DISCLAIMER: Ovo je tekst koji nisam u potpunosti napisao ja. Jedan veći njegov dio može se naći na više internetskih stranica u sličnom obliku, te se također može naći na nekim forumima u ovom ili sličnom obliku. Jedan dio sam dodao ja, s ciljem da upotpunim već prilično dobru listu.
S obzirom da sam primijetio da se ovdje vodi lijep broj žešćih rasprava, evo donosim vam kao svoj mali doprinos ovom lijepom forumu listu češćih (ne i svih) pogrešaka koje se mogu pojaviti u logičkoj argumentaciji. Nadam se da će biti od pomoći, te da će s ovakvom referencom biti omogućene još kvalitetnije rasprave.
Oni koji poznaju osnove retorike dobro znaju što ovdje slijedi, no nismo svi studirali retoriku, pravo ili komunikologiju (ili nešto slično)
by Lutherus
Par osnovnih pojmova:
SUD
Sud je tvrdnja za koju se može jednoznačno odrediti da li je istinita ili lažna.
Primjeri:
"4 + 6 = 10" --> istiniti sud
"Trokut ima četiri kuta." --> lažni sud
"a + b = 100" --> nije sud (jer ne znamo vrijednosti za a i b)
ARGUMENT
Argument je skup povezanih sudova koji tvore neku koherentnu tvrdnju. Objašnjavanje ili dokazivanje nekog stajališta argumentima zove se argumentacija.
DEDUKCIJA
Zaključivanje na temelju sudova i argumenata. Može i ne mora biti valjana, što se gotovo uvijek može pokazati. Ukoliko je došlo do pogreške u argumentaciji, dedukcija nije valjana (makar je i krajnji zaključak istinit). Više o tome u daljnjem tekstu.
DOKAZ
Dokaz je dovoljan skup točnih sudova, evidencija i/ili tragova te valjanih argumenata koji neosporivo potvrđuje istinitost neke tvrdnje.
Po znanstvenoj metodi dokazuju se samo afirmativne deklaracije (tj. istinitosti nekih tvrdnji), a negativne (tj. neistinitost neke tvrdnje) se pretpostavljaju kao početna (default) pretpostavka. Prebacivanje težine dokaza je također jedna od češćih logičkih pogrešaka, no o njoj kasnije.
HIPOTEZA
Hipoteza je predloženo ili pretpostavljeno objašnjenje neke pojave. Mora biti koherentna i ne smije biti u sukobu ni s čime što je do momenta njezinog postavljanja bilo dokazano.
Da bi se hipoteza pretpostavljala znanstvenom, znanstvena metoda zahtjeva mogućnost njezine provjere.
Primjer: statističke hipoteze koje su bazirane na korelaciji, te je potrebno dokazati kauzaciju.
TEORIJA
Znanstvena metoda pojam "teorija" definira kao dokazana hipoteza. Dakle u momentu kada svoju hipotezu uspijemo dokazati, te se većina relevantnih znanstvenika s nama složi, ona postaje teorijom.
U svakodnevnom slengu teorija se izjednačava s hipotezom, tj. smatra se da nije dokazana, što je pogrešno stajalište, no kolokvijalni i znanstveni sleng nisu isto.
Primjeri: teorija atoma, teorija evolucije, teorija gravitacije
ZAKON
Znanost i tehnologija termin zakon definiraju kao univerzalne i konstantne činjenice fizičkog svemira. U praksi, zakoni su izvedenice iz znanstvenih teorija, koji objašnjavaju pravilnosti koje se u fizičkom svemiru događaju.
Primjeri: Newtonovi zakoni gravitacije, zakoni termodinamike, zakon ponude i potražnje
WATSON
Osoba koja ne poznaje osnove dedukcije (elementary), i/ili često ne primijećuje bitne detalje.
