Demistificirano: Debian

Kada se u razgovoru spomene Debian, većina ljudi pomisli na jednu od mnogih GNU/Linux distribucija.

Što je zapravo Debian danas?

Površnom pretragom Interneta vjerojatno ćete steći dojam da je Debian isprobana, stabilna i jedna od najstarijih GNU/Linux distribucija namijenjena poslužiteljima i iskusnim korisnicima koju bi početnici i korisnici desktop računala (kućna/klijentska računala, radne stanice) trebali izbjegavati zbog problematične instalacije i načina konfiguriranja. Većim dijelom se radi o zabludi; naime, Debian je mnogo više od toga.

Krenimo redom.

Nastanak Debian projekta

Projekt Debian je u kolovozu 1993. godine pokrenuo Ian Murdock iz dva razloga: osobnih uvjerenja u potrebu da softver bude slobodan i otvoren u smislu tada već postojećih načela GNU projekta (http://www.gnu.org/), te frustracija zbog SLS-a. SLS je bio prva prava i u to vrijeme jedina GNU/Linux distribucija koja je nudila više od samog Linux kernela u kombinaciji sa setom osnovnih alata. Međutim, zbog neorganiziranosti razvijatelja, nepostojanja standarda i loše programiranih aplikacija koje su ulazile u distribuciju bez provjere, SLS je bio prepun bugova (grešaka u programiranju aplikacija koje su uzrokovale probleme u radu). Ispravljanjem tih propusta na temeljima SLS-a je kasnije nastala Slackware distribucija.

Projekt je nazvao po kombinaciji prvih slova imena njegove tadašnje djevojke Debrae Lynn i vlastitog imena Ian i poslao otvoreni poziv razvijateljima slobodnog softvera koji dijele njegovo mišljenje da mu se pridruže.

Iste godine Ian objavljuje Debian Manifesto, u kojem objašnjava svoje viđenje projekta sa ideološko-filozofskog stajališta slobodnog softvera, ali i s praktične strane, naglašavajući potrebu kreiranja distribucija radi podizanja kvalitete daljnjeg razvoja i približavanja GNU/Linuxa korisnicima. Ideja skupljanja aplikacija unutar distribucija bila je još uvijek nova i ne odviše dobro prihvaćena u svijetu slobodnog softvera. Drugim riječima, korisnici su bili prisiljeni sami pronalaziti aplikacije i kompajlirati ih prije korištenja jer nije postojalo centralno mjesto gdje se aplikacije mogu naći niti sustav upravljanja unaprijed pripremljenim paketima.

Šezdesetak ljudi diljem svijeta prepoznalo je Ianovu ideju kao kvalitetnu i punu potencijala te je projekt polako krenuo. Kao logo je odabran danas već legendarni Swirl, vrtlog ili spirala koja predstavlja “čarobni dim” koji se javlja u trenutku kada dođe do kratkog spoja pa elektronski uređaj odnosno računalo prestane raditi. Odlučeno je da će Debian operativni sustav biti “čarobni dim” koji učini sasvim suprotno – da računalo počne raditi.

U razdoblju od 1994. do 1995. godine projekt je financirala Free Software Foundation, neprofitna organizacija koju je Richard M. Stallman, otac GNU projekta, pokrenuo u svrhu promicanja slobodnog softvera, a prva 0.9x izdanja su izašla tijekom 1994. i 1995. godine.

Izdanje 1.1 (1.0 je “preskočen”) izašlo je 1996. godine pod kodnim imenom “Buzz” po liku iz Pixarovog animiranog filma Toy Story, a tradicija imenovanja po likovima iz navedenog animiranog filma održala se do danas. Zanimljivo je da je “Buzz” sadržavao Linux kernel verziju 2.0 i 474 paketa, a u razvoju je sudjelovalo 120 osoba.

Ian je ostao čelni čovjek projekta Debian do 1996. godine, kada ga je zamijenio Bruce Perens – još jedno veliko ime u svijetu slobodnog softvera: čovjek koji je u suradnji sa Eanom Schuesslerom, također razvijateljem Debiana, pokrenuo stvaranje Debian Social Contracta, “društvenog ugovora” kojim se projekt Debian obvezao da će službeni Debian operativni sustav uvijek biti napravljen isključivo od slobodnog softvera.

Dio ugovora su i Debian Free Software Guidelines, skup smjernica i uvjeta koje neki softver mora slijediti i ispunjavati da bi ga se u projektu smatralo slobodnim, a iz kojih je kasnije nastala općepriznata definicija otvorenog softvera Open Source Definition (http://opensource.org/docs/osd) iza koje stoji Open Source Initiative (http://opensource.org/) projekt kojem je Perens jedan od suosnivača.

