Moje “distrohop” putovanje 5: Manjaro XFCE 21.0

Predlažem Vam da bacite pogled na prvi članak u ovom serijalu “distrohop” putovanja gdje sam se potrudio objasniti svrhu i način recenziranja kao i kriterije ocjenjivanja distribucija.

Moram priznati kako su me ranije testirane distribucije ugodno iznenadile te su postavile poprilično visok prag što se tiče kvalitete, brzine i stabilnosti. Posebice Debian i Fedora. Probao sam Manjaro nekoliko puta i nadam se kako će se pozitivan niz nastaviti i dalje. Na našem portalu možete pronaći i prijašnje recenzije Manjara XFCE 0.8.4 (autor: Branko) i Manjara 16.03 LXQt (autor: Vl@do). Vrijedi pogledati. 😉

UKRATKO O MANJARU:

Peta distribucija koju su članovi naše riznice znanja (prekrasni LZS forum) izabrali svojim glasovima je Manjaro XFCE 21.0.

Manjaro je GNU/Linux distribucija bazirana na Arch Linuxu. Jedna je od najpopularnijih distribucija uopće te je fokusirana na jednostavnost korištenja, kompatibilnost i dostupnost svim korisnicima. Iako je Manjaro izgrađen na temelju Archa, ove dvije distribucije nisu jednake. Obje su rolling release i imaju pristup fantastičnom AUR-u, ali Manjaro se trudi maksimalno olakšati svojim korisnicima te se stoga ne drži Archovog KISS principa.

Manjaro dolazi s Calamares instalerom, nekoliko različitih službenih i neslužbenih instalacijskih medija koji pokrivaju gotovo sve poznatije desktop environmente te predinstalirano dolazi dosta različitih aplikacija. “Paketi” dolaze u Manjaro repozitorije direktno iz Archovih gdje se zadržavaju približno dva tjedna nakon čega se puste na korištenje i ažuriranje. U teoriji, ovaj pristup daje određenu dodatnu dozu stabilnosti u odnosu na Arch. No, nije sve tako jednostavno jer Manjaro u istim repozitorijima drži i vlastito-razvijene aplikacije te modificira dio onih što dolaze iz Archovih repozitorija…

Manjaro je najpoznatija distribucija bazirana na Archu te je postala vrlo popularna među gejmerima jer ima dobre defaultne postavke uz najnovije verzije grafičkih drivera i kernela. Uz to, instalacija je nadaleko lakša i brža od instalacije Arch Linuxa. 😀

INSTALACIJA:

Kao što sam prije spomenuo, Manjaro na svojoj službenoj stranici pruža nekoliko različitih službenih i neslužbenih instalacijskih medija. Službeni pokrivaju XFCE, KDE i GNOME DE-ove, a neslužbeni (community) pokrivaju većinu ostalih poput Cinnamona, LXDE, LXQta, Matea i Budgiea. Tu su čak i neki windows manageri poput i3, openbox, awesome, itd… Važno je napomenuti kako postoji i opcija skidanja minimalne instalacijske slike bez ikakvih “nepotrebnih” aplikacija – samo temeljni paketi + DE.

Imao sam već skinutu najnoviju instalacijsku sliku Manjara (XFCE 21.0) zbog poteškoća koje sam imao s Debianom tako da sam jednostavno stavio USB disk u prijenosnik i uputio se na novo putovanje. 🙂 Prije instalacije je potrebno isključiti Secure boot u BIOS/UEFI-u jer ga Manjaro ne podržava. Šteta.

Instalacijska slika “teška” je 2GB, u boot up meniju se nude opcije pokretanja Live imagea s driverima otvorenog ili zatvorenog koda. Smatram kako je to odlično, posebice za korisnike koji imaju Nvidia grafičke kartice. Odabirem FOSS drivere i nakon par sekunda sam u Live imageu koji je brz i responzivan. “Tap to click” ne radi i ovog puta idem bez njega da ne gubim vrijeme.

Pokrećem instaler (Calamares) i odabirem Erase disk opciju (tzv. automatski način). Možete birati želite li klasičnu swap particiju, swap za hibernaciju ili swap file. Odabirem swap file. Konačni rezultat je root particija (ext4 format), EFI particija (300MB) i swap file od 536MB. Pokrećem instalaciju i čekam… Wow! Trajala je punih 2min i 11sek! Brže čak i od Solusa. Nisam ovo očekivao – svaka čast.

Ocjena = 9/10.

