Linux za Sve forum

I IGES je tekstualni fajl, a DXF je opet pak vlasništvo Autodeska.
Interesantno je kako postoji organizacija Open Deisgn Alliance (koja jest vlasnička i ne vidim po čemu je zapravo "open") koja rad biblioteke kojima se otvara i snima u DWG formate. Dostupnost biblioteka je omogućena samo članovima ove organizacije. Dakle, potreba za jednim slobodnim formatom u ovom svijetu postoji, ali je očito izvedena na krivi način ili moguće, jedini legalan način kako bi i ostali softver mogao uživati blagodati povlaštenog vlasničkog DWG formata, koji je eto upravo dobar primjer štetnosti ovakvog zatvorenog formata po društvo.

U biti, vjerovatno fali softver otvorenog tipa koji bi koristija otvorene formate kao defaultne kod snimanja fajlova.

4ndY je napisao/la:Iz perspektive slobodnog softvera, tvoj izbor, ako se uopće može nazvati izborom, čini se kao da možeš birati između zatvorskih ćelija - hoćeš onu bliže sjevernom zidu ili onu bliže stražaru?

Mozes birati izmedju zatvorskih celiju blize sjevernom zidu, onu blize strazaru ili mozes odabrati otvorenu pustopoljinu. Vazno je da mozes odabrati. U svijetu gdje postoji samo zatvoreni softver nemas nikakve slobode - umres od zagusenog zraka u celiji; u svijetu u gdje postoji samo slobodan softver imas ogranicenu prakticnu primjenu - umres od hladnoce na praznoj livadi. Najbolje je kombinirati zatvoreni i otvoreni softver - koristiti najbolje od svakog svijeta.

Grof je napisao/la: U ovom boldanom ti je sva srž problema koji si nehotice naglasio. Format NE BI smio biti zatvoren, odnosno ne bi se smio koristiti kao standardni format, jer je to direktno poticanje monopolizma.

Standardni format ne bi smio biti zatvoren, bas kao sto kazes. Medjutim, svatko ima pravo koristiti nestandardne formate. Nesretno je kad jedan takav bude toliko dominantan da se smatra "de facto" standardom. Medjutim, s vremenom ce se pojaviti podrska za citanje popularnih nestandardnih formata u razlicitim aplikacijama (bile one slobodne ili ne). Vidi primjer PDF-a - krenuo je kao Adobeov vlasnicki format, no danas ga svaka druga aplikacija moze citati.

"Dobra" stvar sa jako popularnim zatvorenim formatima je ta da s vremenom dovoljna masa aplikacija postane sposobna citati i pisati te formate u toj mjeri da se specifikacije tog formata (najcesce nabavljene reverznim injzenjeringom) mogu naci na svakom uglu - de facto tada taj format postaje "otvoren". Primjeri: PDF, .doc (danas jos uvijek najpopularniji jer ga citaju i starije verzije MSO-a, ali i LibreOffice gotovo bez poteskoca).

P.S. Nemojte me krivo shvatiti - nisam neki zaljubljenik u zatvorene sustave i formate, ali smatram da korisnici trebaju imati pravo izbora. Ako se oni osjecaju bolje koristeci zatvoreni softver i formate, neka im bude - zasto bismo ih sprecavali dok god imamo na umu da njihov izbor nije standardan? Osobno smatram da je dobra stvar ako MSO dodje na linux jer ce se tada pojaviti dobra konkurencija LibreOfficeu i tada ce se developeri iza LO-a morati vise potruditi oko samog office-a, a to puno ljudi vec jako dugo ceka...

Prvo ispravka, velika je razlika između PDF-a i doc-a i ne bi ih smio stavljati u isti koš. PDF je royality-free standard s otvorenom specifikacijom, doc nije ništa od toga. I zato PDF ima podršku svugdje (uz iznimku MS Officea? ), dok doc jedino uspješno čitaju MS-ovi proizvodi. Ne treba brkati uzrok i posljedicu.

Ljudima su danas puna usta slobode bez da shvaćaju što se podrazumijeva pod slobodom. Sloboda mora uključivati nenarušavanje tuđih sloboda, a to ujedno znači i da se ne smije narušavati slobodu društva u cjelini. Zato neke stvari nisu stvar izbora!

Ne možeš birati da li ćeš se baviti preprodajom roblja. Načelno ne možeš birati da tvoja tvrtka ima monopol na tržištu (iako to očito ne funkcionira). Ne možeš narušavati tuđu privatnost. Ne možeš narušavati ljudsko dostojanstvo. Ne možeš ucjenjivati druge itd. Društvo je jednostavno reklo da takvi izbori ne postoje jer štete društvu. Većina od toga su konsenzusi uređeni raznim međunarodnim aktima i deklaracijama koji vrijede gotovo svugdje u svijetu.

