Potpuna sloboda uz Trisquel 7.0

Iako je većina danas dostupnih GNU/Linux distribucija besplatna za preuzimanje i korištenje te su bazirane na slobodnom softveru, to ipak u pojedinim segmentima nije u potpunosti točno.

Ukratko, da bi se GNU/Linux distribucija  doista s pravom mogla nazivati slobodnim softverom, ona ne smije sadržavati nijednu liniju vlasničkog koda. To uključuje i firmware za različiti hardver. Pomislit ćete da u potpunosti slobodnu distribuciju zapravo ni ne možemo imati na svojim računalima…ili ipak možemo?!

 

Već duže vrijeme me je kopkala ta misao simbioze slobodnog softvera i hardvera (o hardveru ćete moći čitati u mom sljedećem članku). Malo po malo, bacio sam se na čitanje i traženje informacija po bespućima interneta, usput u glavi (i u Geditu), slažući plan kako jednog dana doći do cilja. Prva stanica u potrazi za slobodnom distribucijom bio je posjet web stranici Free Software Foundation (FSF).

Pregledavajući popis dostupnih distribucija koje FSF preporučuje, vrlo brzo sam odlučio da će prva stepenica (ili korak) biti Trisquel u svojoj zadnjoj verziji – 7.0 – objavljenoj u studenom prošle godine. S hardverom je išlo nešto teže, no budući da sam neke stvari već imao od ranije, a neke su mi nenadano uletjele, prije otprilike dva mjeseca je napokon sve bilo na jednoj hrpi i moglo se krenuti na posao.

 

Par riječi o Trisquelu

Trisquel od svoje verzije 2.x kao temelj koristi neku od aktualnih verzija Ubuntua, ali na način da se iz izvornog Ubuntua očiste pojedini paketi, cron skripte, pa i sam kernel od neslobodnih dijelova softvera. Tako Trisquel u trenutnoj verziji 7.0 kao bazu koristi Ubuntu 14.04 LTS, a dolazi u 32- i 64-bitnim inačicama. Zadani (defaultni) DE je modificirani GNOME 3.x, dok je za slabija računala moguće preuzeti i Trisquel 7.0 Mini koji koristi LXDE.

Verzije 7.0 i 7.0 Mini se razlikuju i u veličini ISO slike te u količini i vrstama predinstaliranih aplikacija. Tako ISO za GNOME verziju iznosi 1.5 GB, dok je LXDE verzija veličine 600 MB. Postoje još dvije verzije ili dva načina instalacije, no oni nisu toliko bitni kućnom korisniku, a oni koje to zanima lako će pronaći informacije na službenoj stranici Trisquela.

Budući da ovdje opisujem GNOME verziju, izdvojit ću neke od aplikacija potrebnih za svakodnevno korištenje koje dolaze uz nju.

Za ured:

• LibreOffice paket

Za internet:

• Abrowser (web preglednik)
• Evolution (email klijent)
• Pidgin (chat klijent)
• Transmission (torrent klijent)

Za grafiku:

• GiMP (program za obradu grafike)
• Evince (preglednik dokumenata)

Za multimediju:

• Totem (reprodukcija videa)
• Brasero (CD/DVD snimač)
• Rhythmbox (reprodukcija glazbe)
• Pitivi (uređivanje videa)
• Cheese (web kamera)

Za pregled svih predinstaliranih aplikacija pogledajte poduži popis na službenoj stranici Trisquela.

 

Instalacija i korištenje Trisquela

Proces instalacije gotovo je identičan onom na Ubuntuu i distribucijama koje su proizašle iz njega. Svakome tko je barem jednom samostalno odradio instalaciju Trisquel neće biti nepoznanica. Ipak, ovom ću si prilikom dati malo oduška i složiti slikovne upute uz objašnjenja (koja smatram ključnima) da bi novim korisnicima ovaj tekst mogao poslužiti kao mali vodič kroz instalaciju – ne nužno za ovu distribuciju, nego i općenito.

 

Upute za instalaciju Trisquela i drugih distribucija

Prvo i osnovno, nakon ubacivanja medija s kojeg ćete pokrenuti instalaciju (USB stick, CD/DVD, SD memorijska kartica ili što već), svom računalu morate reći da želite pokrenuti instalaciju s medija na kojem se nalazi instalacijska slika. Kako ćete to izvesti ovisi o hardveru koji posjedujete. Obično se preporučuje da uđete u BIOS/UEFI sučelje i ondje željeni medij u boot izborniku postavite na prvo mjesto. No to zapravo nije nužno, jer većina uređaja podržava odabir boot particije pritiskom na neku od funkcijskih (od F1 do F12) tipki odmah na početku boot procesa. Najčešće su to F2, F9 ili F12, a ako želite biti sigurni, pogledajte u priručnik vaše matične ploče ili računala.