Perens je također jedan od osnivača neprofitne organizacije Software in the Public Interest (http://www.spi-inc.org/) kojoj je cilj pomagati drugim projektima u stvaranju i distribuciji slobodnog i otvorenog softvera i hardvera. Prvotno zamišljena kao legalna organizacija koja bi za projekt Debian trebala omogućiti primanje donacija koje se mogu odbiti od poreza u SAD-u (što radi i danas), kasnije je proširila djelovanje na velik broj drugih projekata slobodnog softvera.

Vođa projekta (Debian project leader, skraćeno DPL) se i danas bira jednom godišnje glasovanjem članova projekta za jednog od kandidata (kandidati se samostalno prijavljuju) te ima određen stupanj moći u upravljanju projektom, primarno u donošenju odluka za čije duže preispitivanje nema vremena. Međutim, sve njegove odluke mogu biti poništene ukoliko dovoljan broj članova projekta procijeni da su pogrešne, čime sustav svakom članu projekta pruža mogućnost utjecanja na budući razvoj i odluke na način na koji smatra da je to najbolje, a uloga DPL-a se svodi na predstavnika i organizatora zajednice.

Do današnjeg dana promijenilo se 12 DPL-a (zadnji, Stefano Zacchiroli, je izabran upravo u trenutku pisanja teksta) dugogodišnjih razvijatelja unutar projekta, a gotovo svi su bili istaknuti IT profesionalci u organizacijama vezanim za otvoreni softver ali i u onim komercijalnim.

U samim počecima najviše vremena se trošilo na postavljanje temelja organizacije projekta, utvrđivanje smjera i pravila za daljnji razvoj operativnog sustava te na razvoj sustava za upravljanje paketima s idejom da se ubrza rad drugih razvijatelja i olakša rad korisnicima. Ti su napori rezultirali kreiranjem deb paketa i dpkg aplikacije za upravljanje paketima, danas vrlo poznate, najčešće korištene i po mnogima najbolje postojeće kombinacije za pripremu softvera za laganu instalaciju i upravljanje već pripremljenim paketima, a naknadno i stvaranjem mnogih grafičkih i komandno-linijskih sučelja za dpkg kao što su apt-get, aptitude, Synaptic..

Osim što je svima uvelike ubrzalo svakodnevnu upotrebu, to je omogućilo i jednostavnije korištenje GNU/Linuxa širokom krugu ljudi i osobama koje nisu nužno IT profesionalci te ne posjeduju potrebno znanje za pripremu softvera za korištenje kompajliranjem iz izvornog koda.

Ujedno su dogovoreni razvojni put i oblikovanje samog sustava u skladu sa Debian Social Contractom, te su oformljeni timovi ljudi zaduženi za određene aspekte razvoja i kontrole operativnog sustava i administracije cjelokupnog projekta.

Struktura i razvojni put operativnog sustava

Linux kernel je začet kao slobodan softver, ali je iz praktičnih razloga počeo uključivati i vlasničke, odnosno zatvorene upravljačke programe. Također se s vremenom počela javljati potreba za korištenjem zatvorenih aplikacija i formata koji su se nametnuli kao standard ili otvorenih aplikacija koje se u svom radu oslanjaju na rad zatvorenih aplikacija, što je protivno stavovima iznesenim u Debian Social Contractu.

Iz tih razloga je odlučeno da će se Linux kernel za Debian izdanja pročišćavati od zatvorenog softvera, a svi vlasnički dijelovi kernela spremati u posebne repozitorije odvojene od službenog izdanja kako bih ih korisnik mogao naknadno instalirati kao module, zajedno s vlasničkim aplikacijama. Rezultat toga jest da je Debian jedna od rijetkih distribucija i zapravo jedina široko korištena distribucija koja u svom službenom izdanju sadrži isključivo slobodni softver čija je produkcija i promocija ključna ideja projekta.

Uz minimalno dodatno podešavanje operativni sustav i dalje pruža mogućnost naknadne instalacije vlasničkog softvera čime je krajnjem korisniku omogućen izbor te povećana iskoristivost u slučaju nedostatka adekvatnih slobodnih rješenja, a korisnik je istovremeno obaviješten i upozoren da je softver koji koristi, iako legalno distribuiran i kompajliran za Debian, zapravo zatvoren i vlasnički, odnosno da postoje pravna i tehnička ograničenja vezana uz način korištenja, prilagodbe i redistribuciju.

U skladu s tim glavni repozitoriji svakog Debian izdanja dijele se na:

main – repozitorij koji uključuje isključivo softver koji ispunjava uvjete iz Debian Social Contracta, jedini repozitorij koji je konfiguriran u početnim postavkama novoinstaliranog Debian operativnog sustava te jedini repozitorij koji se predstavlja kao službeni.

contrib – repozitorij koji sadrži pakete sa otvorenim softverom koji iz nekog razloga ne ispunjava sve uvjete iz Debian Free Software Guidelines

non-free – repozitorij koji sadrži vlasničke Linux kernel module i aplikacije

U želji da Debian postane univerzalan, kvalitetan i siguran operativni sustav upotrebljiv u privatne i poslovne svrhe, te da se izbjegnu zamke u koje je prije njega upala SLS distribucija, uspostavljen je strogi proces razvoja i testiranja paketa prije uključenja istih u stabilno izdanje.