PRVI DOJMOVI:

Pokrećem računalo i dočekuje me prozor dobrodošlice u kojem su izlistani svi važniji linkovi vezani za dokumentaciju, podršku i sami Manjaro projekt. Također, u donjem desnom kutu postoji opcija za isključiti ovu dobrodošlicu (inače će se pojavljivati svaki put kada pokrenete računalo). “Tap to click” još uvijek ne radi pa ulazim u postavke i uključujem ga. Regionalne postavke i postavke tipkovnice su ispravne. Fractional scalinga nema i sve se vrti na X.Org-u…

XFCE… dašak svježine nakon gomile distribucija koje koriste GNOME DE (ili neku varijaciju njega). Sve je super brzo, uglađeno i jednostavno. Moram priznati kako su Manjaro developeri odlično ušminkali XFCE; tema je super, Desktop ikone i System tray su tu… sve se zeleni ali upravo ta zelena boja odmara oči. 😉 Prvi dojam je odličan – bravo! Pozadinska slika je profesionalna i ugodna oku. Jedini problem koji vidim je nedostatak ikone za stanje baterije u System trayu (više o tome kasnije u tekstu).

Količina predinstaliranih aplikacija je OK. Firewall (gufw) dolazi predinstaliran, ali je isključen i potrebno ga je aktivirati. AppArmor je automatski uključen, ali vrlo ograničen dostupnim profilima tako da ga možemo i zanemariti…

Ocjena = 8/10.

SVAKODNEVNO KORIŠTENJE:

Prvo što radim je promjena iz prekrasne svijetle teme Matcha-sea u mističnu tamnu Matcha-dark-sea. Oči su mi odmah zahvalnije. Nakon toga ulazim u Add/Remove Software (Pamac) i tražim ažuriranja softvera. Ipak je ovo rolling release distribucija. Pokušavam što manje koristiti terminal u svojim recenzijama jer znam kako ga se neki boje (terminal je zakon!), ali ne uspijevam naći nadogradnje što je stvarno čudno… Ulazim u terminal i pokrećem naredbu sudo pacman -Syu. Užasno je sporo i dosta repozitorija izbacuje grešku. Stoga, nemam druge nego pokrenuti malo drugačiju naredbu; sudo pacman-mirrors –fasttrack koja pronalazi najbliže i najbrže mirrore. Prije toga sam pokušao instalirati i namjestiti reflector, ali nisam uspio. Očito se ne nalazi u Manjaro repozitorijima. Šteta.

XFCE mi je stvarno drag i užitak je ponovno ga koristiti. Čak sam dobio i primjedbu od jednog starijeg člana kućanstva kako je ovaj Windows najbolji i da se više ne zezam s tim jer mu se teško priviknuti na drugačije… Imam dojam kako će se korisnici MS Windowsa osjećati kao kod kuće. Predlažem da pritisnete Mark Executable ako Vam se pojavi idući prozor prilikom pokretanja prečaca aplikacija s Desktopa (klasično XFCE iskustvo). 😉

Skidam GNOME System Monitor kako bi usporedba s prijašnjim distribucijama bilo što poštenija. Nakon svježeg starta on mi pokazuje solidnih 656MB zauzetog RAM-a od ukupno 5.9GB (2GB su rezervirane za integriranu grafičku karticu Vega 8). Bolje od svih ranije testiranih distribucija. Očigledna je razlika zbog drugačijeg desktop environmenta na trajanje baterije… ili nije? Instaliram TLP i mijenjam neke opcije ručno u postavkama. Iako je Manjaro XFCE “lakši” za moj hardver od prijašnjih GNOME distribucija, nisam uočio nekakvu razliku u trajanju baterije. Štoviše, Manjaro je daleko od izdržljivosti koju su pokazali Arch, Fedora i Debian. Ovo je još jedan dokaz da Manjaro nije Arch…

PowerTOP pokazuje potrošnju od 4.19W s uključenim WiFi-em i jačinom zaslona na 10%. Lošije od gotovo svih ranije testiranih distribucija, ali i dalje zadovoljavajuće. Vrijeme podizanja sustava moglo bi biti bolje – 11.7sek. Solidno, ali očekivao sam bolje. Očito nekakvi nepotrebni procesi rade u pozadini ali nema veze.

