Ispovijest jednog distrohoppera

Nisam ni najmanje kompetentan da uspoređujem ove tri distre, ali dopustite da vam prikažem svoje skromno iskustvo njihovoj upotrebi. U stvari, za kratko vrijeme, postao sam ovisnik. I ne želim se liječiti od te ovisnosti jer se mnogo bolje osjećam nego prije par godina kada nisam znao ništa o Linuxu, zajednici, FLOSS pokretu i nisam znao ljude s kojima se danas družim.

Xubuntu vs. openSUSE vs. Debian.

Zašto točno tim redom?

Najdulje koristim Xubuntu (skoro dvije godine). Kada moram nešto stvarno brzo napraviti pokrećem upravo njega jer znam da me neće iznevjeriti. Znam da će ovo izazvati možda i negativne komentare, ali odmah da vam velim, ne zanima me politika.  Možda nemam još dovoljno znanja i iskustva s tim Debianom. Priznajem, ali Xubuntu je prvi sjeo na moj laptop i prepoznao obje mreže (žičnu i bežičnu) i sve aplikacije koje sam poželio uredno rade. Centar softvera mi je za početak dobro poslužio za instalaciju programa dok još nisam znao nijedno slovo naredbi koje se upisuju u terminal i čemu one služe. Danas vidim da je mnogo lakše upisati u terminal „sudo apt-get install nekiprogram“. Upravo sam neki dan otkrio kako jednostavno preuzeti, raspakirati, kopirati i zalijepiti u mapu „.fonts“ neki font koji mi se jako sviđa a nema ga na popisu. Ma milina jedna.

Kako volim pratiti potrošnju resursa i temperaturu, primijetio sam da je Xfce tu nekako najmanje zahtjevan a ipak dovoljno učinkovit. Upravo taj Xubuntu je napunio 16-gigabajtni stik s mnoštvom šarenih distri. Svaka je posebna i lijepa, nisam još sreo ružnu i volio bih ih sve imati. Upravo taj Xubuntu kriv je za moja prva slova upisana u terminal. Iako nisam, i neću vjerojatno nikada postati, tada sam barem izgledao kao pravi hacker.

Kada poželim neobavezno uživati u čarima KDE-a onda naravno pokrećem openSUSE. Tek sam ga nedavno instalirao uz Xubuntu. Da, očarao me izgled i Yast i Yakuake i još mnogo toga. Taj KDE kriv je što sam jedno kratko vrijeme upotrebljavao i Kubuntu, misleći da je to „tu negdje između“, ali nije ni blizu. Ipak je originalni okus najslađi. Znači, distra br. 1, (barem ovih dana) meni je openSUSE.

Ono skakanje prozora, sjene, izgled aplikacija i ikona, svakoga klinca mora natjerati da barem zavrti live. A onda više nema nazad. Svaki put je tako. Samo da malo probam, ali ubrzo ide F12, boot from CD i install. I tako svaki puta GRUB postaje bogatiji za dva reda, a ja dobivam još jednu opciju kod podizanja sustava, još materijala za učenje i proučavanje (za mene) novih prostranstava. Još proučavam i lutam po openSUSE-u i KDE-u i zato je možda i rano za neke ozbiljnije dojmove ili, nedajbože, kritike.

Ples sa zvijezdama

Mnogo sam se igrao s mnogim distribucijama, plesao sa svakom novom koja je zakoračila na plesni podij zvan „distrowatch“, pa tako dolazim do samog vrha. Jedan moj lijevi klik otvara sliku obiteljskog stabla. Šareno drvo svih ili gotovo svih distri ikada rođenih. U samom korijenu sjedi starac, vrhovni poglavica svih plemena. Debian. Čitam još malo postove okorjelih debianovaca i, naravno, odmah preuzimam i pržim „svoju“ novu distru. Malo me zbunjuje drugačiji stil, takt, i koraci, teško je pratiti sve to meni početniku, ali ne dam se. I uspijevam. Evo, i on je sjeo na hard mog laptopa i u punoj je funkciji. Moram priznati, bilo je velikih problema u početku, ali riješili smo sve.

U rijetkim trenucima (malo sam u stisci s vremenom), kada želim proučavati toga kralja svih distri, u GRUB-u odabirem Debian. Da, slažem se sa mišljenjem znalaca da je Debian zakon, ali ipak moraš imati malo više kodova pod prstima da se njime koristiš. Evo, i sada pišem ovo upravo pomoću te distre. Morao sam, naime, skinuti ovaj screenshot.

Zaključujem da je zdravije, korisnije, ugodnije … igrati se, učiti, družiti s pravom (ako ne i najjačom) ekipom nego raditi u slobodno vrijeme bilo što drugo. Jedino bavljenje tjelesnim aktivnostima, po mogućnosti u prirodi, stavio bih prije ovih naših plovidbi po Linux-vodama. Doduše, ja ne samo da plovim, već i ronim duboko pod Linux-morem (zlobnici će sada reći da tonem, ali ako im tako odgovara, neka im bude).

Najmlađima bih poručio — Linux-distribucijama protiv svega što je loše. A onima malo starijima, nekoliko DVD-ova ili USB stick može vas vratiti u djetinjstvo i odvratiti crne misli od svakodnevnih zločestoća koje doživljavamo ne svojom krivnjom.
Nije li svima nama upravo to cilj?