Iako se na Internetu, pa čak i na Debianovim stranicama uglavnom navode samo tri izdanja, zapravo ih u svakom trenutku postoji pet:

experimental – ne nužno sasvim potpuno izdanje (u smislu da se od paketa iz tog repozitorija ne može sastaviti kompletan operativni sustav, iako se paketi koji nedostaju u njemu mogu instalirati iz unstable izdanja) u koje ulaze isključivo eksperimentalni i samim time visokorizični paketi, te paketi koji ne ispunjavaju osnovne uvjete potrebne za uključenje u Debian sustav. Zbog tih razloga se uglavnom ni ne spominje osim u krugovima razvijatelja.

unstable (kodno ime unstable izdanja je uvijek Sid) – potpuno izdanje u koje paketi dolaze izravno od upstream razvijatelja (kreatora izvornog koda). Paketi određeno vrijeme provode u unstable izdanju, ovisno o prioritetu ulaska paketa u testing izdanje. Ukoliko u tom razdoblju ne bude prijavljen niti jedan kritičan bug (uz još nekoliko dodatnih kriterija), paketi prelaze u testing izdanje. Unstable izdanje sadrži još uvijek prilično rizične pakete, a sigurnosne zakrpe ne dolaze iz Debianovog tima zaduženog za sigurnost i nisu dovoljno testirane te se unstable izdanje ne preporučuje za instalaciju u produkcijske svrhe. Unatoč tome velik broj ljudi ga koristi na kućnim računalima.

testing – ovo izdanje nije bilo prisutno od samih početaka projekta nego je 2000. godine dodano kao veza između unstable izdanja i stabilnog izdanja.

Paketi u tom izdanju oslobođeni su većine kritičnih bugova, odnosno onih bugova koji bi uzrokovali krah cijelog sustava, te dobivaju sigurnosne zakrpe od strane tima zaduženog za sigurnost testing izdanja. Iako postoji tim koji brine o sigurnosnim aspektima testing izdanja, sigurnost ipak nije na razini stabilnog izdanja budući da se verzije paketa vrlo brzo mijenjaju, a same zakrpe također nisu dovoljno testirane, barem ne prema zadanim kriterijima projekta.

Najveći dio posla u testing izdanju svodi se na testiranje paketa i ispravljanje manjih bugova te je kod korisnika popularno kao desktop operativni sustav zbog novih verzija paketa koji vrlo brzo dolaze iz unstable izdanja. U testingu se nalaze paketi uglavnom noviji od onih u stabilnim izdanjima većine drugih distribucija, no oni su ipak prošli određene provjere čime se značajno umanjuje mogućnost nepopravljive štete uzrokovane nadogradnjom koja sadrži kritični bug.

Iako se naziva testing, postoje mnogi izvještaji korisnika o većoj stabilnosti tog izdanja od drugih distribucija koje sadrže aplikacije u istim verzijama kao i testing, što je rezultat strogog i standardiziranog procesa paketiranja te jednako strogih sigurnosnih provjera. Nakon što razina osvježavanja paketa i riješenih bugova postane zadovoljavajuća, testing izdanje se prvo zamrzava, odnosno zaustavlja se dotok novih paketa iz unstable izdanja te se rješavaju preostali bugovi i sigurnosni propusti, nakon čega testing izdanje postaje stabilno izdanje.

Na testing i unstable izdanja se može gledati kao na Debianovu mješavinu rolling release i bleeding edge modela izdavanja, obzirom da paketi u njih dolaze u najnovijim verzijama, a dolazak paketa se zaustavlja samo u testing izdanju u razdoblju zamrzavanja prije prelaska u stable.

stable – nakon dugotrajnih provjera i ispravljanja nađenih grešaka, stable izdanje je vrlo sigurno i stabilno i jedino koje projekt Debian preporučuje za korištenje u produkcijske svrhe.

No, time ne prestaje praćenje izdanja.

Zbog rizika od novih bugova i sigurnosnih propusta, nadogradnje stabilnog izdanja nikada ne uključuju novije verzije paketa, nego se gotovo isključivo odnose na sigurnosne propuste koji nisu ranije otkriveni u već uključenim paketima. Naime, bez obzira na uloženu količinu rada i vremenski period nadziranja paketa prije uključenja u stable izdanje, naprosto je nemoguće pronaći sve propuste.

