Deset dana s Olivijom Cinnamon

Linux Mint mi nikad nije bila dobra distribucija za pisanje recenzija. Previše je dosadna. Mislim, ubaciš USB ili DVD, podesiš što ti treba, pričekaš par minuta da se instalira i to je to. Sve je predinstalirano i sve radi. O čemu tu pisati?

Kao što sam prije par dana pričao prijateljima, najbolje distre za recenziju su one koje se višestruko ruše, završavaju crnim ekranima, zahtijevaju kompajliranje i patchanje kernela i instaliranje X-a. Akcija, dinamika, pokušaji, pogreške, mučno čitanje uputa i prikupljanje podataka s desetak stranica, neuspješna prva instalacija, popravljanje pogrešaka… Tu ima materijala za pisanje koliko ti srce želi. Pravi mali akcijski roman.

A kod Minta – ubaci stick, instaliraj i vozi. Dosadno!

Ipak, budući da nisam koristio Mint još od doba Gnome dvojke, a novopridošli Cinnamon je po pričama mnogih postao poprilično upotrebljiv, odlučih se za instalaciju Cinnamon verzije Minta. Čisto da vidim dokle su došli s tim Cimetom.

Pa da vidimo.

 

Live DVD i instalacija

Kao i obično, USB stick se u trenutku kad ga trebamo sakrije u najmračniji kutak stana ili torbe koju nikad ne koristite. Dakle, ovaj Mint sam instalirao s DVD-a.

DVD se fino bootao a na ekranu je sve izgledalo uredno.Tek nakratko sam se povezao na net i pokrenuo Firefox da bih poslao screenshotove u oblak za kasniju doradu. To je funkcioniralo bez problema. Intenzivnijim isprobavanjem se, naravno, nisam bavio, jer toga dana nisam bio dovoljno mazohistički raspoložen da bih koristio OS na DVD-u.

 

Kao i kod prethodnih verzija, instalacija Minta petnaestice je vrlo jednostavna. Sve se odvija po planu, sve je posloženo logično i nikakvih problema nema.

 

 
Nakon unosa traženih podataka pričekam dok prolete slajdovi i Mint je instaliran. Slijedi reboot.

 

Podešavanje nakon instalacije

I da ja napokon vidim taj toliko spominjani Cinnamon. Na prvu sve izgleda zgodno. Pokrećem update, pričekam da se sve lijepo instalira i krećem u isprobavanje.

 

Budući da dolazim s Xfcea, Cinnamon mi odmah izgleda modernije. Ništa previše, malo zaobljeniji rubovi, pokoja sjena i gradijent viška. I dalje je to klasični rad na desktopu. Panel na dnu, na njemu pokretač programa s lijeve strane, desno osnovni podaci o mreži, zvuku, vremenu i obavijesti o sustavu. Prozori lijepo izgledaju, teme su pažljivo odabrane. Sve u svemu, privlačno moderno sučelje kojeg se ne bih posramio pred kolegama koji koriste Windows Sedmicu ili npr. OS X.

Posebno mi se svidio pokretač programa. Ovo je osobitost Minta koju oni guraju još iz doba Gnome dvojke i njegovog jednostavnog izbornika. Pokretač će se posebno svidjeti bivšim korisnicima Windowsa. Popis kategorija, do njega popis programa u kategoriji. Na lijevom rubu kratice za pristup najkorištenijim programima, gore polje za pretraživanje, dolje na dnu kratak opis programa. Sve kako treba i na pravom mjestu. Izvrsno napravljeno! Drago mi je da u Mint ekipi još uvijek rade ljudi koji nemaju potrebu izmišljati toplu vodu kad već postoje odlična rješenja koja godinama funkcioniraju. Još jednom, odlično izveden pokretač programa!

 

Sljedeće što mi se nameće je prilagodba sučelja mojim navikama. Sklanjanje ikona s radne površine, promjena pozadinske slike na radnoj površini, isprobavanje Deskletsa (koji su novost na Cinnamonu), te dodavanje par appleta na panel. Sve postavke su lako dostupne iz System Settingsa ili direktno desnim klikom na desktop, a uklanjanje i dodavanje elemenata na panel vrši se nakon što se panel malim prekidačem postavi u način rada za uređivanje.