Vlasnički softver štetan je za društvo iz više razloga, a najveći su što omogućuje nadzor i kontrolu korisnika, narušava privatnost, manipulira, predstavlja prijetnju za demokraciju, koči razvoj, ograničava širenje znanje i sve to na izuzetno tehnički jednostavan i netransparentan način (na sve ovo mogu staviti reference ako nekom treba, a vjerujem da većina vas zna brdo primjera gdje se ovo manifestira). Nažalost, većina korisnika to ne percipira nego još uvijek puše foru kako žive u slobodnom društvu i kako je vlasnički softver jedna od sloboda koju imaju. Ne, to nije sloboda jer djeluje štetno na tuđe slobode i na određenje društva. Kad koristiš doc ili mp3 ti kontrolu predaješ u ruke vlasnika i on odlučuje smiješ li ti čitati te dokumente ili slušati te audio zapise. Štoviše, nekad ti i eksplicitno brani da nešto radiš (kao što je MS svojevremeno branio da se u FrontPageu rade web stranice koje blate MS i njegove proizvode ili što masa današnjih igara instalira DRM u obliku spywarea na korisnikovo računalo).

I to je jedan od razloga zašto vlasnički softver ne može biti izbor već ga društvo treba zabraniti da sačuva slobodu pojedinca i svoju slobodu baš kao što se bori da sačuva slobodu govora i sl.

Da ne govorim da je vlasnički softver u sukobu s moralom jer njegovi uvjeti korištenja eksplicitno proturječe onome što smatramo dobrim po sebi: slobodno dijeljenje znanja, pomaganje bližnjima i doprinos zajednici itd.

Vlasnički se softver još uvijek tolerira jer softver nema presudan utjecaj na ljudske živote, ali je samo pitanje trenutka kad će to postati. Jednom kad će nam vlasnički softver stati na put ka osnovnijim potrebama, a evidentno je da hoće i to se događa jer IT industrija jednostavno mora ići u tom smjeru da bi ostvarila veće profite, vlasnički softver morat će biti zabranjen i proglašen ilegalnim AKO se prije toga ne dogodi Big Brother (Orwellova 84), a mogao bi se dogoditi ako ljudi ostanu nonšalantni prema ovim problemima... Najgore što ljudi neće biti ni svjesni da žive u totalitarnom društvu već će im propaganda po uzoru na Goebbelsa pričati kako žive u demokratskom i slobodnom društvu i kako moraju biti sretni zbog toga, ali i da moraju vjerovati državi jer ih država mora zaštititi od terora. Onaj tko se pobuni dobit će raketu od nekog drona (ne našeg dronea ) u guzicu jer je "terorist" i prijetnja za sustav.

Osobno smatram da je dobra stvar ako MSO dodje na linux jer ce se tada pojaviti dobra konkurencija LibreOfficeu i tada ce se developeri iza LO-a morati vise potruditi oko samog office-a, a to puno ljudi vec jako dugo ceka...

Plati ih pa će se vjerojatno potruditi više jer neće morati raditi "real" posao paralelno uz svoj hobi. Zašto misliš da sad ne daju najviše što im mogućnosti dopuštaju? To je omalovažavanje njihovog rada i klasičan socijal-darwinistički diskurz.

To mi je uvijek fascinantno zašto ljudi misle da u zajednici slobodnog softvera vrijede načela tržišnog fundamentalizma kad tu zajednicu ne pokreće novac kao što pokreće tržište. Tjeranjem u tržišnu utakmicu samo ćeš ih demotivirati i obezvrijediti njihov cilj jer ponavljam eksplicitno - većina njih ne radi slobodan softver radi novca.

nije bas isto roblje i zatvoreni software.
kod zatvorenog softwarea dobijes nekakav ugovor u kojem proizvodjac kaze da ce raditi sve od ovoga sto si ti naveo, a kupca nitko nije zarobio nego je vlastitom voljom odlucio koristiti to sto koristi, nitko ne mora koristiti front ako to ne zeli.

metode, ilitga da li bi taj ugovor trebao biti vidljiviji i pisan krupnijim slovima i jezikom razumljivom prosjecnom kroisniku, su svakako upitne, ali to je stvar regulative i na taj nacin bi se trebalo rjesavati, vidi samba se moze integrirati sa AD-om.

a kad i ako regulativa rijesi takve situacije, onda ce put slobodnog softwarea biti puno siri.

4ndY je napisao/la:Prvo ispravka, velika je razlika između PDF-a i doc-a i ne bi ih smio stavljati u isti koš. PDF je royality-free standard s otvorenom specifikacijom, doc nije ništa od toga. I zato PDF ima podršku svugdje (uz iznimku MS Officea? ), dok doc jedino uspješno čitaju MS-ovi proizvodi. Ne treba brkati uzrok i posljedicu.

Na linku koji si naveo pise da je do 1. srpnja 2008. PDF bio Adobeov vlasnicki format. Podrsku ima svugdje zato jer je popularan - imao je tu podrsku i prije nego je postao otvoren format. Isto ce se dogoditi i s drugim formatima za koje njihovi trenutni vlasnici ne zele da izumru.

4ndY je napisao/la:Ljudima su danas puna usta slobode bez da shvaćaju što se podrazumijeva pod slobodom.

Pod slobodom se podrazumijeva i odgovornost. Nazalost danas to malo ljudi shvaca te misle da su slobodni ciniti sto zele, ali ne zele preuzimati odgovornost za svoje postupke. Ljudi moraju imati pravo odabrati sto zele, ali moraju biti odgovorni za svoj odabir. Ako je netko odabrao koristenje zatvorenog softvera, onda odgovorno mora prihvatiti i posljedice svog izbora. Najcesce je to nemogucnost potpune kontrole softvera. Medjutim, ako je korisnik tako odabrao, nema se sto zaliti na neke nemogucnosti/neslobode softvera - ako mu se ne svidja njegov odabir, slobodan je odabrati alternativu (bilo otvorenu ili zatvorenu). Vazno je samo da prihvati posljedice svog izbora.

