Linux za Sve forum

Vl@do je napisao/la:Sjećam se datuma jer se obilježavala tužna obljetnica 11. rujna. Kako pomalo natucam engleski, pratio sam CNN i paralelno naravno surfao kojekuda. Koristio sam rijetke trenutke kad je naš PC bio slobodan, a to je bilo jako rijetko jer smo čekali u redu (mama, tata i dvoje studenata, a jedan PC).
Slučajno nailazim na čudno ime Ubuntu i vidim da ima tu nešto i na hrvatskom. Wauuu, pa tu se vrte neke kocke po ekranu, četiri desktopa se okreću, gledam na you tubeu kako to rade pravi majstori, a u stvari iza toga stoje neki klinci daleko od mene. Svi oni govore engleski i vidim da ću teško bez znanja tog jezika ali uporan sam i idem probati.
Nakon stvarno jednostavne instalacije ne dirajući klincima njihove "prozore" ipak uspijevam. Spominje se nekakav Unity, pojavljuju se neke opcije koje nisam vidio ili nisam znao naći na windowsima. Kolega s posla kad je vidio nešto od toga pita kako da to instalira na windowse. Cairo dock i ona kocka ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim. Svi govore da to mogu i oni na windowsima ali ja kod nikoga to nisam vidio. Slušam uvrede na račun Linuxa od ljudi koji su manje stručni od mene. To me vrijeđa i uporan sam u učenju. Jednog dana pokazat ću ja njima. Da tako sam onda razmišljao a sad vidim da to nema smisla. Nekoliko puta sam se opekao u nastojanju da pomognem. Odustajem od nagovaranja bilo koga na bilo što. I isključujem se iz diskusija o tome koji je OS bolji. Meni je Linux najbolji, uživam od kako sam ušao i ne izlazim.
I evo prohodao sam iako još nisam ni punu godinu na Linuxu.
Danas nailazim na GnomePaint. Odlično za klinca poput mene koji je crtao nešto i prije. Dobar program za one koji prelaze sa windowsa na Linux. Skoro svaki dan otkrivam nešto novo LibreOffice me često ugodno iznenadi. Grafičkih programa i preglednika slika ne znam ni sam koliko imam, isto tako i sa playerima, isto je i sa muzikom...
Ipak nije to ono najvažnije. Meni je Linux više kao tehničko pomagalo za obavljanje ozbiljnih i manje ozbiljnih poslova, zabavu, informiranje, kućno računovodstvo...
Važnije od toga je zajednica i način razmišljanja tih ljudi. Od samog početka "upoznajem" ljude koji su spremni pomoći bez naknade. Utrošiti svoje vrijeme, znanje, hardver i softver da bi ti pomogli i još se dobro zabavljaju uz put. Na forumu ima svega, od čavrljanja do golih teta. Klubovi obožavatelja se otvaraju. Još malo otvoriti ćemo fan club crvenokosih. Do tog 11. rujna ponekad sam se zamislio nad sobom i svojim postupcima jer su svi oko mene razmišljali drugačije. Pa sad ili sam ja lud ili je cijeli svijet. Sad vidim da je velika većina oko mene u krivu. A ovo je jedino mjesto gdje se osjećam bolje. Jedino ovdje sam sreo ljude koji razmišljaju kao ja. Cijene ono što i ja cijenim a neprocjenjivo je i ne može se kupiti nikakvim novcima. Kad bi barem svi tako razmišljali, ne bi bilo ni ratova ni trulog kapitalizma, ni gladi ni siromaštva na ovom svijetu.
Hoću reći da nije stvar u Linuxu ili Windowsima. Najvažnija je ta filozofija (mislim da se to tako zove) ili način promišljanja korisnika Linuxa i cijele zajednice od stvaratelja, programera, obožavatelja do zadnjeg korisnika (klinca poput mene).