Još poznat kao Dr. John H. Watson, ili jednostavno "my dear Watson"
Neke od najčešćih logičkih i retoričkih pogrešaka
Ovdje ću iznijeti listu najčešćih (napominjem, ne svih) pogrešaka kod argumentacije, koja je - ponavljam - najvećim dijelom kopipejst (uz male prerade) iste takve liste koja se može naći u raznim izvorima na Internetu. Literatura, uključujući i famoznu Wikipediju, potvrđuje sve ove pogreške, te ih se uz malo traženja može naći još.
Ova je lista nadopunjena u odnosu na dosad nađene slične liste ovog tipa na Internetu, tako da vam preporučam da ostanete uz materijal na Crozoni
BTW, zanimljivo je primijetiti da postoji jedan broj grešaka koje ljudi rade iz čistog neznanja ili nepoznavanja logike i retorike, dok je za druge očigledno da namjere osobe koja ih upotrebljava nisu ni najmanje časne, te da namjerno pokušava okrenuti raspravu - na ne-etičan način - u svoju korist.
Ostavljam na vama, lijepima i pametnima, da sami zaključite koje su koje
Dakle krenimo abecednim redom, po najpoznatijim nazivima.
Accent
Accent je pogreška koja se događa više kod interpretacije prethodno napisanog teksta nego kod samog izražavanja.
Naglašavanjem pojedine riječi mijenja se značenje rečenice, te se izvorno značenje gubi, a novo značenje može donijeti neželjene rezultate. Smisao dane rečenice se može osjetiti po kontekstu, no ukoliko smo nesigurni uvijek možemo drugu osobu pitati da nam pojasni.
Primjer:
* Ne smijemo pričati loše o svojim prijateljima.
(Dakle, ne smijemo prijatelje ogovarati, govoriti ružne stvari o njima, lagati, itd.)
* Ne smijemo pričati loše o svojim prijateljima.
(Ne smijemo pričati loše baš o prijateljima, dok o drugima možemo.)
Ad hoc
Postoji razlika između "argumenta" i "objašnjenja". Ako želimo dokazati tvrdnju A, a imamo tvrdnju B kao dokaz, onda je iskaz "A je zbog B" argument. No, ako želimo dokazati istinitost tvrdnje B, onda iskaz "A je zbog B" nije argument, nego objašnjenje.
Pogrešku ad hoc ste napravili kada dajete objašnjenje nekog iskaza koje se ne može primijeniti na sve situacije. Međutim, često je ad hoc postavljen tako da izgleda kao argument, što može zbuniti. Primjer:
"Ja sam se izliječio od raka."
"Onda se pomoli Bogu. To je sigurno njegova zasluga."
"Dakle, On će izliječiti i ostale ljude koji boluju od raka?"
"Hmm... Putevi Gospodnji su misterija za smrtnike."
Malo je karikiran primjer, no shvatili ste poantu.
Afirmacija konsekventa
Afirmacija konsekventa je pogreška u logičkom slijedu, kada izvedemo iz tvrdnje "A implicira B, a B je istinito" tvrdnju "dakle A je istinito". Da bi razumjeli zašto je ovo logička pogreška, dobro je poslužiti se tablicom istinitosti koja će biti napisana.
Primjer: "Ako je cesta mokra, mora da je padala kiša." Ne nije, ja sam prao auto.
Argumentum ad antiquitatem
Ova se pogreška najčešće potkrade kada argumentiramo je li nešto dobro ili loše na temelju toga koliko je staro ili koliko dugo egzistira. Suprotna pogreška je argumentum ad novitatem.
Primjer: "Tisućama godina vjerovalo se da je Zemlja u središtu svemira. To je onda sigurno istina, a ne neke nove ideje koje se sad javljaju."
Argumentum ad baculum
Kada se velika i mala država raziđu u mišljenju, pa velika država počne gomilati trupe na granici male, kažemo da velika država upotrebljava argumentum ad baculum (argument batine). Općenito, ovaj "argument" sastoji se u tome što, u nemogućnosti da drukčije dokažemo svoju tvrdnju prijetimo silom, ili čak i direktno upotrebljavamo silu protiv onog tko se ne slaže s našom tezom.
