Sve što trebate znati o radu s diskovima – Prvi dio

Nastavljamo s najboljim tekstovima s našeg Wikija. Započinjemo tekst o diskovima. Ako ste svježe pristigli s Windowsa buniti će vas organizacija diskova i particija na Linuxu. Naviknuti na C: D: i ostala slova abecede, odjednom se nalazite pred nekakvim sda2, sdb3 i sličnim oznakama. O čemu se tu radi?
Pročitajte u tekstu ispod.

Rad sa diskovima i ostalim blok uređajima (USB stickovima, CD/DVD medijima) na Linuxu je specifičan u odnosu na neke druge operacijske sustave.  Za razliku od npr. Windowsa koji sve uređaje za pohranu podataka imenuje velikim slovom i dvotočkom (npr. C: D: E:….), a svaki od njih ima svoje zasebno stablo direktorija, Linux pristupa radu s diskovima na drugačiji način.
Ako ste već pokušali ponešto raditi pod Linuxom zasigurno ste uvidjeli da ne postoje oznake diskova po principu “C: D: E:”, nego postoji jedno jedino stablo direktorija koje vas vjerojatno pomalo i muči, jer ne znate što pripada određenom diskovnom uređaju. Da bismo mogli nastaviti dalje, moramo maknuti “veo tajni” upravo s ovog područja. Tek kada bude jasno kako Linux “razumije” diskovne i ostale blok uređaje, moći ćemo s njima i nešto konkretno raditi. No idemo redom.

Diskovi

Kada govorimo o diskovima, prvenstveno mislimo na tvrde diskove, CD/DVD medije, USB stickove (pa čak i zastarjele diskete koje danas rijetko tko koristi). Osnovna namjena ovih uređaja jest fizičko spremanje podataka (informacija u obliku programa, vaših tekstova, slika i ostalog) na površinu nekog medija:

  • Tvrdi diskovi i diskete podatke spremaju na površinu magnetnog medija
  • CD/DVD diskovi podatke spremaju na optički čitljivu površinu (pomoću lasera prepoznavaju se udubine u mediju, te na taj način raspoznaje stanje 0 i 1)
  • USB stickovi spremaju podatke u tzv. Flash memorijske čipove.

Svima njima je zajedničko što se podaci na njih spremaju u obliku datoteka i direktorija, preko nekog datotečnog sustava i što se ti podaci ne brišu nakon isključivanja uređaja iz izvora napajanja.

 

Struktura tvrdog diska

 

U današnje vrijeme, za svakodnevnu pohranu podataka u računalu koriste se isključivo tvrdi diskovi kapaciteta od 100 GB, pa sve do nekoliko TB. Za razmjenu podataka između računala koriste se CD i DVD diskovi, te USB stickovi i prijenosni hard diskovi koji zbog toga spadaju u grupu izmjenjivih diskova, jer ih tijekom rada možemo izmjenjivati u CD/DVD čitaču, odnosno stavljati/vaditi iz USB sabirnice računala, već ovisno o tome koji nam podaci na njima trebaju.
Radi povećanja kapaciteta i pouzdanosti čuvanja podataka diskove možemo organizirati i u tzv. RAID polja gdje cijelu seriju diskova proglašavamo jednim logičkim uređajem. No ovo već spada u naprednu domenu, pa se ovdje nećemo time baviti.
No, kako su to zapravo samo “sirovi” uređaji, prije spremanja podataka na njih, potrebno je poznavati još neke njihova svojstva.

Particije

Particije su vezane uz tvrde diskove, a zapravo si ih možemo predočiti kao područja na nekom tvrdom disku (fizičkom disku), koja se ponašaju kao zaseban disk (logički disk). Na taj način možemo postići privid da na jednom disku imamo više diskova, ali manjeg kapaciteta. Zašto je to uopće potrebno?

