Moje “distrohop” putovanje 1: Fedora WS 33

Dopustite mi da Vas povedem na putovanje…

Putovanje jednog običnog korisnika koji obožava GNU/Linux i FOSS (free and open source software) te koji želi naučiti i vidjeti što više može. U ovom sivilu dok smo svi ograničeni i sputani zbog pandemije, smatram kako je potrebno kvalitetno i zabavno “ubiti vrijeme”. Ako uz to uspijem pomoći nekome tko nije siguran želi li i može li se otisnuti na beskrajnu Linux pučinu, odlično!

Iskušao sam gotovo sve poznatije distribucije, sve verzije Windows OS-a, nekoliko verzija MacOS-a te sam se skrasio na Arch Linuxu prije nekih pet godina. Ovo “distrohop” putovanje započeo sam iz znatiželje i želje za promjenom. Smatram kako svaka distribucija ima svoje prednosti i mane koje se mogu promijeniti s vremenom, neke na bolje a neke na gore. Mi ljudi se također mijenjamo, tako da moji prioriteti i želje nisu isti kao prije nekoliko godina. Stoga, cilj ovog putovanja je pogledati što se sve “nudi na tržištu” i možda budem te sreće da nađem neku subjektivno bolju distribuciju. Znam kako je teško naći nešto bolje (btw, I use Arch!) ali dajem šansu svima! Možda trava ipak može biti zelenija kod susjeda?

Prijenosno računalo koje trenutačno koristim je Asus ZenBook UM431 (Ryzen 5 3500U, Vega 8, 8GB RAM, 256GB SSD) koje sam dobio za male novce nakon što se moj stari, ali pouzdani, Thinkpad raspao.

Tijekom ovog putovanja, sve distribucije instalirati ću direktno na hardver te ću ih koristiti svakodnevno kao svoj primarni OS. Ne samo ja nego i ostali ukućani. Upravo zbog toga ću se potruditi držati KISS principa (Keep It Simple, Stupid).

Recenzije će biti podijeljene na nekoliko funkcionalnih dijelova da Vam olakšaju čitanje i da meni olakšaju ocjenjivanje. Napominjem kako je spomenuto ocjenjivanje subjektivno! Potrudit ću se istaknuti sve pozitivne i negativne strane distribucija usporedivši ih međusobno, kao i s mojom sadašnjom distribucijom – Arch Linuxom.

UKRATKO O FEDORI:

Prva distribucija koju su članovi naše riznice znanja (prekrasni LZS forum) izabrali svojim glasovima je Fedora Workstation 33.

Fedora je GNU/Linux distribucija namijenjena primarno developerima ali i svim ostalim korisnicima. Potpuno je FOSS te je prva koja implementira nove tehnologije i rješenja uz fantastičnu zajednicu koja se nalazi iza nje. Činjenica je i kako im Red Hat pomaže financijski ali i s određenom infrastrukturom. Neovisno o tome, Fedora je fantastična distribucija koja spaja najbolja iz svijeta fixed i rolling release distribuiranja softvera (svakih šest mjeseci nova verzija, ali softver je uvijek up to date), uz odlične defaultne postavke te neke specifične stvari koje je čine jedinstvenom (SELinux, Secure Boot, hardened kernel flags, predinstaliran firewalld, standardan Wayland protokol, čuvanje prethodnih verzija kernela kao backup, itd.). Linus Torvalds, otac Linux kernela, koristi upravo Fedoru kao svoj primarni OS.

INSTALACIJA:

Fedora je distribucija koja ima najviše različitih instalacijskih medija (barem koliko sam ja upoznat). Tu su Workstation, Server, IoT, Silverblue, CoreOS, EverythingISO te gomila ostalih gdje svatko može naći nešto “po svom guštu” (različita namjena ili različiti Desktop Environment).
Njihova najpoznatija verzija je Workstation koji dolazi s GNOME DE-om. Instalacijska slika “teška” je 1,9GB te pruža opciju Live image – odlično!
Prvo što uočavam je Anaconda instaler. Djeluje mi OK, profesionalnog izgleda ali je nekako previše pojednostavljen. Tu su samo odabir tipkovnice, destinacija instaliranja, vrijeme i datum. Nema opcije spajanja na internet što znači da će me čekati relativno veliki broj nadogradnji…
Nisam primijetio nikakve probleme što se tiče brzine i fluidnosti samog instalera (za razliku od prijašnjih verzija gdje je to bila katastrofa).
Odabirem automatsko formatiranje svog SSD-a (jer pretpostavljam kako bi upravo to odabrala većina pridošlica u našu “zečju rupu”) i saznajem kako standard više nije Ext4 nego je to sada Btrfs. Priznajem kako sam do sada bio vjeran isključivo Ext4 te se radujem novom iskustvu. Enkripcija SSD-a je moguća uz samo jedan klik mišom/touchpadom što je puno jednostavnije nego na Arch Linuxu. Instalacija je gotova za nekih 10 minuta. Brzo i jednostavno – super!

