Recenzija: ZorinOS 6 “Core” – kamo uopće plovi ovaj brod?

Svi pamtimo početke s Linuxom. Prve muke i dileme, probleme koji su izgledali neriješivima. Koja je najbolja distribucija, što je uopće dobro za nas? Svi hvale dva-tri utjecajna imena, ali treba li uvijek ići za krdom? A i taj Linux sam po sebi, k’o da nije već dovoljno kompliciran, zašto ne funkcionira po istoj logici kao i Windows?!

Ipak, Windows i Linux su potpuno različite stvari i ne smijemo ih miješati. Ni jedan početak nije lak – čak ni na Linuxu, zbog čega i postoji zasebna skupina distribucija namijenjenih početnicima. Sve ih je lako instalirati i koristiti, bez gotovo ikakvog dodatnog podešavanja, najčešće sve funkcionira samo od sebe. Krasno! No je li to baš uvijek dovoljno?

Svim Linux distribucijama zajednički je neki (velikoj većini) poprilično stran i kompliciran izgled koji neiskusnim korisnicima ponekad i ne ulijeva povjerenje. Budimo iskreni: 90% svijeta koristi Windows, te smo svi pali s njega. Stoga nam je (osim velike količine strpljenja) potreban pristup koji će nas brzo i bezbolno upoznati s osnovnim značajkama Linux svijeta.

Zorin OS je stoga posebno značajan. Ne samo da je prilagođen početnicima (kao i svi ostali, pa što?), već ima ono nešto: “She’s got The Look!“. Njegova najvažnija značajka je upravo njegov izgled: izgled sličan Windowsu 7 koji bi početnicima trebao pomoći pri lakšem upoznavanju Linuxa. Uz to, zaposjeo je i visoko dvadeseto mjesto Distrowatch ljestvice, što dovoljno govori o popularnosti. No je li samo zgodan ili nečemu i služi, to ćemo tek vidjeti…

Službena web stranica je naprosto predivna! Dizajnerski posao je odrađen besprijekorno: uočljiv logo, prepoznatljiva plava boja, slike i animacije. Osnovne informacije govore o distibuciji namjenjenoj početnicima naviklih na Windows. Ipak, ono što stvarno nedostaje jest kvalitetna baza podataka koja je, uz razvijen forum, najbolji pokazatelj kvalitete i popularnosti.

Službene web stranice ZorinOS projekta

Od softvera se nude različite varijante: Desktop (GNOME) i Lite (Lxde) i Educational (Lxde) kao besplatne, te Ultimate, Business, Multimedia i Gaming kao Premium inačice Zorin operacijskog sustava. Tu je i mnoštvo promidžbenog materijala sa otisnutim Zorin logom, ali i jedna zanimljivost: Zorin PC. Radi se o neobičnom netbooku s predistaliranim Zorin OS ili dual boot (Zorin + Win7).

Testirao sam svježi Zorin 6 Core RC. Radi se o predizdanju najnovije desktop verzije objavljenoj prije nekoliko dana, a dostupna je na službenom blogu. Iako izbjegavam ispitivati rane verzije zbog mogućih bugova, one uvelike otkrivaju smjer razvoja i prave slabosti. Core je kodno ime za GNOME desktop izdanje. Naime, radi se o novoj 3.2 verziji kernela sa “Zorin Desktop” okruženjem koje se razlikuje od Unitya i GNOME Shell-a. Čitav operativni sustav se temelji na novom Ubuntu 12.04 LTS. ISO datoteka je “teška” 1,36 GB, a testiranje sam provodio na starom Acer laptopu (Intel Pentium T2300, 2 GB RAM).

