Vjerujete li u Boga?

[charuga]

samo da kazem jedno ,

bog je stvorio zemlju ali sve ostalo je made in china

[zole052]

Mogao je netko puknuti na vrh anketu da vidimo kakva je situacija po tom pitanju.

[shrike]

[gušter]

naime, s obzirom da su nam informacije o potrebnim uvjetima u vrijeme stvaranja zivota jako manjkave, mozemo reci da anything goes.
ono sto je zanimljivo je da bez obzira na nacin na koji je prva ziva stanica nastala, svaka ziva stanica ima nesto sto je razlikuje od svega ostalog na planeti i nama poznatom svemiru, a to je "volja", volja da prezivi, da se duplicira i bla bla, a to ponasanje nije uzrokovano fizikom..
bilo kojem drugom spoju ili tvorevini je apsolutno svejedno za njegov opstanak i bivanje, ponasa se u skladu sa djelovanjem sila i ni ne pokusava se prilagoditi..

pa me zanima da li i, ako da, kako si to objasnjavas?
i ne pricam o nikakvom krscanstvu, bibliji, islamu ili kuranu, nego onak, slobodna interpretacija..

Ovaj post me u ciloj ovoj priči zaintrigira ja san također možemo reć ateist, ali smatram se duhovnom osobom. P omome viđenju ta "volja" žive tvari da preživi da nešto kaže, rezultirala je čitavom evolucijom i svim ovim dobrim i lošim do čega je čovječanstvo došlo. Moje mišljenje je da ta sila ili taj bog egzistira u svakom atomu i molekuli ljudskog bića, ne na nebu ni na zemlji ili nekoj n-toj dimenziji nego u čoviku svakog ovog trena pokušava izvuč nešto najbolje u ljudskom biću da skoći još jednu ljestvicu na evolucijskom putu. Kod nekoga uspije a kod dosta njih krene nizbrdo ali ljudi smo, šta ćeš. Zato ljudi živite sad, ne jučer ni sutra a ni u zagrobnom životu To je moje mišljene, isto tako mislin da na ovu temu netriba radit ankete jer je duhovnost osobna stvar.

[dalibor.klobucaric]

Filozofski aspekt gledanja na tematiku sa druge perspektive. Naime ja vjerujem da postoji viša sila, ili veći i jači više energetski stvor na više dimenzija (kad ljudi ne kuže više dimenzionalnost) koji ne kontrolira mene niti mojom sudbinom, već postoji. Bog/Bogovi, sveci i ostale fiktivne biljke ne postaje i to je plod nečije fiktivne mašte te nažalost (Ljudsku i životinjsku) postoji pun kufer vremena u pisanom i tiskanom obliku. . Stoga žalim sve koji tako maloumno razmišljaju i tješe se autosugestivnim stanjima. Sumirajući matematički nismo jedini na zemlji a niti u svemiru. Pa čak niti u istom vremenu i postoru.

EDIT: isprika ako sam pretjerao

[DoDo]

Eto i da se i ja malo ubacim u ovu temu...

Ja vjerujem u Boga i to ne skrivam, iako se krecem unutar znanstvene zajednice. Naime, za mene Bog nije neki vladar koji bi propisivao pravila kojih se treba drzati. On je za mene forma superinteligencije sa apsolutnim znanjem sadrzanim u svim prostorima i vremenima koje postoje ili mogu postojati. Po mojem shvacanju, on zeli da svako zivo bice bude zadovoljno. Stanje zadovoljstva mozemo zamisliti kao da nakon prozivljenog zivota mozemo reci: "Da, zivot mi je bio dobar i ja sam bio zadovoljan s njime. Zelio bih istog takvog ponoviti."

Nadalje, smatram da Bog obitava u svima nama, odnosno u svakoj tvorevini koja na bilo koji nacin ima sposobnost osjeta zadovoljstva. Naravno da je primitivnijim oblicima zivota za postizanje razine zadovoljstva dovoljno zadovoljenje osnovnih zivotnih potreba (hrana, pice, spavanje, razmnozavanje) - zato ja takva bica nazivam obicnim prirodnim bicima.

S druge strane, covjeka smatram "natprirodnim" bicem, zbog toga sto zadovoljstvo ne trazi samo u osnovnim potrebama navedenim ranije, nego gradi i stvara. Naravno, i ptice grade gnijezda, mravi mravinjake itd - i vjerojatno su zadovoljni zbog toga - ali nekako ne vjerujem da oni imaju sposobnost promisliti o svemu tome i reci ne - ja ne zelim to raditi. Jednostavno nemaju izbora.

S druge strane, ljudi imaju taj izbor: ja mogu reci ne zivotu i skociti pod vlak - nizi oblici zivota to ne mogu. Upravo je to glavni razlog zbog cega ljude smatram "natprirodnima" - jer mogu svojevoljno djelovati u suprotnosti s prirodnim djelovanjem.

I bas zbog te slobode izbora smo uspjeli postici to sto smo postigli - izgradili smo 'civilizaciju', ostvarili tehnicki napredak itd. No ostaje pitanje: jesmo li zadovoljni? Mozemo li stati pred ogledalo, pogledati se u oci i reci: "Da, zadovoljan sam i volim svoj zivot!"?

