala potrošnja resursa, posebice radne memorije.

GNU nano

Konfiguracija

Uređivač se konfigurira unutar .nanorc datoteke koja se nalazi u korisničkom direktoriju (korisnička konfiguracija) ili u /etc direktoriju (sistemska konfiguracija).
Sistemska konfiguracija je nativna, dok se korisnička mora izraditi. Najjednostavniji način je sljedeći

cd ~
touch .nanorc

ili

cp /etc/nanorc ~/.nanorc

Bojenje koda

GNU nano također podržava i bojenje koda. To se, također, određuje u konfiguracijskoj datoteci.
Evo i primjer za osnovno bojanje koda:

# commands
color red “\<(cd|echo|enable|exec|export|kill|popd|pushd|read|source|touch|type)\>”
color brightblack “\<(case|cat|chmod|chown|cp|diff|do|done|elif|else|esac|exit|fi|find|for|ftp|function|grep|gzip|if|in)\>”
color brightblack “\<(install|ln|local|make|mv|patch|return|rm|sed|select|shift|sleep|tar|then|time|until|while|yes)\>”
# ${*}
icolor blue “\$\{?[0-9A-Z_!@#$*?-]+\}?”
# numerics
color blue “\ [0-9]*”
color blue “\.[0-9]*”
color blue “\-[0-9]*”
color blue “=[0-9]“
# spaces
color ,green “[[:space:]]+$”
# strings; multilines are not supported
color brightred “”(\\.|[^"])*”" “‘(\\.|[^'])*’”
# comments
color brightblack “#.*$”

Upotreba

Kontrolna tipka je tipka ctrl a na nju se nadovezuju funkcije. Oznaka za nadovezivanje je ^ .
Osnovne funkcije GNU nano editora su:

• ^G Get Help (F1)
  naredba za traženje pomoći
• ^O WriteOut (F3)
  sprema trenutačni buffer u neki dokument na disku
• ^R Read File (F5)
  ubacuje novu dokument
• ^Y Prev Page (F7)
  ispisuje prethodno upotrebljani buffer
• ^K Cut Text (F9)
  izrezuje označen dio teksta
• ^C Cur Pos (F11)
  ispisuje liniju i poziciju znaka ispod kurzora
• ^X Exit (F2)
  zatvara dokument te izlazi iz uređivača
• ^J Justify (F4)
  poravnava tekst prema geometriji trenutačnoga terminalnog prozora
• ^W Where (F6)
  pretraživanje neosjetljivo na velika i mala slova
• ^V Next Page (F8)
  ispisuje sljedeću stranicu
• ^U UnCut Text (F10)
  služi za lijepljenje teksta
• ^T To Spell (F12)
  upotrebljava se za provjeru pravopisa

S ovime smo došli do kraja našega druženja. Naučili smo osnove služenja ljuskom, upoznali se s uređivačima teksta pa i prošetali kroz povijest i naučili nešto iz razvoja .

Iako filmska saga Star Wars završava sa sedmim nastavkom, Return of the Jedi, naše druženje završit će s epizodom šestom. Epizodu sedmu prepuštam svakome od vas da ju sam proživi na svoj način. Epizodom šestom ujedno i završavamo naša druženja. Kojim god putem krenuli, sretno vam bilo.

Postoji nekoliko naredbi za kontrolu procesa. To su :

ps – izlistava aktivne procese
kill – šalje signal zatvaranja jednom ili više procesa
jobs – alternativan način izlistavanja korisničkih procesa
bg – stavlja proces u pozadinu
fg – vadi proces iz pozadine

Praktični primjeri

Prije ili kasnije svi korisnici završe u terminalu, bilo svojevoljno bilo igrom slučaja. Čak i oni koji uporno odbijaju koristiti terminal. Kako u slučaju nužde, kad vam osim naredbenog retka ne preostaje ništa drugo, ne bi bili izgubljeni, upoznat ćemo se s nekim osnovnim primjerima kontrole procesa. Većina grafičkih aplikacija, ako ne i sve, se mogu pokrenuti iz konzole. X server dolazi sa zgodnom aplikacijom xload koja iscrtava graf iskorištavanja sustava. Ova aplikacija pokreće se naredbom xload u terminalu. Nakon njenog pokretanja pojavljuje se malen prozor u kojem se počinje iscrtavati graf.

Nakon pokretanja ove aplikacije terminal nas nije stavio u novi redak. Ljuska čeka da se program izvrši prije nego se prebaci u novi redak te tako kontrolu prepusti korisniku. No kako je ovo aplikacija koja radi u realnom vremenu i prati rad na računalu to se neće tako brzo dogoditi. Na sreću, možemo je staviti u pozadinu. To se radi tako da se iza aplikacije (naredbe) doda simbol &.

xload &

Nakon ovakvog pokretanja, ljuska nas stavlja u novi redak, a xload radi u pozadini.
Ako smo zaboravili staviti argument &, aplikaciju možemo pauzirati s Ctrl+Z čime ona prelazi u idle te ju naredbom bg stavljamo u pozadinu. Ako pak sada unesemo naredbu ps, izlistat će nam sve aktivne procese na računalu.

No, zamislite da imate program koji je postao neresponzivan te se pretvorio u zombie proces. Što s njim učiniti? Najbolje ga eliminirati. Ali kako to učiniti? Naredbom kill. Primjerice, Firefox odbija poslušnost te se pretvara u zombie aplikaciju. U tom slučaju otvaramo terminal te u njega upisujemo killall firefox. To će poslati kill signal Firefoxu. Svi njegovi procesi trenutno se prekidaju. Također, možete preko ps naredbe vidjeti i pid procesa te pid broj iskoristiti za eliminaciju zombie procesa, npr kill 1234.

Ovim završavamo naše druženje uz shell hacking, no ne i naše druženje.

Traje razdoblje civilnog rata. Pobunjeničke snage korisnika zadaju žestoke udarce zlom Imperiju.
Napadajući iz skrivene baze, pobunjenička snaga korisnika uspjela je izvojevati svoju prvu pobjedu te hakirati shell. Tijekom borbe, pobunjenici su uspjeli doći do tajnog oružja Imperije te ga ujedno i savladati čime su dobili laganu nadmoć u ratu. No, zli lord Bash se sprema na udarac pobunjenim korisnicima te tako vratiti nadmoć Imperija. Više o njegovim zlim planovima u sljedećem nastavku kad Shell uzvraća udarac.

Dozvole

Unix kao i Unixoidni operacijski sustavi, se razlikuju od ostalih operacijskih sustava ne samo po činjenici da se radi o multi-tasking operacijskim sustavima, već i po tome što su to multikorisnički sustavi.

Unix i Unixoidi su multikorisnički operativni sustavi

No, što to znači? To znači da više od jednog korisnika može istovremeno koristiti računalo; dakle, ulogirani korisnik se ne mora odlogirati kako bi se drugi ulogirao – mogu zajedno koristiti računalo.

