Linux za Sve forum

Ovu temu posvećujem svima nama, korisnicima PC-ja i Linuxa. Zanima me kako je tko počeo koristiti računala i njegovi prvi kontakti sa Linuxom.

Naravno, kao bio bi i red da počnem od sebe . Godine ne pamtim baš najbolje, ali imate internet pa proguglajte kada je što bilo
Stoga:

• - ZX Spectrum 48K (strašan stroj koji je vrtio strašne igre i pokoji korisni program pisan u BASIC-u. Zapravo on me i uveo u programiranje i logiku programiranja. Ponešto sam prčkao i po Assembleru)
  - Commodore 128 (strašan stroj koji je vrtio strašne igre i pokoji korisni program pisan u BASIC-u. Uz njega nabavljam i printer i disk drive (1571) - koja revolucija . Probao CP/M recimo preteču DOS-a, no puno interesantniji bio je GEOS - nešto vrlo nalik Windowsima 3.0. no to se desilo na zalazu ovog stroja)
  - PC 286 (stroj koji nije vrtio ništa i nije mi baš jasno zašto sam ga htio Hercules dvobojna grafika (Zeleni/Amber/Bijeli) monitor. MS-DOS 640 KB RAM-a, 20 MB Harda velikog ko kuća. I kasnije pazite sad ovo - matematički koprocesor. proc se vrtio na, mislim 12 MHz. Da, ali naučio Turbo Pascal...
  - PC 386, 486, 586 (da AMD je imao taj proc), Pentiumi (više se niti ne sjećam, dalje se bezglavo vrtilo i nebitno je za budućnost....)

A Linux???
E, prvo je bio Xenix na faksu (strašno spori stroj koji je vrtio dvobojne X-e, pa onda HP-ova radna stanica (mislim da je vrtila HP-UX ali ko će to sada znati.). No na tom Xenixu sam naučio ponešto sa CLI-a i o OS-u osnove. Podjelu direktorija, naredbe. A tada je internet tek počinjao. Weba još nije bilo, bio je Gopher i FTP. Naravno, trebao mi je FTP jer sam otkrio mjesta gdje ima softa za Windoze 3.1 tada)
.....
U jednoj seansi sa frendom (seansa - par buteljki vinčeka, sirek na kockice i isprobavanje koječega na PC-ju. Nešto jako lijepo što pamtim iz svoje prošlosti ) Probali mi Linux sa BUG-ovog CD-a u namjeri da maknemo Windowse (tada još uvijek 3.1) - Interneta još uvijek nema, no žive BBS-ovi (slično današnjim forumima). Nazoveš modemom (2,4 kbits/sek) BBS, skineš nove poruke, pošalješ svoje, odspojiš je i sve čitaš u readeru off-line (SM ili EZ reader) u DOS-u
RedHat distra (jedna od prvih, ako ne i prva). Kernel se konfigurirao prilikom instalacije distre i imao je možda 2-3 ekrana (text ekrana) za podešavanje. Radio je OK. Digli X-e i KDE (verzija, mislim 0.9nešto). Oduševili se. (Dobro bilo je to poslje 2-3 butelje, pa bi se oduševili i na mrlje po stropu). Zaključili kako u njemu ima potencijala i da će jednom pregaziti Windowse...
.....
..... (nakon toga duuugo ništa)
.....
.....sadašnje vrijeme minus 6 mjeseci
Ne znam što mi bi, ali ponovo sam iz znatiželje probao Linux (kubuntu/opensuse/mandriva/fedora/pclinuxos/LinuxMint/moždajošnešto/ubuntu), oduševio se u sve (open zajednicu, Linux, sve) i ostao - nadam se vječno....

A vi?

