Valja li taj Gnomešel?
I tako se ja nađoh u posjedu USB sticka s openSUSE-ovim logom. Nevjerojatan splet okolnosti doveo je do toga da je taj stick u meni pronašao svog vlasnika.
Najprije se trebala organizirati openSUSE konferencija u Dubrovniku, što sigurno nije bio mali pothvat. Nakon toga je na konferenciju otišlo par LZS-ovaca. Kao i na svim takvim konferencijama, u ponudi je bio promotivni materijal. Dvije openSUSE XL majice su tako u organizaciji tih LZS-ovaca pronašle svog novog vlasnika u Slavoniji (kad malo bolje razmislim, žao mi je što ih nisam uzeo više jer su stvarno super, a bile su jako jeftine).
U vrećici s majicama se našao, ni kriv ni dužan, i jedan openSUSE USB stick. 8 giga, sasvim dovoljno za pohranu mojih pokretnih podataka. Dobih ga gratis. Fala puno openSUSE ljudi!
Na sticku je ležao Live openSUSE. Ajde, baš ću vidjeti kakav je taj “ofišl” openSUSE na sticku. Nikad nisam imao takav “profi zapržen” LiveUSB. A kad se uzme što je taj malac proživio da dođe iz Kine u Slavoniju, zaslužio je bar malo zaživjeti na mom računalu.
Sve ovo dosad se moglo smatrati sretnom pričom. No, nakon bootanja USB sticka, život je pokazao svoju ružnu glavu. Ovaj openSUSE je bio GNOME izdanje! Neeeeee! Ne GNOME! OpenSUSE je KDE distra! Aaaaaaa!!!
Ujutro sam malo došao sebi i uvjerio se da to ne mora biti tako strašno. Puno ljudi koristi GNOME i navodno su jako zadovoljni. Vrijeme je da razbijem predrasude o ovom radnom okruženju! Dva tjedna ću se družiti s novim Gnometom, guglati rješenja za sve probleme i prilagoditi ga svojim željama. Na kraju krajeva, nisam zahtjevan korisnik. Uglavnom računalo koristim za surfanje netom, pisanje dokumenata, uređivanje slika i ponešto multimedije. Može se to.
Ajmo instalirati!
INSTALACIJA
Moram priznati da instalacija Linuxa na računalo više i nije neka avantura. Većina distri je to već davnih dana svladala, a openSUSE dakako već dugo nije tome iznimka.
Naravno, da stvari ne budu tako divne pobrinuli su se proizvođači računala i jedna velika softverska tvrtka s imenom koje počinje slovom M. No, mene su zaobišli pa moj laptop nema ni UEFI, niti Secure Boot nego staromodni i, kako kažu, nesigurni BIOS. Jedan nula za mene! 😛
OpenSUSE je, kao što rekoh, svoj instaler već davnih dana usavršio. Nema tu velikih dilema. Sve ide po već uhodanom principu. Uredi lokalne postavke, odaberi particije na koje želiš staviti openSUSE, unesi svoje podatke, korisničku lozinku i pričekaj jedno desetak minuta da openSUSE obavi svoje na hardu. Reboot, vađenje sticka, unošenje još par podataka poput root lozinke i to je to.
Dočekuje me pozdravni ekran i Gnomešel avantura.
IZGLED
Prvo što se gleda kod svakog operativnog sustava je, dakako, izgled. Ostalo je manje važno. Ovdje je izgled kako bi se reklo “mixed bag”. Crna pozadinska slika sa stiliziranom grančicom i poznatim gušterom izgleda jako fino. Panel na vrhu isto izgleda skroz OK.
No, otvoreni prozori izgledaju malo previše “mesnato” za moje računalo i okviri prozora zauzimaju malo previše ekrana. Isto tako, nisam ljubitelj tih svijetlih tema. Više volim tamne prozore. Na njima se oči manje zamaraju. A i sam izgled zadane teme nije nešto. Generički prozori i na njima generičke tipke (pardon, tipka). Ništa zato, promijenit ću ih.