Primjećujem kako je Firefox preglednik poprilično modificiran od strane Manjaro developera, a i često mi izbacuje pogrešku kada ga pokrećem s Desktopa… To mi uopće nije drago, ali uz nekoliko klikova to lako riješim. Webrender je uključen po defaultu što je super, a uspješno sam osposobio i punu hardversku akceleraciju – odlično! Na X.Orgu se vrti sve, a to znači da je screen tearing i dalje prisutan. XFCE je još daleko od implementacije Wayland protokola tako da se više neću žaliti… nema smisla. Ajmo dalje.

Računalo ne ulazi u suspend kada ga zaklopim nego se samo zaključa ekran… Kako sam to skužio? Radio sam nešto za posao i zaklopio prijenosnik jer sam morao otići do trgovine. Na povratku uzimam prijenosnik u ruke i… šok! Moj aluminijski Asus bio je toliko vruć da sam ga već otpisao. Naime, izlazi za hlađenje su odmah ispod ekrana te nema protoka zraka kada se prijenosnik zaklopi. Sva sreća nije bilo nikakvih posljedica (rješenje kasnije u tekstu). Nakon naučene lekcije, sada uvijek pričekam nekoliko sekundi kako bi se uvjerio da je računalo ušlo u suspend. 😀

Formatiram USB disk i pokušavam prebaciti neke datoteke na njega, ali ništa se ne prikazuje kada uđem u njega – zanimljivo. Da je ovo MS Windows bio bih siguran kako je neki malware u pitanju ili je možda pokvaren USB? Kako bi bio siguran, na poslu isprobavam taj isti USB disk i sve radi bez problema, svi podaci su tu. Pokušavam opet na svom računalu i ništa; u postavkama (Properties) piše Unknown file format. Formatiram ga za svaki slučaj i sada sve radi bez problema. Čudno.

Nemam puno zamjerki na količinu predinstaliranih aplikacija. Recimo da je to nekakva zlatna sredina tako da nisam previše vremena gubio na brisanje i čišćenje. Zanimljiva situacija dogodila se s Inkscapeom kada sam pripremao jedan logo i nisam mogao koristiti niti jednu ekstenziju… Rješenje je bilo instalacija flatpak verzije. Dosta se ljudi žali kako flatpak zauzima puno prostora, ali to se “izlivela” ako imate više aplikacija instaliranih tih putem. Steam i neke druge aplikacije zatvorenog koda preferiram instalirati na ovaj način jer su ipak odvojenije od Vašeg sustava i dolaze s provjerenim verzijama svojih dependency paketa (dobro i loše, ali o tome ćemo neki drugi put). 🙂

Pokušao sam instalirati Librewolf preglednik (modificirani i potpuno FOSS Firefox) ali se računalo “smrzlo” i bilo je neupotrebljivo gotovo 20 minuta. U međuvremenu sam napravio pauzu i gricnuo nešto, a kada sam se vratio računalo je bilo užareno pa sam bio prisiljen napraviti hard reset. Hmm, ovo je prvi put da mi je neka instalacija aplikacije iz AUR-a pojela sav raspoloživi RAM. Pokušavam ponovno i događa se ista stvar. Sada mi već “vrag ne da mira” i pokušavam instalirati Firefox Nightly koji je također u AUR-u. Baš me zanima kakav je taj novi Proton redizajn GUI-a… Nakon nekoliko minuta se opet sve smrzlo – gotova priča. Nemam cijeli dan viška za igru sa svojim OS-om (barem ne ovaj tjedan) stoga instaliram ungoogled-chromium (Chromium bez Googleovih nepotrebnih dodataka i “javljanja kući”) flatpak direktno u Pamacu. Firefox je naravno još uvijek primarni preglednik. 😉

Manjaro uredno prepoznaje moja dva mobilna telefona (Android) i jedan stari iPhone. Elektronička osobna iskaznica funkcionira bez problema nakon što sam se držao uputa s našeg prekrasnog foruma (svaka čast kolegi branac88 koji se potrudio objasniti sve). Nisam imao nikakvih problema ni sa Steamom te su mi sve igre koje sam probao funkcionirale bez problema. WiFi je uredno prepoznat, a i Bluetooth radi s mojim bežičnim slušalicama. “Night Light” (smanjenje plavog pozadinskog svjetla) funkcionira, Fn tipke također. Volio bih reći kako je moguće svakodnevno koristiti Manjaro bez terminala, ali meni to nije pošlo za rukom. 🙁

Ocjena = 7/10.