Argumentum ad crumenam
Pogreška koja se sastoji u tome da se kriterij koristi neke teorije ili stvari objašnjava materijalnim ili novčanim argumentima u korist nje same; odnosno, da su oni koji imaju više materijalne moći u pravu. Suprotan argument je argumentum ad lazarum.
Primjer: "Microsoftov software je nesumnjivo vrhunski, jer zašto bi onda njegov osnivač Bill Gates danas imao toliko novaca?"
Argumentum ad hominem
Najčešći pseudoargument u raspravi, pogotovo u onim "žešćim". Kad netko ne umije pobiti argumentima tvrdnju s kojom se ne slaže, pa je pokušava oboriti pričajući da je onaj koji ju je postavio "poznati lažljivac", "stari pijanac" ili "sin luđaka", i slično, reći ćemo da upotrebljava argumentum ad hominem (argument protiv čovjeka).
Argumentum ad hominem u svojoj "abuzivnoj" (pogrdnoj; uvredljivoj) varijanti sastoji se u tome da se ne raspravlja o spornoj tvrdnji, nego se pokušava diskreditirati čovjek koji je tu tvrdnju postavio.
Postoji međutim i dobroćudnija varijanta ovog argumenta koja ne ide za tim da diskreditira oponenta, nego da ga uvjeri da se on zbog specijalnih okolnosti u kojima se nalazi (zbog svog zanimanja, pripadnosti nekoj političkoj partiji ili društvenoj grupi, svojih ranijih izjava itd.) treba složiti s tezom kojoj oponira.
Ovim argumentom služimo se na primjer, kada u diskusiji sa svećenikom nastojimo pokazati da on, ako ne želi doći u kontradikciju sa Sv. pismom, treba prihvatiti našu tezu ili kada političkog protivnika uvjeravamo da naša teza s kojom polemizira logično proistječe iz nekih teza za koje se on zalaže.
Ad Hominem Tu Quoque
Još jedna varijanta ad hominem pseudoargumenta; ovdje se direktno pokušava diskreditirati osobu koja iznosi neki argument tvrdnjom da su njegovi prethodni argumenti ili radnje u sukobu s trenutnim pitanjem.
Primjer: kada osoba A kaže da je pronevjera nemoralna i ilegalna, a osoba B ga pokuša diskreditirati optužbom da je i osoba A sama počinila pronevjeru, kažemo da je osoba B koristila ad hominem tu quoque napad. Samo zato što je osoba A možda i kriva, ne znači da je njezina izjava pogrešna.
Argumentum ad ignorantiam
Ako se primjerice, tvrdnja da je neka bolest neizlječiva potkrepljuje samo time što još nije pronađen lijek za nju, kažemo da se upotrebljava argumentum ad ignorantiam (argument neznanja). Bit je ovog argumenta u tome što se dovoljnim dokazom za neku tvrdnju smatra nepostojanje dokaza za tvrdnju koja joj je proturječna.
Argumentum ad lazarum
Ova se pogreška temelji u pretpostavci da se kriterij čovjekovih ili teorijskih atributa određuje prema tome je li bogat ili siromašan, odnosno koliko posjeduje materijalnih dobara.
Primjer: "Svećenici su bolje upoznati sa smislom života, budući da su se odrekli materijalnoga."
Argumentum ad logicam
Ovo je tzv. "pogreška pogreške", kojoj je značajka da argumentiranjem da je neka stavka kriva zato što je iznesena kao konkluzija ili zaključak krivog argumenta. Treba zapamtiti da se može doći i do istinitog zaključka preko krivih argumenata.
Primjer:
"Uzmimo razlomak 16/64. Ako "skratimo" broj 6 u brojniku i broj 6 u nazivniku dobit ćemo 1/4."
"Ali ne možemo to napraviti jer to nije matematički korektno!"
"Ali 16/64 je ipak jednako 1/4."
Ovdje vidimo kako smo krivim putem došli do točnog rješenja (slučajno naravno).
