Moje “distrohop” putovanje 4: Debian 11 Bullseye

Predlažem Vam da bacite pogled na prvi članak u ovom serijalu “distrohop” putovanja gdje sam se potrudio objasniti svrhu i način recenziranja, kao i kriterije ocjenjivanja distribucija.

Moram priznati kako su me ranije testirane distribucije ugodno iznenadile te su postavile poprilično visok prag što se tiče kvalitete, brzine i stabilnosti. Siguran sam kako će Debian, kao jedna od najstarijih distribucija baziranih na Linux kernelu, opravdati moja očekivanja.

Debian je jedna od distribucija prema kojoj gajim strahopoštovanje. Univerzalni sustav koji doslovno pokreće veliki dio svijeta i neke stvari u svemiru… Do sada se nisam usudio iskušati ga, stoga ću se potrudit biti što objektivniji i temeljitiji. Moja namjera bila je recenzirati Debian 10.9 (Stable izdanje), no moj prijenosnik je ipak imao drugačiji plan (više o tome na kraju teksta). Stoga sam se odlučio na Debian Bullseye koji je trenutačno u Testing izdanju a koji će za nekoliko mjeseci i službeno postati novi Stable.

UKRATKO O DEBIANU:

Četvrta distribucija koju su članovi naše riznice znanja (prekrasni LZS forum) izabrali svojim glasovima je Debian 11 Bullseye.

Izvor: https://www.debian.org/logos/

Debian je GNU/Linux distribucija potpuno otvorenog koda (FOSS) nastala 1993. Uz Fedoru i nekolicinu ostalih, Debian je jedna od rijetkih distribucija koja strogo drži do FOSS-a, stoga su njihovi instalacijski mediji slobodni od bilo kakvog oblika zatvorenog koda (proprietary driveri ili firmware). Kome je Debian namijenjen? Svima! Službeni moto je “univerzalni operativni sustav” a iza distribucije stoji “Debian Project”; pravni entitet kojeg podržava ogromna zajednica korisnika i kompanija koji aktivno sudjeluju u razvoju cjelokupnog projekta. Na njihovoj web stranici možete pronaći temeljne dokumente kojima su definirane stvari poput vrijednosti, načela ali i određenih smjernica vezanih za ovaj univerzalni sustav. Danas na Debianu službeno radi više od 1000 developera volontera.

Potrebno je naglasiti i kako je Debian distribucija koja podržava najviše računalnih arhitektura (amd64, riscv64, PowerPC, arm64, i386, mips, itd.). Ako imate nekakvo staro računalo koje ste izvukli iz tavana/podruma a druge distribucije ne rade na njemu, velika je vjerojatnost da će Debian raditi bez problema. U ranijoj recenziji Fedore napisao sam kako ona ima najviše različitih instalacijskih medija, no prevario sam se. Debian je tu apsolutni rekorder… Samo ih treba pronaći na ne tako dobroj službenoj web stranici (posebice “neslužbene” instalacijske slike s uključenim driverima i firmwareom zatvorenog koda + nonfree i contrib repozitorijima).

Debian se dijeli na tri bitno različita izdanja:

  • STABLE: izdanje prikladno korištenju u poslovnom/korporativnom svijetu zbog svoje stabilnosti i sigurnosti. Ovo izdanje Debian službeno preporučuje svima. Iako su verzije softvera relativno stare, upravo zbog toga su stabilne (nepromjenjive) i dobivaju redovita sigurnosna ažuriranja. Najsličnije distribucije bile bi RHEL i SUSE;
  • TESTING: je najlakše opisati kao buduće Stable izdanje koje je trenutačno na čekanju. Dosta su novije verzije softvera i moguće je naletjeti na neki zalutali bug koji dođe iz Unstable izdanja. Testing je moguće koristiti kao rolling release distribuciju koja je u teoriji stabilnija od Unstablea ali sporije prima sigurnosna ažuriranja. Najsličnije distribucije bile bi Manjaro i openSUSE Tumbleweed;
  • UNSTABLE (tzv. sid): izdanje gdje se događa aktivni razvoj distribucije. Namijenjen je developerima i onima koji žele “živjeti na rubu” te služi za testiranje novih tehnologija, nadogradnji ali i hvatanje bugova. Najsličnije distribucije bile bi Arch Linux i Fedora Rawhide.