4ndY je napisao/la:Vlasnički softver štetan je za društvo iz više razloga, a najveći su što omogućuje nadzor i kontrolu korisnika, narušava privatnost, manipulira, predstavlja prijetnju za demokraciju, koči razvoj, ograničava širenje znanje i sve to na izuzetno tehnički jednostavan i netransparentan način (na sve ovo mogu staviti reference ako nekom treba, a vjerujem da većina vas zna brdo primjera gdje se ovo manifestira). Nažalost, većina korisnika to ne percipira nego još uvijek puše foru kako žive u slobodnom društvu i kako je vlasnički softver jedna od sloboda koju imaju. Ne, to nije sloboda jer djeluje štetno na tuđe slobode i na određenje društva. Kad koristiš doc ili mp3 ti kontrolu predaješ u ruke vlasnika i on odlučuje smiješ li ti čitati te dokumente ili slušati te audio zapise. Štoviše, nekad ti i eksplicitno brani da nešto radiš (kao što je MS svojevremeno branio da se u FrontPageu rade web stranice koje blate MS i njegove proizvode ili što masa današnjih igara instalira DRM u obliku spywarea na korisnikovo računalo).

Osobno smatram da neodgovorne korisnike treba drzati pod kontrolom i nadzorom - ako zbog niceg drugog onda zbog njihove vlastite sigurnosti. Npr. onemogucis korisnicima bilo kakvo mijenjanje sadrzaja svih foldera, osim /home, cak i ako si root i tada si siguran da korisnik nece nesto krivo pobrisati ili nesto drugo strgati (tako do Apple radi na Mac-u - instalacija aplikacija je dozvoljena iskljucivo preko njihovog package managera koji je zapravo jedina aplikacija koja moze mijenjati system foldere u root nacinu). I kad pogledas iz perspektive korisnika vulgaris, on ce radije platiti vise za uredjaj koji ce mu raditi neovisno o tome kakve gluposti on na njemu izvodio nego da "misteriozno" crkne (jer je pobrisao neki .so u /usr/lib). Jest da nama ovdje je takva zamisao odvratna, ali mi volimo imati kontrolu nad racunalom i znamo popraviti kvar koji izazovemo. Vecina obicnih korisnika to ne zna niti ne zeli nauciti. Stoga je njihov legitimno pravo da odaberu vlasnicki softver koji ce im eventualno narusiti njihove slobode, ali ce ih to zastititi od njih samih. To je posljedica koju oni odgovorno prihvacaju. I to je u redu.

4ndY je napisao/la:I to je jedan od razloga zašto vlasnički softver ne može biti izbor već ga društvo treba zabraniti da sačuva slobodu pojedinca i svoju slobodu baš kao što se bori da sačuva slobodu govora i sl.

To je malo preradikalno. Smatram da je potrebna koegzistencija otvorenog i zatvorenog softvera te da korisnici imaju pravo odabrati ono sto im vise odgovara. Branjenje bilo cega je lose: ako zelis nesto iskorijeniti, nemoj to pokusati unistiti; ucini to redundantnim/nepotrebnim (tako da ponudis mnogo kvalitetniju alternativu).

4ndY je napisao/la:Da ne govorim da je vlasnički softver u sukobu s moralom jer njegovi uvjeti korištenja eksplicitno proturječe onome što smatramo dobrim po sebi: slobodno dijeljenje znanja, pomaganje bližnjima i doprinos zajednici itd.

To se razlikuje od EULA-e do EULA-e. Kod nekih softvera je zaista gnusno na kaj sve moras pristati, dok kod nekih zabravo imas poprilicno slobode. Treba citati EULA-e.

4ndY je napisao/la:..., vlasnički softver morat će biti zabranjen i proglašen ilegalnim AKO se prije toga ne dogodi Big Brother (Orwellova 84), a mogao bi se dogoditi ako ljudi ostanu nonšalantni prema ovim problemima...

Za tako nesto bit ce potrebno osvijestiti veliku dio populacije, a to je jako tesko, pogotovo kad ljudi radije biraju manju slobodu ako im to omogucuje neke druge stvari (npr. Facebook - mnostvo ljudi bira dijeliti sve svoje informacije sa svima [ulog] da bi dobili mogucnost lakse komunikacije sa svojim prijateljima [dobit]. Problem je kaj ljudi ne znaju dobro odrediti omjer uloga i dobiti - da znaju, svi bi bili poduzetnici ).

4ndY je napisao/la: Plati ih pa će se vjerojatno potruditi više jer neće morati raditi "real" posao paralelno uz svoj hobi. Zašto misliš da sad ne daju najviše što im mogućnosti dopuštaju? To je omalovažavanje njihovog rada i klasičan socijal-darwinistički diskurz.

