Imam prek 2000 odigranih partija u LoL-u (igram, tj. igrao sam od bete) i nekih 1300 (mislim bar) sati na Doti 2. Jedinicu sam igrao daaaavno u LAN-u u lokalnoj igraonici, ali nije ni vrijedno spomena.
LoL je casual igra jer ne zahtjeva puno skilla (lasthittanje je nevjerojatno lagano, pa i s herojima poput Janne, da ne pričamo da su spellovi nevjerojatno jeftini što se tiče mane, a i vidio sam prije par dana da plavi Doranov item daje mana regen za svakog creepa kaj ubiješ), mehanika je jednostavna (nema denyjanja, nema high grounda, fog je jednostavniji, možeš prolazit kroz busheve ili kak ih ekipa zove brusheve, unit collision kao da ni ne postoji, nema blockanja creepova, nema blockanja heroja, nema pullanja neutrala itd. itd. itd.), bazirana je na teamfightovima (nema pravog carryja koji ima jedini pravi damage output), igra je "easy mode" (konstantan priljev golda je veći + ne gubiš gold kad umreš), heroji (molim vas nemojte Dota 2 heroje nazivat championima

) su bolje izbalansirani (još u beti sam igrao crit damage Soraku na midu i ownao

, dan danas kad mi dopizdi Dota igram tak neke troll buildove tipa AD Annie ili bravery (randomaš heroja, kupiš sve stackabilne iteme poput Mejai'sa, nakon toga idu lvl1 bootsi, Tiamat i na kraju Trinity Force), fightevi su jednostavniji, spellovi su jednostavniji, svi imaju free blink (flash) i free port u bazu, disableovi su puuuuuno kraći (stunnovi, silencei itd), uglavnom mogao bih nabrajat do sutra.
LoL sam naučio igrat kroz nekih pol godine i igrao sam ga dosta dugo, no u zadnje vrijeme mi se toliko zgadio da ga upalim par puta mjesečno, čisto toliko. Community je ODVRATAN, hrpa neodgojenih klinaca kaj samo znaju flejmat, 90% igrača igra igru već gro dugo (nekoliko tisuća odigranih mečeva) a da i dalje ne kuže mehaniku igre, ne shvaćaju koliko je farm važan, koliko je važno što dulje ostat u lane-u, itd. da ne nabrajam.
Uglavnom, community je razlog iz kojeg sam prestao igrati League of Lesbians, iako je igra sama po sebi dobra i zabavna.
Tek nakon nekih 1000 sati Dote mogu reći da sam ju naučio igrati, iako je to daleko od nekog ozbiljnijeg competitive levela.
Očito sam (postao) hardcore Dota 2 fan nakon što sam dobio invite za betu, kojeg sam od prvog Internationala čekao kao ozebli sunce.
Matchmaking je OK u svakoj igri, a onim papcima koji tvrde da su u "ELO hellu" i slične fore, mogu samo poručiti da nauče igrati, jer su točno u onom bracketu u kojem zaslužuju biti! To je taj problem, kaj svi tvrde da su svi drugi debili i loše igraju, a uopće nisu svjesni svojih failova.
U Doti sam igrao pubove u sva 3 bracketa, no zbog svoje filozofije (važnija mi je zabava od same pobjede, iako naravno volim pobjediti) sam se vratio u normal. U high, a pogotovo very high su sve sami tryhardovi (posebno se odnosi na all pick) i igra nije zabavna ni malo. Zabavnije mi je kad pickamo neke gluposti i stompamo ih u 20 min jer (uspješno) gankamo od levela 1, da ne mogu ni prdnut (samo primjer), a oni imaju npr. CK, Wisp, OD, KOTL i PL.
Nije mi namjera bashati LoL, već je meni osobno apsolutno sve bolje u Doti, a nisam niti spomenuo in-game voice chat, pauze kad netko DC-a, svi heroji su otključani, nema nikakvih šugavih runa i masteriesa itd.
Najveći problem je ta jako strma krivulja učenja, koja odbaci većinu novih igrača (što je možda i bolje, ako pogledamo primjer LoL-a)
Kvantiteta NIKAD ne garantira kvalitetu, tak da je onaj komentar gdje netko tvrdi da je LoL bolji jer ima koliko već milijuna igrača smiješan.
I jedna i druga igra su MOBA, ali su ipak jako, jako različite. Najbolje igrat obje