Ako se pojavi neki ozbiljni bug, Unstable preuzima novu verziju softvera od developera koji je zakrpao problem. No ako se bug pojavi u Testingu, onda može proći dosta vremena dok se nova verzija “spusti” iz Unstablea. Važno je napomenuti kako nova verzija softvera može ući u Testing izdanje Debiana minimalno 5 dana nakon što se pojavi u Unstableu, ukoliko zadovolji sve kriterije. Ako uzmemo sve navedeno u obzir, redoslijed što se tiče sigurnosti bio bi Stable>Unstable>Testing. Osim što je Stable izdanje najstabilnije, iza njega stoji i cijeli sigurnosni tim developera.

Fun facts:

  • Ime Debian nastalo je kao spoj imena osnivača (Ian) i njegove tadašnje djevojke (Debra – danas bivša žena);
  • Vjerojatno ste primijetili kako su svi dosadašnji nazivi Debiana preuzeti iz animiranog filma Toy Story (npr. Sid je dječak sociopat koji muči i uništava sve svoje igračke – savršeno ime za rolling release izdanje);
  • Debian je najpopularnija temeljna distribucija na svijetu. Broj ostalih distribucija izgrađenih na Debianu je ogroman (npr. Ubuntu, Kali, Linux Mint, Devuan, Tails, PureOS, MX Linux,…);
  • “Free Software Foundation” nije uvrstio Debian među preporučene FOSS distribucije zato što je Debian uvelike olakšao korisnicima da dođu do softvera i firmwarea zatvorenog koda… 😀

NEUSPJELA INSTALACIJA DEBIANA 10.9:

Kao što sam već ranije u tekstu spomenuo, prvo sam pokušao instalirati Debian 10.9 ali se moj Asus nije složio s tim. Ovaj dio teksta je dosta dug (tko je u žurbi neka ga slobodno preskoči 😀 ) a tek nakon njega slijedi dio s instalacijom Debiana 11.

Moram priznati kako sam taj dan bio stvarno umoran i razvučen na sve strane (loše opravdanje 😛 ). I eto mene, navigavam po službenoj stranici, u potrazi za punom instalacijskom slikom (a ne netinstall verzijom) jer želim instalirati Debian i kada nemam pristup internetu. Nakon dosta lutanja, nalazim nekoliko instalacijskih slika među kojima je i ona s Live image opcijom – odlično. Slika je “teška” samo 4GB i moram priznati kako sam neugodno iznenađen jer je ovo gotovo pa dvostruko više od ostalih distribucija koje sam isprobao. Uz glavni .iso, postoje još dvije dodatne instalacijske slike ali one sadrže dodatne programe tako da njih neću koristiti.

Skidam” instalacijsku sliku i “pržim” je na USB pomoću GNOME Disks aplikacije ali nailazim na problem; USB mi nije prepoznat u UEFI-u. Ponovno “pržim” .iso ali ovog puta pomoću USB Flashera (Pop!_OS aplikacija) i sada sve radi! Ovo je prvi put da me GNOME Disks razočarao. 🙁

Pokrećem instalacijsku sliku i odabirem Live image opciju. Ništa… Crni ekran i blinkajuća crta. Ok, susreo sam se s tim već nekoliko puta kod drugih distribucija. Ovog puta odabirem Graphical install opciju i uspješno ulazim u instaler koji nije pretjerano ugodan oku ali je moćan i prepun opcija. Pokušavam pomaknuti miš sa svojim touchpadom ali on ne mrda. Provjeravam je li možda problem u Fn tipki koja uključuje tu opciju – nema promjene. Očito je problem u driveru za touchpad. Nema veze, idem dalje samo s tipkovnicom a ako baš zatreba izvući ću i USB miš.

Nakon nekoliko klikova dolazim do prozora gdje se vrši provjera mog hardvera. Nekoliko sekunda kasnije pojavljuje se obavijest kako mi nedostaju firmware i driveri za moju Intel mrežnu karticu. Pokušavam ići dalje s instalacijom ali mi jednostavno ne dopušta. I što sad? Bacam pogled na službenu stranicu i vidim kako imam dvije opcije:

  • skinuti “neslužbenu” verziju instalacijske slike (hibridni .iso) koja dolazi spremna s većinom drivera i firmwarea zatvorenog koda (iako se zove neslužbena, napravljena je od strane Debian developera ali nije FOSS stoga se na taj način “ograđuju”);
  • skinuti tarball datoteku s driverima i firmwarom te je otpakirati na dodatni USB disk i učitati tijekom instalacije.