Argumentum ad misericordiam
Ako nekog optužuju da je pronevjerio novac, a on odgovara da ima bolesnu ženu i malu djecu; reći ćemo da upotrebljava argumentum ad misericordiam (argument za milosrđe). Ovaj pseudoargument upotrebljava, dakle, onaj tko izbjegavajući raspravu o biti sporne stvari, nastoji probuditi samilost kod sugovornika.
Argumentum ad nauseam
Ad nauseam zapravo i nije logička pogreška, nego krivo vjerovanje da će se neki argument ako se ponovi više puta, postati nekome prihvatljiv. Ukoliko netko stalno ponavlja istu stvar, izglednije je da neće biti prihvaćena nego da će biti, budući da svakome dosadi stalno ponavljanje.
Argumentum ad novitatem
Pseudoargument, suprotan argumentum ad antiquitatem. To je pogreška u argumentiranju, kada se dokazuje da je neka teorija ili stvar bolja, ukoliko je novija.
Primjer: "Windows 2000 je puno bolji izbor za operativni sustav od Winowsa 98, zato što je program noviji."
Argumentum ad numerum
Ovaj pseudoargument je vrlo sličan argumentu "ad populum". Sastoji se u tome da inzistira na istinitosti neke tvrdnje, potkrepljujući je brojem ljudi koji vjeruju u nju, što se vrlo često upotrebljava.
Primjer: "Tisuće ljudi vjeruje u horoskop, pa onda nešto od toga mora biti istina."
Argumentum ad populum
Kada demagog na mitingu ničim ne potkrepljuje je svoje tvrdnje, nego im daje privid uvjerljivosti najavljujući ih zvučnim frazama: "duboka je istina da...", "samo pokvarenjak može posumnjati u ..." "tko bolje od vas shvaća kako ...", kažemo da upotrebljava argumentum ad populum (argument za puk). Ovaj pseudoargument sastoji se u tome da ne ulazeći u raspravljanje o biti sporne stvari, nastojimo pridobiti slušače djelujući na njihove osjećaje, predrasude, taštinu, i subjektivni dojam. Također, ovaj argument je moguće prepoznati po ponekad patetičnom tonu kojim se iznaša, i po jasnom dojmu da je akcent na formi a ne na samom sadržaju argumenta.
Argumentum ad verecundiam
(aka Ipse dixit)
Dok se neki rado pozivaju na "općeprihvaćeno" mišljenje, drugi više vole da se pozivaju na mišljenje istaknutih pojedinaca, velikih ljudi, "autoriteta", "eksperata", "znalaca". Takvo pozivanje ima neki smisao kada se nestručnjaci prepiru o nekom stručnom pitanju. Ali ono nije dokaz i ne može odlučiti u sporovima među samim stručnjacima. Najmanje je takvo pozivanje na mjestu kada se autoritet u jednoj oblasti citira kao arbitar u drugoj; npr. kad se crkveni oci citiraju kao autoritet u nauci, ili kad se političari citiraju kao autoritet u umjetnosti. Pogreška kada se sporna teza dokazuje pozivanjem na mišljenje autoriteta naziva se argumentum ad verecundiam (argument strahopoštovanja prema autoritetima).
Bacanje crvenih haringi
(aka prijelaz u drugi rod, red herring, smoke screen, wild goose chase)
Kada u raspravu uvodimo neku irelevantnu temu - bez obzira da li smo svjesni njezine irelevantnosti ili ne - zamaskiranu kao relevantnu temu, to zovemo bacanjem crvenih haringi. Kod ovakvih je pseudoargumenta najčešće cilj napuštanje prvobitne teme, što ga baca u grupu manje etičkih pogrešaka.
Jedan je istaknuti hrvatski političar u prošlosti svoje protivnike nazivao guskama u magli, s obzirom da ih je velik broj bio izrazito neotporan upravo na ovakve pseudoargumente.
Primjeri:
* kad kažemo za nekog da je nesposoban; a počnu nas uvjeravati da je on vrlo pošten.