Mozes ih placati koliko hoces, no volja za radom na open source projektima je razlicita kod razlicitih pojedinaca. Vecina to radi iz zabave i da nesto nauce. A kad se programira iz zabave, tada se programira s ciljem postizanja vlastitog zadovoljstva, a ne sa ciljem stvaranja kvalitetnog softvera bez bugova. Jednom kad taj softver proradi autoru, on najcesce prestaje s popravljanjem bugova vec ili ode raditi nesto drugo ili pocne raditi na drugom featureu za taj svoj program. Upravo zbog toga open source projekti imaju hrpu cool featureova od kojih vecina radi samo nekolicini autora, dok se drugima program rusi. Naravno, postoje bugzille i slicne stvari, no realno ljudi koji programiraju zbog vlastitog zadovoljstva nemaju u cilju nakon provedenog dana na poslu traziti cudne bugove koji se ne manifestiraju na njegovim uredjajima - oni radije odu raditi nesto drugo.
Uzmi neki open source projekt i pogledaj kolikom brzinom dolaze commitevi s novim featurima, a kolikom brzinom bugfix commitovi. I od tih bugfix commitova koliko zapravo rjesavaju neke trivijalne bugove i bugove koji se rjedje manifestiraju? Ako je bugfix, najcesce je to fix buga koji se pojavio kod developera. Nema tu quality assurance-a, software is provided as-is, without any warranty [GPL licenca]. Upravo ta recenica odbija vecinu korporativnih i drzavnih korisnika od koristenja otvorenog softvera. Njima je jeftinije platiti nekome da se potrudi napraviti dobar softver po njihovim zahtjevima nego placati x developera da postojeci kod shakiraju za njihove potrebe - i onda jos to podijele besplatno sa ostalima.
Pogledaj zasto je Ubuntu najpopularnija distribucija linuxa. Sigurno ne zato jer je najbolja, nego upravo zato jer netko tamo placa ljude da krpaju bugove koje power useri ni ne smatraju bugovima (npr. kad cuttas datoteku, da se ikonica fade-a) i koje ni jedan developer zdrava razuma ne bi isao popravljat za vlastite potrebe ili potrebe ljudi slicnih njemu. Naravno, kad se lova pokaze, onda nema problema u fixanju takvih bugova, no to je dosadno i to nitko ne voli. U konacnici ti developeri trebaju biti placeni od nekud, a i njihov poslodavac zeli neku zaradu. I onda je normalno da ce se pojaviti Ubuntu market i reklame i sve ostalo. Ako nekome to smeta neka izvoli koristiti drugi OS.

Da se jos nadovezem na fixanje dosadnih bugova. Nikakvim donacijama neces natjerati developera da fixa neke bugove koji se njemu nedaju fixati. Ako dobiva dovoljno donacija onda ce se truditi razvijati nove featureove i ne imati grde bugove, no sitne (annoying) bugove nece fiksati, a malo je vjerojatno da ce iste takve fiksati i netko drugi tko se pridruzi projektu. S druge strane, kad ti za vratom sjedi sef koji zeli da se taj bug fixa, onda ces taj bug fixati, jer ti o tome ovisi placa. Zato vlasnicki softver ima korisnicku podrsku i quality assurance. Ako je bilo koje od toga lose, to jako steti ugledu, a onda i profitu firme.

glaskoncILLa je napisao/la:nije bas isto roblje i zatvoreni software.
kod zatvorenog softwarea dobijes nekakav ugovor u kojem proizvodjac kaze da ce raditi sve od ovoga sto si ti naveo, a kupca nitko nije zarobio nego je vlastitom voljom odlucio koristiti to sto koristi, nitko ne mora koristiti front ako to ne zeli.

metode, ilitga da li bi taj ugovor trebao biti vidljiviji i pisan krupnijim slovima i jezikom razumljivom prosjecnom kroisniku, su svakako upitne, ali to je stvar regulative i na taj nacin bi se trebalo rjesavati, vidi samba se moze integrirati sa AD-om.

a kad i ako regulativa rijesi takve situacije, onda ce put slobodnog softwarea biti puno siri.

DoDo je napisao/la:Pod slobodom se podrazumijeva i odgovornost. Nazalost danas to malo ljudi shvaca te misle da su slobodni ciniti sto zele, ali ne zele preuzimati odgovornost za svoje postupke. Ljudi moraju imati pravo odabrati sto zele, ali moraju biti odgovorni za svoj odabir. Ako je netko odabrao koristenje zatvorenog softvera, onda odgovorno mora prihvatiti i posljedice svog izbora. Najcesce je to nemogucnost potpune kontrole softvera. Medjutim, ako je korisnik tako odabrao, nema se sto zaliti na neke nemogucnosti/neslobode softvera - ako mu se ne svidja njegov odabir, slobodan je odabrati alternativu (bilo otvorenu ili zatvorenu). Vazno je samo da prihvati posljedice svog izbora.

Ova dva argumenta mogu se svesti na zajednički nazivnik, a to je da je korisnik u konačnici odgovoran za svoj izbor. Argumentiram da je taj izbor opet privid jer nismo svi u jednakoj poziciji niti možemo slobodno birati. Čitajući sve te ugovore, regulative i EULA-e čovjek bi rekao - kako pravedan i pošten svijet - sve je savršeno usklađeno i jasno definirano zbog čega svako može donijeti dobru odluku bez iznenađenja, samo mora pročitati tu EULA-u. Međutim ugovori skrivaju većinu relevantnog sadržaja na temelju kojih bi se moglo vidjeti pravo stanje stvari! Suština je da iza svakog ugovora i zakona stoje dvije strane koje nemaju iste startne pozicije i to ne piše u ugovoru.