Taj proces samo osigurava da propusti budu svedeni na najmanju moguću mjeru te čini Debian stable izdanje jednim od najsigurnijih i najstabilnijih operativnih sustava današnjice ne samo u usporedbi s drugim slobodnim nego i komercijalnim operativnim sustavima, ali ne i savršenim.

Za otkrivanje i rješavanje sigurnosnih propusta zadužen je izdvojeni tim stručnjaka koji se prema tom poslu odnosi sukladno vrlo dobro i vrlo strogo definiranim pravilima; iako niti jedan novi paket ne može doći u stable izdanje, neki paket koji se tamo već nalazi može biti povučen ukoliko se otkrije kritičan bug ili velik ili neispravljiv sigurnosni propust. Za sve ispravljive greške i propuste izdaju se nadogradnje.

Jedini izuzetak u nadogradnji paketa se odnosi na pakete koji povremeno moraju biti nadograđeni jer inače gube smisao, kao što su virusne ili spam-definicije koje koriste antispam aplikacije, a takve nadogradnje se nalaze u posebnom repozitoriju po imenu volatile. Zbog svega navedenog, kao i zbog vremena pružanja službene podrške stabilnom izdanju koje se broji u godinama, stable izdanje je omiljeno u svim situacijama koje zahtijevaju pouzdan i siguran operativni sustav, bilo na poslužiteljima, radnim stanicama ili u nekoj drugoj situaciji kao što je primjerice platforma za softver u podmornicama.

oldstable – u trenutku kada izađe novo stable izdanje, staro stable izdanje se arhivira i naziva old stable. Old stable se ne napušta nego se za njega izdaju sigurnosne zakrpe sljedećih godinu dana jer nadogradnja na novo stabilno izdanje za većinu ozbiljnih produkcijskih okruženja nije jednostavan posao pa se u tom vremenu projekt trudi osigurati jednaku kvalitetu podrške kao i za stable.

Sva navedena izdanja (osim old stable) služe kao put do stable izdanja, ali svako od njih (osim experimental izdanja) se može instalirati i funkcionalno je kao zasebni operativni sustav. U pravilu razvijatelji, osobe s voljom za eksperimentiranjem i stjecanjem novih znanja, iskusniji korisnici, korisnici koji žele najnovije verzije paketa te oni koji žele operativni sustav za desktop računala koriste unstable ili testing izdanja.

Prema jednom neslužbenom istraživanju, 76% desktop korisnika Debiana koristi unstable izdanje. Naravno, svako korištenje nosi sa sobom određen rizik koji je sve veći što je izdanje dalje od stable izdanja, pa takvo korištenje nije preporučljivo neiskusnim korisnicima kojima je važno da je operativni sustav uvijek i u potpunosti funkcionalan. Old stable i stable izdanja s uključenim nadogradnjama, kao i tjedni preslik repozitorija testing izdanja mogu se instalirati preko mreže pomoću takozvanog netinstall imagea ili network boot metodom, ili pak klasičnim načinom, pomoću instalacijskih CD ili DVD medija.

Preporučeni način instaliranja unstable i experimental izdanja je instalacija testing izdanja na neki od podržanih načina, nakon čega se mijenja lista repozitorija i radi nadogradnja na željeno izdanje. Debian je također jedna od rijetkih distribucija koje nude mogućnost preuzimanja kompletnog sadržaja repozitorija na pripremljenim preslikama za CD ili DVD medije te izdvojene dodatne sigurnosne nadogradnje, što omogućava nesmetan rad sa operativnim sustavom ukoliko uređaj na koji je operativni sustav instaliran nema pristup Internetu ili mu je isti iz bilo kojeg razloga privremeno onemogućen.

Izvorno je operativni sustav pisan za i386 procesorsku arhitekturu, ali je već 1995. godine izašao prvi port (u ovom kontekstu, operativni sustav kompajliran i prilagođen za procesorsku arhitekturu drugačiju od prvotne za koju je pisan) za Motorolinu M68k porodicu procesora.

M68k port se više ne održava, ali se praksa portanja na druge procesorske arhitekture nastavila te je danas Debian GNU/Linux distribucija koja podržava najviše različitih arhitektura.

Osim toga, 1998. godine je nastao prvi port koji nije baziran na Linux kernelu nego na GNU Hurd mikrokernelu. Taj port nažalost još uvijek nije došao do stabilnog izdanja budući da sam kernel još nije dovršen, ali se i dalje aktivno razvija. Više od 60% Debian paketa je već prilagođeno za njega te će vjerojatno biti prvi potpuno funkcionalan operativni sustav koji koristi navedeni kernel. Nakon njega uslijedilo je još nekoliko portova na BSD kernele.

