Reanimacija: Povratak otpisanog

Kako je Vlado udahnuo novi život svom starom laptopu pročitajte u ovoj napetoj epizodi pod imenom Reanimacija: Povratak otpisanog.

Ime pacijenta: Asus A9Rp
Godina rođenja: 2005.
Dijagnoza: Demencija

Nakon duge i teške bolesti izazvane korištenjem OS-a poznatog imena, moj dragi Asus A9Rp doživio je kliničku smrt. Unatoč naporima liječnika, nismo uspjeli vratiti vitalne funkcije i ostao je ležati na aparatima. Pokušavao sam primijeniti i razne metode alternativne medicine, savjetovao se s raznim samoukim iscjeliteljima i travarima, ali bez uspjeha. Moj dobri stari laptop nema samo materijalnu vrijednost, već smo vezani za njega iz sentimentalnih razloga.

15,4″ monitor starog formata 4:3 daje mu poseban štih starog šarmera. Kompaktan je i težak, za razliku od ovih novih razmaženih osjetljivih derišta kojima svaka prehlada uzrokuje upalu pluća. Procesor radi, cirkulacija i tlak u redu, temperature nema ali nikako na noge stati. I kad mu pomognem ustati on se jedva vuče i brzo se umara.

Nalazim donora organa i dodajem 512 MB RAM-a u prazan utor (ukupno 1 GB). Usput, za vrijeme trajanja transplantacije, čistim hladnjak i mijenjam termo-pastu na procesoru jer se stara pretvorila u prašinu. Slijedi šivanje, skidanje s aparata i čekamo buđenje pacijenta. Nadamo se dobrom ishodu jer svi parametri i tehničke karakteristike govore da bi to sada ponovno trebao biti mladić u najboljoj formi za obavljanje svakodnevnih zadataka.

I evo, anestezija je prestala djelovati. Probudio se. Brz je k’o vrag! Čak je i DVD proradio (očistio sam alkoholom lasersko “oko”). Sad se samo trebam spojiti na mrežu i instalirati OS. Međutim, ništa od spajanja. ;-( Uz jednu jutarnju kavu (dobro, možda malo više vremena) postoperativno i to rješavam.

Vadim nakratko onu malu i veliku bateriju, postavke BIOS-a vraćam na početne, normalno instaliram Xubuntu, povežem se na mrežu, radim update i ponovo pokrećem “starca” iz 2005. Prepoznaje “gigu” RAM-a i bežičnu mrežu te slijedi fino podešavanje. To je ono što znam da sam napravio. Ono što ne znam je upisivanje raznih komandi u terminal po savjetima s foruma, što je vjerojatno također utjecalo na rješenje.

Eto, sad imam još jedan laptop u punoj funkciji.

Sa spajanjem je bilo malo problema, ali nakon mnogobrojnih disribucija jedna ipak prepoznaje moj USB wireless adapter i spaja se bežično. Prvo sam probao sa Xubuntuom 12.10 jer je to moja omiljena distra. Zatim su se u live modu zavrtjele (što sa USB-a, što sa CD-a) redom: Mint 14, CrunchBang, Fedora, čak sam pokušavao instalirati Debian, WattOS, OpenSuse i još neke. Na kraju pada mi na pamet da se vratim na Xubuntu 12.04 LTS i evo ga! To je to! Spaja se od prve.

Prije nešto više od godinu dana, kada sam kupovao ovaj svoj laptop, “stručnjaci” su mi savjetovali da ne kupujem manje od 4 GB RAM-a jer je sve to smeće. Ipak, kupio sam Acera Aspire 5250 sa “samo” 2 GB RAM-a i nisam pogriješio. Sada im poručujem da i ova jedna “giga” vrti sve filmove na YouTubeu, uredno gubi vrijeme na Facebooku, crta u Gimpu, piše u LibreOffice Writeru, vozi SuperTuxKart i radi još puno toga. Naredba “htop” je živi dokaz svega ovoga.

P.S. Vidim sad da sam trebao na početku dodijeliti swapu barem 2GB. I naprednijim početnicima se događa da se prepuste automatskoj instalaciji Linuxa.