  • Ako želimo instalirati više od jednog operacijskog sustava. Nemoguće je instalirati više od jednog operacijskog sustava po jednog particiji.
  • Ako operacijski sustav treba više od jedne particije za svoj uredan rad
  • Ako želimo dodatno podijeliti disk za različite namjene
  • Ako želimo na istom fizičkom disku koristiti više od jednog datotečnog sustava

U primjeru Linuxa imamo barem dvije particije: jednu za operacijski sustav i drugu za tzv. swap, odnosno privremenu radnu memoriju kada ponestane one u računalu (RAM-a).

 

Primjer particija

 

Svaki tvrdi disk mora imati barem jednu particiju, što konkretno znači da se baš svaki tvrdi disk mora particionirati, jer je to uvjet da se na njega postavi neki datotečni sustav.

Kod particija moramo razlikovati Primarne i Proširene (Extended) particije. Razlika je u ovome:

  • Primarna particija je nosioc datotečnog sustava. Zbog ograničenja u BIOS-u računala na jedan fizički tvrdi disk moguće je postaviti najviše 4 primarne particije, što bi značilo prilično ograničenje.
  • Proširena particija je nosioc (okvir) drugih, takozvanih logičkih particija. Na taj način moguće je na jedan tvrdi disk postaviti 3 primarne particije i jednu extended particiju koja na sebi može imati npr. tri logičke particije. Tako na kraju imamo šest particija.

Primarne i logičke particije

 

Datotečni sustavi

Da bismo spremali svoje podatke u organiziranom obliku datoteka i direktorija na particiju je potrebno postaviti datotečni sustav. Za razliku od nekih drugih operacijskih sustava Linux ima popriličan broj raznih datotečnih sustava koje možemo koristiti prema vlastitim potrebama. Neki bitniji datotečni sustavi navedeni su ovdje:

  • Ext4: Linuxov uobičajeni datotečni sustav
  • ReiserFS: Linuxov manje zastupljeni datotečni sustav
  • NTFS: Datotečni sustav kojeg koriste MS Windows. Linux može raditi sa ovim datotečnim sustavom.
  • FAT: njega pronalazimo na gotovo svim USB stickovima
  • ISO 9660 i UDF: su datotečni sustavi CD/DVD diskova

Osim spremanja podataka, datotečni sustavi nude još neke opcije pri radu s podacima kao što su linkovi i journaling.

Dolazimo do možda najbitnijeg dijela cijele ove priče. Naime, na početku smo rekli da za razliku od MS Windows operacijskog sustava koji diskove označava po slovu (C: D: E:…), te svaki takav disk ima svoje stablo direktorija, Linux sve drži unutar jednog jedinog stabla direktorija koje počinje od korijenskog (root) direktorija čija je oznaka “/” (kosa crta).

Kako Linux baš sve podatke predstavlja kao datoteke (obične i posebne) unutar tog stabla direktorija, tako se onda predstavljaju i diskovi, odnosno datotečni sustavi. Ovdje je dobro napomenuti da predstavljanje tvrdog diska kao uređaja i datotečnog sustava nisu jedna te ista stvar i Linux ih unutar svog stabla prikazuje kao odvojene stvari.

 

Predstavljanje uređaja u Linux stablu

Na Linuxu postoji poseban direktorij unutar stabla pod imenom /dev. Unutar njega Linux kreira posebne datoteke za baš svaki uređaj koji je spojen na računalo, pa tako i za diskove. Naravno, diskovi ovdje imaju posebnu nomenklaturu koju je potrebno dobro razjasniti. Svi fizički tvrdi diskovi nazivaju se ovako:

/dev/sdx

pri čemu je x slovo oznake tvrdog diska u računalu, onako kako su spojeni na kontroler i kako ih BIOS vidi, počevši od slova “a”.

Primjeri: (Računalo ima tri tvrda diska.)

/dev/sda
/dev/sdb
/dev/sdc

Također, u ovom direktoriju označeni su i logički diskovi, odnosno particije i to ovako:

/dev/sdxy

gdje je x slovo oznake tvrdog diska u računalu, a y redni broj particije na x-ovom tvrdom disku počevši od broja jedan, uz napomenu da nije nužno da ti brojevi idu po redu.