Pokušavam s tarballom ali nemam sreće. USB koji sam koristio za to mi nije prepoznat u UEFI-u (kao ni dodatna dva različita USB-a). Prisiljen sam skinuti “neslužbenu” instalacijsku sliku sa službene web stranice. Pronalazim sliku s GNOME DE-om koja je teška samo 2.5GB i skidam je s jednog od njemačkih repozitorija jer najbliži CARNET repozitorij nije još ažuriran… Pokušavam pokrenuti instalaciju ali ponovno nailazim na isti problem: touchpad ne radi i ne prepoznaje mi mrežnu karticu. Pa nije mi toliko egzotična mrežna kartica? Hmm, ovog puta skidam Live image “neslužbenu” verziju instalacijske slike koja je teška 4GB. Da, znam… zbunjujuće je i smatram kako su mogli napraviti istu stvar kao i Fedora pa uključiti te “česte” drivere i firmware zatvorenog koda u svoje instalacijske medije.

Barem je web stranica dovoljno jasna i pregledna pa sve nađete iz prve (sarkazam). Još je veća ironija to što su prije nekoliko mjeseci ažurirali izgled stranice. Ali dobro, možda su me razmazili elementaryOS, Manjaro, Solus i Fedora s izgledom svojih web stranica. 🙂 Sva sreća imam flat inače ovo nikad ne bi funkcioniralo. 😀

Odabirem Live image u instalacijskom meniju koji me vodi do crnog ekrana s blinkajućom crtom… Ponovno pokrećem USB i ovog puta odabirem Graphical install – prepoznaje mi mrežnu karticu. Heureka! Nažalost, touchpad i dalje ne radi a nužno se spojiti na internet (iako bi se instalacija trebala izvršiti offline, jedan splitski hit kaže: Ne može!). Spajam se na WiFi i krećemo. Dolazim do formatiranja SSD-a i odabirem automatsko formatiranje bez enkripcije i LVM-a (samo za testiranje, predlažem enkripciju svima ako Vam netko ukrade prijenosnik). Instaler mi nudi dva izbora: isključivo root particija ili root + home particija? Odabirem samo root i konačni rezultat je root particija veličine 30GB (Ext4) i swap file (relativno male veličine od 1GB). Nekoliko klikova dalje pojavljuje se upit želim li sudjelovati u tzv. popularity-contestu (anonimno prikupljanje hardverskih podataka). Ne, hvala. Zatim dolazimo do odabira desktop environmenta. Svih sedam velikih DE-a je tu (GNOME, KDE, XFCE, Cinnamon, MATE, LXDE, LXQt) + Debian desktop environment. Odabirem upravo njega jer nisam siguran što je to ali pretpostavljam kako je to GNOME.

Uspješno instaliram Debian ali nikako da se “bootam” u grafičko sučelje. Zapeo sam na crnom ekranu s blinkajućom crtom. Što sad? Pritišćem Ctrl + Alt + F1 i ulazim u tty konzolu gdje se logiram kao user. Pokušavam skinuti firmware-linux-nonfree paket koji bi navodno trebao popraviti sve moje probleme izazvane nedostatkom odgovarajućih drivera. Ali ne mogu se spojiti na internet… Stoga spajam svoj mobitel preko USB kabela i dijelim mrežu. Nakon ponovnog pokretanja imam internet i pokušavam skinuti gore navedeni paket ali prvo moram upisati root lozinku. Nakon 4-5 puta što sam je upisao shvatio sam kako moj user nije u sudoers datoteci… Logiram se kao root i dodajem svog usera u sudoers file te dodajem i bullseye non-free contrib repozitorije u /etc/apt/sources.list (bez dodavanja repozitorija nisam mogao skinuti firmware). Napokon mogu nastaviti sa skidanjem potrebnog firmware paketa – uspjeh. Btw, navodno nisam pročitao mala slova tijekom instalacije jer tamo piše da je bolje ne stavljati root lozinku. Sad barem znamo što se dogodi kada je postavimo. 🙂