Hmm, ja sam se prvi put s kompom sreo u osnovoj skoli 2razredu (1996god), i samo sam imao vrlo malo vremena, uciteljica nas je dovela da se malo igramo na kompivima koje je pogonio
MS DOS, recimo igre Dave, Princo, Astro, Formula, računala nisu imala ekran u boji)

u 5 razredu smo dobili informatiku, i dalje smo radili na kompovima koje je pogonio ms dos, Ucili smo one naredbe, cd, rd, md, dir, ucili smo raditi u programu Edit (slicno je programu Nano koji je na linuxu, samo je nano puno puno bolji od onog edita)
U 6 razredu sam prvi put probali Windows i to windows 2000
negdje krajem 7 razreda (2001 godine) smo ja i moj brat dobili prvi komp, duron 750mhz, 128mb rama, nvidia riva 32mb rama, segate 20gb. (na kojeg nam je bratić instalirao windows 98, ) u to vrijeme su se windowsi cesto kvarili, cesto se desavalo da bi se kompjutor upalio u Safe modu, Pitao u skoli profesoricu iz informatike zasto do toga dolazi, Kaze da je zbog toga jer se komp stalno pali i gasi, a djelovi windowsa se pocinju gubiti. (windows xp je najsigurniji od svih ostalih prethodnika, zelim rec najsigurniji po tome sto je znao cuvati svoje drivere i djelove windowsa)

Sa liuxom sam se prvi put sreo u 1 razredu srednje, kada su ga stavili na bug dvd, to je bio Knoppix, i to live. Bilo je sve super s njim, ali nisam ga instalirao, nisam jos znao kako to radi, a nisam ni imao internet da se raspitam, A kod mene niko nije znao raditi s linuxom.

i nakon 3 godine nabavio sam Mandrivu linux 2006, ali sam malo bio razocaran jer nisam znao na net ići, nisam znao kako igre instalirati po wineom, na njega sam pomalo igrao one kde igrice, pa ubrzo probao Linspire,
Najbolji linux od svih je ubuntu, jednostavan je, na njemu sam odma skuzio kako se spojiti na net, Kako koristiti synaptic, Adept,
Sto se tice windowsa mislim da je vista moj zajdni windows OS, prema onome service packu, prema sigurnosti, vidim da windowsi samo toneju i vise kostaju. Počinjem sve cesce koristiti linuxe, pogotovo onaj ubuntu.

1995. stari kupuje prvi PC za firmu, u programu za kasu bio je instaliran i tetris - oduševila me igra
kraj 1996, početak 1997. dobivam svoje prvo računalo, P1 na 300MHz (?) - instaliran Win 95. Dobio modem '98 godine - bio sretan ko malo djete (a i bio sam djete ).
2001 dobivam novi stroj, mislim na 1,5 GHz; zatim slijedi 2,8GHz. Oko '02-'03 prvi puta se susrećem sa hardwareom i sastavljam računalo. Nakon par mjeseci prvi puta rastavljam svoje i počinjem se igrati sa hardwareom.
Od tada, svoje računalo nadograđujem, tj prodam čim imam priliku riješiti se nekog hardwarea da bi si mogao kasnije kupiti novi.

Sa Linuxom se susrećem u 7 razredu ('03) kada od kuma dobivam SuSE 8 (još ga imam). Nisam puno istraživao, zatim s knoppixom koji je bio u nekom časopisu (il je mreža il je vidi, ne sječam se). Ugl, pokrenio sam - igrao se i zaboravio skoro na to.
Nakon toga, probavam ubuntu 5.10 (bez dualboota) - zajedno s kolegom (tada smo držali open source stranicu: os-fighters.com). Nažalost, nismo se dugo zadržali - nailazili smo na prepreke koje su nas dobrano sputavale; kod njega je to bio photoshop; a ja sam "plakao" za dobrim editorom i ftp clientom.