Iako vaše računalo ima samo jednu tipkovnicu i monitor, ne znači da je striktno namjenjeno jednom korisniku. Na primjer, ako je vaše računalo spojeno na Internet ili u lokalnu mrežu, ostali korisnici mu mogu pristupiti preko servisa poput Telneta ili SSH-a te tako koristiti računalo i njegove procese.

Udaljeni korisnici mogu čak i pokretati X aplikacije. Takve aplikacije će se izvršavati na vašem računalu, no vi ih nećete vidjeti, već će se one pojaviti na zaslonu udaljenog korisnika koji ih pokreće. To je jedna od odlika X.org servera. Multikorisnička podrška nije novo svojstvo Unixa, već je značajka integrirana od najranije faze njegova razvoja. Ako se sjećate okoline u kojoj je Unix razvijan, još s početka našeg druženja, tada ovo ima smisla. Prije nego su računala postala osobna bila su glasna, ogromna i centralizirana, najčešće smještena u podrumu ili na nekom katu sveučilišta s terminalima za pristup strateški postavljenim po sveučilištu. Takvo računalo je moralo podržavati multikorisnički rad. Kako bi takav način bio i praktičan, trebalo je razviti i način zaštite korisnika od ostalih korisnika. Nije se moglo dopustiti da pogreške jednog korisnika utječu na rad računala ili pak na podatke drugog korisnika. Stoga su smišljene korisničke dozvole s kojima ćemo se sada i upoznati.

• chmod – modificira pristup dokumentu
• su – korisnik postaje super user
• chown – mijenja vlasništvo nad dokumentom
• chgrp – mijenja vlasničku grupu dokumenta

Dozvole datoteke

Linux koristi istu shemu pristupa dokumentima i vlasništva nad njima kao i Unix.

Svaki dokument i direktorij na vašem računalu ima određena prava pristupa i korištenja za svakog korisnika i korisničke grupe korištene na vašem računalu. Korisnička prava mogu se dodjeljivati i mijenjati za svakog korisnika ili grupu posebno. Prava mogu biti dodijeljena za čitanje, pisanje, izvršavanje ili pristup nekom dokumentu ili direktoriju. Kako bi vidjeli korisnička prava nekog dokumenta koristimo naredbu ls.

 ls – l dokument.txt

Ova će nam naredba ispisati kome pripada dokument, koja prava taj korisnik ima, kojoj grupi dokument pripada, koja prava imaju pripadnici te grupe, te što s tim dokumentom mogu ostali korisnici.

chmod

Ova naredba se koristi za izmjenu dozvola datoteke ili direktorija. Za korištenje ove naredbe specificirate željenu razinu pristupa te željeni dokument kojem želite promijeniti razinu autorizacije.

Postoje dva načina putem kojih razina autorizacije može promijeniti, no ovdje ćemo proći samo jedan.

Kako bi lakše shvatili dozvole, pokušajte ih zamisliti kao serije bitova jer upravo tako ih i računalo doživljava. Evo i kako to radi:

rwx rwx rwx = 111 111 111

rw- rw- rw- = 110 110 110

rwx — — = 111 000 000

i tako dalje

rwx = 111 binarno = 7

rw- = 110 binarno = 6

r-x = 101 binarno = 5

r– = 100 binarno = 4

Ako svaki od tri seta autorizacije prikažete kao znamenku dobivate ideju kako se razine autorizacije mogu izmijeniti. Na primjer, izmijenit ćemo razinu autorizacije našoj dobro znanoj datoteci datoteka.txt. Dakle, našoj datoteci želimo dati da samo vlasnik ima pravo čitanja i izmjene te je također želimo zaštititi od drugih korisnika. To ćemo napraviti na sljedeći način:

chmod 600 datoteka.txt

U daljnjem nastavku donosim tablicu koja pokriva sve uobičajenije primjene. Za više informacija proučite manual chmod naredbe.

777 (rwxrwxrwx) Nema restrikcija, svi mogu sve.

755 (rwxr-xr-x) Vlasnik može čitati, izmjenjivati i pokretati. Ostali korisnici mogu čitati i pokretati.

700 (rwx——) Vlasnik može čitati, izvršiti i mijenjati. Ostali korisnici nemaju nikakva prava.

666 (rw-rw-rw-) Svi korisnici mogu samo čitati i izmijeniti.

644 (rw-r–r–) Vlasnik može čitati i izmijeniti, svi ostali mogu samo čitati.

600 (rw——-) Korisnik može samo čitati i izmijeniti, svi ostali korisnici nemaju nikakva prava.

Dozvole direktorija

Naredba chmod se također može koristiti za izmjene ovlasti nad direktorijima.

U većini slučajeva shema za izmjenu ovlasti je ista kao i kod datoteka, no izvršavanje se vrši na drugačiji način. Evo i nekoliko zgodnih primjera za direktorije.

777 (rwxrwxrwx) Nema restrikcija. Jako loša ideja.

755 (rwxr-xr-x) Vlasnik ima pun pristup, ostali mogu samo vidjeti ovaj direktorij.

700 (rwx——) Vlasnik ima sva prava, ostali korisnici ne mogu ništa.

Super user

Kako bi se izvršile neke radnje prilikom administriranja sustava, potrebno je postati super korisnik.

Root korisnik može sve!

No, korisnik ne bi smio ostati ulogiran kao super korisnik (bili ste upozoreni i to ne samo od mene!).

U mnogim distribucijama postoji program koji vam daje trajan pristup super korisničkom, odnosno, korijenskom računu. Taj program se zove su. Su je kratica od switch user, međutim budući da se najčešće koristi sam, tj. bez dodatka imena korisnika, sinonim je prebacivanju u korijenski račun.

Kako bi postali super korisnik (root) jednostavno u terminal upišete su te unesete svoju root lozinku. Nakon toga ste root korisnik. Za povratak u svoj korisnički račun upišete exit ili pritisnete ctrl+d.

U nekim distribucijama, poput Ubuntua, ovaj program je maknut te se koristi druga metoda – sudo.

Sudo se koristi i kod ostalih distribucija i to za trenutno izvršavanje neke datoteke, no ne i za cijelo administriranje sustava. Prilikom unosa sudo naredbe, za razliku od naredbe su, korisnik ne unosi root lozinku već svoju korisničku lozinku. Za uspješno korištenje sudo naredbe korisnik mora biti član wheel grupe, te mora biti uređena datoteka sudoers.

Promjene vlasništva

Naredbom chown možete promijeniti vlasnika nekog dokumenta ili direktorija.

Evo i primjera. Želimo promijeniti vlasnika nekog dokumenta.

Za to trebamo ući u root način rada, te unijeti naredbu chown za kojom slijedi ime korisnika za kojeg želimo da bude novi vlasnik dokumenta, te samo ime dokumenta kojeg želimo dodijeliti:

chown korisničko_ime dokument

Nakon izvršavanja, naredba nas vraća u novi redak, te možemo izaći i vratiti se prijašnjoj sesiji.

Na isti način se mijenjaju i vlasništva nad direktorijima.