U trenutku pisanja teksta Debian je dostupan ili će to u skoroj budućnosti postati u sljedećim portovima:

Linux kernel (već izdani portovi):

Intel x86 / IA-32
Sun SPARC
Alpha
Motorola/IBM PowerPC
ARM/ARMEL
EABI ARM
MIPS/Mipsel
HP PA-RISC
Intel IA-64
IBM S/390
AMD64

Linux kernel (u razvoju):

PPC64
Hitachi SuperH
Big-endian ARM ( Lynksis NSLU2 )
Renesas Technology 32-bit RISC
Atmels 32-bit RISC ( AVR32 )

GNU/Hurd kernel (u razvoju):

Intel x86 / IA-32

FreeBSD kernel (u trenutku pisanja teksta u razvoju, ali pred izlaskom stabilnog izdanja):

Intel x86 / IA-32
AMD64

NetBSD kernel port za Intel x86 / IA-32 i Alpha procesore se također razvijao, ali je razvoj nažalost obustavljen 2002. godine. Važno je spomenuti da postoji i vanjski Debian Interix projekt koji radi na portanju Debian paketa na Interix, Microsoftov podsistem za Windows NT-bazirane operativne sustave (Windows 2000 i noviji) koji je kompatibilan sa POSIX i Unix okruženjima, čime je omogućeno korištenje slobodnog softvera i na toj, inače sasvim zatvorenoj platformi.

Osim portanja na različite procesorske arhitekture i kernele, razne grupe ljudi su unutar ili izvan službenog projekta radile na održavanju repozitorija i paketa ili čak kompletnih izdanja operativnog sustava namijenjenih za specifične potrebe. Takve prilagodbe su se unutar samog projekta nazivale Custom Debian Distributions (prilagođene Debian distribucije), a danas su poznate pod imenom Debian pure blends (mješavine čistog Debiana).

Debian pure blends (u daljnjem tekstu DPB) se obično instaliraju na način da se na standardno instalirani Debian operativni sustav instaliraju metapaketi – paketi koji u sebi ne sadrže nijednu aplikaciju, ali su ovisni o paketima u kojima se nalaze aplikacije od kojih se sastoji željena prilagodba, a krajnji rezultat je jednostavna instalacija operativnog sustava prilagođenog specifičnim potrebama.

Vanjski projekti ponekad nisu kompletan operativni sustav, već su samo repozitoriji paketa koji se iz tehničkih, ideoloških ili bilo kojih drugih razloga nisu našli u službenom izdanju ili su, poput DPBa, čisti Debian operativni sustav posebno prilagođen za neku namjenu, te u tim projektima redovito sudjeluju i razvijatelji službenog izdanja.

Neki od takvih projekata su:

Debian Backports  – repozitorij koji se sastoji od paketa uglavnom iz testing, ali i iz unstable izdanja koji su kompajlirani za stable izdanje pružajući mogućnost jednostavne i sigurne nadogradnje ukoliko korisnik stable izdanja ima potrebu za aplikacijom ili kernelom verzije novije od one u stable izdanju.

Debian Multimedia – tim koji radi na razvoju Debiana kao multimedijalne platforme održavajući repozitorije i paketirajući aplikacije za tu namjenu

Debian Live – DPB za izradu osobno prilagođenih live izdanja (izdanja koja se mogu pokrenuti s optičkog medija ili USB-a bez potrebe za instalacijom). Već pripremljena izdanja mogu se naći na web stranici http://live.debian.net/

Debian Med – DPB namijenjen za medicinsku praksu i istraživanja

Debian Junior – DPB namijenjen djeci

DebiChem – DPB vezan za kemijske znanosti

Debian Edu/SkoleLinux – DPB namijenjen za edukacijske svrhe

Debian Science  – DPB namijenjen znanstvenicima i istraživačima svih područja; pokušaj povezivanja slobodnog softvera i znanstveno-istraživačkog rada

Debian GIS (Geographical Information Systems) – DPB za analiziranje geografskih informacija i uređivanje prostornih podataka

BrDesktop – DPB za kućna računala prilagođen brazilskim korisnicima

Debian Eee PC – projekt koji želi osigurati mogućnost instaliranja Debian operativnog sustava na Asus Eee PC netbook računala

Embedded Debian – projekt koji nudi najosnovniji mogući sustav (samo Linux kernel s alatima za naknadno dograđivanje sustava) s mogućnošću nadogradnje i razvijanja po osobnom izboru, namijenjen za instalaciju na uređaje s minimalnim ili ograničenim hardverskim resursima (često se ne radi o klasičnom računalu nego o uređaju za posebne namjene) ili korisnicima koji žele izgraditi vlastiti Debian operativni sustav gotovo “od nule”

Debian-Beowulf – interni projekt u svrhu razvoja i prilagodbe Debiana za rad u Beowulf clusterima. Beowulf clusterima naziva se logičko povezivanje više jeftinijih računala putem Linux operativnih sustava i alata za tu namjenu u jedinstveni sustav radi povećanja hardverske moći i veće dostupnosti servisa. Takav sustav je otporan na ispade svakog pojedinog računala, a zamisao i prve izvedbe dolaze iz NASA-e. Danas se takvi clusteri koriste diljem svijeta, a dvije najpopularnije distribucije za tu namjenu su Debian i Red Hat.