Kada se medij učita i izbornik vas pita što želite učiniti, odaberite pokretanje distribucije u Live načinu rada. Navedeno je bolje od odabira “Instaliraj odmah” jer možete iz prve ruke provjeriti kako se distribucija ponaša na vašem hardveru, bez opasnosti za eventualno već instalirani OS i podatke (ako ih imate). Još važnije je provjeriti kako se vaš hardver slaže s odabranom distribucijom.

Isprobavanje u Live načinu rada je osobito bitno za 100% slobodne distribucije poput Trisquela, jer ako u računalu imate neku komponentu koja za svoj rad zahtijeva vlasnički upravljački program (firmware), ona neće raditi. Najčešće su time pogođeni mrežni uređaji. Osim toga, osobno si prije početka instalacije u “System Settings” dijalogu deaktiviram gašenje monitora i podesim tipkovnicu na “domaće” (Hr) postavke. Mnogo puta sam vidio da su korisnici, radeći instalaciju na En postavkama tipkovnice, unijeli password koji im nakon instalacije nije funkcionirao zbog razlike u položaju slova/znakova.

 

Na desktopu se obično nudi ikona za instalaciju distribucije na disk. Nakon što ste provjerili da sve radi u Live modu i zadovoljni ste viđenim, kliknite na nju i pratite upute. Sam proces instalacije je, kako sam već naveo, viđen nebrojeno puta. Ovdje ne biste trebali imati problema ako s minimumom pažnje čitate što se traži od vas. Trajanje instalacije ovisi o vašem hardveru i brzini vaše internetske veze. Za Trisquel mogu samo reći da problema na mom hardveru nije bilo, te da instalacija traje kakvih 15 do 20 minuta (kod mene se odužila zbog “hvatanja” screenshotova).

 

Prvi pogled na Trisquelov desktop

OK, instalaciju smo odradili, a sada je red da počnemo koristiti svježe instalirani Trisquel kao što bismo koristili i bilo koju drugu distribuciju s kojom se još nismo susreli (ili Linux općenito, ako se dosad nismo susreli s njim). Pogledajmo što nam nudi desktop, što se nalazi na panelu, kako dolazimo do aplikacija te gdje se što podešava.

Trisquelov desktop je na prvu ostavio dojam smirenog, tradicionalnog radnog sučelja i izgleda, u što ubrajam i zadani wallpaper, koji u kombinaciji s tamnosivom bojom panela ne izaziva nikakve emocije.

Inače, Trisquel nam kao zadano radno okruženje (desktop environment) donosi modificirani GNOME s dosta širokim panelom na dnu na kojem su odmah uočljive tri velike ikone s lijeve strane: ikona Trisquela koja pokreće izbornik aplikacija, ikona mape i ikona Abrowsera. S desne strane se pak nalaze indikatori mreže, baterije (ako ste na laptopu) i zvuka, sat, i također velika ikona prikaza desktopa (služi za brzo skrivanje otvorenih prozora – valjda :)). Na samom desktopu nalaze se tri ikone koje možete ukloniti pomoću Tweak alata, ili jednostavnim povlačenjem ikone iz izbornika aplikacija dodati nove.

Uređivanje panela je također jednostavno, što sam shvatio tek nakon što sam utrošio nešto vremena na traženje i čitanje informacija na službenom forumu i u dokumentaciji. Naime, da biste dobili opciju uređivanja panela (odnosno, nekog njegovog dijela) nužno je prvo pritisnuti i držati tipku “Alt”, nakon čega klikom na željeno mjesto dobivate izbornik za podešavanje. Bez toga imate samo zaključani panel, što je malo frustrirajuće kad npr. ikonu aplikacije koju ste dovukli u panel ne možete pomaknuti ni lijevo ni desno, niti ju obrisati.

 

Postavke i ponašanje sustava

“System Settings” sadrži uobičajene stavke za podešavanje izgleda i rada (ponašanja) distribucije, i tu ne bi trebalo biti nikakvih iznenađenja za korisnike. Od ponuđenih stavki izdvojio bih “Main Menu” koji služi za uređivanje početnog izbornika (kojem pristupamo klikom na ikonu Trisquela u panelu). Instalacija softvera vrši se pomoću aplikacije “Add/Remove Applications” ili u Synaptic Package Manageru, i naravno, pomoću Terminala.