* kritiziramo društveni poredak i odnose među ljudima u nekoj zemlji, a apologetik postojećeg stanja počne nam navoditi cifre o porastu proizvodnje ili o naoružanju vojske.
Bifurcatus logicae
(aka logička bifurkacija)
Bifurkacija je logička pogreška koja se sastoji u tome da netko postavi situaciju koja ima samo dvije alternative (koje se često međusobno isključuju), a zapravo ih može biti više (te se ne moraju nužno međusobno isključivati).
Primjer: "Muškarci su ili heteroseksualni te ih privlače žene, ili su homoseksualci te ih privlače muškarci. Dakle ako si muško i ne privlači te Amy Winehouse, mora da si homoseksualac."
Cum hoc ergo propter hoc
Pogreška slična onoj post hoc ergo propter hoc. Pogrešku čini kriva pretpostavka da su dva istodobna događaja istovremeno i uzročno povezana, odnosno negiranje ostalih faktora koji su eventualno mogli prouzročiti radnju. Drugim riječima, nedostatak poznavanja razlike između korelacije i kauzacije.
Primjer: "Pismenost raste od kad je izumljena televizija. Dakle, televizija uzrokuje rast pismenosti."
Circulus in probado
Ponekad se ljudi pri dokazu služe argumentima koji su naizgled dokazani, ali u stvarnosti nisu, nego se samo međusobno potvrđuju, a nemamo nikakav "vanjski" (nepovezani) argument koji bi potvrdio ono što se dokazuje.
Primjeri:
* "Ja sam pošten čovjek. Ako ne vjerujete, pitajte mog prijatelja XY. U ono što će vam on reći možete potpuno vjerovati. Ja vam jamčim da on nikad ne laže."
* Osoba A: "Bog mora postojati." Osoba B: "Kako znaš?" A: "Zato što Biblija tako kaže." B: "Kako znaš da je Biblija istinita?" A: "Zato što ju je sam Bog napisao."
U ovakvim i sličnim slučajevima, kada se teza A dokazuje pomoću teze B, a teza B pomoću teze A, ili kada se A dokazuje pomoću B, B pomoću C, a C pomoću A, možemo reći da je počinjena pogreška krug u dokazu (circulus in probado).
Dicto simpliciter
Dicto simpliciter se događa kada se neko generalno pravilo prenese na partikularni slučaj, ali atributi i značajke toga slučaja nisu kompatibilne sa tim generalnim pravilom. Dakle, to je pogreška kada se ide od generalnog prema specifičnom, za razliku od čiste generalizacije. Pogreška se često događa ljudima koji ocjenjuju moralne ili neke druge kvalitete nekog čovjeka stavljajući ga u generalno pravilo, ili po narodu rečeno, "šablonu".
Primjer: "Tamnoputim ljudima, generalno govoreći, južnjački Amerikanci nisu dragi. Ti si tamnoput, pa zato sigurno ne voliš teksašane."
Error fundamentalis
Ako je razlog na kojemu počiva čitav dokaz neistinit, valjano izvođenje ne vrijedi mnogo. Ako, na primjer, u raspravljanju o aktualnim problemima Afrike i suvremenog svijeta pođemo od teze da su bijelci prirođeno talentiraniji od crnaca; naši dokazi neće mnogo vrijediti čak i ako izvođenje bude valjano. Pogreška u dokazu koja se sastoji u tome da se polazi od neistinitog razloga naziva se osnovna zabluda ili error fundamentalis.
Generalizacija
Vrlo česta logička pogreška iako se vrlo lako prepoznaje. Sastoji se u tome da se na osnovu promatranja nekog subjekta kojemu pripada neko svojstvo, takvo svojstvo prenese i na cijelu skupinu koji imaju neko drugo svojstvo kojeg dijeli sa subjektom.
Primjer: "XY je zao čovjek a deklarira se kao kršćanin, dakle svi su kršćani zli."