Naručujem preko ship ubuntua par komada 6.10 (bez dualboota); zadržavam se na njemu par mjeseci (2-3) - no također zbog manjka znanja, vračam se na xp.
Izlaskom 7.10 opet sam instalirao ubuntu i od tada ni trenutka nisam požalio niti se vratio

Uh, ko klinac nisam imao komp do nekog 5 razreda osnovne, što je bilo negdje 99'. Prije toga sam se upoznao sa starim kompom od tate ZX 80 sa dodatnih 64 KB RAM-a (za koji mi je tata rekao da je koštao suhog zlata kad je kupljen), no kako je to bilo prilično sporo, engleski nisam znao, ništa od toga. Onda kod tete Win 3.11 gdej sam igrao sokokbana i keen. Prvi komp je bio 486 -DX na 100 MHz normalno, 108 Mhz turbo. Windows 95 na njemačkom. Kd sam vidio engleski windows nije mi bilo jasno što je to My Computer. Onda Cyrix 166 Mhz sa win 95, ali sam instalirao win 98 kasnije. Nakon toga p2 oko 99' i na tome sam ostao. Nije da nisam kuovao novi hardver, nego se iz nekog razloga svaki put nakon kupnje novoguređaja sve doslovno počelo uništavati samo od sebe (obično par dana nakon) i uvjek sam se vračao na ovo isto računalo.Na njemu sam probao jednom vrtiti XP, koji je radio Ok osim što mi nije podržavao sv hardver(!). Mučio me na win 98 što ne radi usb stick, a na XP modem i kazetni čitač (za Travan backup kazete, koji 800 mb, u doba prije jeftinih cd pisača to je bilo jako lijepo imati). Budući da mi je tada modem bio daleko važniji od usb sticokova, koje nisam ni imao dulje vremena, ostao sam uvjek na 98'. Zatim sam u srednjoj počeo eksperimentirati sa linuxom malo jače, te mi je konačno proradio modem 2005. sada je sve radilo što se hardwarea tiče- Moram reći da sam dosta dugo imao linux/win dual boot jedino zbog toga što je llinux mogao čitati usb stickove. Zatim sam primjetio jedno zgodnu stvar kod mog prvog modemskog linuxa (suse 9.0) - da je moguće gledati filmove koji se na windowsu nisu htjeli prikazivati, ili su se prikazivali jako, jako sporo, a pogotovo wmv(!) sa meni bitnim edukacijskim materijalom . E sad, suse me zamarao, pa sam prešao na ubuntu 5.10 jer je došao sa 3 dvd-a puna i krcata programima. Debian woody je ipak bio prestar , a sargea nisam skinu. Neznam zašto. Kasnije prelazim na Debian Etch i na tome sam i sada. Samo bi htio reći da su HP računala zakon. Kada sve ostalo rikne, ona i dalje rade. HP uber alles. E da, na faksu sam imao prilike se upoznat sa HP-UX. Najstariji Linux je Slackware, pa Debian. debian je 2 mjeseca mlađi od slacka, koji je iz 93.

shrike je napisao/la:kazetni čitač (za Travan backup kazete, koji 800 mb, u doba prije jeftinih cd pisača to je bilo jako lijepo imati)

O, da ja sam imao one QIC-ove od 100MB-a također su uredno radili, ali tada su došle one ZIP diskete istog kapaciteta, a jedno je traka a drugo je disk...

imao sam i jednu tu kazeticu, milsim da je bila 120 mb + 120 ako koristim hardwersku kompresiju. Ali imaš pravo, jedno je kazeta a drugo disk. Doduše, danas su dvd pisači jeftini a kapaciteti golemi. Jedino sam čitao da sam ima i terabajtnih kazeta. Ludo, ha?

E da, uvijek su me fascinirali programeri koji iz kante izvlače maximum.

Na Spectrumu i Commodoreu si bio hardwerski limitiran i programeri su radili, ali doslovno čuda da iskoriste kantu do maximuma i memorijski i procesorski.
Meni je uvijek bio pojam crtanja po "borderu" to je bio onaj dio ekrana po kome se nije dalo crtati i pisati, nego ga samo obojati u određenu boju (po njemu su kod Spectruma išle crte kada se nešto učitavalo sa kazete). Na commodoreu sam imao jednu igru koja je na tom istom borderu vrlo uredno crtala "spriteove" (neke vrsti hardwerski podržanih ikona) sa podacima o životima, bodovima i ostalim infoima...