 

Deskletsa nema previše. Nakon instalacije ponuđeni su samo sat, okvir za slike i pokretač programa. Iz samog prozora za odabir Deskletsa možete provjeriti online dostupne programčiće i odatle ih instalirati za kasniju upotrebu. Deskletsi se prikazuju na svim radnim površinama, moguće im je promijeniti veličinu te podesiti par osnovnih parametara. Nije ih moguće zaključati na trenutnu poziciju.

 

Kratko i o appletima na panelu. Iako je lista predinstaliranih appleta razmjerno velika, nedostaju neki koje često koristim. Primjerice, nema indikatora zauzeća procesora, memorije i prometa na mreži. No, iz samog prozora za podešavanje moguće je preuzeti s interneta već gotove applete, što sam i učinio za indikator applet. Nažalost, morao sam isprobati više verzija da bih pronašao onu koja radi, a i ta je bila poprilično “bugičava”. Osim indikatora, pokušao sam isprobati i applet za vremensku prognozu, koji također nije radio.
Ipak, ne možemo ovo uzeti Cinnamonu za zlo. Radi se o appletima koje razvija „treća strana”, pa je krivnja za neispravnost njihova.

 

Kada sam podesio radnu površinu kako mi odgovara, krenuo sam postaviti željeni broj virtualnih desktopa. I tu me dočekalo iznenađenje. Nigdje ne postoji opcija za podešavanje broja virtualnih desktopa! Naravno, kasnije sam shvatio da je to značajka Gnomea 3 i da je Cinnamon žrtva dizajnerske odluke Gnome tima. Kratko surfanje po netu otkriva da se izborniku radnih površina pristupa pritiskom tipki Ctrl + Alt + gore. U tom izborniku se također može dodati ili ukloniti nova radna površina. Nije baš najlogičnije rješenje, ali eto, lako je dohvatljivo kratkom pretragom interneta.

 

Sada je moje računalo podešeno po mojoj želji i slijedi korištenje.

 

Korištenje

Bez ikakvog iznenađenja. Znao sam da Mint dolazi sa svime što je potrebno za normalan rad na računalu. Multimedijski kodeci, Java i Flash. Sve radi kako treba.

Iznenadio me zadani svirač glazbe. Naime, za sviranje su postavili Banshee koji je donedavno bio najgori svirač svih vremena! Odabrah pjesmu, i već sam očekivao da će se računalo smrznuti i da će program pojesti 100% resursa kao i inače, no izgleda da su ga konačno uspjeli urediti. Naime, Banshee je reproducirala glazbu bez ikakvih problema. Ali, da namjeravam ovu instalaciju koristiti za stalni rad, umjesto Banshee bih radije odabrao Clementine.

Zanimljivo je da se za pretraživanje interneta službeno koristi Yahoo, a pretraživanje putem Googlea je potrebno naknadno podesiti. Razlog za to je jako jednostavan. Naime, Mint podržava pretraživače koji doniraju dio svoje zarade ovoj distribuciji, a Google nije jedan od njih. Vođen tom informacijom, na Mintu sam pretraživanje interneta obavljao pomoću DuckDuckGo tražilice koja također financijski pomaže Linux Mintu.

Pisanje dokumenata pomoću LibreOfficea, uređivanje slika u Gimpu, obrađivanje videa DVD Stylerom i Avidemuxom te još par osnovnih radnji Mint je obavljao bez ikakve primjedbe.

Posebno me razveselio predinstalirani Synaptic koji će se pobrinuti za nas veterane koji ne volimo “te moderne centre za softver”. Kad smo već kod toga, Mint nudi bogat izbor programa u svojim repozitorijima, pa ćete biti pošteđeni pretraživanja interneta i alternativnih načina instaliranja programa. Mene je, eto, iznenadila prisutnost Focus Writera te paketa ekstenzija za Gimp koje sam na nekim distribucijama trebao dodatno kompajlirati.

 

S obzirom na to da se radi o vrlo modernom radnom okruženju, očekivao sam solidno zauzeće memorije i procesora te primjetno sporiji rad nego na Xfceu kojeg inače koristim. No Cinnamon je izuzetno štedljiv s resursima te iznimno brz. U svemu je sasvim usporediv sa Xfceom od kojeg bih ipak očekivao bolje performanse. Meni je ovo bilo poveliko iznenađenje.