Provjeravam nedostaje li još nešto od firmwarea sa sudo dmesg naredbom – sve je u redu. Firmware je instaliran ali se i dalje ne mičem od blinkajuće crte. Sada dodajem nomodeset u GRUB config… ni to nije rješenje. Što ako gdm uopće nije instaliran? Zadajem naredbu sudo apt install gdm3 i gledam kako se kompletni GNOME ponovno skida; nešto se nadograđuje ali većina se skida po prvi put. Sad sam stvarno zbunjen. Ponovno pokrećem računalo i ponovno ništa. Nula bodova. Provjeravam što je s gdm-om pomoću systemctl status gdm i vidim da sve funkcionira dobro. Sada zadajem naredbu startx i tu vidim neki problemčić. Instaliram ponovno cijeli xorg ali ni to ne pomaže. Prisiljen sam ponovno ući u GRUB config i zamijeniti quiet s text da točno vidim u čemu je problem. Pokrećem ponovno računalo i vidim kako i dalje imam probleme s mrežnom karticom. Nemam više strpljenja i kasno je, stoga idem još jednom ispočetka. Ovog puta u običnom Install modu (do sada je bio Graphical install) i to bez root lozinke. Nema učinka, ponovno se javlja isti problem. Skidam Manjaro Linux te preko njega “pržim” “neslužbeni” netinstall. Veličina mu je oko 370MB što nije puno. Krećem s instalacijom (sve jednako kao i prošli put) i nevjerojatno… ponovno isti problem.

Što duže ova instalacija traje to mi je draži i lakši Arch Linux 😀 Osjećam se kao glumac u filmu “Bogovi su pali na tjeme”… Možda je Linus Torvalds ipak u pravu jer ne želi isprobati Debian zbog svoje komplicirane instalacije? A možda je vrijeme da ja počnem čitati instalacijske vodiče za svaku distribuciju koju probam…

Nakon prospavane noći ipak sam odlučio isprobati Testing verziju koja je sada već zamrznuta (to će biti novi Debian 11). Možda je jednostavno prestara verzija kernela na Stableu? Ipak je ovo laptop iz 2019-e, iste godine kada je Debian 10 izašao.

INSTALACIJA DEBIANA 11:

Preuzimam “neslužbenu” instalacijsku sliku sa službene stranice i “pržim” je na USB. Veličina .iso slike je 4GB. Debian od verzije 10 (Buster) podržava Secure boot što je veliki plus za sigurnost distribucije.

Pokrećem instalaciju s USB-a i šok – sve funkcionira. Touchpad mi je uredno prepoznat i mogu nastaviti s instalacijom. Dolazim do postavki mreže i izbacuje mi grešku kako opet nedostaje neki dio firmwarea za mrežnu karticu… Nakon toliko muke s instalacijom Debiana 10.9 sada me opet nešto zeza? Napravim se lud i kliknem Dalje. Instalacija se nastavlja bez problema i uspješno se spajam na internet (očito taj dio što nedostaje nije bio toliko važan 😀 ).

Odabirem automatsko formatiranje diska (samo root particija i swap file) i polako dovršavam instalaciju. Odabir je pao na defaultni GNOME. Instalacija je gotova za nekih 10 minuta. Ponovno pokrećem računalo i uspjeh! Napokon sam uspješno pokrenuo Debian 11 Bullseye (Testing).

Iako sam imao poteškoća s instalacijom verzije 10.9, Debian 11 je instaliran u tren oka bez problema – super! Instaler nije ugodan oku ali je super sposoban i pruža gomilu opcija. Live image instalacijske slike dolaze s Calamares instalerom koji je puno bolji i oku ugodniji te sam se radovao tom iskustvu… Ali nema veze, to ćemo kada izađe Debian 12. 😉

Nadam se kako će u budućnosti dodati i opciju minimalne instalacije kao što to rade neki Ubuntoidi…

Ocjena = 7.5/10 (nisam ocjenjivao iskustvo instalacije 10.9, nego samo i isključivo Debiana 11).

PRVI DOJMOVI:

Prvo podizanje sustava i šok. Nema nikakvih prozora dobrodošlice a dočekuje me 800×600 rezolucija! Kako molim? Očito me driveri ponovno zezaju… Čitam malo po internetu i dolazim do rješenja (dalje u tekstu). Sada napokon sve radi pa se bacam na testiranje!