Promjene vlasništva grupa

Također se mogu mijenjati i vlasništva grupa nad datotekama. Za to se koristi naredba chgrp.

Evo i primjera:

chgrp korisnička_grupa dokument

Da bi korisnik mogao koristiti ovaj dokument mora biti član grupe kojoj dokument pripada.

Ovim ujedno i završavamo naše druženje kroz terminal. Možda se kasnije sretnemo još jednom, u nekoj dalekoj galaksiji ili u nekome od paralelnih univerzuma, a dotle, hvala vam na druženju i svako dobro.

Pobjedite strah od Terminala

Zamjenski znakovi

Prije nego pređemo na ostale naredbe, želim spomenuti nešto što ih čini toliko moćnima – zamjenski znakovi. Kako ljuska koristi datotečna imena, pruža i znakove koji pomažu specificirati cijele grupe. Ti znakovi se nazivaju zamjenski znakovi (wildcards u engleskoj literaturi). Zamjenski znakovi omogućuju odabir datoteka po određenom kriteriju. U nastavku ćemo vidjeti važnije zamjenski znakove.

Zamjenski znak                         Značenje

*                                                 Odgovara svim kriterijima
?                                                 Odgovara jednom kriteriju
[characters]                         Odgovara svakom znaku iz seta znakova
[!characters]                       Odgovara svakom znaku koj ne pripata setu znakova

*Posix znakovi

[:alnum:]                             Alfanumerički znakovi
[:alpha:]                               Alfabetski znakovi
[:digit:]                                Numerički znakovi
[:upper:]                             Alfabetski znakovi s velikim slovima
[:lower:]                              Alfabetski znakovi s malim slovima

Zamjenske znakove možete koristiti s bilo kojom naredbom koja prihvaća argumente u obliku datotečnih imena.

I/O preusmjeravanje

U ovome dijelu ćemo proučiti vrlo korisno svojstvo mnogih naredbi, a to je I/O preusmjeravanje. Kao što smo vidjeli, mnoge naredbe ispisuju svoj izlaz na ekran, no to ne mora nužno biti tako. Korištenje dodatnih znakova s tim naredbama, njihov izlaz možemo preusmjeriti u neki dokument i pohraniti, poslati nekom uređaju ili pak nekoj drugoj naredbi.

Standardan izlaz

Standardan izlaz možemo primijetiti ako pokrenemo samo naredbu ls ili cat.
Npr. ls će izlistati sve datoteke i direktorije u direktoriju u kojem se trenutno nalazimo.
No, to možemo preusmjeriti i u neki dokument, npr. home.txt.

ls > home.txt

U ovom slučaju pokrenuli smo naredbu ls koje se izvršila samo što njen ishod nismo vidjeli na zaslonu već je preusmjeren u datoteku home.txt koja se spremila u trenutni direktorij.
Dakle, za preusmjeravanje koristimo znak >. Sljedeći put kad pokrenemo istu naredbu, datoteka home.txt će biti prepisana, no ako želimo samo novi ishod nadodati u dokument to radimo s duplim znakom >.

ls >> home.txt

Standardan unos

Također, mnoge naredbe mogu i primiti ulaz. To se naziva standardnim unosom. Nativno se unos odvija putem tipkovnice, no ako nešto često izvršavate, to možete pohraniti u tekstualnu datoteku te iz nje unijeti u naredbu. Za to se koristi znak <.

sort < dokument.txt

U ovom primjeru smo koristili naredbu sort da bi sortirali elemente u našoj datoteci. Rezultat se ispisao na ekranu. No, ranije smo naučili da možemo izlaz naredbi pohraniti u dokument, pa zašto ne bismo ove dvije naredbe spojili?

sort < dokument.txt  > sortirani_dokument.txt

Kao što vidimo, ova linija ima kombiniran ulaz i izlaz. Prvo čita našu datoteku u kojoj tražim da sortira elemente te sortirane elemente sprema u novi dokument.

Spajanje

Jedna od korisnijih stvari I/O preusmjerenja je spajanje naredbi (pipe u eng. literaturi).
Spajanjem naredbi nadovezujemo jednu na drugu te zajedno funkcioniraju kao jedna naredba.

ls -l | less

U ovom primjeru izlaz naredbe

ls -l

je pohranjen u naredbu less korištenjem | znaka . On se obično nalazi na tipki W, a dobije se pritiskom tipke AltGr i W.
Ovom metodom možete postići da svaka naredba ima scrolling izlaz.

Evo i nekoliko zgodnih primjera spajanja naredbi:

Naredba

ls -lt | head

Što radi

Pokazuje 10 najnovijih dokumenata u direktoriju

Naredba

du | sort -nr

Što radi

Ispisuje sve direktorije te koliko mjesta zauzimaju

Naredba

find . -type f -print | wc -l

Što radi

Ispisuje broj svih datoteka u direktoriju i svim njegovim poddirektorijima

Filteri

Kategorija programa koji se mogu koristiti sa spajanjem zovu se filteri.
Filteri uzimaju podatke preko standardnog unosa, obave svoj zadatak te rezultat prikažu u obliku standardnog izlaza. Zamišljeni su i dizajnirani kako bi omogućili procesuiranje informacija na vrlo napredan način. Evo i nekoliko programa koji se ponašaju kao filteri:

Program

sort

Što radi?

Sortira elemente

Program

uniq

Što radi?

U sortiranim dokumentima miče duplikate linija

Program

grep

Što radi?

Pregledava svaku liniju iz standardnog ulaza te na izlaz stavlja samo liniju koja sadrži određeni pojam

Program

fmt

Što radi?

Čita tekst u standardnom ulazu te na izlaz stavlja formatiran tekst

Program

pr

Što radi?

Priprema dokument za printanje. Uzima tekst te ga lomi na stranice i poglavlja pritom označavajući zaglavlje i podnožje te ga obrađenog sprema za printanje

Program

head

Što radi?

Čita prvih nekoliko linija teksta. Korisno za čitanje zaglavlja dokumenata.

Program

tail

Što radi?

Čita zadnjih nekoliko linija datoteke. Vrlo korisno za pregled zadnjih unosa u log datoteci

Program

tr

Što radi?

Prevodi znakovlje. Može se koristiti za prevođenje velikih slova u mala

Program

sed

Što radi?

Stream editor. Može raditi kompliciranije zadatke u odnosu na tr

Program

awk

Što radi?

Cijeli programski jezik za izradu filtera. Vrlo moćan i koristan u administriranju sustava

Hvala na pažnji, toliko za danas.

U sljedećem dijelu ćemo se upoznati s dozvolama i korisničkim grupama kao i s kontrolom zadataka.

Onoga kome je jako bitna autonomija prijenosnog računala to će vjerojatno i spriječiti od instaliranja i korištenja Linuxa na svojemu laptopu. Razlog zbog kojega je ovaj problem i dalje učestal je nedostatak kvalitetnih upravljačkih programa za GNU/Linux, odnosno loša ili nikakva optimizacija istih za hardver za koji su namijenjeni.

