Lijep pozdrav svima!
Pojasnit ću vam stanje u školama iz prve ruke, pošto radim kao prof. informatike u gimnaziji.
Postoji nekoliko uzroka nekorištenju open source programa u školama.
Prvi je svakako naše drago prepametno ministarstvo i nadređene nam institucije poput AZOO-a (Agencije za odgoj i obrazovanje). Prije svega tu je neraskidivi sporazum o licenciranju MS softvera, no o tome se već pisalo i to svi znaju.
Svi su se nastavnici dužni stručno usavršavati, pa tako i nastavnici informatike. No, na stručnim se skupovima forsira Microsoft, pogotovo ga guraju određene savjetnice iz AZOO-a na državnim skupovima. Također tu su natjecanja, međutim u kategoriji razvoj softvera sponzor je - Microsoft. Učeniku koji napravi nešto koristeći open source alate gotovo je nemoguće doći na državno natjecanje.
Problem je i u tome što nastavici koji su završili pedagoške fakultete (tipa nešto+informatika) većinom nisu toliko stručni kao oni koji su završili FER, ETF ili FOI i trebali bi se više usavršavati u području struke. Takvi nastavnici većinom i rade u osnovnim školama.
Veliki problem je i s udžbenicima, u kojima su opisani isključivo MS alati. Također za prirodoslovno-matematičku gimnaziju za 2. i 3. razred imate izbor od samo 2 udžbenika - Pascal ili C. Iako je možda lakše roditeljima, nama je u informatici veliki problem što se sada udžbenici biraju svake 4 godine i nema promjene udžbenika u tom razdoblju.
Sve to međutim nije nikakvo opravdanje, jer zapravo u konačnici sve je na nastavnicima. Učiteljica koju je netko spomenuo (u smislu - neka ti tata kupi Word

) propustila je izuzetnu priliku na ovom primjeru pojasniti djeci kakav je to odt format datoteke, što je Open/Libre office, što znači otvoreni kod itd. Najlakše je prepustiti se i raditi isključivo prema udžbeniku i koristiti ono što ti MZOS ponudi. U konačnici mnogi nastavnici to i rade jednostavno zato jer su potplaćeni i ne vide zašto bi se potrudili malo više kad ih se svako malo kažnjava smanjenjem plaće te oduzimanjem dodataka i prava koji su ionako bili premalo za iskazani trud. Među nastavnicima se ne pravi razlika, nažalost isto je i onima koji se trude i onima koji rade na način "nitko me ne može toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi".
Iako se svi susrećemo s navedenim problemima, mi odvažniji ih nastojimo zaobići. Konkretno - moji učenici ne uče MS windows već radimo operativne sustave, cilj je znati raditi na bilom kojem i znati razliku između windowsa i linuxa. Ne učimo MS Word nego obradu teksta... Sadašnji prvi razredi učiti će programiranje u Pythonu ili C++, ovisi opet o tome hoće li MZOS odobriti određene udžbenike ili neće. (cilj je programiranja naučiti određene postupke, metode i algoritme te ih znati primjeniti u problemskim zadacima, a ne nabubati naredbe nekog programskog jezika). Četvrti razredi uče baze podataka koristeći SQL (MySQL) i web programiranje radeći u PHP-u. Na izbornoj nastavi već radimo Python.
Ljetos sam radio recenziju novog udžbenika za opće gimnazije u kojem se konačno uz Microsoftove programe spominje i Linux te Libre Office kao alternativa. Još uvijek čekamo da izađe pravi udžbenik s FLOSS programima, i nekog tko će ga napisati.
Zanimljivo je što se nitko nije sjetio činjenice da je informatika u osnovnim školama izborni predmet, čak manje važna od vjeronauka, za što su podjednako krivi i MZOS i roditelji. Da nije tako možda bi bilo i većeg izbora i udžbenika i sadržaja u nastavi informatike.
Znam veliki broj nastavnika koji razmišljaju i rade na sličan način stoga vjerujem da je slučaj s učiteljicom u prvom postu tek izuzetak.