Naoko se čini da korisnik zna što prihvaća, no jasno je da tada istina umotana u "celofan":
* Ljudi koji imaju kredite u švicarskim francima znali su što piše u ugovoru, no nisu financijski stručnjaci da bi mogli iščitati sve potencijalne opasnosti, a kad su pitali bankarske stručnjake i financijske savjetnike oni su ih i savjetovali da je švicarski franak dobar izbor. Zašto im ne bi vjerovali? Ipak su oni stručnjaci. Valja napomenuti i da su sve banke davale identične uvjete pa nije bilo izbora da prođeš bez tog rizika. Mogao si možda odabrati skuplju varijantu, ali zašto bi to učinio kad nije bilo objektivnog razloga da to učiniš? Isto tako, neki bi rekli da si imao izbora ne podići kredit - da, mogao si i tako ne omogućiti djetetu školovanje. Sad kad propadaju obitelji i životi zbog toga što je švicarac enormono skočio, e sad su odgovorni samo dužnici jer su sami donijeli tu odluku.
* Analogno tome s bankama vi možete povjeriti svoje računalne sustave i dokumente recimo MS-u (može i bilo koji drugi proizvođač vlasničkog softvera, ali ovdje pišem MS da barem formalno ostanem "ontopic"). On sad odluči ipak promijeniti nešto u njima naknadno ili povećati cijene komponente baš o kojoj vi najviše ovisite što vas dovodi u nezavidnu situaciju jer je tranzicija na drugog proizvođača vrlo skupa. Onda će vam netko reći: Haha, pa to je tvoja odgovornost, mogao si to predvidjeti.
* U OEM verziji EULA-e MS-a jasno piše da korisnik može tražiti povrat sredstava od OEM-a ako ne prihvati EULA-u. Koliko je to u praksi ostvarivo? U pravilu neostvarivo ili kod nekih OEM-a enormno teško ostvarivo (ja se još uvijek, nakon mjesec dana što sam podnio zahtjev s time zajeb*vam). Dok s druge strane MS ima svu zakonsku i drugu regulativu da tuži korisnika ako je povrijedio njegovu stranu EULA-e i to i radi kad vidi da će profitirati.
* Ista je stvar s državom, ona je vrlo efikasna u namirenju svojih troškova jer ima uhodane mehanizme za to, no ako je povrijedila nekome njegovo pravo, pojedincu preostaju sudske tužbe ili druge opskurne i iscrpljujuće akcije kako bi povratio svoje pravo.
* Imate li izbora koristiti MS-ove proizvode? Ne ukoliko ovisite o interoperabilnosti s ostatkom svijeta. Možete svoj izbor svesti na sljedeće: želim li živjeti i prilagoditi se realnosti ili ću skapavati od gladi jer ne želim prihvatiti MS-ove uvjete? Karikiram, ali na to se svodi ako pitate one koji žive od tih grana.
* I ta beskonačni ugovori služe samo s jednom svrhom - da odbiju korisnika da ih čita jer nitko nema vremena pročitati svaki ugovor o korištenju - neka mi se javi i jedan čovjek koji je pročitao EULA-e svih programa koje je ikad koristio? Nama u slobodnom softveru barem je jednostavno - gotovo je sve dobropoznati GPL i BSD
* I još gazilion drugih primjera, ali vjerujem da ste shvatili o čem pričam...

Stoga ta "pravednost" koja frca iz ugovora samo je "privid" - izbora u pravilu nema. Taj individualistički koncept da je svatko odgovoran za sve svoje postupke veliki je bullshit koji prodaju baš ti koji su u moćnijim pozicijama jer oni od toga direktno imaju koristi. Ne možeš sve znati i sve predvidjeti! U konačnici bi se svodilo na to da čovjek mora biti od pelena apsolutno pametan i apsolutno sposoban kako bi mogao svaku svoju odluku bazirati na apsolutnoj istini čime mu nitko drugi nebi mogao biti kriv jer je znao u svakom trenu u što se upušta i između čega bira. Ne zaboravite i kako nastaje regulativa i tko ima veću moć tzv. lobiranja kod njezinog donošenja: obični građani ili korporacije? Odraz svega toga nemoć je korisnika da ostvari sebi bolji položaj.

Ne moram valjda podsjećati da na drugoj strani spektra ne postoji ta odgovornost? Banke su uredno sanirane novcima građana iako su one isključivo odgovore na svoju propast i to nigdje nije pisalo da će se raditi u onom trenu kad su banke osnovane kao privatni entiteti.

Upravo zato da to spriječimo osnovali smo društvo, odnosno državu koja će uređivati to društvo. Želimo se nekako osigurati, ukinuti tzv. zakon džungle kako ne bi propali. Neki idioti shvaćaju da je zakon jačeg prirodan zakon direktno pretočen iz evolucije. Međutim nije, prirodna selekcija nije zakon jačega i to će vam potvrditi svaki biolog. To je Spencer posve krivo protumačio Darwina i onda većina jaše po tome. Upravo je viši stupanj evolucije udruživanje u krda i različite simbioze kako bi se omogućilo preživljavanje.