Dok Linux ne postane malo popularniji i time privuče više developera koji će biti zainteresirani za rješavanje ovog problema, moramo se pomiriti s time da ćemo svoj laptop malo češće priključivati na izvor napajanja, ili potražiti nekakve druge alternative. Jedna od tih alternativa je TLP, odn. alat za naprednije upravljanje energijom na Linuxu koji uz niz različitih postavki produljuje vijek baterije na prijenosnim računalima. Određene stavke koje TLP dodatno podešava:

• Optimizira modul kernela koji se koristi samo na prijenosnim računalima,

• Utječe na tzv. “dirty buffer timeout”,

• Podešava frekvenciju procesora ovisno o potrebama, uključujući i tzv. “turbo boost” i “turbo core” način rada na određenim procesorima,

• Upravlja procesima na način da maksimalno optimizira potrošnju energije kod višejezgrenih procesora te hyper-threading tehnologije,

• Upravlja potrošnjom energije tvrdih diskova smanjujući brzinu vrtnje kada se ne obavlja nikakvo zapisivanje odn. čitanje s diska,

• Uključuje i upravlja SATA ALPM tehnologijom kada je to potrebno,

• Dodatno podešava PCI Express ASPM tehnologiju, međutim samo na  Linux kernelu 2.6.35 i novijima,

• Upravlja potrošnjom energije na svim PCI(e) bus uređajima, međutim opet samo na Linux kernelu 2.6.35 i novijem,

• Podešava Radeon KMS drivere za efikasnije korištenje energije (Linux 2.6.35 i noviji),

• Upravlja potrošnjom energije i na wifi karticama, no ovo opet ovisi o instaliranim upravljačkim programima i kernelu,

• Isključuje optički pogon kada se ne koristi.

Dodatne funkcije koje pruža TLP su:

• I/O scheduler,

• Automatska supenzija pojedinih USB portova,

• “Audio power saving” način rada na hda_intel i ac97 upravljačkim programima,

• Paljenje i gašenje wifi, bluetooth ili wwan uređaja kod pokretanja ili gašenja računala,

• Gašenje “Wake On LAN” tehnologije,

• Vraćanje WWAN stanja nakon suspenzije ili hibernacije,

• Smanjenje napona na Intelovim procesorima, što zahtijeva kernel s PHC zakrpom,

• Prag punjenja baterije na Thinkpad laptopima,

• Rekalibracija baterije na ThinkPad laptopima.

TLP automatski podešava sve ove postavke kod svakog pokretanja računala i kod svake promjene napajanja, no to vas ne sprječava da samostalno podesite sve po svojoj želji. Ono što za početak morate učiniti je ukloniti bilo kakve vlastite postavke i skripte vezane uz potrošnju energije (koje se nalaze recimo u /etc/rc.local) i ukloniti laptop-mode-tools paket. Nakon toga možete krenuti na instalaciju TLP-a. Pa krenimo redom po distribucijama.

Ubuntu 10.04 – 13.04

Dodajte repozitorij i instalirajte potrebne pakete:

sudo add-apt-repository ppa:linrunner/tlp

sudo apt-get update

sudo apt-get install tlp tlp-rdw tp-smapi-dkms smartmontools ethtool

A noviji Sandy Bridge laptopi zahtijevaju dodatan paket:

sudo apt-get install acpi-call-tools

Debian 6.0 i noviji

Dodajte sljedeći repozitorij u /etc/apt/sources.list:

deb http://ppa.launchpad.net/linrunner/tlp/ubuntu lucid main

Uvezite javni ključ (kao root):

apt-key adv –keyserver keyserver.ubuntu.com –recv-keys 02D65EFF

Ili s ovim, ako gornja naredba ne uspije:

apt-key adv –keyserver pool.sks-keyservers.net –recv-keys 02D65EFF

Osvježite repozitorije i instalirajte potrebne pakete:

apt-get update

apt-get install tlp tlp-rdw tp-smapi-dkms smartmontools ethtool

Te na novijim Sandy Bridge laptopima:

sudo apt-get install acpi-call-tools

Arch

Za Arch korisnike TLP je dostupan u AUR repozitoriju, a upute za instalaciju se nalaze ovdje.

Gentoo

Upute za Gentoo se nalaze na Gentoo wiki stranici.

openSUSE 11.4

zypper ar -f http://download.opensuse.org/repositories/home:/cdersch:/TLP/openSUSE_11.4/home:cdersch:TLP.repo

Ako contrib repozitorij nije dodan učinite još ovo:

zypper ar -f http://download.opensuse.org/repositories/openSUSE:/11.4:/Contrib/standard/openSUSE:11.4:Contrib.repo

openSUSE 12.1

zypper ar -f http://download.opensuse.org/repositories/home:/cdersch:/TLP/openSUSE_12.1/home:cdersch:TLP.repo

Ako contrib repozitorij nije dodan učinite još ovo:

zypper ar -f http://download.opensuse.org/repositories/openSUSE:/Factory:/Contrib/openSUSE_12.1/openSUSE:Factory:Contrib.repo

openSUSE Tumbleweed

zypper ar -f http://download.opensuse.org/repositories/home:/cdersch:/TLP/openSUSE_Tumbleweed/home:cdersch:TLP.repo

Osvježite repozitorije i instalirajte potrebne pakete:

zypper ref

zypper in tlp tlp-rdw tp_smapi-kmp-desktop smartmontools ethtool

Fedora 16 i novije

Kao root pokrenite:

yum localinstall –nogpgcheck http://repo.linrunner.de/fedora/tlp/repos/releases/tlp-release-1.0-0.noarch.rpm

yum localinstall –nogpgcheck http://download1.rpmfusion.org/free/fedora/rpmfusion-free-release-stable.noarch.rpm

yum install tlp tlp-rdw akmod-tp_smapi

I na novijim Sandy Bridge laptopima:

yum install akmod-acpi_call

I to bi bilo to. Na svim distribucijama je još potrebno samo pokrenuti TLP:

sudo tlp start

A za prikaz statusa TLP-a pokrenite:

sudo tlp-stat

Sve postavke za TLP su spremljene u /etc/default/tlp, pa ako ih želite samostalno mijenjati uputite se na stranicu TLP projekta za upute. U komentarima očekujemo vaš feedback.

Reference: webupd8, TLP

U današnje doba pristup internetu smatramo nečim što se podrazumijeva. Moramo ga imati svugdje i uvijek! Prije nekoliko godina je bilo nezamislivo imati pristup internetu u vikendici ili na nekom otoku. Sada ćemo gotovo bez razmišljanja na godišnji odmor ponijeti 3G USB modem i pomoću njega uzdržavati svoju ovisnost o informacijama. Oni ultramobilni među nama koristit će ovakav pristup internetu tijekom cijele godine.

Svi znamo da Linux već nekoliko godina ima izvrsnu podršku za 3G internet stickove. Najčešće je dovoljno utaknuti stick, unijeti u Network Manager podatke o zemlji i operateru (eventualno još i PIN) i povezati se na net. Samo se rijetki među nama prisjećaju početaka ove tehnologije kada ste morali izvoditi svakakve “kerefeke” da pokrenete svoj 3G modem. Lijepo je da su ti dani već daleko iza nas.