Nakon istalacije na USB stik i pokretanja, pokazuje se prepoznatljiv plavi splash screen s mogućnošću live pokretanja. Nakon kratkog čekanja i zabavne animacije pokazuje se live desktop s lijepom temom i pozadinom. Ugodne boje i optimalno prepoznat hardver jamče ugodan rad, te se odmah prihvaćam instalacije. Međutim, odmah pri pokretanju i pojavi radne površine, dočekuje me nezgodno iznenađenje prije pozdrava: „Incomplete Language Support!” dijaloški okvir javlja nepotpunost jezičnih paketa i nudi mogućnost nadogradnje. Ništa neobično, pomislih, lijepo što sustav brine o korektnoj lokalizaciji, ali zar nije malo prerano za to? Stvar je još čudnija jer je hrvatska tipkovnica uredno prepoznata i radi bez problema, a prijevod čitavog sustava na hrvatski me ionako ne zanima. Kako god bilo, zanemarujem upozorenje i nastavljam dalje…

ZorinOS GRUB

 

Zorin OS Desktop površina

Update Information

Klasičan Ubuntu instalacijski alat

Odabir tipa instalacije

Particioniranje tvrdog diska

Postavke tipkovnice

Dok čekamo kraj instalacije možemo se upoznati sa sustavom

Trajanje instalacije je nešto više od 10 minuta, a sve je prošlo odlično. Slijedi restart – gašenje traje 10 sekundi. Do kraja pokretanja i pojave upotrebljivog desktopa je potrebno nešto više od 50 sekundi. Zauzeće RAM-a je 250 MB s tendencijom rasta prema 270 MB, dok je zauzeće diska 3,4 GB. Očito se nešto događalo na desktopu kojeg još nisam ni počeo koristiti. Ubrzo mi je postalo jasno: ponovno dijaloški okvir za Incomplete Language Support, te nekoliko internal error-a vezanih uz sučelje, čisto za dobrodošlicu. Sve gasim, ne zanimaju me njegovi problemi i dileme, pa pokrećem Update Manager. Pronađeno 38 nadogradnji, ukupno 62 MB. Oboružan sam strpljenjem i razumijevanjem, nadogradnje i zakrpe ipak još nisu instalirane.

Svi efekti su defaultno upaljeni, sve izgleda vrlo lijepo, a odziv je kratak. Sav hardver je automatski prepoznat, monitor optimalno kalibriran, touchpad i wireless rade bez problema, jedino što ne radi niti jedna tipkovnična kratica. Nadogradnje su brzo skinute, ponovno slijedi restart – za svaki slučaj…

Sad je već mnogo bolje! Desnom tipkom miša se na desktopu otvara padajući meni, biram opcije za promjenu pozadine i teme. Predinstalirane teme omogućavaju promjenu izgleda nalik klasičnom Ubuntuu. Pastelni tonovi djeluju smirujuće, sve izgleda vrlo lijepo. Gumb “All Settings” me vodi u glavni “System Settings” – meni u potpunosti preuzet s novog Ubuntua, čiji je utjecaj i više nego očit. Opcije su jednostavne i pregledne, a istodobno se ostavlja dovoljno mjesta daljnjem podešavanju. Sve ikonice su na svojim mjestima; pažnja je posvećena svakom detalju. Pohvalno!

Jedina zamjerka mi je manjak dodatnih opcija za upravljanje sustavom, iako su one smještene u kategoriju “System Tools” unutar startup menija. Naime, po mojoj logici “System Setting” bi trebao biti središnje mjesto za podešavanje sustava zbog čega bi i htio da se spomenuta kategorija nalazi unutar njega. Samim time glavnina startup menija bi bila namjenjena korištenju svakodnevnih programa za ured, Internet i multimediju.

Centralno mjesto za podešavanje sustava

Distribucija je zasnovana na posljednjoj LTS verziji Ubuntua

Startup meni, nazvan GnoMenu, izgledom je gotovo identičan Start meniju Windows Viste ili Windows 7. Vizualna sličnost s Windows operacijskim sustavom je jedno od osnovnih obilježja Zorina, što je i razumljivo s obzirom na to da su ciljana publika neiskusni korisnici koji upravo napuštaju Windows. Međutim, tu i prestaje svaka druga sličnost.

Glavni dio startup menija zauzimaju osnovne kategorije unutar kojih se nalaze programi, dok se sa strane nalaze prečaci za brzi pristup dijelovima Home direktorija, podešavanjima veze s Internetom, te brzi pristup do “System Settings”. Zanimljivo je da prečice reagiraju na pritisak i lijeve i desne tipke miša, te se ne daju ukloniti postojeće niti postaviti nove.