Pogotovo dolaskom Windoza stvar se stubokom mijenja jer više nitko ne mari za resurse stroja, nego samo napišu na kutiju treba vam takav i takav stroj te i te snage. Programeri su se uljenili, sve je postalo konfekcija. Kante se "pišu" za programe, a ne programi za kante....

Jedino je Linux ostao dosljedan tim starim vrijednostima, te zato on i radi brzo i na starim strojevima. Izgleda da su Linux programeri došli direktno iz svijeta tih prvih "kućnih mašina"...

To ima velike veze i sa jezicima. Svi viši jezici imaju inherentinih problema sa iskorištavanjem resursa, dok ovi niski ili srednji to puno bolje rade. Tako su ti ZX programi bili u assembleru (isti proc sa tog ZX 80 je sada u mom grafičkom kalkulatoru TI-84 Plus), a linux programi su još uvjek debelom večinom (usuđujem se slobodno procijeniti 90% pisani u C-u, koji je star i jako, jako efikasan jezik. Da ne spomenem činjenicu da se na linuxu programi daju kompilirat pa se može i optimizirat za specifičnu arhitekturu. Kod kompilaciej samo dodaš recimo -O3 i deri

Točno, Z80 processor je imao prilično dobari efikasan assembler. Imao je naredbe za poželjeti. Koliko se sjećam imao je i 8 i 16 bitne registre, jumpuva pun kufer i uvijeta, cijele procedure za kopiranje blokova memorije sa jedne lokacije na drugu....

Dok Commoderov 6510 (ako se ne varam) je imao problema sa time što nije imao 16-bitne registre, pa se već stvar komplicirala....