Međutim, iako je povezivanje na net bezbolno, donedavno sam smatrao da je slanje i primanje SMS poruka putem ovih uređaja na Linuxu nemoguće, ili u najmanju ruku jako teško. I nisam mogao biti više u krivu!

SMS-ovi su nam važni jer ćemo putem njih obnavljati svoje prepaid račune, a ako ste na pretplati, putem njih možete dobivati informacije od svog ISP-a te se pretplaćivati ili odjavljivati na različite usluge. Korisnici “onih drugih” operativnih sustava imaju na sticku dostupan program pomoću kojeg primaju i šalju SMS-ove. Mi ga imamo u repozitorijima svojih distribucija.

Koristit ćemo program Wammu. Neki od vas ga možda već koriste za komunikaciju sa svojim mobitelom. Možda niste znali, ali Wammu podržava i ove 3G modeme! Program instalirajte iz službenih repozitorija vaše distribucije.

U ovom vodiču smo koristili Huawei E 303 3G modem.

Podešavanje

Evo kako ga podesiti:

Nakon instalacije Wammua dodajte sebe u grupu dialout. Ako nemate tu grupu, stvorite ju i dodajte svoje korisničko ime u nju. Bez ovog koraka Wammu biste morali svaki puta pokretati kao root.
Evo kako to izgleda na Xfceu:

Dodajte se u grupu dialout. Ako nemate tu grupu, kreirajte ju.

Još jedan korak prije akcije. Network Manager će u potpunosti preuzeti 3G modem, pa za slanje i primanje poruka morate biti isključeni s mobilnog interneta i u Network Manageru morate onemogućiti mobilni internet. (Klikom na kvačicu u Enable mobile broadband). To je malkice nezgodno, ali mislim da nije prevelik problem, jer ne koristite valjda svoj 3G modem za dopisivanje putem SMS-a?

Prije pokretanja Wammua u Network Manageru isključite mobilni internet

Sada pokrenite Wammu. Pokušat ćemo automatsko podešavanje putem čarobnjaka. Većina 3G modema će biti prepoznata bez problema. Ako ne uspijete, pokazat ću vam kako to napraviti ručno.

Odaberite Phone wizard u Wammu izborniku:

Provjerite je li 3G modem uključen u računalo:

Odaberite automatsku pretragu:

Odaberite konekciju putem USB-a:

Pokreće se automatsko traženje 3G modema. Ovaj korak može potrajati nekoliko minuta pa budite strpljivi:

Uređaj je pronađen. Nudi se više izbora. (Na mom uređaju sva tri ponuđena izbora rade bez problema. Možda će na vašem biti potrebno odabrati točno jedan od ponuđenih.)

Potvrda. Uređaj je pronađen:

Automatsko podešavanje je dovršeno. Unesite još ime uređaja.

Ručno unošenje postavki

Isključite vezu s Network Managerom kako je to opisano na početku. Spojite svoj 3G modem.

U Terminal upišite:

dmesg | grep tty

Dobit ćete ispis dostupnih uređaja. 3G modemi započinju s tty, a ovisno o proizvođaču imaju različit nastavak. Kod mene se radilo o ttyUSB0.

Pokrenite Wammu, izbornik Settings i u njemu karticu Connection. Unesite vaš uređaj (/dev/tty*). Kao vezu u padajućem izborniku odaberite at19200 ili at115200. Unesite željeno ime za uređaj i kliknite OK.

Primanje i slanje SMS poruka

S mobilnim uređajem se spajamo odabirom opcije Connect u Phone izborniku:

Poruke preuzimamo s uređaja klikom na izbornik Retrieve, te u njemu na opciju Messages:

Evo kako to izgleda kod mene:

Poruke šaljemo iz izbornika Create odabirom opcije Message:

Unesite broj i željenu poruku. Označite Send message i potvrdite slanje s OK:

Vezu s modemom prekidate pomoću opcije Disconnect u Phone izborniku:

VAŽNA NAPOMENA: Kada se budete htjeli ponovno povezati na internet, ne zaboravite vratiti kvačicu na Enable mobile broadband u Network Manageru!

Zaključak

Nakon par koraka koje je ionako najvjerojatnije odradio čarobnjak imate mogućnost slanja i primanja SMS poruka na vašem modemu. Više ne morate ići u “one druge” operativne sustave radi najobičnije obnove računa.

Na kraju bih samo napomenuo da je dobro ponekad prije puta u vikendicu ili ribolov “zaboraviti” mobitel i ostale moderne igračke. Pristup internetu je svakako korisna stvar, ali ne zaboravite da nije loše povremeno se odmoriti od modernog načina života.

Pokazat ćemo vam kako se za svega pedesetak eura može napraviti prijenosnik kojeg će pogoniti ni manje ni više, nego vaš Raspberry Pi. Naime, mobitel Motorola Atrix 4G ima zanimljiv dodatak – dock u obliku prijenosnika s tipkovnicom, zaslonom i dodatnom baterijom! Jedina mu je svrha prihvatiti mobitel čiji se hardver upotrebljava da se upogoni ova zanimljiva simbioza. Kako navedeni mobitel više više nije u proizvodnji i prodaji, a dock po dimenzijama odgovara samo njemu, prilično ga je jednostavno naći za malo novca, novi ili polovni. Potražite ga na mrežnim stranicama tipa DealExtreme, eBay pa čak i Amazon.

Kad vam dock napokon stigne, zasučite rukave i oboružajte se alatom jer nas čeka malo ‘uradi sam’ posla. Potrebno je ručno spojiti dva kabla (postupak je detaljno opisan u videozapisu ispod), a nakon toga jednostavno priključimo svoj Rasberry Pi u utor predviđen za Motorolu Atrix 4G.

Ovime završavamo postupak – sad imamo jeftini prijenosnik, a naš Raspberry Pi dobio je novu ulogu. Kad ga zatrebate za nešto drugo, jednostavno ga isključite iz docka.

Pogledajmo i video čitavoga postupka:

http://www.youtube.com/watch?v=yZkz_a52I6s

“Do sada je prodano pola milijuna Raspberry Pija: Brzinom od 40.000 komada tjedno u Sonyjevim pogonima u Walesu izašlo je do sada 500.000 Raspberry Pijeva koji se tamo proizvode za tvrtku Premier Farnell”, piše bug.hr.

Sjećate li se zvuka pisaće mašine? U razgovoru s kolegom na poslu dolazimo na ideju kako bi bilo kul kada bi naše tipkovnice proizvodile takav zvuk. Uvjeravam ga da sigurno mora postojati program koji to odrađuje, ali nisam siguran da će raditi na njegovim Windowsima (pokušavam ga motivirati da konačno instalira Linux). Tada još nisam bio siguran da ću moći i na Linuxu to napraviti, ali imam jaku volju i povjerenje u svoj Xubuntu.

