Moj pogled nakon dvije tri godine

Nakon skoro tri tjedna konzultacija i dugotrajnih rasprava, Uredništvo Linux Za Sve publikacije pristalo je objaviti ovaj članak i to isključivo zato što je autor članka bio dugogodišnji suradnik LZS-a, promotor GNU/Linuxa i slobodnog softvera te jedan od članova Uredništva koji se odlučio oprostiti od zajednice rekavši nam da je u posljednjih par mjeseci napokon spoznao istinu.

Napominjemo da se u potpunosti ograđujemo od ovog članka.

LZS Uredništvo.

Dugo razmišljam kako ublažiti ovaj tekst jer na ime starih dobrih prozora ne nalazim baš puno zamjerki. Borim se s tim linuxima već neko vrijeme, pokušavam ih ubaciti u svaku poru života ali jednostavno više ne ide, brate. Svaki dokument moram konvertirati, pretvarati prvo u svoj format, potom ponovo u njihov kako bi mogli normalno komunicirati. Sto čuda moram izvoditi, a usput se dosta toga i pogubi ili pretvori u nešto ne čitko. Dosta mi je toga! Zbogom linux i svi vaši kerneli!
Ispada da pričam jezikom koji razumije samo par ljudi koji su, usput rečeno, isto malo čudni i žive u svom svijetu daleko od stvarnosti.

Vraćam se Windowse tebi, tebi pod ..

Zaključujem: nisu ti Windowsi tako loši i zbogom Linux, vraćam se na OS koji cijeli svijet razumije.

Windows vs Linux

Na starim, dobrim Windowsima je sve jednostavno i u par klikova se može riješiti svaki problem. Pri tome nije važno koliki je IQ korisnika. U krajnjoj nuždi, jednostavno lupiš restart i opet sve funkcionira. Ako ni to ne pomogne, reinstall će zasigurno popraviti sustav.
Postoji i jedan zgodan “sistem restore” koji vraća sustav u prošlost. Da, moguće je i putovati kroz vrijeme bez čuvenog vremenskog stroja. Dovoljno je kupiti Windowse.
Ako se kojim slučajem sustav zarazi nekim virusom, na tržištu (čitaj: farmaceutskoj industriji) postoji široka paleta lijekova koji svaki za sebe tvrdi da je najučinkovitiji. Ovdje ne morate znati niti jedno slovo niti jednog programskog jezika. Dovoljno je znati gdje se nalazi lijeva tipka miša.

Dakle, nema se tu što puno pričati. Svaka teta ili klinac na ulici vam može dati savjet kako da promijenite pozadinu, stavite šortkat ili nekoliko njih na desktop. Ako što “zapne”, uvijek i svugdje možete dobiti stručnu pomoć jer je stvar općepoznata svim dobnim skupinama (od vrtića do doma umirovljenika).

Na linuxu je stvar već nešto drukčija. Prvo, danas je teško naći klinca iz susjedstva koji se razumije u informatiku, a ako ga i pronađete, taj nikad čuo za linux i odmah vam preporučuje instalaciju Windowsa. Pri tome zaboravite na svoje podatke i drajvere koje ste godinama kompajlirali i čuvali u $HOME folderu. Isto tako, u tom slučaju propadaju i sve fotke skrivene u skrivenim mapama, pa ispada da se nikada niste vjenčali jer nema dokaza i opet možete započeti momački/djevojački život.
Ako se ipak uspijete odlučiti za jednu od mnogobrojnih tzv. distribucija i uspješno ju instalirate, tu nije kraj vašim mukama. Već kod same instalacije počinju problemi jer je svaki instaler drugačiji i ima neke svoje zahtjeve. Morate stvarno biti majstor da bilo što upogonite na hardveru koji po defaultu podržava samo MS Windowse.

Održavanje takvog sustava je Sizifov posao. Stalno se nešto apdejta, printeri i ostala periferija nikako da se dogovore s vašim linuxima. Čak i ako imate LTS, za par godina je to zastarjelo i morate nadograđivati masu toga da bi koliko-toliko bilo funkcionalno. U radu s linuxima morate dobro poznavati naredbe u terminalu kojih ima bezbroj i zbunjuju i najveće stručnjake. Umjesto klikanja, linuxaši tvrde da je lakše tipkati kodove u konzolu. Osobno ne vidim tu ljepotu magične crne ploče po kojoj trče zelena slova dok se sve ne raspadne, a slova u slapu padaju na dno ekrana. Dok sam pokušavao nešto petljati po terminalu najčešći pojmovi su bili Error, Fault i Missing ovo i ono. Tko zna što je pjesnik želio reći tim porukama, a siguran sam da sam sve dobro utipkao.

Ma kome treba CLI..

Kerneli su priča za sebe. Svakom novom inačicom, nešto se skrši iz čista mira i onda opet iz početka. Slijede besane noći provedene uz monitor, na IRC kanalima, forumima i odlazak u drugi grad (ili čak državu) po pomoć. Uz sve to, velika većina klinaca iz susjedstva vas čudno gleda i ne želim reći što misle o vama.
Priznajem, može se puno ugodnije ubiti vrijeme.

Zbog svega navedenog, na neko vrijeme moram odustati od eksperimentiranja s bezbrojnim distrama, jer na računalima u firmi vrte se, pogađate, Windowsi. I moj mobitel sada pokreće Win8 (najnovija distribucija najjačeg OS-a ikada). Ako slučajno ima netko da nije upoznat s “osmicom”, to su oni lijepi šareni kvadratići na ekranu koje možete dirati i birati aplikacije. Jedna od njih je i legendarni IE.

win-telefon

Super telefon, još bolji OS!

Evo, upravo mi je stigla obavijest da je stigla nova verzija (8.1) i u samo par dodira ekrana (klikova), nakon samo dva ponovna pokretanja (restarta), winsi su još brži. Istina, malo su mi se ikone na početnom zaslonu pomiješale, ali nikakav problem.

Možda (veliko možda) se jednoga dana i vratim ali biti će to još jedna neozbiljna avantura ili borba s vjetrenjačama iz čistog hobija i ljubavi prema otvorenoj i slobodnoj zajednici koja jako slabo stoji sa financijama, a znamo da se bez toga ne može živjeti.

Dragi moji, ako ste ovo pročitali, to je dobar znak da Linux zajednica ipak ima hrabrosti objaviti i malo drugačije viđenje stvari. Napominjem da je ovo moje osobno mišljenje i nitko se s njim ne mora složiti.
Lp,
Vl@do