Izbornik za pokretanje aplikacija i ostalog

Kategorija “Accessories” sadrži Archive Manager, Calculator, Gnome Screenshot, Terminal emulator, te Gedit. Poprilično je neobično da se ovdje nalazi i Disc Utility, čije je mjesto najčešće unutar “System Tools” kategorije. U zasebnoj je kategoriji predinstalirano i nekoliko zabavnih igara. Gimp, Shotwell, Evince, Gnome Image Viewer, te Simple Scan su u kategoriji “Graphic”. Predinstaliran je i čitav LibreOffice paket. Za multimediju su zaduženi Brasero, Cheese, Totem, OpenShot, Rhythmbox, te VLC, a predinstaliran je i Wine s PlayOnLinux frontendom. Kodeci su predinstalirani i sve glatko radi, iako je defaultno zvuk isključen.

Distribucija dolazi s raznim 3D efektima

Kategorija “Internet” je posebno zanimljiva. Čine ju Gwibber, Emphaty, Google Chrome, Thunderbird, opcija desktop sharing, za pristup udaljenim računalima, te jedna posebno zanimljiva stavka: Zorin Web Browser Manager. Radi se o minijaturnom Software Centru s mogućnošću instalacije ili deinstalacije Firefoxa, Chromea, Opere i Midori preglednika. Međutim, instalacija je spora i često se zamrzava.

Iako se ovo čini kao simpatična i korisna stavka, ne mogu a da se ne zapitam koja je uopće njena svrha? Istina je da se na ovaj način potpuno neiskusnim korisnicima pruža jednostavna mogućnost instalacije ili deinstalacije različitih web preglednika, ali zar se to ne može brže i prvenstveno pouzdanije riješiti unutar Software Centera ili Synaptica? Ako su u pitanju prava na korištenje (kao što je slučaj s npr. kodecima), te zbog toga neki program nije predinstaliran, zašto se jednostavno korisnika ne upozori na to i ponudi klasična instalacija na vlastitu odgovornost? Ili se to ne riješi ručnim dodavanjem repozitorija iz kojih će program biti normalno instaliran? Ipak, ovdje se radi o programima koji su otvorenog koda, a ionako se nalaze u službenim Ubuntu repozitorijima. Sve u svemu, zgodna stvar bez nekog posebnog smisla…

Zorin Web Browser Manager

Jedna od najzanimljivijih novosti je Software Center u potpunosti preuzet iz novog Ubuntua (šokantno). Poboljšana je brzina i stabilnost, reklame se mijenjaju u zaglavlju, dodana je kategorija preporučenih programa, poboljšani opisi, slike i komentari samih programa. Kvalitetna informativnost, svježi programi, te vizualna atraktivnost su svakako dobitna kombinacija. Preporuka! Naravno, prisutan je i dobro poznati Synaptic.

Dobro poznati Software Center

Kategorija “System Tools” nudi pregršt opcija na administriranje sustava. Od zanimljivijih stvari tako se mogu naći Gparted, Disc Utility, Ubuntu System Testing, Compiz i Onboard Settings, System Settings kojeg smo već upoznali, Power Statistic, System Monitor, te Zorin Look Changer. Očito je da ova kategorija ima najviše sadržaja, te se dijeli u nekoliko potkategorija, no samim time joj nedostaje preglednost smještaja pojedinih opcija. Naime, zalazeći dublje u pojedine kategorije lagano se gubi orijentacija vlastitog kretanja kroz izbornik. Iako se opcija “Back” neprestano prisutna, a opcija brze pretrage izvrsno radi svoj posao, čitavom defaultnom meniju ipak nedostaje mogućnost prikaza čitavog sadržaja.