Dolazim s posla i odmah otvaram UCS. Priznajem, razmijenio sam nekoliko postova na forumu da bih uopće došao do imena FocusWriter.

Ipak, stiže u međuvremenu mail od kolege, da je pronašao stranicu http://gottcode.org/focuswriter/ na kojoj je vidljivo da se može downloadati i za njegove windowse. Šteta, ništa od moje misije dobre volje.
Nastavljam u pozitivnom smjeru i jednostavno iz UCS-a instaliram FocusWriter i pokrećem ga. Da, ja sam ovo odradio na najjednostavniji način pomoću Ubuntu Centra Softvera, ali vjerujem da bi upalilo i ono:

sudo apt-get install focuswriter

Danas tipkam cijelo popodne, a ukućani opet misle da sam puk’o k’o kokica (tko zna koji puta po redu). Već su navikli na svakakve zvukove iz “dječje” sobe, ali ovo je bilo toliko uvjerljivo da su se pojavili na vratima misleći da sam dovukao neku staru pisaću mašinu i da se sada opet igram.

Osim što proizvodi zvukove (čak i onaj “novi red”), program ima puno opcija podešavanja.
FocusWriter može:

• otvarati i uređivati sve dokumente koje imam u .odt formatu
• odabrati vrstu, veličinu i boju fonta
• mijenjati boju pozadine ili čak ubaciti sliku umjesto pozadine
• ispravljati pravopis (u popisu jezika je i hrvatski)
• odabrati ili stvoriti vlastitu temu

Uglavnom, može raditi sve što je potrebno za ugodno pisanje (tipkanje), a uz to još i proizvodi zvukove starog stroja. Ne zaboravite uključiti zvuk, jer po defaultu je on isključen.

Zgodno je poigrati se temama, gdje možete odabrati veličinu polja za unos teksta i njegovu boju. Također, osim boje može se umetnuti slika u pozadinu cijelog programa.

Znači, zvučnike na maximum i prstići neka lagano krenu po tipkovnici.

Kako pravi Linuxaši s prezirom gledaju na sve alate koji se pokreću izvan konzole, tako će i za običan screenshot koristiti ovog genijalnog malca koji se pokreće u Terminalu. Budući da čačkanje u Terminalu ima neki “hakerski” štih, objasnit ćemo vam kako obaviti najčešće radnje u scrotu. Nikad se ne zna kad ćete nekog trebati impresionirati svojim vještinama “programiranja u Linuxu”. Kad se krenete malo zabavljati i kombinirati razne opcije, shvatit ćete da nekad dobro dođe i nešto više od obične PrtSc tipke.

scrot instalirajte iz repozitorija vaše Linux distribucije.

Najprije izvadak s njegovih man stranica. (Uvijek čitajte man!)
Opcije se pridodaju naredbi scrot. Evo najkorisnijih:

• -s, –select (Mišem odredite područje snimanja. Prozor birate kratkim klikom na njega, a područje odabirom regije koju želite.)
• -b, –border (Kod odabira prozora snimit će se i njegov ukrasni okvir.)
• -d, –delay NUM (Odgoda snimanja za određen broj sekundi (NUM).)
• -c, –count (Prikazuje odbrojavanje ako koristite odgodu.)
• -q, –quality NUM (Odredite kvalitetu snimke. Zadana vrijednost je 75%)
• -t, –thumb NUM (Kreirajte umanjenu sliku (thumbnail) ekrana. Umjesto NUM unesite željeni postotak.)
• -m, –multidisp (Ako koristite više monitora program će snimiti sve monitore i ujediniti ih u jednu sliku.)

Program sprema slike u direktorij u kojem se trenutno nalazite. Zadani naziv je datum-vrijeme-rezolucija-scrot.png. Ako želite neki drugi naziv, unesite ga prije.

Pogledajmo sada primjere:

scrot -d 10 -c odgoda.png

Snima sliku ekrana naziva “odgoda.png” uz odgodu od 10 sekundi te prikazano odbrojavanje u Terminalu.

scrot -s -b Firefox.png

Snima se odabrani prozor zajedno sa svojim ukrasnim rubom. Snimak se naziva “Firefox.png”.

scrot -s odsječak.png

Snima se odabrani odsječak ekrana.

scrot -t 30 thumbnail.png

Snima se 30% umanjena snimka ekrana naziva “thumbnail.png”.

Eto, kratki “prelet” ovog jako korisnog programa. Poigrajte se malo i vidjet ćete da i CLI alati znaju biti prilično moćni i korisni.

Ako koristite ovaj simpatični programčić, napišite nam u komentarima za koje zadaće ga koristite i kakve ste sve kombinacije smislili.

Dva su najčešća hasha MD5 i SHA-1 pa ću njih i objasniti.

Alati za provjeru hasha md5sum i sha1sum standardni su i dolaze sa svakim unixoidnim sustavom tako da zasad nema potrebe ništa dodatno instalirati.
Datoteka kojom se služimo u ovom primjeru jest foo.bar.

Kako bismo napravili hash neke datoteke u terminal unesemo sljedeću naredbu:

Napomena: sintaksa za SHA-1 jednaka je onoj za md5, samo pišemo sha1.

md5sum foo.bar

Dobit ću:

e3b0c44298fc1c149afbf4c8996fb92427ae41e4649b934ca495991b7852b855 foo.bar

Ovo dugačko jest md5 hash datoteke foo.bar.

“To je lijepo, ali meni hash na ekranu ne pomaže mnogo.”
Istina. Stavimo taj hash u datoteku koju ćemo nazvati foo.md5.

md5sum foo.bar > foo.md5

Sada kad je hash u datoteci, možemo provjeriti hash.

md5sum -c foo.md5

Ako je u redu javit će:

foo.bar: OK

Pri preuzimanju neke datoteke ili ISO preslike s interneta ponuđeni su vam i MD5 i/ili SHA-1 hash. Sad znate čemu služe i kako se njima koristiti.

Što kad moramo provjeriti više datoteka u jedom ili više direktorija?

Za to nam treba md5deep. Njega ćemo instalirati kroz par koraka.

1. Postanemo root.

Debianoidi i openSUSE s postavljenim root korisnikom:

su

Debian, Linux Mint, Ubuntu bez postavljenoga root korisnika:

sudo -s

2. Instaliramo md5deep.

openSUSE:

zypper in md5deep

Debianoidi:

apt-get install md5deep

3. Iziđemo iz roota.

exit

Md5deep možemo i preuzeti sa sourceforgea.

S md5deep dobijemo: MD5, SHA-1, SHA-256, Tiger i Whirlpool programe za izračun i provjeru hasha.

SHA-1 je sigurniji te ćemo se ubuduće njime koristiti.

