Kad smo se dotakli ove rasprave o alternativi Skypeu - odgovor je da postoji
Jitsi Meet - nema accounta, ide preko enkriptirane veze, koristi WebRTC tako da je i kompatibilnost s modernim browserima zajamčena, može se postaviti na vlastiti server, radi i u browseru na Androidu.
@Kepica, mogu se složiti da ovakva podjela koju si naveo definitivno postoji (mislim da oko toga postoji i opći konsenzus), ali nakon što već godinama razmišljam o tome u kontekstu filozofije, moram ustvrditi da su to dosta loše filozofije (i slobodan softver - FS i inicijativa za otvoreni kod - OSI) jer vrve nekonzistentnostima i arbitrarnostima, te se radi toga pretvaraju u dogme. Kao što je već i vrapcima poznato, OSI je usmjeren na metodologiju razvoja softvera, dok se FS više bavi slobodom korisnika i utjecajem softvera na društvo.
Apstrahirano, problem kod OSI-ja je što se metodologija razvoja u konačnici ne tiče korisnika softvera što dovodi do toga da, iako netko prilikom razvoja može koristiti sve dobrobiti te metodologije, u konačnici ono što se isporučuje korisniku može biti po pitanju prava identično vlasničkom softveru, time OSI ne čini ništa za korisnike, samo za developere. Korisnik se tek može nadati da je softver otvorenog koda koji koristi kvalitetniji od onog vlasničkog - iako je teško naći baš dokaza za tu tvrdnju u praksi (evo primjer gore navedene Ekige). Porastom web usluga i aplikacija OSI upada u sve veće kontradikcije jer promiče takve aplikacije (koje su često razvijane u nekom polu-otvorenom modelu), a one istovremeno negiraju smisao zahtjeva koje OSI postavlja. U konačnici, OSI kao "filozofija" još postoji samo zato što ruši cijenu radne snage na IT tržištu te je zato tako omiljen među korporacijama i u startupovskom okruženju. Korisnici softvera, kao što sam već napisao, nemaju baš temelja biti oduševljeni OSI-jem, a ovim zadnjim argumentom ni sami developeri ne bi trebali biti pobornici takve filozofije.
Kod pokreta za slobodan softver stvari su donekle bolje jer oni već pucaju na apstraktnije kategorije - traže slobodu korisnika softvera, no utapaju se u kontradikcijama koje donosi širi društveni procesi jer ne postavljaju pitanje naravi te slobode za koju se zalažu: korisnik može koristiti posve slobodan softver, ali opet ne imati proklamirane slobode koje su dane definicijom samo zato što društvo oko njega koristi softver koji te slobode negira. O tome sam pisao u ovom nedavnom članku na LZS portalu.
Dok za filozofiju OSI-ja ne vidim nikakav način da se dovede u red i smislenu cjelinu, za filozofiju slobodnog softvera možda ima nade, ali potrebno je proučiti sveopće odnose u društvu i utjecaje softvera na društvo i društva na softver i onda tek redefinirati taj okvir slobodnog softvera i njegovih postulata. Do tada slobodan softver ostaje tek produžetak hipijevske kulture.
A neutron walks into a bar; he asks the bartender, 'How much for a beer?' The bartender looks at him, and says 'For you, no charge.'