Dobra vijest je da se DE po defaultu vrti na Wayland protokolu. Pozadinska slika je odlična a animacije su brze i ugodne, jednako kao i na ostalim distribucijama koje sam probao s GNOME 3.38. GNOME Tweaks i AppArmor dolaze predinstalirani – bravo! Predinstalirana dolazi i Firefox ESR verzija kao i još gomila nepotrebnih aplikacija (neke se dupliraju u namjeni i tu je čak 14 igara…). Minimalist u meni luduje ali ništa ne diram. Želim testirati sve tako kako je a i ne želim izgubiti dragocjeno vrijeme na glupi bloatware – užas!

Ocjena = 7/10 (da nije bloatwarea, ocjena bi bila viša).

SVAKODNEVNO KORIŠTENJE:

Nakon svježe instalacije i upijanja prvih dojmova, prvo što sam učinio bilo je uključivanje “Tap to click” opcije za moj touchpad. Ne moram objašnjavati koliko je lakše i ugodnije koristiti laptop s tim. WiFi je uredno prepoznat a i Bluetooth radi bez problema s mojim bežičnim slušalicama. “Night Light” (smanjenje plavog pozadinskog svjetla) i Fn tipke funkcioniraju. Ikone se ne mogu koristiti na Desktopu pa tko želi mora instalirati ekstenziju. Kada smo kod ekstenzija, instaliram Dash to dock jer ipak dijelim ovo računalo s drugim ukućanima. GNOME Tweaks je već tu pa uključujem Minimize/Maximize tipke i odabirem fantastičnu Papirus Dark temu za ikone (apt install papirus-icon-theme).

Nakon svježeg starta System Monitor mi pokazuje 763MB zauzete RAM memorije od 5.9GB (2GB su rezervirane za integriranu grafičku karticu Vega 8). Jedino su Solus i Arch bili bolji (nije velika razlika). Instaliram TLP i mijenjam neke opcije ručno u postavkama. Trajanje baterije je odlično (gotovo jednako kao Arch i Fedora). PowerTOP pokazuje potrošnju od 3.86W s uključenim WiFi-em i jačinom zaslona na 10% – bolje od svih ranije testiranih distribucija! Vrijeme podizanja sustava bilo je OK – 28 sekunda. Nakon što sam isključio nekoliko procesa došlo je to do manje od 5 sekundi! Brže od svih distribucija koje sam testirao – svaka čast.

Predinstalirano dolazi sve i svašta te se uopće nisam trudio brisati višak aplikacija. Ima tu nešto za svakoga. Parental controls aplikacija može biti vrlo korisna za roditelje – bravo. Tu je opet aplikacija Videos (navodno GNOME-ov defaultni audio i video player). Ne, hvala. Instaliram Celluloide. GNOME Software je spor i nepouzdan; pritisnem Install i ništa se ne događa. Nekoliko sekundi kasnije pokušavam opet i izbaci mi upozorenje kako nije moguće instalirati tu aplikaciju (npr. GIMP i Inkscape). Pogledam u App List i vidim kako su te aplikacije ipak instalirane – stvarno čudno.

Dostupnost aplikacija je neusporediva s ostalima distribucijama. Našao sam gotovo sve što sam trebao u službenim repozitorijima (ostatak sam skinuo s Flathuba). Flatpak se može lako integrirati s GNOME Softwareom a tu je podrška i za AppImage – super. Veliki plus Debiana su nevjerojatni repozitoriji raspoloživih paketa. Bolje rečeno, Debian je distribucija s najvećim izborom softvera (više od 60000 paketa)!

S Debian Stable i Testing izdanjem dolazi isključivo Firefox ESR verzija. Ima smisla ali ja želim najnoviju verziju. Postoje tri načina kako doći do nje (zbog potreba ove recenzije ostavio sam ESR verziju):

  • flatpak s Flathuba (po meni najbolja opcija),
  • dodavanje repozitorija s Debian Unstablea i preuzimanje s njega,
  • direktno skidanje Firefoxa s njihove službene stranice i ručna instalacija.

Debian leti na mom hardveru te uredno prepoznaje moja dva mobilna telefona (Android) i jedan stari iPhone. Elektronička osobna iskaznica funkcionira bez problema – super. Nisam imao nikakvih problema ni sa Steamom te su mi sve igre koje sam probao funkcionirale bez problema.

Ocjena = 9.5/10.