Primjeri: (Računalo ima jedan tvrdi disk sda na kojem su tri particije i još jedan tvrdi disk na kojem su dvije particije.)

/dev/sda1
/dev/sda2
/dev/sda3

/dev/sdb1
/dev/sdb2

 

Da bi se moglo pristupati podacima na nekom datotečnom sustavu koji se nalazi na disku (ili ljepše rečeno, da bi se pristupilo podacima na disku) potrebno je isti montirati na Linuxovo stablo direktorija preko tzv. točke montiranja. Na taj način se bilo koja disk particija (koja na sebi ima datotečni sustav) može namontirati (prikvačiti) na neki direktorij unutar Linuxovog stabla direktorija, te će se podaci iz te particije reprezentirati kao sadržaj direktorija koji predstavlja točku montiranja particije.

 

Primjer montiranja raznih diskovnih particija i CD medija na Linux root stablo

 

 

Za bolje objašnjenje slijedi primjer:

Imamo disk particiju koja se u direktoriju uređaja zove /dev/sdb1, te je želimo namontirati u Linuxovo stablo kao direktorij /media/Disk
Da bismo to napravili moramo imati već kreirani direktorij koji se zove /media/Disk
Nakon izvršavanja naredbe za montiranje diska na Linux stablo (mount naredba će biti kasnije detaljno objašnjena), pristup toj particiji diska istovjetan je pristupu direktoriju /media/Disk, odnosno sve što radimo u tom direktoriju, zapravo radimo na montiranoj particiji tvrdog diska.

Dakle, umjesto da se diskovne particije nazivaju C: D: itd. na Linuxu im pristupamo preko direktorija u kojeg su namontirane. Naravno, ovdje nam nitko ne diktira kako ćemo nazvati direktorije u koje želimo namontirati diskovne particije, te tako možemo davati i bolje opise onoga što se na tim diskovima nalazi.

Sada ste naučili kako se na Linuxu nazivaju diskovi i particije te kako ih Linux organizira u svoje datotečno stablo. U sljedećem tekstu ćemo se upoznati s hijararhijom Linuxovog datotečnog sustava.

Click to rate this post!
[Total: 1 Average: 5]
VN:F [1.9.22_1171]
Stari sustav ocjenjivanja
Rating: 0.0/5 (0 votes cast)

You may also like...

25 komentara

  1. Vukasin napisao:

    Odlican uvod za novajlije 🙂

  2. Filip Krmpotić napisao:

    Super!! Napokon sam skonto iss 🙂
    hvalaaaaaaa

  3. Početnik napisao:

    Jako komplicirano za običnog korisnika. I dalje mi nije jasno zašto diskove i datoteke gleda jednako sistem.

    • Branko napisao:

      Disk je uredjaj (device). Kao i svi uredjaji nalazi se u /dev direktoriju.
      Sadrzaj na njemu ne mozes dobiti direktno iz /dev jer /dev za to ne sluzi.
      Ako hoces vidjeti sadrzaj diska onda taj sadrzaj montiras u neki drugi direktorij. Npr. /media. Tada pristupas tom sadrzaju i radis s njim sto hoces.
      Ako zelis raditi sa samim uredjajem (fizickim hard diskom) tada radis u /dev mapi.
      Znaci, Linux razlikuje fizicki uredjaj i sadrzaj na njemu.

  4. Zoran napisao:

    Baš sam zbog ovoga imao problem prije par dana.
    Kada sam na netbook instalirao Lubuntu, napravio sam sa GParted 3 particije: Swap, Ext4 i FAT32.
    Za FAT32 sam morao postaviti mounting point /windows.
    U slučaju da sam trebao da instaliram Windows, podaci na FAT32 particiji su trebali da ostanu netaknuti, dok bih ostale dvije izbrisao i na njih instalirao Windows.
    Takav scenario mi se upravo i dogodio. Zbog posla sam morao da instaliram Win7. Prilikom instalacije su prikazane sve 3 particije. FAT32 je bila uredu za Windows, dok ostale dvije nije mogao da koristi. Čim sam izbrisao particiju koja je bila Ext4 odmah mi se izbrisala i FAT32 particija!…tako da sam izgubio sve podatke sa te particije. Ranije sam snimio sve bitnije podatke, pa sam dobro prošao.