Najzanimljivija stavka ove kategorije, ali jedan od pulena novog Zorina – čime se ponosi i službena web stranica, je Zorin Look Changer. Radi se o jednostavnom izborniku koji nudi mogućnost promjene grafičkog sučelja. Već sam naglasio da Zorin razvija vlastiti izgled i desktop po uzoru na Windows temeljen na novom GNOME-u 3, stoga je ovo vrlo zanimljiva opcija. Zadani izgled je Windows 7. Odabirom opcije “GNOME 2” dobiva se dobro poznati klasični GNOME desktop. Budući da želim iskušati nešto novo, biram izgled Windowsa XP. Sustav trenutno radi promjene, zbog čega se nije potrebno ni odlogirati. Međutim, promjene su jedino zahvatile traku alata i startup izbornik koji sada barem dijelom podsjeća na onaj iz Windowsa XP.

Jednostavna izmjena tema

Koji je uopće smisao tih djelomičnih promjena? Identična situacija je bila i u ranijim verzijama, ali sada sam očekivao ipak neke konkretnije ponake. Stoga moram reći da sam poprilično razočaran… Zorin sebe predstavlja kao user-friendly distribuciju prvenstveno namijenjen dugogodišnjim korisnicima Windowsa. Više je nego očito da da postoje fundamentalne i teško premostive razlike između ova dva operacijska sustava, zbog čega su korisnici prisiljeni na postupno navikavanje, pa čak i ponovno učenje elementarnog korištenja. Gledano u tom svjetlu, ideja primjerenog i prilagođenog približavanja Linux operativnog sustava, logike njegovog funkcioniranja i korištenja, te sastavnih dijelova neiskusnim korisnicima je od ključne važnosti.

Osnovna namjera je doslovno “podvaliti” Linux sustav s Windows temom kako bi se stvorio privid poznatog grafičkog okruženja. Svrha je postupno uhodavanje novih korisnika, učenje i zabava, da bi kasnije postali spremni na raskid windows-centričnog načina razmišljanja i prijelaz na “pravi” Linux. Vlastitom promidžbom i tehničkom dotjeranošću Zorin slovi za najpoznatiju aktivnu distribuciju ovakve namjene. Međutim, promjena izgleda startup izbornika i trake alata na ovaj način je u najmanju ruku smiješna! Ako su te promjene dovoljne za privlačenje prebjega s Windowsa i njihov dulji ostanak na ovoj distribuciji, onda se bojim da je osnovna ideja neslavno propala, a napori programera uzaludni.

Još jedna čudna stvar vezana uz meni je postavljanje prečaca na desktop. Smiješno, ali istinito! Na svaki instalirani program ili stavku unutar menija je moguće kliknuti desnom tipkom miša radi dodatnih opcija. Tako se nudi pokretanje pod trenutnim korisničkim ovlastima, pokretanje pod administratorskim ovlastima, dodavanje u favorite, stvaranje prečaca na desktopu ili mogućnost pokretanja prilikom paljenja sustava. S obzirom na odabranu opciju, u gornjem desnom kutu ekrana se pojavljuje jednostavna obavijest da je akcija provedena. Odabirom opcije dodavanja u favorite prikazuje se obavijest da je sve u redu, no te kategorije nigdje nema! Pretražio sam startup meni, Nautilus, dijelove alatne trake, mijenjao desktop teme, nekoliko se puto odlogirao, ali favorita nema pa nema! Ipak, ta se opcija pojavljuje tek promjenom teme startup izbornika, ali ne i u svima.

Da stvar bude gora, dodatnu komplikaciju stvara i postavljanje prečaca na desktop. Prilikom odabira navedene opcije prečac stvarno nastane na desktopu. Međutim, prilikom njegovog pokretanja javlja se upozorenje da se radi o “Untrusted application launcher”, a obavijesti o kreširanju Nautilusa se gomilaju po ekranu. Problem sam uspio zaobići jednostavnim drag-n-drop principom, iako su po desktopu ostajali artefakti kad trag povlačenja ikone.