Sve u svemu, nakon početnog podešavanja, korištenje Minta je bezbolno, jednostavno i bez ikakvih problema.

 

Zamjerke

Cinnamon se pokazao iznenađujuće zrelim i upotrebljivim radnim sučeljem. Iako na njemu radi daleko manja ekipa od one na Unityju, Cinnamon već sada ima mnogo više mogućnosti prilagodbe i, po meni, “organskiji” tijek korištenja.
Ipak, naišao sam na par nedostataka, što nije neobično budući da se radi o mladom sučelju.

Zanimljivo je da u Network Manageru nije moguće isključiti jednom uspostavljenu bežičnu vezu. Opcija dekonekcije se ne može dobiti desnim klikom miša niti je dostupna u postavkama. Moguće je samo u potpunosti isključiti bežičnu mrežu ili odabrati drugu bežičnu mrežu za spajanje.
Kad smo već kod Network Managera, nedostaje i opcija isključenja EDGE veze kod 3G modema, pa ćete u područjima s lošijim signalom često koristiti iznimno spor EDGE, iako bi jedna crtica 3G signala omogućila znatno brži pristup netu.

Pritisak gumba za gašenje daje prozor s izborom opcija koji nije u fokusu, odnosno na njega je potrebno kliknuti mišem da bi se opcije gašenja mogle birati tipkovnicom. Jako nezgodno, jer sam navikao pritiskom tipke za gašenje na svom laptopu dobiti izbornik u kojem onda pomoću tipkovnice mogu birati želim li suspendiranje, restart ili potpuno gašenje. Sada prije toga moram kliknuti mišem na prozor. Nije prestrašno, ali nakon tridesetog puta počinje malkice iritirati.

Ovom dodajem već ranije zamjerke na neke neispravne applete za Cinnamonov panel te nemogućnost jednostavnog dodavanja radnih površina.

Kao što vidite, nije baš prevelik popis. Sve ostalo je radilo bez problema, a ovaj Mint sam koristio kontinuirano, dulje od dva tjedna kao glavnu distribuciju na svom računalu.

 

Zaključak

Kao što sam i pretpostavljao, Mint se pokazao kao izvrsna distribucija Linuxa. Iznimno lagana instalacija, bogat izbor predinstaliranih programa, predinstalirani multimedijski kodeci i Flash, hrpa programa dostupnih u repozitoriju te brz i stabilan rad uz minimalno opterećenje hardverskih resursa čine Mint idealnim izborom za početnike. Također je izvrstan za ljude koji žele koristiti operativni sustav koji jednostavno radi na njihovim računalima jer ne zahtijeva nikakav angažman oko održavanja osim povremenog pritiskanja ikone za instalaciju nadogradnji.

Cinnamon me iznenadio jer je postao zrelo radno sučelje s bogatim mogućnostima prilagodbe te svježim pristupom tradicionalnom načinu korištenja računala. Pokoji bug je za očekivati u ovoj fazi razvoja, ali moram priznati da su ti „pokoji bugovi” bili ekstremno rijetki, čime se u tako ranoj fazi razvoja nisu mogla pohvaliti ni neka puno zvučnija imena. U usporedbi s meni omiljenim Xfceom, nešto je modernijeg izgleda te gotovo iste brzine i zahtjevnosti za sustav.

Sve u svemu, Linux Mint Cinnamon Olivia je iznimno kvalitetan i moderan operacijski sustav. Preporučujem ga svima koji se žele upustiti u Linux vode, onima koji žele stabilan i funkcionalan operacijski sustav uz minimalan trud oko podešavanja, te svima ostalima koji bi željeli isprobati Cinnamon.

Lijepo pozdravljam vas četvero koji ste imali živaca ovaj tekst pročitati do kraja, a ja sada odoh instalirati Linux Mint Debian Edition. Polažem velike nade u ovu inačicu Minta. Nadam se da me neće razočarati. Očekujte drugi dio ove velike recenzije Linux Minta nakon desetak dana korištenja LMDE-a!

Deset dana s Olivijom Cinnamon, 4.8 out of 5 based on 30 ratings