Prije svoje 14. godine jedini susret s kompjuterima bio je kod frenda koji je imao komodorca, ali me to nije posebno fasciniralo, pogotovo kad me nagovorio da s njim odigram neke igrice, i to košarku u kojoj su igrači izgledali ko od lego kockica i utrku formulom jedan u kojoj su bolidi imali osmerokutne kotače ... (mislio sam si: treba tu još puno raditi!)
Srednja škola ('91.); sjećam se, u informatičkoj učionici na ZX Spektrume je padala prašina, a u funkciji su bila samo dva PC-a, crni ekrani (valjda na DOS-u), hrvatska slova dobivala su se nekakvim prekidačem sa stražnje strane... Ostala mi je u sjećanju priča o CD-u, sektorima i o projekciji budučnosti (spremanje podataka na čip, bez ikakvih pokretnih djelova, nastavnik je baš bio spomenuo muziku (uštekaš - slušaš - ištekaš). Sjetio sam se te priče kad su krenuli USB stikovi.
Zatišje do faksa ...
Nešto malo učio se Exel, jedva dobio dvojku ...
Tada sam imao veliku averziju od kompjutera, interneta i sl. U tome sam vidio još jedan način otuđenja čovjeka, bijeg u anonimnost ...
I onda je počeo pritisak; Trebalo je pisati seminare, printati ... Sjećam se, jednom prilikom sam izludio profesora gaseći komp na gumb, a on mi nekoliko puta ponovio : Gasiš ga na Shut down! I to mi je ostalo ... A ja sam si mislio "Čemu onda služi gumb?" ...
Videći kako se stvari razvijaju 2002. nagovorih mater koja je baš tad išla u penziju da dio otpremnine da meni za komp (kao to mi je neophodno za završetak faksa i tako to ... ). Angažirao frenda koji je nešto znao o tome, lova u džep i pravac HGspot ... Iskeširao 7800 kn (po 100 kn) i kupio stroj ... P4 2,0 GHz, 256 RAM-a, HDD 40 GB, nVidia TNT2 32 MB ... Iznenadilo me da na stroju nije bilo OS-a, pozvao jednog poznanika FER-aša koji mi je instalirao Win 2000, ali nije radio modem (hgspotovci nisu mi dali sve CD-e s driverima), narednih tjedan dana sam uglavnom promatrao Stonhendž ... Zatim je došao XP, modem proradio, internet ...
Averzija je splašnjavala ...
Narednih godinu dana bilo je podosta padova, zaraza, smrzavanja, reinstalacija ... I onda je došao taj dan, prekretnica!
Nakon 6. reinstalacije odlučio sam na kompu raditi samo najnužnije i ne previše prćkati. Odlučih isprobati OpenOffice.org 1.0 s BUG-ovog CD-a (uvijek sam nekako naginjao alternativi). Instalacija je završila, kad tamo Error message, Sent - Don't sent. Iz znatiželje kliknem na Sent (a govorili su mi da se to ne smije), ali bilo je jače od mene ... Nakon 2 minute poruka da neovlašteno koristim Windowse i krenula procedura gašenja. To mi je diglo živce, B. Gates takodjer. Još jedna reinstalacija ... Internet, na HT-ovom portalu pročitah članak "10 razloga zašto prijeći na Linux". Linux? Šta je pak to? ... Malo surfao, link ovaj, onaj ... kako nabaviti linux? naišao na Marcela Marsa, dao mi je CD s Knoppixom 3.3. Nisam ga znao instalirati, pa me pozvao da donesem stroj na razmjenu vještina da mi ga oni tamo instaliraju. Kod njih je bio kojih dva tjedna, momci su eksperimentirali, nisu još znali da se za dual boot Win instalira prvi!!! Moj prvi doprinos ogranku Zajednice u Mami! Čak su mi i interni modem sredili. KDE mi je bio OK, samo su mi u Knoppix-u smetali duplikati programa u izbornicima. Oko par mjeseci sve je bilo OK ( za to vrijeme instalirao programe ručno, kompajlirao, navikavao se na konzolu ...) dok nije odjednom prestao raditi printer. Marcel mi je preporučio instalaciju Knoppix-a 3.6 ... To sam obavio sam, ali modem su mi sredili oni ... Opet sve OK, ali sam postajao sve znatiželjniji ... Mandrake 9.1, 10.1, Ubuntu 4.10 (GNOME mi je bio pomalo neobičan iako poznat iz Knoppix-a, a na njemu se nisam dugo zadržavao jer mi je brzina modema bila 1.5 kBps), zatim Knoppix 3.8, 3.9, 4.0 (taj je sve imao, skoro svaki program), nabavio eksterni modem, Debian 3.0 r5 i Gentoo nisam uspio nikako instalirati (mada sam pokušavao nekoliko puta ...) Non stop isprobavao distribucije ... Knoppix došao do verzije 5.0... Marcel mi je uvalio PCLinuxOS .92 (rakao da je multimedijski nabrijan i da je hit da se isprobava, imam ga još i sad), otkrio mi Synaptic i riješio me prokletstva ovisnosti (igrao se i prije s njim u Knoppix-u ali nisam zano baš ćemu to služi ... ). Rješio sam se Windowsa, instalirao PCLinuxOS i Ubuntu 6.06 i tako godinu dana. Pred diplomom instalirao opet Win, radi ofisa, zbog kompatibilnosti s kompom na faxu (kasnije skužio da nisam morao), diplomirao i konačno se za vijeke vjekova riješio Windowsa ...
U međuvremenu sam nadogradio komp: grafička, RAM, hard ...
Do sada već godinu dana ... Imam instalirano oko 6 Linuxa, od kojih najviše koristim Ubuntu 7.10. On potpuno zadovoljava moje potrebe i s ponosom mogu reći da sam windowsfree. Pobornik sam i smatram se dijelom Open source zajednice i njene filozofije, prevodio sam za ubuntu, preveo vyatta priručnik, razmišljam o uvođenju Moodle-a u svoju školu ...

Malo pretjerah, zar ne?!