Idem per idem
Kad bi netko u prilog teze da se "kroz staklo može vidjeti" naveo razlog da je "staklo prozirno" ili u prilog teze da "opijum uspavljuje" argument da "opijum ima moć uspavljivanja", mogli bismo reći da dokazuje isto istim (idem per idem). On naime i ne navodi nikakav razlog nego svoju tezu ponavlja drugim riječima. Jedan od češćih oblika su također tautološki pseudoargumenti.
Primjer:
* "Ako je nešto teško, mora imati masu."
* "Ako je nešto umjetničko djelo, sigurno da je njegov autor umjetnik."
Ignoratio elenchi/mutatio elenchi
Ovo je jedan od dva tipa pogreške irelevantnosti koja se javlja u mnogo različitih oblika. Prema tome da li se vrši nesvjesno ili svjesno razlikujemo ignoratio elenchi (nepoznavanje pobijanja) i mutatio elenchi (promjena pobijanja).
Kada prezentiramo argument koji je sam po sebi možda validan, ali ni po čemu ne doprinosi dolasku do krajnjeg zaključka, radimo ignoratio elenchi.
Primjer: Osoba A: "Sladoled od vanilije je bolji nego sladoled od čokolade." Osoba B: "Ne, sladoled od čokolade je bolji." A: "Ali sladoled od vanilije je svijetlije boje, pa je lakše ustvrditi da li je svjež ili nije." B: "...(zbunjen)"
Konvertiranje kondicionala
Konvertiranje kondicionala je pogreška argumenta čija je forma "Ako A onda B, dakle ako B onda A."
Riječima diskretne matematike, pogrešno smo poistovjetili pojmove ako i akko.
Primjer: "Ako prosjek pismenosti ljudi opada, onda opada i broj ljudi koji koriste Internet. Dakle, ako vidimo da se smanjuje broj ljudi koji koriste Internet, znači da opada prosjek pismenosti."
Non sequitur
Moguće je da se u dokazu služimo istinitim, argumentima i da pomoću njih dokazujemo baš tezu koju bi trebalo dokazati; a da dokaz ipak ne bude dobar. To se događa onda kada teza koju želimo dokazati nije zasnovana argumentima kojima se služimo, kada se ona nikakvim valjanim zaključkom ne može izvesti iz njih. Ovakvu pogrešku nazivamo non sequitur (ne slijedi).
Ova pogreška događa se uvijek kad izvodeći tezu iz argumenta pogrešno zaključujemo. Zato se ova pogreška može pojaviti u bezbroj različitih varijanti, naime u svim onim varijantama u kojim se pojavljuju logičke pogreške u zaključku.
Petitio principii
(aka begging the question)
Kad kao argument za neku tezu navodimo neku drugu tezu, koja je također sporna i čije dokazivanje pretpostavlja dokazanost teze koju tek treba dokazati, kaže se da smo počinili pogrešku petitio principii (pretpostavljanje početne točke). Pogreška je srodna pogrešci circulus in probado.
Primjer: "Vjera u Boga je univerzalna. U konačnici svi ljudi vjeruju u jednog, istog Boga."
Plurium interrogationum
(aka complex question, kompleksno pitanje)
Kompleskno pitanje (complex question) je verbalistički pseudoargument koji se sastoji u tome da se nekoga "prevesla" (kako bi rekli u narodu) tako što će mu se postaviti pitanje na koje ne može odgovoriti.
Primjer: "Jesi li prestao tući svoju ženu?"
Ovdje pitanje zahtijeva definitivan odgovor, a da se prije nije postavilo pitanje "Jesi li tukao svoju ženu?", tako da se bilo kojim odgovorom "dokazuje" da je odgovaratelj tukao ili još tuče svoju ženu.
Isto tako, ovaj se argument često upotrebljava od strane odvjetnika, kada ispituju osumnjičenika, kako bi ih naveli da odgovore upravo ono što bi potvrdilo njihovu krivnju.
Primjer: "Gdje si sakrio novac koji si ukrao?"
Jasno je da je pogreška u obliku gdje se pita nešto što još nije niti dokazano, pa se u tome i sastoji logička pogreška.
