Serijal tekstova: zajedno naučimo Python (dio 1. uvod u Python)

Danas se svi koristimo računalima za razne svrhe — za surfanje internetom, rad s uredskim alatima, gledanja filmova, slušanja glazbe itd. Međutim, sve te stvari nisu nastale same, već ih je netko trebao osmisliti i isprogramirati. Pa, ako ste jedan od onih koje je uvijek zanimalo što se nalazi ispod „haube” i na koji način to funkcionira, a do sada niste to istražili, onda je ova serija tutoriala upravo za vas. Naime, u ovoj seriji tutoriala pokazat ću vam osnove programskoga jezika Python.

Python je interpreterski programski jezik koji je vrlo jednostavan, a takva mu je i sintaksa te je zato vrlo dobar za početnike. Međutim, nemojmo ga podcijeniti, jer ovaj programski jezik je i izrazito moćan.

Što se tiče neke povijesti ovog programskoga jezika i sličnih stvari, mislim da vas time ne trebam zamarati, nego krenimo čim prije s radom. Ipak, da bismo mogli programirati u Pythonu, potrebno ga je instalirati te instalirati razvojno okruženje u kojem ćemo raditi. Pozitivna strana je da gotovo svaka distribucija ima već instaliran Python, u većini slučajeva verziju 2.7. Ipak, kako bismo to provjerili, u terminal upišimo:

$ python -V

Sada biste trebali vidjeti broj verzije ako imate instalirani Python. Međutim, ove tutoriale radit ću u novijoj verziji Pythona, odnosno u Pythonu 3.x. Neke distribucije već imaju instaliranu i ovu verziju, no većina ih nema. Ipak, provjerite je li instalirana na ovaj način:

$ python3 -V

Ako imate instaliran Python 3.x, ove sljedeće korake ne trebate raditi, dok svi ostali koji nemate opet pokrenite terminal i upišite:

Za Ubuntu, Mint i sl.

$ sudo apt-get install python3 python3-all

Dok za ostale distribucije (npr. Arch, Fedora, Gentoo,OpenSUSE itd.) koristite sljedeće korake:

“$ wget http://www.python.org/ftp/python/3.3.2/Python-3.3.2.tar.bz2
$ tar -xjf Python-3.3.2.tar.bz2
$ cd Python-3.3.2
$ ./configure
$ make
$ sudo make install

I kako bismo obrisali datoteke koje smo preuzeli,a više nam ne trebaju, u terminal upišemo:”

$ cd ..
$ sudo rm -r Python-3.3.2*

Nakon što unesete lozinku i instalacija se završi, kako biste provjerili da je instalacija bila uspješna, u terminal upišite:

$ python3

Na ovaj način ušli smo u Pythonovo interaktivno okruženje u kojem možemo izvršavati naredbe i dijelove koda. Za početak, možemo napisati naš prvi program, pa tako napišite unutar navodnika neku svoju poruku i pritisnite ENTER, primjerice:

print(“Pozdrav od LZS-a”)

U sljedećem redu trebala bi se ispisati upravo poruka koju ste napisali unutar navodnika, u ovom slučaju „Pozdrav od LZS-a”. I eto, možemo reći da ste svoju prvu liniju koda uspješno napisali! 🙂
Sada, kako bismo izašli iz Pythona, pritisnite CTRL + D ili jednostavno upišite:

exit()

i pritisnite ENTER.

NAPOMENA: Kod pisanja u terminalu, geditu, geanyu i sličnim programima, navodnici su drugačiji od onih u procesorima teksta. Iz tog razloga ako kopirate kod sa ovih stranica, program NEĆE raditi. Sve što trebate je izbrisati i ponovo napisati navodnike u onom alatu kojem radite.

Prvi smo dio zadatka riješili. Međutim, sljedeći problem je kako kvalitetnije napisati kȏd i imati kontrolu nad njim. Opet, to možemo na više načina — uz pomoć terminala, gedita ili nekog uređivača teksta.
U ovom slučaju, ja ću prvo to prikazati na najosnovniji način („teži” način), uz pomoć terminala, a kasnije pomoću uređivača teksta.