Ocjena = 8/10.

PRVI DOJMOVI:

Prvo što uočavam je lijepi boot up zaslon koji me vodi do prozora dobrodošlice u kojem se namještaju početne postavke (WiFi, automatska prijava problema – za poboljšanje korištenja Fedore, lokacijski servisi, odabir korisničkog imena i lozinke). Nakon toga čeka me drugi prozor dobrodošlice koji nudi kratak obilazak osnovnih mogućnosti operativnog sustava – elegantno i korisno (pogotovo za one koji nikada nisu koristili GNOME DE).
Prekrasna pozadinska slika! Priznajem kako sam ugodno iznenađen viđenim do sada.

Iako koristim XFCE kao svoj primarni DE, prije sam koristio KDE i GNOME tako da ih se dobro sjećam kakvi su bili… KDE Plasma će doći na red s nekom drugom distribucijom a sada je na redu GNOME.

Fedora je poznata po najboljoj implementaciji GNOME-a (drže se defaulta, za razliku od Ubuntua koji jako modificira DE za svoje potrebe). Prvi dojam je odličan; fluidne i ugodne animacije, nema zastajkivanja nigdje. Ovo nije GNOME kojeg se ja sjećam!
Količina predinstaliranih aplikacija je OK. Više manje sve što koristim svakodnevno. Ostatak sam uredno izbrisao (većinom su to dodatne GNOME aplikacije). U postavkama postoji dosta opcija što se tiče privatnosti (dozvola za pristup kameri i mikrofonu, povijest podataka, automatsko brisanje privremenih podataka i kante za smeće) – korisno i dobrodošlo.

Ocjena = 9/10.

Samo FOSS…

Fedora se strogo drži pravila kako želi samo FOSS aplikacije/programe u svom operacijskom sustavu. (Osim određenih drivera na instalacijskom mediju).
Stoga je potrebno dodati neke stvari kako bi vaše korištenje bilo što ugodnije (posebice ako vaš hardver ne voli Fedoru… ili Fedora njega?). Najbitnija stvar koja nedostaje je FFmpeg koji vam omogućava reproduciranje velikog broja video i audio formata. FFmpeg ali i ostali softver koji nije u službenim Fedora repozitorijima možete preuzeti iz nekoliko vanjskih izvora poput:
– RPMFusion (neslužbeni repozitorij),
– Flatpak (Fedorin službeni repozitorij a tu je i neslužbeni Flathub).

Obje opcije su provjerene, postoje relativno dugo i funkcioniraju dobro. Nisam imao nikakvih problema. Određene flatpak aplikacije mogu imati ograničenja zbog sandboxa koji pružaju (imam samo dobra iskustva, zasada). Ako ćete koristiti flatpak, predlažem da skinete i Flatseal aplikaciju koja vam omogućava mijenjanje sandbox dopuštenja aplikacije.

Prilikom prvog pokretanja GNOME Softvera ponuđena je opcija za omogućiti određene vanjske repozitorije s proprietary softverom (trenutačno su ovim putem dostupni Google Chrome, Nvidia grafički driveri i Steam). Instalacija i rad s flatpak aplikacijama integrirana je u sami GNOME Softver.

SVAKODNEVNO KORIŠTENJE:

Nakon svježe instalacije i upijanja prvih dojmova, prvo što sam učinio bilo je uključivanje “Tap to click” opcije za moj touchpad. Ne moram objašnjavati koliko je lakše i ugodnije koristiti laptop s tim.
Promijenio sam i regionalne postavke na hrvatski (osobno držim engleski kao primarni jezik OS-a). WiFi je uredno prepoznat te mi nalazi dosta više raspoloživih mreža nego što sam primijetio na Archu. Slučajnost možda?
Bluetooth radi bez problema s mojim bežičnim slušalicama te nisam primijetio nikakve prekide. “Night Light” (smanjenje plavog pozadinskog svjetla) funkcionira.