Ako vam ovo što pišem nema nikakvog smisla, prihvatite barem mogućnost da vas masovni mediji koji vam dobavljaju i stvaraju sliku svijeta indoktriniraju u svakom trenutku. Zašto to ne bi bilo barem potencijalno moguće? Zbog Occamove brtve? Mislim da ima jedan detalj koji vam može otkriti jeste li indoktrinirani: ako vas fasciniraju naslovnice medija i svi "ekskluzivni" događaji o kojima čitamo, onda je mehanika odnosa u društvu definitivno skrivena od vas. Ako vam je posve jasno zašto i kako se npr. par dana nakon što je objavljena "neovisna" revizija Zagrebačkog Holdinga koja savjetuje da se Holding privatizira i otpusti brdo radnika, pojavi tekst u EPH-ovom Globusu objavi ovakav tekst "Socijalistička republika remiza" onda uočavate da svijet nije skup individualiziranih pojedinaca koji kaotično djeluju nasumično koristeći svoju slobodu izbora već postoji deterministička dinamika koja ta kretanja i događaje određuje i na toj skali mi uistinu nismo slobodni.

DoDo je napisao/la: Na linku koji si naveo pise da je do 1. srpnja 2008. PDF bio Adobeov vlasnicki format. Podrsku ima svugdje zato jer je popularan - imao je tu podrsku i prije nego je postao otvoren format. Isto ce se dogoditi i s drugim formatima za koje njihovi trenutni vlasnici ne zele da izumru.

Khm, khm... pogledaj malo bolje ili da ti skratim vrijeme: PDF je skup specifikacija i različiti dijelovi su u različita vremena bili standardizirani. Oni standardizirani su bili popularni i dobro podržani, a samo je Acrobat furao "puni" skup specifikacija. Vjerujem da ti to objašnjava zašto je Acrobat mogao otvoriti PDF-ove koji drugi preglednici nisu mogli.

Sumnjam da bi danas bio i približno tako popularan da već 2001. nije imao standardiziranu osnovnu funkcionalnost i javno objavljenu specifikaciju. DOC to još nije, iako ima jednako dugu, ako ne i dužu povijest. Upravo su zato različiti. Uostalom jedini kriterij trebala bi biti trenutna otvorenost i sloboda, a ne neka potencijalna.

Osobno smatram da neodgovorne korisnike treba drzati pod kontrolom i nadzorom - ako zbog niceg drugog onda zbog njihove vlastite sigurnosti. Npr. onemogucis korisnicima bilo kakvo mijenjanje sadrzaja svih foldera, osim /home, cak i ako si root i tada si siguran da korisnik nece nesto krivo pobrisati ili nesto drugo strgati (tako do Apple radi na Mac-u - instalacija aplikacija je dozvoljena iskljucivo preko njihovog package managera koji je zapravo jedina aplikacija koja moze mijenjati system foldere u root nacinu). I kad pogledas iz perspektive korisnika vulgaris, on ce radije platiti vise za uredjaj koji ce mu raditi neovisno o tome kakve gluposti on na njemu izvodio nego da "misteriozno" crkne (jer je pobrisao neki .so u /usr/lib). Jest da nama ovdje je takva zamisao odvratna, ali mi volimo imati kontrolu nad racunalom i znamo popraviti kvar koji izazovemo. Vecina obicnih korisnika to ne zna niti ne zeli nauciti. Stoga je njihov legitimno pravo da odaberu vlasnicki softver koji ce im eventualno narusiti njihove slobode, ali ce ih to zastititi od njih samih. To je posljedica koju oni odgovorno prihvacaju. I to je u redu.

Pa ako je to po srijedi - zabrinutost za korisnike - što proizvođača spriječava da napravi prekidač koji će isključiti i uključiti te anti-feature zbog sigurnosti? Mislim da si tu fulao jer nije na proizvođaču da odlučuje što bi korisnici smjeli, a što ne raditi s proizvodom o kojem ovisi isključivo njihova sudbina. Nije stvar u nama jer smo mi posebni pa volimo modificirati, stvar je principa - ako tehnički postoji takva mogućnost a priori, zašto ju je proizvođač ciljano onemogućio? Ne zato što želi spasiti korisnike od njih samih (jer bi onda ostavio takvu mogućnost barem iza 3 dijaloga upozorenja i ne bi zakonski ograničavao korisnike da ju nikako ne pokušavaju iskoristiti - kao što je sad jailbrakeanje uređaja u SAD-u postalo ilegalno!), već zato i isključivo zato da sebi priskrbi veći profit jer svaku dodatnu mogućnost može onda dodatno naplatiti, baš kao spriječiti da netko drugi daje "podršku" korisnicima.

Kao što sam naveo u postu prije, korisnik ne može biti svjestan svih posljedica koje mu vlasnički softver nameće da bi bio jedini odgovoran. Kod slobodnog softvera odgovornost ima smisla - jer imaš ama baš sve slobode koje možeš imati i posjeduješ svaki aspekt programa kojeg koristiš: možeš ga koristiti u svaku svrhu, možeš ga proučavati i imaš pravo na svaku izmjenu. Dakle tek kod slobodnog softvera možemo pričati o invidivualnoj odgovornosti. Rob ne može biti odgovoran za svoje postupke jer ionako ne upravlja svojom sudbinom.

To je malo preradikalno. Smatram da je potrebna koegzistencija otvorenog i zatvorenog softvera te da korisnici imaju pravo odabrati ono sto im vise odgovara. Branjenje bilo cega je lose: ako zelis nesto iskorijeniti, nemoj to pokusati unistiti; ucini to redundantnim/nepotrebnim (tako da ponudis mnogo kvalitetniju alternativu).