Sustav je često izbacivao brojne greške

Jedan od najboljih dijelova sustava, barem po meni je traka alata na desktopu. Međutim, to nije klasičan panel koji nudi većina distribucija, već se radi o Avant Window Navigator Dockbaru koji nudi nevjerojatne opcije podešavanja! Osim boja panela i njihovog razmještaja po desktopu, moguće je fino podešavati veličinu i temu, izgled i ponašanje, kao i dodavati sadržaje po jednostavnom drag-and-drop principu. Isto tako, desnim klikom na ikonu startup menija, moguće je uređivati njegov sadržaj, te mijenjati teme i ikone. Kvalitetni izbornici, ponuđene teme i ikone, kao i mogućnost dodavanja novih recept su za dobru zabavu. Rezultat može biti zaista impresivan!

 Avant Window Navigator Dockbar

U konačnici, sustav se pokazao vrlo brzim i ugodnim za rad. Opterećenje procesora pri normalnom radu i s isključenim efektima je gotovo pa zanemarivo, dok zauzeće radne memorije ni ne prelazi 500 MB. Veliki broj predinstaliranih svježih programa osigurava bezbrižan rad i zabavu, dok općeprihvaćeni Ubuntu nudi jake repozitorije i nadogradnje. Čini mi se da sam previše puta spomenuo tog slavnog rođaka iz kojeg je i nastao Zorin, dok od Debiana – koji se na službenim stranicama i navodi kao jedan od temelja – nema ni D!

Prijateljski nastrojena distra ugodnog izgleda se na početku po svom pristupu uvijek uspoređivala s mnogo popularnijim, ali sebi vrlo sličnim Mintom. Stabilan Ubuntu kao osnova, mnoštvo programa, redovite nadogradnje i kontroverzan windows-look su potencijalno dobar recept za porast popularnosti. Što je onda pošlo krivo???

GnoMenu izbornik izgledom podsjeća na onaj iz WindowsaZorin nije ništa drugo nego još jedan Ubuntu fork koji se od ostalih u masi razlikuje po toliko omrznutim windows izgledom kojeg razvija kao nešto vlastito i autentično od čega je i napravljen svojevrstan brend. Dobro, priznajem, možda to i jest autentično okruženje među svima ostalima u Linux svijetu s obzirom na omrznute stavove zajednice prema svemu što dolazi iz Redmonda. Upravo je Zorin na tom području napravio hrabar iskorak i, vjerojatno izazivajući brojne podsmjehe i prijezir, krenuo prema najneiskusnijim korisnicima naviknutima na Windows. Međutim, implementacija Windowsu nalik sučelja jest lijepa, ali toliko površna i traljava da nije ni vrijedna spomena!

S obzirom na to da se primjenjuje samo na startup meni i alatnu traku, bilo bi poštenije da je uvršteno među ostale teme za promjenu izgleda samog menija, a čitavu zajednicu poštedi lažnih obećanja i loše obavljenog posla! Stoga je pametnije instalirati neku kvalitetno napravljenu windows temu pa imati autentični izgled radi prvog nesigurnog uhodavanja na Linuxu ili čistog sentimenta. Na žalost, Lindows i Linspire su davno prekinuti, dok je Ylmf OS uglavnom nepoznat i bez veće popularnosti.

Zorin pratim još od izlaska prve verzije davne 2009. godine. Još negdje čuvam njegov instalacijski CD i s nostalgijom se prisjećam prvih nekoliko mjeseci vlastitog prelaska na Linux. Ideja user friendly distre koja nalikuje na Windows me je tada privlačila, a intrigira me još i danas. Zorin mi je ponudio smisao i logiku GNOME okruženja, nasuprot zbunjujuće jednostavnosti Ubuntua. Međutim, polako su me počele odbijati poteškoće prvih verzija – nestabilnost grafičkog okruženja, misteriozni poremećaji postavki sustava, nestanci prečaca i datoteka s desktopa, nestanci dijelova trake s alatima i sl. Isti problemi se nastavljaju i dalje (čak i u najsvježijoj verziji nakon restarta, što zna biti vrlo iritantno), ali unatoč tome, Zorin sam optimistično smatrao perspektivnim projektom koji može zavladati sasvim novim područjem stvarajući samo njemu svojstveno okruženje u čitavoj Linux zajednici. Na kraju shvaćam da se radi o samo još jednom forku s atraktivnim efektima i okruženjem uopće, te promidžbom posebnosti koja ipak ne drži vodu.