Ulazim u terminal i dajem prvu naredbu: sudo dnf update (nekako mi je to ušlo u naviku…buduća ažuriranja ću raditi preko GNOME Softvera).
Odmah me “bode u oko” koliko je dnf spor dok ne skine početne metapodatke… Užasno spor u odnosu na Pacman (Arch Linux) ali dajem mu šansu da se pokaže u idućih tjedan dana.

Nakon prvog ažuriranja ponovno pokrećem računalo i sve radi besprijekorno. Nemam nikakvih zamjerki.
Testiram predinstalirane aplikacije i sve mi rade uredno i fluidno – super! Firefox preglednik, većina aplikacija i cijeli DE automatski se pokreću u Waylandu. Osobno smatram kako je Wayland protokol dobar korak naprijed od “sklepanog” i zastarjelog X.Org-a, ali još tu ima nekih nedostataka koje treba riješiti. Neovisno o tome, ugodno mi je bilo koristiti Fedoru koja jedina koristi Wayland od 2016 godine.

Nakon svježeg starta System Monitor mi pokazuje visokih 1.3GB zauzete RAM memorije od 5.8GB (2GB su rezervirane za integriranu grafičku karticu Vega 8). Puno ali OK, danas to nije i neki problem kao što je prije bilo. Nakon nekoliko minuta se potrošnja spusti i do 1GB. Glavno da ništa “ne šteka” i da je trajanje baterije dobro. Kad smo kod baterije… nikad dosta. Stoga instaliram TLP i mijenjam neke opcije ručno u postavkama. PowerTOP javlja potrošnju od 3.98W s uključenim WiFi-em i jačinom zaslona na 10%. Lošije od Archa ali sam zadovoljan jer je ovo ipak unaprijed konfigurirana distribucija.

GNOME je fluidan, brz, minimalan i ograničen. Tako mi ga je najlakše opisati (trenutačna verzija 3.38 stvarno je ispeglana i čak postaje upotrebljiva). Neću ulaziti previše u detalje ali GNOME ili voliš ili ne. Prirastao mi je srcu tijekom korištenja ali tek nakon male prilagodbe…
Zbog toga što moj laptop koriste i ostali ukućani, primoran sam instalirati Dash to Dock ekstenziju kako bih barem malo olakšao korištenje njima. Upravo zato je Gnome Tweaks neophodan jer omogućava uključivanje određenih značajki poput tipki za spuštanje i povećavanje prozora, namještanje fonta, rad s ekstenzijama i slično. Nije mi jasno zašto je ovo dodatna aplikacija a ne dio samog DE-a… ali dobro. Potrudit ću se usporediti GNOME s ostalim DE-ovima u skorijoj budućnosti.

Fedora doslovno leti na mom hardveru te uredno prepoznaje moja dva mobilna telefona (Android) i jedan stari iPhone.

Namjestio sam tamnu temu (Adwaita-dark) uz ikonice (Papirus dark) po “svom guštu” te sam bez problema ubacio fontove s Windowsa jer dosta radim u LibreOffice paketu – super.

Ocjena = 8/10.

NADOGRADNJE I STABILNOST:

DNF upravitelj paketa (package manager) ugodno me iznenadio. Osim sporosti prvog ažuriranja, kao što sam spomenuo ranije u tekstu… Mislim kako je to čak upravitelj koji ima najviše mogućnosti. Posebno mi se svidjela opcija deltarpm nadogradnje paketa koja može značiti puno onima koji imaju ograničeni internetski promet. Također, opcija fastestmirror je super korisna. Obje opcije se lagano omoguće dodavanjem iduća dva retka u nano /etc/dnf/dnf.conf:

fastestmirror=true
deltarpm=true

Kada sam vršio nadogradnju preko terminala nisam naišao na probleme, ali zato sam često bio sabotiran od strane GNOME Softvera…

Zanimljivo je i kako Fedora instalira nadogradnje prilikom bootanja, odnosno pokretanja računala, jednako kao što to radi i MS Windows. Nisam to očekivao ali mi ne smeta (iako mi nije najjasnije zašto).

Nisam imao nikakvih problema što se tiče stabilnosti sustava što je pravo olakšanje ako uzmemo u obzir da je Fedora vrlo ažurna s nadogradnjama. Velika prednost je i čuvanje starih verzija kernela (do tri verzije) kao backup koje možete koristiti prilikom svakog pokretanja računala. Odlično ako Vam nova verzija kernela poremeti nešto u sustavu (imam iskustva s tim na Archu i još nekim distribucijama).