Napravit ćemo popis hasheva direktorija naziva foobar i taj ćemo popis staviti u datoteku koju ćemo nazvati foobar.sha1.
Napomena: Hashiranje primarno opterećuje CPU tako da, ovisno o tome kakav procesor imate i koliko datoteka imate, to može trajati i dosta dugo.

sha1deep -rl foobar > foobar.sha1

Recimo da smo preselili direktorij foobar u /home/korisnik/dokumenti/
tamo ćemo prekopirati foobar.sha1 i provjeriti je li sve u redu.

sha1sum -c foobar.sha1

Rezultate provjere možemo i staviti u datoteku.

sha1sum -c foobar.sha1 > ime.filea

Također, u zadnje vrijeme po raznim forumima i blogovima pronalazim površne informacije o tome kako doprinositi zajednici. Upravo zato što postoji zainteresiranost za ovu tematiku dobio sam inspiraciju za ovaj članak.

Kad čuju za doprinos zajednici, većina korisnika pomisli da je nužno biti veliki Linux guru koji iza sebe ima nekoliko stotina Gentoo instalacija, potrgan SourceMage ili LFS koji čeka kompajliranje na tosteru. Ili da treba biti barem vrhunski programer, ili novčano dobro potkovan donator. Međutim, istina je sasvim drugačija. Zajednici može doprinositi svatko, od Linux geeka i programera do najobičnijeg desktop korisnika. Za doprinos zajednici ne morate napisati ni liniju koda.

Rad u zajednici

Vaša omiljena distribucija ili aplikacija je, kao i većina FOSS projekata, živa ponajviše zahvaljujući radu volontera. Nositelj svakog projekta je zajednica. Bez nje ne bi postojali. Bez zajednice nijedna distribucija ne bi imala svoju popularnost. Zajednica je divna. Osim što okuplja ljude istih interesa, također određuje koji projekti će opstati, a koji propasti. Dakle, krenimo s našim vodičem kroz zajednicu.

• Forumi

Pridružite se nekom Linux forumu – specijaliziranom ili vezanom uz neku distribuciju.
Pomažite korisnicima s njihovim problemima ako možete, ali budite spremni i na to da će se s vremena na vrijeme pojaviti i zlonamjerni korisnici (trollovi). Takve korisnike je najbolje zanemariti; njima će se pozabaviti već netko od moderatora. Druženje na forumima vam je također izvrsna prilika za naučiti nešto novo.

• Mailing liste

Mailing liste su fenomenalna stvar. Pridružite se mailing listi projekta koji vas zanima.
Na taj način ćete naučiti puno o projektu i saznati sve novosti vezane uz njegov razvoj.
Preko njih svatko može pomoći korisniku s problemom te su odlična komunikacija između razvijatelja i korisnika.

• IRC

IRC, suprotno mišljenju nekih, nije mrtav. IRC je poprilično aktivan i često korišten.
Pridružite se IRC kanalu svoje distribucije i ostvarite izravnu komunikaciju s njenim razvijateljima, ali i s korisnicima sa svih strana svijeta.

• Promocija

Nakon što ste prikupili ponešto iskustva u korištenju svoje omiljene distribucije, promovirajte ju.
Promociju možete vršiti pisanjem članaka na forumima i portalima vezanima za open source, širenjem “riječi” na poslu, školi, fakultetu, među prijateljima. Možete se priključiti i vašoj lokalnoj Linux zajednici.

• Sudjelovanje na skupovima

Priključenje lokalnoj Linux zajednici računa se kao kvalitetan doprinos. Većina zajednica barem jednom mjesečno ima okupljanje. Ako možete, svakako dođite.

Na takvim okupljanjima upoznat ćete ljude iz svoje okoline koji dijele vaše interese, naučiti nešto novo, te ćete imati priliku nekome pomoći i uživo, jer sigurno će se pojaviti netko s problemom kojeg ne može ili ne zna sam riješiti.

• Dokumentacija

FOSS projekti su poznati po svojoj dokumentaciji, ali i po kroničnoj potrebi za njom.
Svi znaju da Arch, Gentoo i Debian, uz odlične forume na kojima su svi dobrodošli, imaju i odličnu dokumentaciju u vidu Wiki stranica. Jesu li oni jedini u tome? Naravno, nisu. Svaki projekt ima svoju dokumentaciju. Čak i ako nema, nemojte se ustručavati krenuti prvi s radom u tom segmentu. Dapače, dokumentaciju ne morate nužno pisati putem Wiki stranica; možete također pisati man i info stranice.

Wiki stranice pokrivaju većinu tema i svi korisnici su dobrodošli kao doprinositelji. Wiki stranice koristite odgovorno i pridržavajte se postavljenih pravila.
Ne morate nužno stvarati nove članke, već možete ispravljati ili nadograđivati postojeće.
Ako se odlučite za uređivanje Wiki stranica, slobodno se pridružite i našim Wiki stranicama na http://wiki.open.hr.

• Lokalizacija

Lokalizacija je također vrlo važan dio razvoja FOSS projekata te izvrstan primjer kako doprinositi bez pisanja koda. U lokalizaciji možete sudjelovati pridruživanjem nekoj od ekipa za lokalizaciju ili prevođenjem Wiki stranica na vaš materinji jezik. Time pomažete korisnicima koji nisu vješti u stranim jezicima da lakše dođu do informacija. Također, na ovaj način doprinosite razvoju, širenju i popularizaciji vašeg omiljenog projekta.

Kodiranje

Kod je glavni dio svakog projekta. Bez njega ne bi bilo ni Linuxa ni GNU paketa.
Ako imate ponešto znanja o programiranju, skriptiranju i Shellu, dobrodošli ste pridružiti se srcu bilo kojeg projekta.

• Bugovi

Sve dok čovjek radi kod, on će imati bugove. Uočavanje i uklanjanje bugova je vrlo važan dio razvoja. Nedavno smo obradili temu kako prijavljivati bugove, pa da se ne ponavljamo slobodno je ponovno pročitajte.

• Testeri arhitektura

Ekipe koje se bave paketiranjem također trebaju pomoć, a jedna od većih metoda je testiranje arhitektura. Dakle, osoba koja se bavi testiranjem arhitektura trebala bi poznavati bash skriptiranje, a poželjno je i razumijevanje paketiranja. Tester arhitektura možete biti u x86 ili amd64 arhitekturama.

• Paketiranje

Kad smo se već dotakli paketarskih ekipa, velika pomoć im je i u ljudstvu.
Ako imate određena znanja, možete se pridružiti nekoj paketarskoj ekipi i raditi pakete.

• Proxy održavanje

Svrha ovoga je održavati određene pakete na životu. Ima paketa koji su napušteni i ostavljeni da nestanu jednom kad ih čistači uhvate. Nađite napuštene pakete i počnite ih održavati. Netko od korisnika će vam biti zahvalan.

• Projekti zajednice

Ekipe za sigurnost, kernel ekipe, ekipe za infrastrukturu…svi su oni projekti zajednice. Imate li sva potrebna znanja, slobodni ste pridružiti se nekoj od ekipa. Osim toga, možete se priključiti i nekom projektu nastalom u zajednici.