Za početak, pokrenimo terminal i pokrenimo uređivač teksta, nano:

$ nano

Trenutačno smo u uređivaču teksta i možemo krenuti s pisanjem koda. Važno je napomenuti da se na vrhu svakoga programa u Pythonu mora nalaziti određeno zaglavlje, neovisno o tom radi li se u uređivač teksta ili o terminalu, kako bi se program mogao pokretati kao skripta, odnosno preko terminala. Stoga, u prvi red napišimo:

#!/usr/bin/env python

Sada, nakon što smo to napisali, vrijeme je za pisanje koda. Napišimo tri rečenice koje ćemo ispisati, gdje, naravno, upotrebljavamo funkciju print:

print(“Danas je lijep dan.”)
print(“Ovogodisnje LZS majice su zakon!”)
print(“Python mi se svida :)”)

Sada, kada smo to učinili, vrijeme je da spremimo to u datoteku. To činimo tako da pritisnemo CTRL + O i napišemo ime datoteke s nastavkom .py, u ovom slučaju neka se program zove vjezba.py. Kad datoteku spremimo, preostaje nam izaći iz programa pomoću kombinacije tipki CTRL + X. Sada smo se vratili u terminal i trebali bismo pogledati što to imamo u direktoriju. Za to nam treba naredba ls. Pa napišimo:

$ ls

U prikazu bi se trebala nalaziti i naša datoteka vjezba.py. Kako bismo ju mogli pokretati u terminalu, potrebno joj je pomoću naredbe chmod omogućiti pokretanje. To možemo na više načina, ovisno komu želimo dopustiti da ju može pokretati, ali to sada nije tema niti treba ići u detalje, dovoljno je reći da ćemo je učiniti takvom da je svatko može pokretati, a za to u terminal upisujemo:

$ chmod +x vjezba.py

Naravno, kada ćete raditi svoje programe, umjesto „vjezba.py” napisat ćete ime svoga programa. I sada nam preostaje samo pokrenuti skriptu, a to radimo na ovaj način:

$ ./vjezba.py

Ako ste sve dobro napravili, trebale bi se ispisati one tri rečenice koje ste napisali u programu. I, naravno, napravili ste i svoju prvu skriptu u Pythonu 🙂 ALI!!! Treba napomenuti, ovo je ipak bio „teži” način jer ćemo mi sve stvari raditi u uređivaču teksta i to je onaj dio koji ćemo sad predstaviti.

Za početak nam je potrebno neko razvojno okruženje, ja sam se odlučio na jedno veoma jednostavno a opet funkcionalno i kvalitetno za sve što ćemo raditi. Program se zove Geany, ako ga nemate instaliranog, sve što trebate je u terminal upisati:

$ sudo apt-get install geany geany-common

Nakon što se Geany instalirao trebate izaći iz terminala i pokrenuti ga. Otvara se jednostavno korisničko sučelje gdje bi već trebala biti otvorena nova datoteka untitled. Ako nije, kliknite na File >> New. Eto, ovo je mjesto gdje će se događati sva radnja sljedećih tutoriala.

Pa, kako smo i prije, možemo i sada napisati kratki uvodni program te vidjeti radi li. U prvi red napišimo zaglavlje (iako za pokretanje u Geanyju nije potrebno ali je preporučljivo) te funkciju print pomoću koje ćemo ispisati tekst:

#!/usr/bin/env python
print(“Pozdrav!”)

Sada trebamo spremiti datoteku, a to radimo tako što kliknemo na File >> Save ili kraće CTRL + S te napišemo proizvoljno ime datoteke s nastavkom .py. Vidimo da se, pošto smo spremili datoteku pod nastavkom .py, sȃm kod promijenio, odnosno obojena mu je sintaksa. Da bismo pokrenuli program trebamo kliknuti na Build >> Execute ili jednostavno pritisnuti tipku F5. Nakon što nam se ispisala poruka, pritisnemo ENTER za izlazak iz programa. I tako smo došli do kraja prvoga tutoriala iz Pythona.

Iako je možda ovaj prvi tutorial izgledao zastrašujuće, možda zbog previše „motanja” po terminalu, pogotovo za početnike u svijetu Linuxa, obećavam da terminal u sljedećim tutorialima nećemo upotrebljavati, već ćemo se držati Geanyja i raditi sve u njemu. Naravno, početak u pravilu i nije previše zanimljiv, pogotovo jer se više toga podešavalo, a manje se radio sam Python, ali u sljedećem nastavku kreću novi i zanimljivi izazovi!

Do sljedećeg puta,

Nikola

Serijal tekstova: zajedno naučimo Python (dio 1. uvod u Python), 4.9 out of 5 based on 38 ratings