NADOGRADNJE I STABILNOST:

O APT-u (upravitelj paketa – package manager) nemam što reći. Jedan od boljih upravitelja paketa uopće, stoga nije čudno kako ga koristi većina distribucija baziranih na Debianu (ili Ubuntuu). Relativno brz, stabilan i s pregršt dodatnih opcija. Nisam imao nikakvih problema s njim a valja napomenuti kako sam isključivo koristio apt naredbu umjesto apt-get (primjer: sudo apt update && sudo apt upgrade za ažuriranje repozitorija i nadogradnju paketa).

Debian je apsolutni kralj stabilnosti! Iako je ovo Testing izdanje, trenutačno je u Freeze fazi razvoja stoga mogu slobodno reći kako je ovo gotovo pa novi Stable. Tijekom mog dvotjednog korištenja došla su samo dva ažuriranja o kojima me uredno obavijestio GNOME Software. Po broju koji označava verziju paketa, može se vidjeti kako su to sigurnosna ažuriranja. Freeze faza razvoja može potrajati mjesecima dok trenutačno Testing izdanje nije potpuno spremno da postane Stable, stoga su ažuriranja stvarno rijetka i krpaju se samo veliki sigurnosni propusti.

Potrebno je naglasiti kako se mogu koristiti i backportsi za dohvaćanje novijih verzija programa koji su prilagođeni za instalaciju na Stable izdanju. Ovo je super korisno ako Vam zatreba novija verzija kernela ili neke aplikacije a sve raspoložive su “prestare”.

Mirno sam spavao dok je Debian bio instaliran na mom prijenosniku. 😉

Ocjena = 10/10.

PROBLEMI TIJEKOM KORIŠTENJA:

Debian može biti veoma problematičan za korisnike s hardverom koji zahtijeva drivere ili firmware zatvorenog koda. Iako postoji i “neslužbena” verzija instalacijskog medija koja uključuje veliki broj drivera i firmwarea (te nonfree i contrib repozitorije), opet može doći do problema.

Tijekom instalacije Debiana 11 bio sam prisiljen ući u /etc/apt/sources.list i maknuti cdrom kao jedan od ciljanih repozitorija. Tada sam napokon mogao skinuti firmware-linux-nonfree i firmware-linux s interneta. Također, skinuo sam i amdgpu driver te je napokon sve radilo kako treba.

Nakon ponovnog pokretanja računala, napokon se vratila i normalna rezolucija. Eureka! Nevjerojatno ali očito se driver za AMD grafičke kartice koji je otvorenog koda ipak veže za neki firmware zatvorenog koda (iako je AMD driver integriran u kernel). Nisam imao pojma. Valja napomenuti i kako mi je čitač otisaka prstiju proradio nakon što sam instalirao potrebne pakete.

Nakon instalacije pokušavam promijeniti regionalne postavke i tražim Hrvatsku kao regiju, ali nema ništa osim US-a? Rješenje: ušao sam u /etc/locale.gen i otkomentirao hr_HR.UTF-8 UTF-8. Zatim sam snimio promjene i izvršio naredbu sudo locale-gen. Potrebno je bilo još odlogirati se i ponovno logirati te u postavkama odabrati novu regiju – voila!

Problemi koje sam susreo i na ostalim distribucijama: jačina zvuka mi je ili 100% ili 0… nema između (postepeno pojačavanje ili smanjivanje). Nisam još uspio pronaći rješenje na svim distribucijama koje sam koristio, tako da to nije Debianom problem.

Ocjena = 6.5/10.

ZAKLJUČAK:

Nadvladao sam svoj strah i napokon isprobao Debian. Iako sam imao dosta problema s instalacijom zbog svog hardvera i zbog vlastite nepažnje (kako nisam ranije skužio da je kernel prestar?), Debian me oduševio. Nevjerojatna stabilnost i brzina, dobre defaultne postavke, najveći izbor raspoloživog softvera, gotovo pa vanilla/stock GNOME, predanost FOSS-u, tri različita izdanja, duga i raznovrsna podrška i vojska volontera koji stoje iza projekta čine Debian jednom od najboljih Linux distribucija uopće. Nadam se kako će smanjiti predinstalirani bloatware za buduća izdanja…

Ako imate odgovarajući hardver, “univerzalni operativni sustav” je savršen izbor za Vas. Debian je s razlogom temelj za veliki broj drugih distribucija i iskreno Vam predlažem da ga isprobate. Zašto koristiti kopiju ako možete original? 😉

ZAVRŠNA OCJENA = 8.1/10 (siguran sam kako bi ocjena bila viša da sam recenziju radio na “otvorenijem” hardveru).

