Ubuntu 14.10 – Utopic Unicorn. Jel’ se što popravio taj Ubuntu?

Ubuntu sam posljednji put koristio prije oko godinu i pol kada sam recenzirao tada aktualni Raring Ringtail 13.04. Nije mi se svidio. Previše je toga bilo nedorađeno. Unity je bio prespor, Centar softvera također, Dash je bio tek u povojima i upitne iskoristivosti, a tada aktualno pretraživanje Amazonovih rezultata je ostavljalo jako loš dojam na dugogodišnjeg korisnika slobodnog softvera. Sve u svemu, tadašnji Ubuntu je ostavljao dojam nedovršenog proizvoda koji ima potencijal narasti u nešto jako zanimljivo, ali isto tako i potencijal otići u totalnu katastrofu igranjem na skliskom terenu modernih trendova.

Godinu i pol kasnije sam se odlučio dati Ubuntuu još jednu šansu. Računao sam da bi to moglo biti dovoljno vremena da se popeglaju one male iritantne stvari koje su me ranije smetale, a najviše sam očekivao da će se sam Unity značajno popraviti i prije svega ubrzati.

Pa, da li se to desilo? Kako mi se svidio ovaj najnoviji Ubuntu? Pročitajte u sljedećim redovima.

 

LIVE USB

Unetbootin bez problema ispravno smješta Ubuntuov iso na moj USB stick. Ovaj puta nije trebalo odraditi nikakve “vratolomije” s dd-om. Podizanje LiveUSB-a traje oko dvije minute, a desktop je prilično živahan i upotrebljiv. Za na brzinu obaviti kraći posao, sasvim dovoljno.
No, nisam se dugo zadržavao na Live verziji. Ionako ju koristim samo da bih provjerio kako se moj hardver slaže s najnovijom varijantom testirane distre. Sve radi kako treba.

 

Vrijeme je za instalaciju. Priređena particija na mom disku spremno čeka.

 

INSTALACIJA

Već dugo vremena Ubuntu ima jedan od najboljih, ako ne i najbolji instaler među distribucijama Linuxa. (Ovdje će se mnogi pobuniti, ali stojim pri ovom.) Lijepog i modernog izgleda, prijateljskog sučelja, bez zbunjujućih opcija, generacijama samo usavršavan u detaljima, čak i početniku pruža ugodno iskustvo instalacije Linuxa. Potrebno je samo čitati ono što piše na ekranu i nema šanse da ćete nešto zabrljati!

Instalacija s USB sticka traje petnaestak minuta, plus desetak minuta koliko je mom sporom internetu bilo potrebno da preuzme dostupne nadogradnje (koje se preuzimaju tijekom instalacije – odličan potez Cannonicala!) i da se instalira dodatni vlasnički softver. Sve u svemu, za dvadeset i pet minuta (a i brže za one s “normalnim” internetom) imate gotov i potpuno upotrebljiv desktop.

 

KORIŠTENJE

Počnimo najprije s time što se dobije nakon instalacije Ubuntua. Od programa imate gotovo sve što vam treba za normalan rad s računalom. LibreOffice, Gnomeov preglednik slika, Totem preglednik videodatoteka, Rhythmbox za slušanje muzike, Firefox se brine o surfanju internetom, a Thunderbird za pregledavanje mailova. Ako ste prilikom instalacije stavili kvačicu za instalaciju vlasničkog softvera, dobili ste i multimedijske kodeke, javu, Flash i Microsoftove fontove. Znači, spremni ste za gotovo sve.

 

Naravno, iskusniji korisnici će u postojeću kolekciju programa dodati i one na koje su navikli. Izbor je ogroman. Teško da postoji distra koja ima toliko dostupnih programa za instalaciju. Službeni repozitoriji su ogromni, a dostupna je i hrpa neslužbenih ppa-ova te deb paketa. Sve što želite gotovo sigurno ćete pronaći u verziji za Ubuntu.

 

Za instalaciju programa brine se Ubuntuov Centar softvera. Ranije nezgrapan i strašno spor program evoluirao je u nešto sasvim suprotno. Više nema beskonačnog čekanja da se Centar softvera otvori i pronađe ono što želite. Sve se događa jako brzo i iskustvo instaliranja programa na ovaj način je jako ugodno. Jednostavno je i pregledavanje programa po kategorijama, a ispod odabranih programa se nalaze i recenzije korisnika kako bi vam se još više olakšao izbor oko instalacije. Korisna stvar su i sugestije. Naime, pomoću njih netko neiskusan u Linux svijetu lako može pronaći program za obavljanje željenog posla. Naveo bih još i da će vam često sam Dash dati sugestiju nekog od programa za instaliranje pa i tako možete doći do željenog programa. Sve u svemu, Centar softvera je postao sasvim upotrebljiv za svakodnevno korištenje. Čak štoviše!