Međutim, u postavkama za podešavanje izgleda ne nude se nikakve nove teme za prozore. Isto tako, osim ove zadane na ponudi je samo još jedna pozadinska slika, koja je čini mi se standardna GNOME pozadinska slika.
Pa niste se baš pretrgli openSUSE-aši! Mogli ste nabaciti još pokoju pozadinsku sliku i bar još jedan taman okvir za prozore. Pogledajte kako to radi Mint! Oni se ponose svojom galerijom!
Sve u svemu, izgled nije ništa nadahnjujuće. Onako, bijedna trojčica.
Ali, ako se prisjetimo, prije puno godina kada su distre dolazile s GNOME dvojkom, manje-više vam je prva stvar bila uljepšati grozno ružno sučelje i stravične pozadinske slike. Onaj smeđi Ubuntu je bio koma! Ovo je čak prihvatljiv izgled.
PRILAGOĐAVANJE GNOMEŠELU
Nisam do sada aktivnije koristio najnoviji GNOME. Isprobao sam par Live distri prije cca. godinu dana kada je Gnomešel još bio mlad, odlučio da to nije za mene i odustao od njega. Nekako mi je to sve sličilo na izmišljanje tople vode, a Xfce mi je sasvim dobro zamijenio staru GNOME dvojku pa se nisam niti previše trudio isprobati nešto novo.
Orijentacijski znam kako GNOME Shell izgleda i kako je organiziran. Znam da tu treba gurati miša u kutove ekrana pa će mi se nešto pojaviti. Gornji lijevi kut pokreće finu animaciju s trenutno otvorenim prozorima, prečacima na omiljene programe i prikazom aktivnih radnih površina.
Na lijevom rubu ekrana smješten je izbornik s ikonama najomiljenijih programa. Vidim lako ih se uklanja i lagano se dodaju nove kratice. Izvrsno! Kratice na najčešće pokretane programe su mi uvijek potrebne. Drago mi je da je tako lako doći do njih i da se tako lagano prilagođavaju.
Na desnom rubu ekrana vidim aktivne radne površine. OK stvar. Znam da GNOME Shell nema određen broj radnih površina već da ih sami otvaramo prema svojim željama. Isto OK. I taj dio je intuitivan i nemam ništa protiv. Štoviše, sviđa mi se!
Klikanje na Activities tipku mi daje istu stvar. OK. Sad znam zašto služi i ta tipka. Tipkovnička kratica za ovo je tipka Super. Logično.
Na dnu trake s prečacima se nalazi ikonica koja asocira na Androidovu ikonu za prikaz instaliranih aplikacija. Klik na nju i otvara se popis instaliranih aplikacija. Logično. Ikone su lijepe i velike.
Tu se očito imalo na umu korištenje ekrana na dodir, ali sve lijepo izgleda i sasvim je funkcionalno i na klasičnom računalu s mišem i običnim ekranom. Kucanje početnih slova željenog programa začas pronalazi ono što tražim. U donjem dijelu mogu birati želim li prikaz najčešće otvaranih aplikacija ili prikaz svih aplikacija.
Moram priznati da sve izgleda dobro. Jedina zamjerka je što se otvaranje popisa instaliranih programa događa na cijelom ekranu što nekima može smetati jer im pomicanjem fokusa s radne površine i otvorenih programa prekida radni tijek. No, osobno nemam ništa protiv.
Korisnici koji imaju puno instaliranih programa će se možda pobuniti ovakvog “androidizirajućeg” načina prikazivanja instaliranih programa, no njima se nudi organiziranje programa po kategorijama pa mogu imati doživljaj klasičnog pokretača. Na to se ne bi trebali buniti.
Odvajanje malo vremena i učenje osnovnih tipkovničkih kratica (poput Super+A za otvaranje popisa programa) poboljšava korisničko iskustvo i GNOME Shell je moguće koristiti gotovo bez miša.
U odnosu na ranije verzije GNOME trojke, koje sam koristio prije godinu dana, očit je napredak. Ovakvo sučelje se može koristiti u svakidašnjem radu.
No, naravno da nije sve tako ružičasto. GNOME Shell ima i nekih očitih nedostataka. Toliko očitih da se zapitate na kakvim je drogama ekipa u GNOME-u bila kada je donijela odluke oko nekih elemenata ovog radnog okruženja.