• Postanite razvijatelj

Ako iza sebe imate poveći broj doprinosa zajednici i projektima te smatrate da biste mogli biti vitalan i aktivan član zajednice, priključite se razvijateljskoj ekipi. Popričajte s nekim od razvijatelja o tome i zamolite ga za mentorstvo. Proces regrutacije završava live intervjuom s nekim od regrutera.

Vjerujem da sam pokrio veći i važniji dio savjeta o tome kako doprinositi zajednici, te da sam uspio korisnicima pokazati da za doprinos zajednici nije potreban samo kod, već da svi mogu doprinositi.
Smatrate li da sam nešto propustio, slobodno me informirajte – vaše povratne informacije bit će dodane u tekst.

Naime, radi se o ocu čije je dijete doslovno prisiljeno koristiti se Microsoftovim proizvodima, u ovom slučaju operacijskim sustavom Windows i uredskim paketom Office. Tekst smo objavili na Facebooku, gdje je naišao na izrazitu zainteresiranost korisnika ove društvene mreže (oko 120 “lajkova” i čak šezdesetak dijeljenja). Kako ovaj slučaj ne bi ostao zakopan u dubinama weba, odlučili smo ga objaviti i ovdje, na naslovnici s odgovorom što činiti u sličnoj situaciji.

Pročitajte komentar u cijelosti:

Ovaj je tjedan moj sin morao napraviti prezentaciju iz engleskoga. Kako u mojoj kući Windowsi i MS Office ne postoje, satima je pravio i napokon napravio izvrsnu prezentaciju na LibreOfficeu. Snimljena kao ppt ili pps nije mogla odraditi sve ono što je on napravio (a napravio je mnogo) pa smo ju snimili u format odp i priložili instalaciju Libre Officea na sticku.

Nastavnica nije imala nikakvu namjeru instalirati Libre Office na svoje (školsko) računalo nego je morao napraviti prezentaciju ponovno na MS Officeu.

Na stranu bezobzirnost dotične nastavnice, ali u sadašnjoj situaciji bilo bi više nego pametno i normalno da nadležno ministarstvo uvede obvezu instalacije softvera koji podržava otvorene standarde na školska računala pa da oni koji se služe slobodnim softverom imaju u školi podršku.
Računalne tehnologije dio su svakodnevnih školskih obaveza jer je računalno znanje potreba. Ali što je s računalnim odgojem?

Ako ne upotrebljavate besplatan uredski paket, onda vam ostaju dvije opcije:

• kupnja paketa MS Office, koji je skup i nitko ga ne kupuje za kućnu upotrebu

• krađa paketa i ilegalna instalacija, što većina i radi, pokazujući tako djeci da je u redu krasti softver

Ja svoju djecu učim da se softver, kao ni bilo što drugo ne krade, ali da se sve može imati i potpuno besplatno. Moja djeca to razumiju i služe se Linuxom i na svom računalu.

Što da radim s prezentacijom?

Da ostanem dosljedan svomu učenju i da moj sin zbog toga dobije jedinicu u školi – sada i još tko zna koliko puta ili da ukrademo i mi taj famozni Microsoft Office i dobijemo peticu – a pritom pogazimo i sebe i svoja načela?

Hvala našoj dragoj državi i školstvu što primorava našu djecu, a i nas s njima, da budemo lopovi!

Uslijedila je bujica komentara i savjeta, što praktičnih tako i onih drugih. Izdvojit ćemo jedan od osobe dovoljno kompetentne dati odgovor na ovakvu dilemu – Ivan Guštin, sadašnji predsjednik Hrvatske udruge korisnika Linuxa. Evo što savjetuje:

S obzirom na to da sam donekle upućeniji u ovu problematiku i da sam konkretno radio na rješavanju takvih i sličnih problema još prije nekoliko godina, evo činjenica i demistificiranih mitova. O tome se već više puta pričalo, ali treba ponavljati.

Ne postoji obveza upotrebe MS Officea u školstvu, nigdje u programima to ne piše. Također, učitelj ne smije inzistirati na tom da učenik da tu zadaću radi u MS Officeu pod bilo kakvom izlikom da “se snađe”.
Isto tako, suprotno nevjerojatnim urbanim legendama koje kruže među profesorima, a koje se čuju na susretima tijekom seminara i konferencija, ne postoji ni zabrana upotrebe drugoga softvera poput LibreOffice.

Na sve ove komentare o tome da učenik treba dobiti 1 ako to nije napravio u MS Officeu ili da su Windowsi 99% zastupljeni na Balkanu i slično radije ne bih replicirao jer su potpuno promašeni i ne vode k multiplatformnosti i otvorenim standardima.

Kontrola instaliranja drugoga softvera na školsku opremu očekivana je, štoviše i poželjna, ali samo u smislu interne IT politike radi sigurnosti. Dakle, nije zabranjeno instalirati, ali je poželjno da to napravi ili dopusti netko tko je u školi ili za školu odgovorna IT osoba. Apsurdno je da se u školska računala bez problema guraju stickovi koji su redovito zaraženi virusima, a problem je instalirati benigni i poželjan softver poput LO.

ODF jest HR norma, ali kao i ostale norme one su *preporuka*, a ne *obveza*, zato treba biti oprezan pri pozivanju na tu činjenicu.

Ključna stvar i problem u toj priči jest neupućenost nastavnice. Ona *mora* prihvatiti rad rađen u drugom softveru, pogotovo tako raširenom i popularnom kao što je LibreOffice. To je izričito rečeno od strane odgovornih ljudi iz AZOO-a na Okruglom stolu na CUC-u 2010 u Splitu, čija snimka postoji ovdje.

Ne samo da mora prihvatiti, već se u slučaju takva izričitoga odbijanja slučaj mora prijaviti AZOO-u pa će oni kontaktirati nastavnicu i objasniti joj da to mora prihvatiti i što joj je raditi. Tu i nastaje problem, što većina roditelja nema hrabrosti to napraviti (a nije u pitanju prijava i kažnjavanje, već samo naputak) nego ide linijom manjega otpora i problem pod pritiskom riješi na drugi način. Ja potičem sve roditelje da to naprave ili tražim suglasnost da ja to napravim u njihovo ime.

Sa svojom djecom nisam nikada došao u takvu situaciju (a u pitanju je preko 6 godina), ali da jesam sigurno bih kontaktirao AZOO jer jedino tako možemo obrazovati nastavnike i postići napredak. Moji su ili rabili netbook/notebook s Linuxom, ili je izvoz u PPT radio OK, ili se upotrebljavao PDF, ali to smo unaprijed isprobali. Danas već većina školskih računala čak i ima OpenOffice ili LibreOffice. Prijenosna verzija LO-a na sticku isto je tako dobro rješenje.

Na raspolaganju sam za sve dodatne informacije, objašnjenja i kontakte.

Ako se ikad nađete u sličnoj situaciji vi ili netko vam poznat, sada znate što vam je činiti i koja prava imate. S nestrpljenjem očekujemo dan kad će školstvo prijeći u potpunosti na slobodan softver, što je korak od iznimne važnosti – buduće generacije upoznate s prednostima slobodnoga softvera, to nikako ne bi smio ostati samo san.