Ocjena = 8/10.

PROBLEMI TIJEKOM KORIŠTENJA:

Prilikom svakodnevnog rada u nekoliko aplikacija primijetio sam kako se sustav zna zamrznuti na dvije-tri sekunde nakon čega sve funkcionira normalno. Ovo mi se dogodilo 3-4 puta tijekom tjedan dana korištenja i nisam uspio pronaći uzrok. Jačina osvjetljenja zaslona padne mi na minimum nakon što prijenosnik stavim puniti… čudno.

Manjak određenih drivera ili kodeka može biti problem za nove korisnike, kao što smo spomenuli prije u tekstu…
Boot time bio je OK. Otprilike 11 sekundi nakon što sam pogasio neke procese. Prije toga je bilo užasno sporo (a sjećam se još vremena kada je Fedora bila poznata po najbržem podizanju).
Instalacijski mediji se ne ažuriraju (jedna jedina verzija je dostupna – ona prva). To me stvarno začudilo jer ako netko odluči instalirati Fedoru s tom .iso slikom pet mjeseci nakon izlaska iste, čekat će ga ogroman broj nadogradnji nakon svježe instalacije.
Primijetio sam kako je vrijeme trajanja baterije slabije u odnosu na Arch za nekih 10-15% (subjektivno naravno).
Neki od gore navedenih nisu problemi u doslovnom smislu te riječi, ali svejedno sam ih naveo. Jedini problem što se tiče mog hardvera bio je vezan za audio. Zvuk mi je ili 100% ili 0… nema između (postepeno pojačavanje ili smanjivanje). Nisam još uspio pronaći rješenje na svim distribucijama koje sam koristio, tako da to nije Fedorin problem.

I ostaje mi GNOME… ah taj GNOME. Neintuitivno instaliranje GNOME ekstenzija je samo početak. GNOME Softver je nestabilan i nepouzdan, kao da koristim alpha inačicu. GNOME programi imaju malo opcija te izgledaju poput igračaka naspram svojih KDE varijanti. Ali su barem stabilni…

Ocjena = 9/10 (izuzeo sam GNOME DE i njegove probleme iz ocjenjivanja jer nije Fedora kriva za to…).

ZAKLJUČAK:

Pitao sam frenda koji koristi Fedoru kao svoj primarni OS kako bi je on opisao. Odgovorio je: “Stabilna sestra Arch Linuxa. Sve ono što Ubuntu pokušava biti, a nije”. Tada sam mislio kako je on neki noob koji voli jesti lude gljive, ali sada vidim mudrost u njegovim riječima. U ova dva tjedna svakodnevnog korištenja, Fedora se pokazala kao odličan OS – stabilan, brz i pouzdan. Bonus tome je što su sve aplikacije bile up to date vrlo brzo nakon Archa. Svaka čast. Nisam odavno koristio Ubuntu pa neću komentirati drugi dio rečenice… za sada.

Oduševio me FOSS pristup i izdvajanje proprietary aplikacija van službenih repozitorija (iako to nekima zadaje glavobolju) ali nije sve sjajno na Fedora planetu. Boot time može biti brži, instaliranje drivera i kodeka koji nedostaju se može dodatno olakšati za nove korisnike, Anaconda instaler se MORA poboljšati i slično.

Iskreno smatram kako je Fedora podcijenjena distribucija i predlažem svima da je isprobaju. Ipak je to perjanica novih tehnologija i GNOME desktop environmenta. Ne bih puno pogriješio ako kažem kako je Fedora uvid u budućnost Linux svijeta… Možda nije najlakša i najidealnija distribucija za nove korisnike i pridošlice u Linux svijet, ali sigurno ima svoju publiku koja je cijeni i poštuje.

Solidan izbor predinstaliranih aplikacija, odlične defaultne postavke i zajednica koja stoji iza nje, čine Fedoru jednom od najsigurnijih i najboljih GNU/Linux distribucija.

ZAVRŠNA OCJENA = 8.4/10.

Pozivam Vas da mi se pridružite i na mom idućem “distrohop” putovanju gdje ću Vam pokušati približiti svoje iskustvo korištenja Solus Budgie distribucije. U međuvremenu, predlažem Vam da bacite pogled na ovaj članak koji je iskusni kolega Vl@do napisao davne 2013… Odlično je opisao kakav je osjećaj zaputiti se u distrohoperske vode. Njegov zaključak i poruka mladima pogađaju točno u živac – bravo!

Vidimo se!