Pa, krenimo najprije s najočitijim propustom.
Prozori imaju samo tipku za gašenje! Nema tipke za spuštanje, niti tipke za povećavanje prozora! Ako želite to uraditi morate kliknuti desnom tipkom miša na rub prozora i u padajućem izborniku odabrati željenu opciju. Za tako osnovne i često korištenje radnje ovo je nedopustiv potez! Na svu sreću, na openSUSE-u dolazi predinstaliran Gnome Tweak Tool u kojem se ove tipke mogu izrazito lako povratiti klikom na odgovarajuću opciju. Ovaj problem je riješen za minutu.
Drugi problem je nedostatak popisa otvorenih prozora. Nevjerojatno je da otvorene prozore morate potražiti klikom na Activities, a ako nekim slučajem koristite više radnih površina (što je jedna od osnovnih prednosti Linuxa pred nekim drugim operativnim sustavom) otvorene prozore morate tražiti u svakoj od njih. Gotovo da vam je lakše pokraj računala imati tekicu s popisom otvorenih prozora i nju ažurirati po potrebi.
Očit je naklon “modernom” načinu rada s računalima/tabletima u kojima je ozbiljan rad i multitasking “veliko ne-ne!”. Računalo služi za otvaranje Fejsbuka i to je to! Karikiram, ali samo djelomično.
Ljudi još uvijek koriste računala za ozbiljan rad i dobar multitasking je nužnost! Isto tako i mogućnost brzog pregleda otvorenih programa i kretanje među njima. A GNOME Shell to u svojoj osnovnoj verziji ne nudi!
No, tu u pomoć priskaču ekstenzije koje pokazuje jednu od malih genijalnosti GNOME Shella. Ekstenzije se iznimno lako instaliraju iz internet preglednika. Posjet službenoj stranici, odabir željene ekstenzije, klik na mali prekidač i par sekundi kasnije željena ekstenzija se aktivira. Nije potreban reboot ili ponovno logiranje. Izvrsno riješeno i moram priznati jako zabavno. No, nadam se da su riješeni eventualni sigurnosni propusti koje bi zlonamjernici mogli iskoristiti. Ipak iz internet preglednika mijenjate postavke vašeg radnog sučelja.
Kad već pričamo o ekstenzijama moram spomenuti i to da su mnoge ekstenzije izrazito vezane uz verziju GNOME-a koju koristite. To je zbog pomalo zločeste i svojeglave odluke GNOME-ovog razvojnog tima da se zanemari kompatibilnost sa starijim ekstenzijama. Pripremite se da vam kod nadogradnje na noviju verziju GNOME-a neke ekstenzije možda neće raditi.
Da se vratim malo. Pregled trenutno otvorenih programa sam riješio TaskBar ekstenzijom koja na panel postavlja ikone otvorenih programa, a prelet strelicom miša ispod ikona pokazuje malu sličicu otvorenog programa. No, postoje još desetci sličnih ekstenzija i vjerujem da ćete za par minuta pronaći neku koja će na vama zadovoljavajući način riješiti ovaj očiti propust GNOME Shella.
Dosad sam potrošio oko petnaest minuta na googlanje i rješavanje ovih (po meni) loših rješenja. Sustav već izgleda pristojno i sasvim upotrebljivo. Sad ga treba još malo uljepšati.
Vidim da na gnome-look.org postoji hrpa lijepih tema. Zanimljivo, najpopularnija tema je ona našeg Zagortenaya. Čestitke Zagore! 😉 Googlanjem otkrivam da teme treba otpakirati u ~/.themes direktorij. Nemam ga pa ga na brzaka kreiram. Potom otvaram Gnome Tweak Tool i pokušavam aktivirati novoinstalirane teme. No, njih tamo nema ni pod razno.
Pola sata googlanja kasnije i nakon nekoliko desetaka sočnih psovki zbog predloženih rješenja koja ne rade, naletim na rješenje. I to na našem forumu (posipam se pepelom što nisam tamo odmah pogledao).
