Posljednji pozdrav Ubuntu, došlo je vrijeme za Arch

Svim prijateljima javljam, i ne tako tužnu vijest, da je naš dragi Ubuntu nakon kratkog i kvalitetnog života na mom hardu napustio isti taj hard. Kao dugogodišnji korisnik (cijele dvije godine), smatram se dovoljno kompetentnim da ocijenim ovu distru čistom peticom, jer je za svog života na mom laptopu obavljala sve što sam od nje tražio. Pred kraj svog bogatog staža, uspješno je skinula .iso sliku Archa, spržila na DVD i tako sama sebi potpisala smrtnu presudu.

Nedostajat će mi možda Ubuntu Centar Softvera, ali preboljet ću ga valjda i prežaliti. Dobro je to što sam za dva dana naučio više nego u dvije godine družeći se s Ubuntuom.

Ispraćaj je bio obavljen tiho, u kutu moje sobe, dok sam još bio na čistoj konzoli instalacije. Samo je jedna suza kanula, a ta je, čini mi se, bila radosnica, jer brzo sam zaboravio tugu kada sam vidio da sam uspješno instalirao Arch. Hvala ti, Ubuntu i neću ti na kraju poželjeti da počivaš u miru, već pokazuj prve korake novim korisnicima i uputi ih u Linux svijet.

Arch za početnike

Skidanje .iso slike i snimanje iste na DVD sam obavio lako, kao i puno puta do tada. U stvari, odradio je to za mene Ubuntu. Ja sam samo nekoliko puta kliknuo mišem, bez da sam znao što se u stvari događa. Dobio sam tako instalacijski medij još jedne Linux distribucije u svojoj kolekciji.

Hrabro pokrećem računalo, stišćem F12, odabirem pokretanje s DVD-a kao i toliko puta ranije, nakon čega slijedi samo crni ekran. Istina, u gornjem lijevom kutu primjećujem neke znakove. Nema grafičkog sučelja za instalaciju pomoću miša, nema pitanja i kućica koje treba samo klikati i lupati “Enter”. Nema prozora i niti jedne ikone, nema ničega. Malo me to zbunilo, ali pripremio sam si printani primjerak Beginners Guidea. Od samog početka je iznad monitora bio šalabahter s CLI naredbama. Govorim sam sebi “Ništa me ne smije iznenaditi” i krećem. Prvo sam napravio loadkeys croat što je podesilo moju hr-tipkovnicu. Slijedi particioniranje, ali ne s Gpartedom, nego kao svi veliki dečki s cfdiskom. E, tu su izbrisane sve particije i napravljene nove samo za Arch.

Kolega Cooleech mi nudi svoju skriptu za instalaciju, ali s dužnim poštovanjem odbacujem tu opciju. Skripta je dobro riješenje za one koji se ne žele puno zamarati s procesom instalacije, a htjeli bi vidjeti kako diše pravi Arch. Isto tako sam odmah na početku odustao od instalacije u VirtualBoxu. Zašto ne odmah ići na tvrdi disk i to u stvarnom svijetu i u realnom vremenu.
Tek u tijeku instalacije saznajem od starijih Archera da se upute nalaze na samom instalacijskom mediju, a može im se pristupiti naredbom nano /root/install.txt Naime, postoji mogućnost paralelnog rada u više virtualnih konzola tijekom same instalacije. Tako sam i bio spojen cijelo vrijeme na naš IRC kanal #linuxzasve.com gdje mi je ekipa pomagala i bodrila me u mom naumu.

Kreće instalacija osnovnog sustava.

Za mene, bivšeg Ubuntaša, ovo je veličanstven prizor, a zadovoljstvo nakon instalacije i reboota, ne može se opisati onome tko to nije probao.

Nakon ponovnog pokretanja dočekuje me friško instaliran Arch. Još uvijek je to konzola i tek treba instalirati grafičko sučelje. Slijedim upute i instaliram svoj Xfce. Nakon toga pokrećem startxfce4 ali – “Error”. Savjetuje mi moj Arch da pogledam u /var/log, iako ja ne vidim u tom popisu ništa korisno (osim da nemam monitor). Sad je krenulo raspitivanje kod domaće ekipe na G+-u, IRC-u, Facebooku i ne znam ni sam gdje sve ne.

Pogled u /var/log:

Mijenjam sadržaj nekih conf. datoteka po savjetu starijih Archera i dolazim konačno do grafičkog sučelja. Nije baš išlo lagano i od prve, ali isplatilo se. Na socijalnim mrežama je navijačka groznica sve jača i glasnija, a ja ne popuštam do samoga kraja (iako je ovo još daleko od kraja).

Arch_moj_prvi

Ja jesam pravi “root”, kao što piše u vrhu konzole, ali preporučuje se svakako dodati novog korisnika i tako koristiti novoinstalirani sustav. I sada me tek čeka pravi posao. Instalacija samo onih programa koji su mi potrebni. Prvo LibreOffice uredski paket moram riješiti kako bih mogao normalno raditi u svom “uredu”. Onda dolaze na red stare igračke kao što su archey, screenfetch, sl, xpenguins i jedan dobar Conky koji će sve to lijepo pratiti. Naravno, i Thunderbird kako bih ipak ugodnije chatao s ekipom koja već izmišlja viceve na moj račun.

Vrijedilo je ovo svake kapi znoja. Sad već mogu reći da sam malo dublje ušao u ove vode ili “zečju rupu” kako bi rekao jedan moj prijatelj. Pobijam tako zabludu da je Arch za naprednije korisnike.

Hvala: slamd64, dupin, max360se, Cooleech i svima ostalima koji ste pomogli.