NADOGRADNJE I STABILNOST:

Svi koji koriste ili su koristili rolling release distribuciju opekli su se barem jedanput stoga će me vjerojatno razumjeti kada kažem kako stabilnosti nema nigdje na vidiku. Kako molim? Jednostavno. Ako definiramo stabilnost kao nepromjenjivost (kao što se to radi u Debianu) onda Manjaro, a ni njegov temelj Arch, nisu stabilni. Štoviše, nadogradnje mogu dolaziti svaki dan, sat ili minutu… Svaka nova verzija može donijeti nove propuste, lomove i bugove, stoga se držim nekakvog nepisanog pravila pa nadogradnje instaliram jednom ili dvaput tjedno kada imam dovoljno vremena za otkloniti mogući problem. Ukratko, Manjaro nije stabilna distribucija i to je OK. Da sam želio stabilnost, instalirao bih Debian. 😀

Add/Remove Software (Pamac) je centralno mjesto gdje možete instalirati ili brisati aplikacije na Manjaru. Sve je pregledno i brzo te možete s dva klika uključiti podršku za AppImage, AUR, Flatpak pa čak i Snap aplikacije. Vrlo je jednostavno i u teoriji funkcionira bez problema. U praksi mi se nekoliko puta dogodilo da dođe obavijest na Desktopu za ažuriranja. OK, super. Uđem u Pamac ali nema ničega. Piše da je sve ažurno. Hmm… Pokrećem terminal i izvršavam naredbu sudo pacman -Syu koja uspješno prikaže i instalira sve nadogradnje. Ovo je jedan od razloga zašto preferiram terminal umjesto GUI rješenja, posebice na Arch baziranim distribucijama.

O Pacmanu (upravitelj paketa – PACkage MANager) imam samo riječi hvale. Jedan je od najbržih upravitelja paketa uopće, ako ne i najbrži. Ne može se još sasvim usporediti s dnf-om ili s apt-om što se tiče dodatnih opcija, ali je stabilan i sposoban te nisam imao nikakvih problema s njim već godinama. Sintaksa naredbi je dosta jednostavnija od većine ostalih upravitelja ali je potrebno naviknuti se (npr. pacman -Syu je ekvivalent za dnf update ili sudo apt update && sudo apt upgrade).

Nakon zadnjeg ažuriranja, koje se dogodilo prije nekoliko dana (pauza od pet dana – malo više od 1GB za skinuti), ponovno pokrećem računalo i dočekuje me crni ekran. Ulazim u tty s ctrl+alt +f1 te se logiram kao root i provjeravam u čemu je problem. Upisujem startx da vidim je li do X.Org-a ali tu nema problema. Zatim upisujem systemctl status lighdm i voila. Problem je lightdm – ne može se podignuti nakon zadnje nadogradnje. Ništa čudno, događa se. Reinstaliram ga s pacman -S lightdm i ponovno pokrećem računalo. Uspjeh!

Idući dan kad sam pokretao računalo, dogodila se ista stvar. Sada jednostavno ulazim u tty i upisujem naredbu sudo systemctl restart lightdm i sve je proradilo. Ubrzo sam shvatio kako mi se isti problem događa gotovo pa svaki put kad ugasim računalo. Od deset puta što sam pokrenuo računalo, smrzlo mi se pet puta što je doslovno 50% šansa – znači nije slučajnost. Radim downgrade lightdm paketa, ali ni to ne popravlja problem. Naredba sudo systemctl –failed mi ne pokazuje greške dok mi sudo journalctl -p 3 -xb pokazuje iduće:
– lightdm[1027]: gkr-pam: unable to locate daemon control file,
– systemd-coredump[3299]: Process 1145 (Thunar) of user 1000 dumped core.

Nisam ulazio dublje u rješavanje problema jer mi je prijenosnik bio potreban za posao. Manjaro ima korisnu aplikaciju naziva Downgrade koju je potrebno instalirati s naredbom pamac install downgrade koja olakšava cijeli proces za sve one koji se boje terminala. Tu je i odlična aplikacija Manjaro Settings Manager u kojoj je moguće promijeniti verziju kernela jednim klikom, što je super korisno. Primijetio sam kako imam dosta smrzavanja cijelog sustava na novom 5.11 kernelu te sam se stoga vratio na 5.10 verziju koja je bila puno stabilnija.

Ocjena = 6.5/10.