Ono što je pohvalno je predivan izgled, nekoliko grafičkih okruženja skrojenih po mjeri, blještavi efekti i mnoštvo opcija za podešavanje. Zorin je distribucija koja nudi odmak od Unitya i GNOME Shella, dinamična okruženja, efekte i vrlo veliku mogućnost jednostavnog podešavanja. Ukoliko to i vi želite, onda bi ovo i mogao biti vaš izbor!

*imajte na umu kako se ovdje ipak radi o RC odnosno “Release Candidate” verziji, te ju nije preporučljivo instalirati dok se ne pojavi u dovršenom, punom izdanju

Službena web stranica: http://www.zorin-os.com/
Forum: http://www.zoringroup.com/forum/

Autor: Calisto

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
VN:F [1.9.22_1171]
Stari sustav ocjenjivanja
Rating: 0.0/5 (0 votes cast)

You may also like...

25 komentara

  1. Shicy napisao:

    Fantastična recenzija. Vrh!

  2. lutherus napisao:

    Slackware, Debian, OpenSuse, Crux, Arch, Gentoo, Fedora, PCLOS i Ubuntu. Sve ostalo nema uspjeha.

  3. Milan napisao:

    Forkovi od Ubuntu-a su čista glupost. Rekao bih čak da su to i sve zvanične verzije koje nisu Unity (i to 3D only).

    • Big Muzzy napisao:

      Samo zadovoljstvo korisnika je mjerilo kvaliteta neke distribucije pa i njenih forkova. Na šta konkretno mislim … posjetiti sajt DistroWatch.com i pogledati statistiku prva dva mjesta!

      • Milan napisao:

        Statistika nije egzaktna nauka. Ova sa distrowatcha može biti pokazatelj društvenih tokova, a nekome možda i biznis pokazatelj na osnovu broja klikova – nikako nije merilo kvaliteta.

        • Daniel4m napisao:

          Pa niti Ubuntu sam po sebi nije neko veliko “mjerilo kvalitete” a i on je nastao kao fork(al’ to je druga priča).

          • Milan napisao:

            Što druga priča, lepo se kaže Ubuntu je nastao i još uvek umnogome nastaje od Debiana.

            • Milan napisao:

              Nema forka po MSu, eto kad moram i link da dam:

              https://wiki.ubuntu.com/Debian/ForUbuntuDevelopers

              ”We incorporate Debian changes regularly, because that introduces the latest work, the latest upstream code, and the newest packaging efforts from a huge and competent open source community. Without Debian, Ubuntu would not be possible. – MarkShuttleworth”

              Sentenca koja i dalje važi.

  4. lutherus napisao:

    A vidi kod Fedore ni komentara.

  5. tony napisao:

    -hehe,.ali onaj “pijani”Z mu je fora,prije nekoliko mjeseci sam ga stavio na laptop,.trpio sam ga dva dana,.ipak više volim original ubuntu a ne kopiju,.

  6. Mario napisao:

    *ebeš ovo – vraćam se ja na FreeBSD

  7. Shicy napisao:

    Meni su BSD-ovi malo preradikalni…Debian je moja “sigurna luka” 🙂

  8. Mario napisao:

    Ma jesu, ali navikao sam na njih. brljao sam malo i po solarisu, ali freeBSD mi nekako najbolje štima. Nakon debiana 5 sam prešao na bsd… do tada sam koristio samo debian i slaskware

  9. Shicy napisao:

    Ma bitno je samo da si našao ono što ti paše 😉

  10. pakito napisao:

    ma nista samo ubuntu , na to sam navikao probao sma svakakve distribucije ali po meni ubuntu na 1 mjestu pa mint open suse moze

  11. Gurk napisao:

    Ja sam instalirao dva zorina “windows susjedima koji ne žele viruse” jer mi se nije dalo prepravljat ubuntu da sliči windowsima a na brzinu sam dobio isto. Zorin je praktički Ubuntu sa GnoMenu, compizom i drugačijom desktop temom. Kome se da zafrkavat, za par sati može dobiti isto iz Ubuntua.