    Pošto sam početnik na linux-u (malo napredniji ali ipak početnik) interesuje me da li sam ja negdje pogriješio u vezi ovih particija, ili je greška do Windows-a?

    • Stjepan napisao:

      Bilo bi najjednostavnije da si sa nekim live cd-om i gparted obrisao ove linux particije i napravio particiju za instalaciju win-a. Ovako si ocito pogrijesio dok si to radio sa windowsovim latom za particioniranje koji zna zeznut stvar ako nepazis dobro sta radis.

  5. febo napisao:

    Ova stranica iz dana u dan postaje sve bolja i bolja, članci su profesionalni, zanimljivi, vrhunski… Svaka čast momci! 🙂 Pozdrav iz Sarajeva.

  6. tony napisao:

    -odličan članak,.no mene zanima nešto drugo:naime obrisao sam win iz računala i instalirao ubuntu 12.04 na C disk,oko100GB,.D disk je prazan,.
    -instalacija je normalna,root,primarna,svap logička i home primarna,.no sada mi svap prikazuje kao extended ,.odnosno svap je unutar extended particije,.
    -prije kad sam imao dual sa win7 ubuntu mi je bio na D disku,i svap je bio normalan,.
    -evo:sda1-root,.sda2-extended,.sda3-home,.sda5-svap–da li sam nešto pogriješio kod instalacije,.

    • Branko napisao:

      Vjerojatno je tako postavljeno kod instalacije. Najvjerojatnije po defaultu stavlja swap kao logičku particiju da ti ne zauzme primarne particije. U biti ti je sasvim svejedno. Sve particije se jednako ponašaju.
      A s druge strane imaš slobodnu još jednu primarnu particiju ako ćeš nekada instalirati Widowse na nju. Koliko znam, Windowsi se ne daju instalirati na logičke particije. Linux može bez problema.

      • tony napisao:

        -ma koristim ubuntu (različite distre )godinu dana tak da win nema šanse,.ovaj mi leti,od nule do kraja diže za 20-25 sekundi,sve je brže i ljepše raditi,.čini mi se da se i manje zagrijava od win7,.ukratko OK,.
        -hvala za objašnjenje,.

      • Branko napisao:

        He he. Teško se vratiti na Windowse nakon dužeg korištenja Linuxa. 😉

        • Shicy napisao:

          Hehehe, točno to 🙂
          Nedavno me mater pita zašto ne može na net u WinXP…tribalo mi je 5 minuta dok se nisam sjetia di uopće moram tražit to za mrežu 😀

        • Ivan Tomica napisao:

          Prije nikako na Linux da pređem, a sad nikako da s njega sjašim hehe, jednostavno neke stvari su puno puno jednostavnije riješene na Linuxu, naravno ako znaš što tražiš…

        • Vl@do napisao:

          He, he. Ja bih rekao:
          Nemoguće se vratiti na prozore nakon kratkog korištenja Linuxa.
          Nema povratka, nema predaje. Odlični članci na portalu !

  7. hrc napisao:

    odličan članak. kod mene je linux na poslu i kući već par godina 🙂 srećom u današnje vrijeme sav hardware radi odlično. najvažnije wifi i touchpad

  8. fff napisao:

    Jedno glupo pitanje,početnik sam. Imam root,swap i home particiju,hoću da napravim četvrtu,koja treba ona da bude?

  9. Shicy napisao:

    ovisi o tome za što ti treba 4. particija… generalno, ove 3 koje imaš su ti dovoljne za 1 linux distribuciju 😉

  10. Shicy napisao:

    onda napravi još jednu koju ćeš prilagodit slobodnom prostoru…

  11. Shicy napisao:

    može, ako ćeš napravit još jednog korisnika i njemu dat taj novi /home