Kladim se da malo ljudi to moze. A zasto? Zato jer nam je nametnut standard zadovoljstva od drugih koji nasu teznju k istome zele iskoristiti u svoju korist.
Zato danas ljudi donose za sebe lose odluke u nadi da ce biti zadovoljniji, a zapravo ih to vodi jos vise u depresiju.

No, kao sto sam vec rekao, imamo slobodu izbora, te u svakom trenutku mozemo odluciti zelimo li nesto uciniti ili ne; u svakom trenutku mozemo promisliti o posljedicama svojih postupaka i odluciti o provodjenju istih. Jedini kljucan faktor u toj odluci mora biti to hocu li nakon toga biti zaista zadovoljniji sobom, bez griznje savjesti.

I sad pitanje: gdje je tu Bog? Pa svaka nasa odluka ima neke svoje ishode koji imaju neke svoje vjerojatnosti. No, prije nego se neki ishod ostvari mi ne znamo koji ce se ishod zaista ostvariti, no uvijek iskreno zelimo da se jedan, po nas povoljniji, ostvari radije nego neki drugi. I u tom medjuvremenu, dok cekamo ostvarenje tog ishoda, zivimo pod stresom i razbijamo glavu s mogucim ishodima nase odluke, vrtimo u glavi moguce scenarije koji bi se mogli odigrati u slucaju pojedinog ishoda i trazimo neki optimum, iako podsvjesno znamo da je nasa odluka vec donesena, da je u tom trenutku nepromjenjiva i da zapravo ne znamo koji ce biti ishod. Tu dolazi moja vjera, jer u tom medjuvremenu ja vjerujem da ce ishod biti takav da cu u konacnici biti zadovoljan s njime, ma kakav on bio. To vjerujem zato jer vjerujem da Bog zeli da ja budem zadovoljan te da odgovorno i savjesno prihvatim posljedice svojih akcija i da budem zadovoljan s njima, makar to na prvi pogled i ne izgledalo tako.

Drugim rijecima, to mi omogucuje da prihvatim manje nego bi mozda bilo optimalno i da budem zadovoljan s time.

Naravno da bi sad netko mogao reci da kad bi svi tako razmisljali, da bi svi bili zadovoljni sa zivotom u spilji i da nikad ne bi dosli na razinu razvoja na kojoj smo danas. To je donekle tocno, ali to je ekstremna interpretacija onog sto ja zelim reci. Ono kaj ja zelim reci jest da treba imati granice u teznji ka boljemu - jer cemo inace biti vjecno depresivni.

Ako se to razmisljanje dovede do ekstrema, dolazi se do zakljucka da nikad necemo spoznati svijet oko sebe do kraja - jer bi to rezultiralo prestankom smisla naseg postojanja.

Zamislimo analogiju s igranjem neke igre: prelazimo nivoe koji nadolaze jedan za drugim i svaki tezi od prethodnoga. Posvetimo puno vremena prelasku tih nivoa i zaista neprestano igramo tu igru. I tako jednog dana zaista predjemo i zadnji nivo - i nema vise iza. Na pocetku nas obuzme prekrasan osjecaj srece i zadovoljstva jer smo prosli igru, no taj osjecaj traje nekih desetak minuta. Nakon toga osjecamo ispraznost - jer znamo da vise nema nista iza tog nivoa. Nekako odjedanput imamo 'puno' vremena koje ne znamo potrositi, pa razmisljamo i tada zakljucimo da smo puno vremena potrosili na igranje te igre da bi na kraju prosli i zadnji nivo, koji se u tom trenutku i ne cini nesto strasnim (ipak smo ga prosli). Najgore postane tek onda kad zakljucimo da smo to vrijeme mogli potrositi na neke druge radnje koje bi mozda nam davale nesto slabiji osjecaj zadovoljstva, ali zato duzeg trajanja. I sve zavrsi tuzno.

Isto tako mozemo gledati na zivot i na spoznaju (bilo znanstvena, filozofska, teoloska ili kakva druga). Zamislimo da znamo sve, i da ne postoji nista sto mi ne znamo. I da znamo da zaista ne postoji nista vise sto bi mogli znati - koji bi to osjecaj bio? Na pocetku zanesenost, sreca i zadovoljstvo - mozda kojih desetak minuta. A onda? Sto bi onda u zivotu dalje radili, kad vise ne bi postojalo nista vise od onoga sto jesmo? Jednostavno zivot ne bi imao smisla.

Zato smatram da je vjera u nadnaravno bice/bica potrebna jer to cini zivot smislenim.