Što Vi mislite o Debianu?

Pozivam Vas da mi se pridružite i na mom idućem “distrohop” putovanju gdje ću Vam pokušati približiti svoje iskustvo korištenja Manjaro distribucije. Vidimo se!

Click to rate this post!
[Total: 10 Average: 4.5]

You may also like...

13 komentara

  1. Optimus napisao:

    Dakle, dočekali smo i Debian, 11 testing umjesto 10.9, ali to ne mjenja mnogo na ukupnom dojmu… Ovdje sam subjektivan, jer Debian je moja glavna distribucija pa sam možda očekivao više, posebno iz ugla običnog korisnika, laika za sve finese linuxa… Ali kao da se osjeća zamor materijala kod glavnog junaka, valjda nakon zamorne instalacije neuspjelog pokušaja 10.9 i problema sa njegovim Asus laptopom… Moj HP Compaq 500B MT, star 10 godina, sve ovo guta bez greške… a Brasero i balenaEtcher odrađuju svoje bez pogovora. Istina, ne koristim sve funkcje ovdje navedene, ali mi je isto tako prva nauka bila aktiviranje, odnosno dodavanje ‘sudoers’ grupe… Ja sam zadovoljan sa brzinom podizanja od 6 do 10 sek. i ja bih ovo rado smanjio, ali ne prepoznajem čega se mogu riješiti a da ne izazovem nered u sustavu, jer ipak, ubi me ponekad perfekcionizam… U svakom slučaju autoru zahvala i ocjena 5.

    • pandul napisao:

      Hvala na dobroj ocjeni i komentaru 🙂
      Debian mi je ostavio odličan dojam unatoč prvoj neuspjeloj instalaciji. Žao mi je što se nisam ranije sjetio provjeriti verziju kernela…
      Moram priznati kako nisam imao o čemu puno pisati nakon što sam riješio preostale sitnice a to je odlično! Možda je to zamor ali prvi put nakon dugo vremena nisam imao potrebu “igrati” se s OS-om umjesto da odradim posao. Kralj stabilnosti je stvarno odlčna distribucija 😉

  2. Vl@do napisao:

    Svaka čast. Sada već imamo malu enciklopediju. Izbor je velik, pa navalimo na testiranje.

  3. dupin napisao:

    Šteta što su se događali problemi s instalacijom. Moram priznati da sam rijetko o tome čitao, ali to smo raspravili po forumu. Moja 12 godina stara kanta bez problema instalira i vrti Debian. Moguće da neka novija verzija stvara probleme, a to ne služi na čast ovoj staroj i pouzdanoj distri.Izgleda da je recenzent nakon uspjele instalacije zadovoljan Debianom kao i mi koji ga dnevno koristimo. Odlično napisana recenzija još jednom.

    • pandul napisao:

      Hvala 😉
      Problem je bio u mojoj kanti a ne u Debianu tako da nisam htio odustati sve dok ne isprobam sve opcije.
      Moram priznati kako sam prezadovoljan Debianom i mogao bih ga koristiti bez ikakvih problema kao primarnu distribuciju.

  4. rudar napisao:

    Bilo bi zanimljivo pobliže opisati konfiguraciju na kojoj je zapela instalacija (matična, grafička, procesor, memorija, Bios…) i navesti da li se distre isprobavaju uvijek na istom računalu.

  5. ecvis17 napisao:

    @pandul, super da si se oprobao sa debianom, super ti je serijal. Vezano uz bloat na Debianu. Nikad nisam drito instalirao GNOME prilikom instalacije Debiana. Ali ako instaliras samo minimal, tj u installeru ne odaberes ni jedan DE, i onda kad je instalacija gotova, ukucas samo “apt install gnome-core” nema bloata uopce. Dapace nema skoro niceg :).

    • pandul napisao:

      Hvala na prijedlogu 😉
      Ove recenzije pokušavam pisati kao da sam novi “prosječni” korisnik kako bih netko takav imao malo bolji uvid u šaroliki GNU/Linux svijet.
      Osobno mi je uvijek draži minimal install s bilo kojom distribucijom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.