Ne kažem da nije radikalno. Da, ta ideja je vrlo radikalna, ali isto tako u jednom trenutku u povijesti posve neizbježna. Definitivno će se vlasnički softver pokazati (i pokazuje) kao štetan i zato će se odbaciti, a ne zato što netko voli slobodan softver i mrzi vlasnički. Neću ga ja uništiti - društvo će stvoriti stav o tome na temelju iskustva i zabraniti ga pa makar se vodile bitke oko toga, a nesumnjivo da hoće jer se proizvođači vlasničkog softvera neće odreći svog profitabilnog načina. Reci mi imaš li danas pravo biti robovlasnik? Čak i trivijalno: imaš li danas pravo proizvoditi opasne po život proizvode, npr. dječje igračke od poznato otrovnih materijala? Nemaš! Zakoni i propisi ti to brane, a ne konukrencija. Ne možemo si priuštiti taj luksuz u ljudskim životima i sudbinama da svatko radi što hoće pa će se onda kroz tzv. konkurenciju isprofilirati ona "dobra" strana, a žrtve "loše" strane su samo kolateralne...

Mozes ih placati koliko hoces, no volja za radom na open source projektima je razlicita kod razlicitih pojedinaca. Vecina to radi iz zabave i da nesto nauce. A kad se programira iz zabave, tada se programira s ciljem postizanja vlastitog zadovoljstva, a ne sa ciljem stvaranja kvalitetnog softvera bez bugova. Jednom kad taj softver proradi autoru, on najcesce prestaje s popravljanjem bugova vec ili ode raditi nesto drugo ili pocne raditi na drugom featureu za taj svoj program. Upravo zbog toga open source projekti imaju hrpu cool featureova od kojih vecina radi samo nekolicini autora, dok se drugima program rusi. Naravno, postoje bugzille i slicne stvari, no realno ljudi koji programiraju zbog vlastitog zadovoljstva nemaju u cilju nakon provedenog dana na poslu traziti cudne bugove koji se ne manifestiraju na njegovim uredjajima - oni radije odu raditi nesto drugo.
Uzmi neki open source projekt i pogledaj kolikom brzinom dolaze commitevi s novim featurima, a kolikom brzinom bugfix commitovi. I od tih bugfix commitova koliko zapravo rjesavaju neke trivijalne bugove i bugove koji se rjedje manifestiraju? Ako je bugfix, najcesce je to fix buga koji se pojavio kod developera. Nema tu quality assurance-a, software is provided as-is, without any warranty [GPL licenca]. Upravo ta recenica odbija vecinu korporativnih i drzavnih korisnika od koristenja otvorenog softvera. Njima je jeftinije platiti nekome da se potrudi napraviti dobar softver po njihovim zahtjevima nego placati x developera da postojeci kod shakiraju za njihove potrebe - i onda jos to podijele besplatno sa ostalima.
Pogledaj zasto je Ubuntu najpopularnija distribucija linuxa. Sigurno ne zato jer je najbolja, nego upravo zato jer netko tamo placa ljude da krpaju bugove koje power useri ni ne smatraju bugovima (npr. kad cuttas datoteku, da se ikonica fade-a) i koje ni jedan developer zdrava razuma ne bi isao popravljat za vlastite potrebe ili potrebe ljudi slicnih njemu. Naravno, kad se lova pokaze, onda nema problema u fixanju takvih bugova, no to je dosadno i to nitko ne voli. U konacnici ti developeri trebaju biti placeni od nekud, a i njihov poslodavac zeli neku zaradu. I onda je normalno da ce se pojaviti Ubuntu market i reklame i sve ostalo. Ako nekome to smeta neka izvoli koristiti drugi OS.

Da se jos nadovezem na fixanje dosadnih bugova. Nikakvim donacijama neces natjerati developera da fixa neke bugove koji se njemu nedaju fixati. Ako dobiva dovoljno donacija onda ce se truditi razvijati nove featureove i ne imati grde bugove, no sitne (annoying) bugove nece fiksati, a malo je vjerojatno da ce iste takve fiksati i netko drugi tko se pridruzi projektu. S druge strane, kad ti za vratom sjedi sef koji zeli da se taj bug fixa, onda ces taj bug fixati, jer ti o tome ovisi placa. Zato vlasnicki softver ima korisnicku podrsku i quality assurance. Ako je bilo koje od toga lose, to jako steti ugledu, a onda i profitu firme.

Da ponovim slijed diskusije kako bi ostali koliko toliko koncizni:
1. TI: konkurencija će poboljšati LibreOffice
2. JA: napredak LibreOfficea ne ovisi o konkurenciji nego o financiranju i sredstvima kojima raspolaže i kažem da ćeš poboljšanje LibreOfficea poboljšati donacijom ako to želiš
3. TI: zajednica slobodnog softvera preneozbiljna je da se fokusira na izradu kvalitetnijih proizvoda od proizvođača vlasničkog softvera (i zato nisu za "ozbiljne" stvari) bez obira na financiranje; kvalitetan softver može se osigurati samo ako netko stoji imenom i prezimenom iza njega i daje jamstva za njega

Iz ovoga mogu zaključiti samo jedno: ti iskreno vjeruješ da je slobodan softver inferioran po kvaliteti od onog vlasničkoga jer nastaje metodologijom koja ne osigurava kvalitetu. Da ova tvoja teza stoji, mora se zadovoljiti sljedeće: sve slobodne alternative inferorne su vlasničkim programima jer ljudi proizvode slobodan softver bez brige oko bugova, a vlasnički nastaje isključivo s tom brigom. Jel to istina?