Pogreška kompozicije
Ova pogreška se sastoji u pretpostavci da se svojstva elemenata od kojih se sastoji neki objekt automatski odnose i na taj objekt.
Primjer: "Bicikl je sagrađen od mnogo dijelova koji su lagani, pa je stoga i bicikl lagan."
Post hoc ergo propter hoc
Pogreška koja se događa zbog pretpostavke da je nešto uzrok nekog događaja samo i isključivo zato što se dogodilo prije tog događaja.
Primjer: "Austrougarska monarhija počela je propadati nakon reformacije školstva. Dakle moramo se držati klasičnih obrazovnih sustava."
Quote mining
(aka citiranje van konteksta)
Kada uzmemo neku izjavu ili pasus teksta, te ga odvojimo od ostatka teksta koji ga okružuje i time dobijemo potpuno drukčije (vrlo često dijametralno suprotno) značenje, kažemo da smo ga iščupali van konteksta. Pogreška je vrlo često upotrebljavana u kombinaciji s nekim oblikom ad hominem ili ipse dixit pseudoargumenta, no može stajati i sama za sebe.
Ovakvo je ponašanje vrlo često kod nekih novinara,
Primjer: U Bibliji piše da boga nema. Psalm 14, stih prvi zaista kaže "Nema boga, reče budala u svojem srcu".
Film Expelled - No Intelligence Allowed je pun ovakvih primjera.
Qui nimium probat, nihil probat
Otklon od teze može biti veći ili manji i može se dogoditi na različite načine. Kad netko dokazuje tezu koja je općenitija od one sporne, kažemo da dokazuje previše. Ako netko, naprotiv, dokazuje tezu koja je specijalnija od one koju bi trebalo dokazati, kažemo da dokazuje premalo.
Pretpostavimo da se u nekom skupu raspravlja ima li društvo pravo prijestupnika kazniti smrtnom kaznom. Netko tko bi počeo dokazivati da je grijeh usmrtiti bilo koje živo biće dokazivao bi previše; netko tko bi dokazivao da društvo ima, pravo da se braniti od onih koji ga ugrožavaju dokazivao bi premalo.
Onaj tko dokazuje premalo, olakšava sebi posao, ali ne dokazuje što bi trebalo. Onaj tko dokazuje previše, dokazao bi i užu tezu kad bi uspio dokazati širu. Ali općenitije teze uvijek je teže dokazati, pa se često dešava da se općenitija teza koju pokušavamo dokazati ne može nikako dokazati - dok bi se ona uža, koju zapravo i treba dokazati, mogla dokazati dosta lako. Zato se kaže: Tko previše dokazuje, ne dokazuje ništa (Qui nimium probat, nihil probat).
Strawman argument
Kada netko - namjerno ili ne - pogrešno interpretira ili izvrne argument koji iznosi druga strana, te krene pobijati svoju izvrnutu verziju tog argumenta, kažemo da radi strawman (ili straw man) argument. Kada osoba A iznese neki argument, a osoba B u potpunosti ignorira (ili ne primijeti) ključnu poantu argumenta osobe A (na ovaj ili onaj način), te "parafrazira" argument s potpuno drukčijem značenjem, te krene to pobijati, osoba B je napravila strawman argument, ilitiga - namjerno ili ne - profulala poantu.
Naziv potječe od engleske riječi strawman (strašilo), opisujući argument "protiv strašila umjesto pravog čovjeka". Pogreška je suštinski u tome što se ne pokušava pobiti argument kojeg je prva osoba dala, nego nešto sasvim drugo.
Primjer: Osoba A: "Trebali bismo liberalizirati zakone o pivu." Osoba B: "Ne, sva društva u kojima je alkohol slobodno dostupan gube radnu etiku i okreću se prema kratkoročnim zadovoljstvima."
(Osoba A nije nikada spomenula da bi pivo trebalo biti svima slobodno dostupno, već samo liberalizaciju već postojećih zakona, na ovaj ili onaj način, tako da je osoba B profulala poantu.)
Eto... to bi bilo to zasad. Uživajte i sretno u budućim raspravama.