No, potrebno je promisliti o tim stvarima, jer slijepo vjerovanje je gore od nevjerovanja. A upravo to iskoristavaju religijske institucije - jer to je najjednostavniji nacin kontrole uma, koja se provodi prakticki od pocetaka 'civiliziranog' svijeta. Sjetimo se samo inkvizicije, krizarskih ratova, kamenovanja nevjernika, ... To definitivno ne pridonosti opcem zadovoljstvu ljudi i nije u skladu s ni jednom vjerom - a ipak to se provodi. Zasto? Zato jer ljudi vjeruju u price koje ne znaju interpretirati. Upravo je interpretacija prica svrha nedjeljnih propovjedi na misi i po meni to je sredisnji najvazniji dio mise, a ne pricest (iako ce vam svi svecenici reci obratno). Te interpretacije treba poslusati i onda razmisliti o njima, te promisliti na koji nacin one mogu biti najbolje za vas. Ni slucajno ih se ne smije prihvatiti zdravo za gotovo jer to opet dovodi do ispiranja vaseg mozga - odnosno do toga da zivite tudja uvjerenja.

A kako su te price nastale? Prvo su ih napisali pametni ljudi koji su duboko promisljali i dosli do nekih zakljucaka koji su ukljucivali postojanje nadnaravnih bica zbog gore navedenog razloga. Zatim su te zakljucke pokusali prezentirati na nacin koji bi bio shvatljiv ljudima nizeg obrazovanja. Naravno to nisu uspjeli, jer se nisu mogli spustiti na tu razinu razmisljanja te je njihov tekst ionako bio prekompliciran. Zatim tu dolaze drugi ljudi koji su nesto nize spoznajne moci, te ponovno interpretiraju te tekstove, dodatno ih pojednostavljujuci za ostale. I tako se u par iteracija izgubi veci dio onog bitnog (da treba promisljati o svojim postupcima), a bitno postane ono nebitno (npr. ne jedenje mesa u neke dane u godini). Kad se jos takva uvjerenja institucionaliziraju te se uvede kazne za prekrsitelje, dobijete inkviziciju. Sve se opravdava s vjerom koja zapravo u svojoj dubini ne postoji.

Slicno vrijedi i za odlazak u 'drugi smjer': npr. slijepo vjerovanje u znanost. To isto dovodi od opceg zatupljenja: npr. na pocetku su atomi bile najmanje cestice, pa su otkriveni elektroni, protoni i neutroni, te puno njima slicnih cestica, pa su se stvari zakomplicirale. Onda se je mislilo da je rjesenje u kvarkovima, dok ih se opet nije previse naslo. Sad se nade polazu u Higgsa, no nekak imam feeling da se bude pokraj njega opet pojavilo mnostvo novih cestica i tako u nedogled - bas podsjeca na onu igru o kojoj sam prical.
Naravno, ne znaci da sad nema smisla to istrazivati - sigurno ce injzinjeri naci neku upotrebu toga koja ce nas podignuti na novu razinu tehnoloskog razvoja, samo je pitanje vremena. Ono sto zelim reci je da nije dobro stvarati religiju iz toga - jednostavno cete ostati depresivni. Meni Bog sluzi za ostvarivanje smisla zivota, sto je valjda sad i jasno nakon sat i pol pisanja ovog posta.

I jos za kraj da se malo vratim na onu moju izjavu da su ljudi 'natprirodna' bica: ako promisljaju o svojim postupcima onda jesu. A ako dozvole da drugi razmisljaju umjesto njih (bilo zbog slijepe religije, bilo zbog popustanja pod svim reklamama oko nas, ...), onda vise nisu natprirodni - onda su na razini zivotinja. Onda im je najvaznije samo jesti, piti i razmnozavati se, a uvijek ce gundjati kako su nezadovoljni svojim zivotom. To je zapravo nacin na koji ljudi postanu stoka sitnog zuba (TM).

Disclaimer: ovaj post je na neki nacin moj tok svijesti, tak da su moguce nekonzistencije i pobijanja izmedju odlomaka.

Disclaimer 2: nemojte me smatrati nekim misionarom ili slicno - ako vam se ne svidjaju moje misli, nemojte ih ni citati

[iv@n]

Zanimljivo gledanje na stvari...

[iv@n]

[Grof]

Eto i da se i ja malo ubacim u ovu temu...

Ja vjerujem u Boga i to ne skrivam, iako se krecem unutar znanstvene zajednice. Naime, za mene Bog nije neki vladar koji bi propisivao pravila kojih se treba drzati. On je za mene forma superinteligencije sa apsolutnim znanjem sadrzanim u svim prostorima i vremenima koje postoje ili mogu postojati. Po mojem shvacanju, on zeli da svako zivo bice bude zadovoljno. Stanje zadovoljstva mozemo zamisliti kao da nakon prozivljenog zivota mozemo reci: "Da, zivot mi je bio dobar i ja sam bio zadovoljan s njime. Zelio bih istog takvog ponoviti."

itd itd itd.

Možda najbolji tekst koji sam ikada pročita, a opisuje Boga u kojeg i ja vjerujem.

Svaka čast majstore!
Ima stvari koje bih ja adaptirao po sebi, ali u ovakvoj stvar isvako si ima pravo na subjektivizam i pilagodbu osnovnog koncepta.

Bravo još jedanput!

[Lutherus]

http://video.google.com/videoplay?docid ... 1446868316#