Mislim da to nije istina jer bi uzrok tvoje teze zbilja bio depresivan, a to je da je novac inherentni pokretač čovječanstva i da čovječanstvo takve mehanizme nikada i nikako ne može prevladati.

4ndY je napisao/la: Iz ovoga mogu zaključiti samo jedno: ti iskreno vjeruješ da je slobodan softver inferioran po kvaliteti od onog vlasničkoga jer nastaje metodologijom koja ne osigurava kvalitetu. Da ova tvoja teza stoji, mora se zadovoljiti sljedeće: sve slobodne alternative inferorne su vlasničkim programima jer ljudi proizvode slobodan softver bez brige oko bugova, a vlasnički nastaje isključivo s tom brigom. Jel to istina?

Bojim se da jest .

Evo nekoliko primjera:
LibreOffice vs. MS Office (skalabilnost, brzina rada)
GIMP vs. Photoshop (featureovi, brzina rada, skalabilnost)
Gocr ili ocrad vs. ABBYY (OCR engine-i)
okular vs. adobe reader (npr. provjera digitalno potpisanog dokumenta, popunjavanje pdf formi)
octave vs. Matlab (featureovi, brzina rada)
freecad/qcad/brl-cad vs. autocad (pitaj grofa)
thunderbird vs. outlook (npr. HTML mail editor, active directory)
gcc vs. msvc vs. icc (pitanje optimizacije koda)
virtualbox vs. vmware (brzina izvodjenja VM-a, supportani guest OS-evi)
? vs dreamweaver (web design)
? vs wolfram mathematica
openjdk vs oracle jdk (brzina izvodjenja, featureovi, potrosnja memorije)

Zapravo ces naci jako malo open source projekata koji su po svojim featureima i ispoliranosti (nedostatku bugova) ravni ili cak bolji od svoje komercijalne konkurencije. Stovise, trenutno mi ne pada na pamet ni jedan GPLv3 softver koji bi isao u tu kategoriju. Jedine koje znam da tu spadaju su ili pod GPLv2 licencom (npr. linux kernel, mysql) ili pod apache ili bsd ili slicnim licencama (opencv, apache server, eclipse, tesseract). Ti softveri su visokokvalitetni te imaju quality assurance i podrsku jer iza njih ipak stoje tvrtke ciji zaposlenici zapravo rade onaj dosadan posao - ispravljanje bugova i pisanje dokumentacije, dok entuzijasti, volonteri i studenti na projektima poput google summer of code rade na novim featureovima - to mogu jer je kod otvoren. Po meni je to najbolji model - imati softver kojeg razvija neka tvrtka i koji je pod BSD ili Apache licencom kako bi ga mogli ljudi vidjeti, ali i istovremeno tvrtka ima mogucnost zatvoriti dijelove koda ili taj otvoreni kod integrirati u svoju zatvorenu aplikaciju kako bi nesto i zaradili. GPLv2 licenca je isto dobra jer postoje business modeli oko nje (npr. prodaja podrske ili zatvaranje hardvera kojeg onda prodajes (tivozacija)).
GPLv3 je prestriktna za stvaranje ikakvog biznisa oko GPLv3 softvera (mozda sam u krivu, ali jos uvijek ne vidim neki uspjesni GPLv3 projekt unutar neke firme koja s tim projektom ostvaruje neku dobit). Stovise, odkad je GCC prelicenciran sa GPLv2 na GPLv3 sve vise ljudi odlazi s GCC-a na alternative poput LLVM-a i slicnih. Istina, LLVM-ov Clang danas jos uvijek izgenerira nesto sporiji binary od GCC-a, no treba uzeti u obzir da je LLVM projekt star tek 10 godina (initial release 2003, dok je clang (c/c++ compiler based on llvm) koji je danas aktualan izdan tek 2007), dok je GCC star preko 25 godina. I onda usporedimo: od 2007 do danas je clang razvio gotovo feature-parity sa gcc-om koji se razvija 25 godina - tim tempom ce za par godina llvm clang biti puno napredniji nego gcc - a zasto? Zato jer je LLVM licenciran BSD licencom sto omogucuje Appleu i slicnima da ga koriste unutar svojih zatvorenih editora poput Xcode-a, a njegov moderni dizajn olaksava svima vrlo lako implementiranje featureova - cak su i na FER-u radili neke optimizatore za LLVM... To je jedan primjer u kojemu entuzijasti, studenti i ostali sveucilistarci razvijaju nove inovativne featureove, a tvrtke placaju developere da istrebljuju bugove i sredjuju dokumentaciju (a to im se isplati jer imaju mogucnost integrirati taj otvoreni kod u svoje zatvorene aplikacije koje onda prodaju). Po meni je upravo takav model buducnost - hibrid otvorenog i zatvorenog u kojem se od svakoga uzima ono najbolje...

Kome to treba na linuxu isto ko i wine na androidu