64 Studio – bivši DeMuDi projekt; vanjski projekt specijaliziran za produkciju i obradu digitalnih i multimedijalnih sadržaja koji je trebao postati DPB a ta se mogućnost i dalje razmatra.

GnuLinEx – vanjski projekt iniciran od vlasti u španjolskoj autonomnoj zajednici Extremadura gdje se koristi kao jedini operativni sustav u školstvu i institucijama zajednice.

Uz prilagodbe čistog operativnog sustava, Debian je među glavnim GNU/Linux distribucijama najkorišteniji kao baza za razvoj drugih distribucija te ga u ovom trenutku kao centralni sustav koristi najveći broj GNU/Linux korisnika.

Loše strane Debiana?

Loše strane koje se navode su (uglavnom) dobre strane promatrane iz druge perspektive:

Zastarjeli paketi, dug i nepredvidljiv vremenski razmak između dva stabilna izdanja – projekt je pokrenut s ciljem da napravi stabilan i siguran operativni sustav superiorne kvalitete što zahtijeva dugotrajne provjere i rad na popravcima propusta, a velik broj portova dodatno usporava pripremu. Zbog toga se razmak između dva stabilna izdanja uglavnom kreće između dvije i tri godine, a stable izdanje vremenom gubi korak s novim verzijama kernela i aplikacija.

No kao što je već navedeno, postoje alternative u vidu korištenja Backports repozitorija, upotrebe gotovih paketa iz unstable/testing repozitorija ili cijelih unstable ili testing izdanja, te vlastoručnog kompajliranja aplikacije u željenoj verziji, sve ovisno o namjeni instaliranog operativnog sustava. Nadalje, od verzije 6.0, koja se u trenutku pisanja teksta nalazi na nekoliko mjeseci od svog stable izdanja, unutar projekta je dogovoreno da će se poraditi na zaokruživanju ciklusa između dva stabilna izdanja na dvije godine.

Isključivo slobodni softver i (pre)velik utjecaj zajednice – koliko god ideja o svima dostupnoj tehnologiji bila privlačna, u praksi je gotovo nemoguće koristiti isključivo slobodni softver, što se posebno odnosi na upravljačke programe za hardver. Obzirom da Debian ne odustaje od politike isključivo slobodnog softvera u službenom izdanju, novi i neiskusni korisnici nakon prve instalacije mogu imati poteškoća sa korištenjem određenog komada hardvera ili zatvorene aplikacije zbog nepoznavanja metoda otkrivanja i rješavanja problema.

Navedene poteškoće su zapravo vrlo lako rješive ili tijekom instalacije ukoliko je korisnik upoznat da za određeni komad hardvarea postoje samo vlasnički upravljački programi ili naknadno instaliranjem paketa iz contrib i non-free repozitorija, a način rješavanja takvih problema je opisan u dokumentaciji.

Kako o budućnosti projekta odlučuje velik broj ljudi s jednakim pravom glasa, odnosno u nedostatku centraliziranog mjesta i osobe koja bi donosila finalne odluke, razvoj se kroz godine znao privremeno zaustaviti ili usporiti zbog nadglašavanja ili neslaganja grupa razvijatelja i volontera oko već donešenih odluka ili onih koje tek treba donijeti.

Naravno, obje navedene situacije su cijena beskompromisnog podržavanja ideja slobodnog softvera i razmišljanja te orijentacije prema društvu i zajednici, a na krajnjem korisniku je da procijeni koliko je to dobro ili loše.

Težak za instaliranje i konfiguraciju – budući da je grafički instalacijski proces u Debianu zaživio nešto kasnije nego u drugim distribucijama, postoji mit o tome kako je Debian teško instalirati. Prošlo je već nekoliko godina otkad je u instalaciju Debiana dodan grafički installer (aplikacija koja nudi jednostavno i čitljivo sučelje prema korisniku i prilagođava instalacijski proces korisnikovim željama), a sama instalacija je vrlo jednostavna i konfigurabilna te korisniku nudi izbor između instalacije sa unaprijed zadanim parametrima prilagođenim početnicima i opcije da sam odluči o tome što i na koji način će biti podešeno i instalirano.