 

 

Za one naprednije tu je uvijek Synaptic kojeg je ipak prije toga potrebno instalirati.

Ja sam dodao svoju standardnu kolekciju programa: VLC, Gimp, Clementine, Uget, Redshift, System load indikator i od nedavno mi nezaobilazni Viber (smijte se koliko hoćete). Većina će vas još instalirati Chrome i eventualno Skype.

I to je to. Sve što vam treba za rad na računalu.
Pisanje dokumenata, slušanje muzike, gledanje filmova, surfanje internetom, mailovi, online komunikacija, uređivanje slika. Za prosječnog korisnika dovoljno. Naravno, već duže vremena vam istu stvar nudi i većina poznatijih, a i onih manje poznatih distri. Ništa novo, ali svejedno treba reći da je na Ubuntuu sve to jako lako dostupno odmah nakon instalacije, ili uz minimalnu naknadne instalaciju par željenih programa.

One koji žele još malo prilagoditi svoj sustav upućujem na naš forum i temu o tweakanju Ubuntua 14.04. Vjerojatno većina stvari tamo napisanih vrijedi i za 14.10.

 

UNITY

Unity zaslužuje poseban osvrt. Specifičan Canonicalov proizvod već se nekoliko godina rafinira i daje sasvim osebujno iskustvo korištenja računala. Smišljen kao kombinacija modernih i klasičnih elemenata korisničkog sučelja, u početku nije sasvim oduševljavao svoje korisnike. Toliko je bio drugačiji i vjerojatno loš da je u svojim početcima udaljio hrpu svojih vjernih korisnika. Spor i neobičan, bez elemenata na koje smo svi navikli u radu s računalom tada nikako nije oduševljavao.

Da li se tu što promijenilo? Moram priznati da je. I to značajno. Na bolje.
Cijelo sučelje je znatno brže i ne opterećuje sustav kao ranije. Dash je jako responzivan i sada je pravi užitak stisnuti tipku Super, nakucati prvih par slova željene aplikacije i stisnuti Enter. Uvijek se pokreće željeni program. Nije potrebno mišem pretraživati po kategorijama i klikati za pokretanje.

 

 

Ljubitelji tipkovničkih kratica će posebno cijeniti Dash i Unity. Posebna pažnja se posvetila takvom načinu rada. Čak toliko da vas odmah nakon prvog pokretanja sustava, te na Live načinu rada dočeka velik popis tipkovničkih kratica. Sve je lako dostupno i podiže se za trenutak. Definitivno je užitak koristiti!

 

Naravno, to ne znači da se ne možete koristiti i mišem. I mišem se sasvim fino navigira Unityem i Dashom. Jedino ćete do popisa instaliranih aplikacija morati kliknuti koji put više nego ste navikli.

 

Kontekstni izbornik mi jako odgovara jer štedi mjesto na ekranu mog laptopa, a tipke za upravljanje prozorima s lijeve strane mi također odgovaraju jer se na Unityu ionako sve nalazi lijevo i strelica miša se najčešće i nalazi s te strane.

 

Sve u svemu, sve se nalazi na svom mjestu, a ako vam nešto i nije po volji, Unity se sada može prilagoditi vašim željama. Doduše, ne onoliko koliko se to mogu ostala sučelja poput KDE-a, ali daleko više nego u prvim danima ovog sučelja gdje gotovo ništa niste moglo mijenjati.

Ikone na docku s lijeve strane se jednostavno premještaju, dodaju i uklanjaju, a cijeli dock se već nekoliko generacija Ubuntua može jednostavno povećavati i smanjivati. Iskusni korisnici će primijetiti da na njemu nedostaje “desktop switcher”, ali se on lako dodaje (U postavkama Appearance odaberete Behavior i u njemu postavite kvačicu na Workspaces)

 

IZGLED

Malo ću se osvrnuti na izgled. Često kritiziran na svom početku zbog imitacije Applea, Canonical je ipak uspio izgraditi svoj osobiti izgled. Ljubičasta boja je postala zaštitni znak ove distre i uvijek je dominantna na zadanoj pozadini radne površine. No, niste osuđeni na tu nijansu. Bez brige, ovaj Ubuntu dolazi sa zaista jako lijepim i ukusnim pozadinama pa ćete najvjerojatnije brzo pronaći omiljenu. Promjenom pozadine mijenja se i boja docka. Ništa novo, jer Unity to radi od početka, ali svejedno zgodan detalj.