Sve skupa zapravo ne predstavlja veliki odmak od dosad viđenih distribucija, stoga ne bi trebalo biti prevelikih poteškoća u korištenju, čak ni s multimedijom koja često ovisi o vlasničkom softveru, odnosno zatvorenom kodu. Naime, pokušao sam gledati video sadržaje u Totemu, i video se najnormalnije prikazivao, uz manje probleme s prikazom titlova (nedostajale su dijakritike) koje sam riješio promjenom postavki u Totemu za pola minute. S glazbom nije bilo nikakvih problema, kao ni s prikazom videa na YouTubeu jer zadani web preglednik Abrowser dolazi s predinstaliranim pluginima. Adobe Flash je adekvatnom zamijenjen GNU Gnashom. Zapravo, bio sam pomalo iznenađen da i taj segment korištenja računala radi dobro.

Sveukupno, cijela distribucija radi stabilno i brzo na relativno slabom hardveru na kojem sam je testirao. U svakodnevnom radu “kućnog korisnika” nije se osjetio lag u preopterećenosti procesora, dok se potrošnja RAM-a kretala od 350 do 900 MB. Ono što mi je bilo važnije od same brzine jest praćenje potrošnje struje, no ni ovdje nije bilo značajnijih odstupanja od distribucija s novijim kernelima i instaliranim alatima za bolje raspolaganje energijom. Bez problema sam s jednim punjenjem baterije odradio svoja dva uobičajena radna dana na laptopu a da pritom nisam morao razmišljati gdje mi je najbliža utičnica za struju.

 

Dojmovi nakon druženja s Trisquelom

Trisquel sam testirao dva tjedna.

U prvom tjednu sam ga koristio onakvog kakav je bio odmah nakon instalacije, a u drugom sam krenuo malo “kopati” po unutrašnjosti i dodavati radna okruženja i aplikacije. S dodavanjem drugih okruženja nije bilo problema (instalirao sam MATE i Unity), a osim malo posla s uređivanjem izbornika i indikatora oba okruženja su radila dobro.

Dodavajući aplikacije naišao sam na prvi problem koji do kraja testiranja nisam uspio otkloniti u potpunosti. Budući da je zadana aplikacija za mail Evolution s kojim još od Ubuntua 8.04 nisam u prijateljskim odnosima, logičan izbor mail klijenta mi je bio Icedove. Instalacija Icedovea je prošla uredno, no nakon pokretanja te testiranja primanja i slanja mailova uočio sam da nema nikakvih notifikacija o novopristiglim porukama. Na početku sam si zadao vrijeme testiranja od dva tjedna, ali do isteka tog roka rješenje problema nisam našao.

Ono što sam nakon dva dana kopanja po dconfu ipak uspio riješiti jest da mi se obavijesti o pristiglom mailu prikazuju u pop-up prozoru. Međutim, obavijest u vidu promjene boje indikatora nisam uspio riješiti. Da je bilo nešto više vremena, možda o tome sad ne bih pisao, ali ionako ću ovaj problem pripisati Icedoveu, jer obavijesti o pristiglom mailu rade ispravno ako se koristi Evolution.

 

Što reći za kraj? Iskreno, očekivao sam puno više problema, ili bolje rečeno, ograničenja u svakodnevnom korištenju. Međutim, pokazalo se da zapravo nema velike razlike između Trisquela i, recimo, Linux Minta. Istina, ne mogu reći da nije bilo nikakvih (doduše, sitnih) problema ili  tvrditi da nije jednostavnije koristiti Linux Mint, ali uz Trisquel sam ponešto novoga naučio. I da, ponovit ću da ako imate specifičan hardver koji traži vlasnički firmware, Trisquel nije za vas. Svi ostali –  ako imate malo vremena i volje, slobodno možete probati Trisquel.

Nadopuna recenzije (14.07.2015.):

Kako to obično biva, tek što je članak o Trisquelu objavljen našao sam rješenje indikatora primljene pošte za Icedove na Debianovom forumu. Rješenje se nalazi ni manje ni više nego na službenim stranicama Mozille, a postupak je krajnje jednostavan.

Potrebno je instalirati add-on FireTray koji se nalazi na ovoj poveznici, skinuti ga na svoje računalo i potom ga iz Icedovea instalirati, nakon čega imate željeni indikator kojeg je potom potrebno samo konfigurirati što će i kako raditi.

Na slici iznad imate prikaz kako to izgleda, odnosno kako sad izgleda malo dorađeni Trisquel desktop.

Potpuna sloboda uz Trisquel 7.0, 4.1 out of 5 based on 13 ratings