Poteškoće mogu nastati nakon instalacije zbog već spomenutog nedostatka vlasničkog softvera u službenoj instalaciji, kao i zbog činjenice da Debian službeno nema ciljanu grupu korisnika već nastoji biti univerzalni operativni sustav. U praksi to znači da se većina odluka o prilagodbi prepušta korisniku zbog čega je velik broj postavki aplikacija ostavljen na defaultu (postavke inicijalno zadane od kreatora izvornog koda). Ovisno o korisničkim željama i potrebama, to može značiti nešto više posla tijekom početne prilagodbe u usporedbi s drugim distribucijama koje imaju ciljanu grupu korisnika, ali ne znači da je Debian nemoguće podesiti kao i bilo koju drugu distribuciju.

Nagrade

Vremenom je sve više ljudi prepoznalo kvalitete Debiana, pa su tako i operativni sustav i projekt dobitnici mnogih nagrada:

2000.
Linux Journal 2000 Editors Choice Awards – na VA Linux 2200 series hardverskoj platformi pobjednik u kategoriji za najbolji web server
Web Tools 2000 Conference and Exposition – izbor čitatelja u kategoriji infrastrukture
Linux Magazine Editors Choice Awards – drugo mjesto u kategoriji poslužiteljskih distribucija
LinuxWorld Conference & Expo Show Favorites – pobjednik u kategoriji distribucija za klijentska (desktop) računala

2002.
Linux New Media Award 2002 – prvo mjesto u kategoriji distribucija

2003.
Mikrodatorn – najisplativiji izbor za poslužiteljski operativni sustav
Linux Journal 2003 Readers Choice Awards – najbolja distribucija
Linux Enterprise Readers Choice 2003 – najbolja distribucija za korištenje u gospodarstvu
Linux New Media Award 2003 – najbolja distribucija

2006.
Linux+ – preporučena distribucija

2009.
LinuxQuestions.org Members Choice Awards – najbolja serverska distribucija

2010.
Linux New Media Award 2010 – drugo mjesto u kategoriji natprosječnog doprinosa Linuxu i Open Sourceu

Gdje je Debian danas?

Stabilno izdanje u trenutku pisanja teksta je 5.0, kodnog imena “Lenny” i sadrži 45 milijuna linija koda čija je komercijalna vrijednost procijenjena na 819 milijuna američkih dolara. Kroz nekoliko mjeseci očekuje se izlazak stabilne verzije 6.0. kodnog imena “Squeeze”.

“Squeeze” će izaći kao operativni sustav za 11 različitih procesorskih arhitektura i na dva različita kernela (Linux verzije 2.6.32 i FreeBSD verzije 8.0), preveden je na više od 30 jezika, a u repozitorijima održavanim unutar projekta bit će dostupno preko 30 000 paketa, odnosno više od 12 000 aplikacija.

U njegovom razvoju izravno sudjeluje preko 3 000 volontera iz cijelog svijeta od kojih najveći udio čine razvijatelji, ali sudjeluju i sistem administratori, pravnici, marketinški stručnjaci i ljudi iz raznih područja koji žele doprinijeti projektu kao takvom ili pokretu slobodnog softvera općenito. Sjetimo se prve verzije kodnog imena “Buzz” s početka teksta koja je sadržavala 474 paketa i na kojoj je radilo 120 razvijatelja. Današnji broj razvijatelja veći je od onoga u velikim korporacijama poput Microsofta. Ujedno je Debian danas i već godinama unazad najveći pojedinačni izvor slobodnog softvera na svijetu.

Osim izrade slobodnog operativnog sustava, projekt Debian je vrlo aktivan i u drugim slobodnim projektima koji uključuju rad na napretku svih distribucija, odnosno GNU/Linuxa općenito, kao što su Linux Standard Base, projekt kojem je namjena standardizacija GNU/Linuxa u svrhu bržeg, lakšeg i kvalitetnijeg razvoja samih distribucija ali i softvera kreiranog za GNU/Linux od treće strane, te Filesystem Hierarchy Standard projekt koji radi sličnu stvar iz sličnih razloga, ali za datotečne sisteme.

Kojem profilu korisnika je Debian namijenjen?

Već je navedeno da projekt nije koncentriran na određenu grupu korisnika već je cilj izraditi operativni sustav za svaku namjenu. Ipak, zbog principa i načina izrade koji uvjetuju finalni proizvod, određenim grupama ljudi bi mogao biti nešto bliži nego ostalima:

+ Osobama koje duboko vjeruju u ideju slobodnog softvera, ne u “free as in beer” smislu (besplatno kao besplatno pivo, aluzija na besplatan ili vrlo jeftino dobavljiv operativni sustav/softver) već u “free as in speech” smislu (slobodan kao sloboda govora, aluzija na softver otvorenog koda slobodan za upotrebu, preinaku i redistribuciju pod istim uvjetima za sve). Nažalost, danas dio Linux distribucija koje iza sebe imaju komercijalne tvrtke naginje koketiranju sa zatvorenim softverom.

Posljedica toga jest da se u svrhu zarade s jedne strane iskorištava volonterski rad zajednice otvorenog softvera, a s druge strane usko surađuje sa drugim komercijalnim tvrtkama i producira vlasnički softver.