 

 

Službene teme su jako dobro izbalansirane i ugodne za oko i korištenje.

 

 

Fontovi su odavno jaka strana Ubuntua pa se ni u ovoj verziji ne morate bojati grbavih slova koja znamo zateći na nekim drugim distrama. 😉

Ikone su također jako lijepo odabrane, a posebno “flat” ikone koje imate na pojedinim izbornicima sustava i panelu.

 

Sveukupni dojam je jako profesionalan. Vidljivo je da se detaljima posvećivalo dosta pažnje i niti jednom nisam naišao na neki detalj koji bode u oko kao što to zna biti na nekim manjim distrama. Sve u svemu, ne morate se bojati svoj laptop otvoriti među normalnim ljudima. Njihove reakcije će najvjerojatnije biti jako pozitivne.

 

PROBLEMI

Očekivao sam daleko više problema s obzirom na to da se ne radi o LTS verziji Ubuntua i da je 14.10 tek nedavno izdan. A naišao sam na samo jedan veći i par sitnijih.

Naime, ne rade web appsi. Šteta, jer su se web appsi do sada uvijek isticali kao posebnost Untiya. Iako se u osnovi radilo samo o prečici na web adresu, pomoću njih ste ipak mogli brže pristupiti svom mailu, Youtubeu ili bilo kojoj od hrpe stranica koje su to podržavale. Nadam se da će se to brzo riješiti sljedećim nadogradnjama sustava.

Osobno me smetala i nemogućnost “srednjeg klika” tapkanjem dva prsta po touchpadu. Zadana akcija tapkanjem s dva prsta je desni klik miša. Po meni blesav izbor jer već imam desnu tipku ugrađenu u touchpad. Malo čačkanja po xofg.confu i dconf-editoru i to se riješilo.

Još bi se tu osvrnuo na pretraživanje Amazona i ostalih web servisa putem Dasha. Svi kojima se to ne dopada (a ja sam jedan od njih), tu funkciju mogu isključiti u doslovno dvije i pol sekunde. (System Settings>Security & Privacy>Search>OFF) Tako da ovo ne bi navodio kao nedostatak Ubuntua.

I to je to. Sve drugo je radilo izvrsno! Ovo je prva verzija Ubuntua nakon dugo vremena koja mi nije radila probleme.

 

ZAKLJUČAK

Svi koji su čitali do ovdje, shvatili su da mi se ova verzija Ubuntua jako svidjela. Nakon nekoliko generacija sazrijevanja i rafiniranja, Unity je konačno postao dobro i upotrebljivo radno sučelje. Dječje bolesti su izliječene i veseli me daljnji razvoj ovog sučelja. Očito da su izbjegli krivu rutu forsiranja svih modernih tehnologija, a koja je skupo koštala jedan drugi operativni sustav koji se zaletio na tu stranu. Izvrsna kombinacija modernih tehnologija i starih provjerenih rješenja čine pravi užitak koristiti Unity na računalu. Dok kod drugih sučelja imate dojam evolucije klasičnog, tradicionalnog desktopa, Unity ponekad daje natruhe rješenja koje koristimo na svojim pametnim telefonima i tabletima. I to ne na loš način. Dosadni stari PC je malo živnuo. To je dobrodošla stvar u ovo vrijeme kada PC postaje sve manje važan, a fokus se prebacuje na pametne telefone i tablete.

Moram priznati, Canonical je napravio izvrstan proizvod. Definitivno preporučujem svima koji žele isprobati nešto novo! Možda nećete svi biti toliko oduševljeni kao ja, ali vjerujem da će se naći poprilično korisnika koji će se nakon godinu-dvije izgnanstva polako početi vraćati svojoj prvoj distri.

Završio bi s tim da mi je u ovih nekoliko dana druženje s Ubuntuom bilo jako zabavno i da ga namjeravam ostaviti kao glavni operativni sustav na svom računalu. Očekivao sam spor i bloatan sustav, a dobio sam brz i moderan. Tko bi rekao? Svaka čast Canonical! Dobar posao!