PROBLEMI TIJEKOM KORIŠTENJA:

Očekivao sam puno manje problema s Manjarom, ali nema veze. Dobro je ponekad naletjeti na neki problem jer to je neloša vježba za mozak… ako imate dovoljno slobodnog vremena i volje. 😀

Prvi problem (spomenut ranije u tekstu) s kojim sam se susreo bio je neulazak u suspend kada bi poklopio prijenosnik. Rješenje je bilo jednostavno: ući u Settings > Power Manager > System i u postavci Laptop Lid odabrati Suspend (na bateriji i na punjaču). Po defaultu mi je bilo postavljeno Lock. Čudan propust, ali OK.

Idući problem mogao sam svrstati u prve dojmove, ali logičnije mi je staviti ga tu. Nedostaje applet za status baterije u System trayu. Rješenje: ući u Settings > Power Manager i uključiti opciju System tray icon. Vrlo jednostavno i ne razumijem zašto je isključeno po defaultu jer je ovo jedna od važnijih stvari za korisnike s prijenosnim računalima?

Primijetio sam kako se osvjetljenje ekrana spusti na minimum svaki put kada upalim računalo. Nije veliki problem pa se nisam zamarao s tim. Također, nakon podizanja iz suspenda (otvaranje prijenosnika) često mi se dogodi kako miš (touchpad) ne radi ili me jednostavno dočeka crni ekran. Jedino rješenje je hard reset . Znalo se ovo dogoditi i na drugim distribucijama ali ni približno često kao sada – čudno i zabrinjavajuće. Doživio sam i zamrzavanje slike dok sam gledao serije. Interesantno je to što zvuk i dalje radi normalno, ali ništa drugo ne reagira… Nakon približno dvije minute, računalo se restartira samo od sebe. Stvarno čudno. Screen tearing je još uvijek tu, a ventilatori se često pale bez nekog posebnog razloga.

Problemi koje sam susreo i na ostalim distribucijama: prilikom svakodnevnog rada u nekoliko aplikacija primijetio sam kako se sustav zna zamrznuti na dvije-tri sekunde nakon čega sve funkcionira normalno. Ovo mi se dogodilo 3-4 puta tjedno i nisam uspio pronaći uzrok (jedino na Debianu ovo nisam susreo). Jačina osvjetljenja zaslona padne na minimum nakon što prijenosnik stavim puniti… čudno.

Jedini problem što se tiče mog hardvera bio je vezan za audio. Zvuk mi je ili 100% ili 0… nema između (postupno pojačavanje ili smanjivanje). Nisam još uspio pronaći rješenje na svim distribucijama koje sam koristio, tako da to nije Manjarov problem.

Ocjena = 5/10.

ZAKLJUČAK:

Bit ću potpuno iskren: Manjaro me razočarao. Možda je problem u meni jer sam imao previsoka očekivanja, posebice jer obožavam Arch Linux na kojem je baziran… Imam dojam kako bi moje iskustvo bilo bolje da sam izabrao neki drugi desktop environment poput Plasme ili GNOME-a. Instalacija je prošla super, prvi dojmovi su bili odlični, ali nakon toga se sve počelo urušavati. Unatoč tome, smatram kako Manjaro ima ono nešto. Prekrasne teme i vizualni identitet, brzina, nove verzije softvera, pregršt korisnih aplikacija i dodataka, dobre defaultne postavke, pristup AUR-u i velika zajednica korisnika koji su željni pomoći čine Manjaro vrlo primamljivom distribucijom. Smatram kako je Manjaro dobar kandidat za primarni OS; uz određenu dozu opreza i znanja prilikom ažuriranja.

Naglasit ću i kako Manjaro korisnici često traže pomoć na Arch forumu (btw, Manjaro forum je odličan!), a to rijetko kada završi dobro. Važno je shvatiti kako Manjaro nije Arch! Iako većina korisnika smatra da je Manjaro stabilniji, sigurniji i lakši za korištenje, iz osobnog iskustva mogu reći kako to nije istina. Manje problema imao sam s Archom; nema bloatwarea, instalirate samo ono što želite, bolje performanse, brže podizanje sustava, nema odgode nadogradnji, itd… Istina je kako Arch može biti nezgodan za instalaciju nekim korisnicima i kako treba češće pratiti službenu web stranicu zbog mogućih problema tijekom nadogradnji, ali na kraju dobijete OS koji želite. Gotovo kao da ste ga izgradili od LEGO kockica. Zašto koristiti kopiju ako možete original? 😉

ZAVRŠNA OCJENA = 7.1/10.

Što Vi mislite o Manjaru?

Pozivam Vas da mi se pridružite i na mom idućem “distrohop” putovanju gdje ću Vam pokušati približiti svoje iskustvo korištenja EndeavourOS distribucije. Vidimo se!