Projekt Debian nije korporacija niti iza sebe ima komercijalnu tvrtku već je neprofitna organizacija volontera koja je u preko 15 godina postojanja i kategoričkog promicanja slobodnog softvera dokazala da je model produciranja takvog softvera ne samo zanimljiv društvu i zajednici, nego i sasvim održiv jer ne sprečava mogućnost komercijalne isplativosti korištenjem sustava kao platforme za razvoj, prodajom operativnog sustava u kompletu sa hardverskom platformom kao gotovog rješenja za određene namjene, pružanjem plaćene podrške ili bilo koji drugi način.

+ Iskusnim korisnicima računala i otvorenog softvera koji žele istraživati i testirati najnovije aplikacije ili sagraditi operativni sustav od temelja u potpunosti prilagođen njihovim željama i potrebama.

+ Početnicima u svijetu IT-a općenito ili u svijetu otvorenog softvera koji žele naučiti kako zapravo funkcioniraju računalo i operativni sustav iz lako dostupne dokumentacije ili saznati više o ideji slobodnog softvera upotrebljavajući i podržavajući jedan od najkvalitetnijih operativnih sustava današnjice koji je ujedno i slobodan.

+ Sistem administratorima u poslovnom okruženju; rezultati istraživanja provedenog 2009. godine u svim tvrtkama koje koriste otvoreni softver u Njemačkoj pokazali su da je Debian prvi izbor za poslužiteljski operativni sustav i drugi za operativni sustav za radne stanice.

Debian operativni sustav koristi cijeli niz tvrki, državnih i obrazovnih institucija, a mali dio organizacija koje ga koriste može se vidjeti na web stranici “Who is using Debian?“.

+ Razvijateljima kao platforma za razvoj aplikacija za osobne ili interne potrebe tvrtke u kojoj su zaposleni ili kao sudionicima u Debian projektu ukoliko žele dati svoj doprinos otvorenom softveru.

Kao što mnoge tvrtke koriste ono što je već napravljeno u operativnom sustavu, velik broj tvrtki ga koristi kao razvojnu platformu za vlastiti softver, uključujući i vrlo zahtjevne projekte poput softvera koji je svojedobno kontrolirao eksperimente u NASA-inoj Space Shuttle misiji.

Projekt je također uvijek otvoren novim razvijateljima. Iako je rad većinom na volonterskoj bazi i vrlo rijetko sponzoriran od tvrtki koje su odlučile koristiti Debian (sponzoriranje se, naravno, ne smije kositi s politikom otvorenog softvera), osim osobnog zadovoljstva sudjelovanjem u produkciji slobodnog softvera, pružaju se i druge prilike.

Osobe sa statusom DD-a (Debian Developera) vrlo su cijenjene na tržištu rada zbog relativno strogih uvjeta koje treba ispuniti da bi se postalo DD-om. Proces dobivanja punog statusa traje najmanje 6 mjeseci ili duže (ponekad i godinama, ovisno o kandidatu), čime se osigurava da osoba koja se prijavila za tu poziciju posjeduje potrebno temeljno znanje i radne kvalitete.

Novi razvijatelji za mentore imaju vrhunske i iskusne stručnjake od kojih je moguće mnogo toga naučiti i rade na razvoju kompletnog i rasprostranjenog operativnog sustava s velikim brojem korisnika. Dobivanjem statusa koji jamči kvalitete dobrog razvijatelja i potrebno iskustvo postaju vrlo privlačni kandidati za zaposlenje u dobrim ili najboljim IT odjelima i tvrtkama u svijetu. Trenutno u projektu postoji i ideja o uvođenju neke vrste certifikata da je osoba posjedovala ili posjeduje status DD-a kao službene potvrde i priznanja razvijateljima da su posvetili svoje vrijeme razvoju Debian operativnog sustava.

Poveznice

Ukoliko vas je ovaj tekst uspio zainteresirati i želite isprobati Debian operativni sustav, naučiti više ili pak sudjelovati ili pomoći u razvoju Debian projekta, ovdje navodimo nekoliko korisnih poveznica:

Autor: glaskonicLLa
Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
VN:F [1.9.22_1171]
Stari sustav ocjenjivanja
Rating: 5.0/5 (4 votes cast)
Demistificirano: Debian, 5.0 out of 5 based on 4 ratings

You may also like...

1 Response

  1. 19. kolovoza 2012.

    […] Pridružujemo se čestitkama za rođendan i Debianu želimo još mnoge uspješne godine i da uvijek ostane vjeran filozofiji slobodnog softvera i širenja znanja i suradnje među ljudima! Za sve one koji se žele detaljnije upoznati s Debianom i filozofijom koja stoji iza ove distribucije preporučamo čitanje našeg članka: Demistificirano: Debian […]