Uglavnom, rješenje spada među bisere Gnomešela! Da bi mogli mijenjati teme, potrebno je instalirati User Themes ekstenziju i nju aktivirati u Gnome Tweak Toolu! Bez toga ništa od prilagođavanja (ili na starohrvatskom “kastomizacije”) sustava!
Pa, gdje ćete Linuxašu uzeti mogućnost prilagođavanja sučelja svojim željama?! Nama je naš desktop i radna okolina dika i ponos! Kako ćemo s osnovnim Gnometom među kolege Linuxaše? Kako se pohvaliti susjedi svojim hakerskim sposobnostima kad se na desktopu ništa ne vrti i leti?
Ajde dobro, ako znate kako i ovo se riješi za minutu.
Panel sam stavio na dno ekrana. Nekako mi je to prirodno mjesto za njega. Za to sam koristio Bottom Panel ekstenziju.
Navodno okljaštreni Nautilus zasad mi je sasvim pristojan. Očito da sam prosječan korisnik računala pa niti ne koristim te naprednije opcije koje u novom Nautilusu nedostaju. Tu se ne mogu potužiti, ali znam ljude kojima je ovo izrazito velik problem.
Od ostalih stvari bih još spomenuo dobru integraciju s Googleovim servisima poput maila i kalendara, izuzetno loše napravljen Rhythmbox na kojem niti nakon petnaest minuta čačkanja nisam shvatio kako otvoriti neki album, te simpatičan sistemski izbornik na dnu panela u kojem rješavate svjetlinu ekrana, glasnoću, mrežu, promjenu korisnika te odjavu i gašenje.
openSUSE
Vjerojatno ste zaključili da ovaj tekst nije o openSUSE-tu i da je on tu sporedan lik. No, moram ga pohvaliti. U ova dva tjedna korištenja se pokazao izuzetno stabilnim, brzim i ugodnim operativnim sustavom. S obzirom na ranija ratovanja koja sam imao s ovom distrom, openSUSE 13.1 je na mom računalu pravi odlikaš! Mogao bi na njemu ostati i duže vremena.
ZAKLJUČAK
U isprobavanje Gnomešela sam ušao više iz znatiželje, uvjeren da će mi ukupno iskustvo korištenja biti negativno. No, nakon što sam svladao početnu odbojnost i riješio nedostatke koji su me smetali, GNOME Shell se pokazao kao jako zdravo i moderno radno sučelje. Očiti propusti se lako riješe i ne bi mu ih uzimao za zlo. A jako lijepo riješeni detalji mu daju osobnost i razlikuju ga od uniformiranih klasičnih radnih sučelja.
Moj dojam je da se GNOME Shell u trenutnom obliku (uz malo poštimavanja) može bez problema koristiti i za ozbiljan rad na računalu, a ne samo surfanje internetom. Ako ste iskoristili sve mogućnosti ekstenzija koje se nude za ovo radno sučelje, dobili ste izvrstan, moderan i prilagodljiv sustav koji se ne mora sramiti ostalih. Mislim da GNOME Shell više ne moramo skrivati pod tepih i da mu trebamo oduzeti status neželjenog djeteta Linux svijeta. Ako su vam dosadila klasična sučelja, isprobajte ovo. Uz desetak dana prilagodbe na neka drugačija rješenja, možda vam se svidi. Meni se svidio i planiram ga koristiti i nakon isteka dva tjedna probnog roka.
GNOME Shell korišten u ovoj recenziji je imao brojčanu oznaku 3.10.2.1
Probao sam ga malo na zadnjoj Fedori, i stvarno je upotrebljiv. Mislim da je dobio malo previše kritika u zadnje vrijeme, ali iskreno ni ne znam koliko je bilo nestabilnosti u starim verzijama.
Samo ovo tweekanje kroz browser mi ne ide u glavu. Kao da ti hoće reći: ovo je default i mi bi jako voljeli da ti to tako koristiš. Ne znam, ali po meni bi svaki Linux DE morao dati korisniku mogućnost da sve raskopa i upropasti u roku 10 minuta… ili je meni KDE isprao mozak
ne nije ti KDE isprao mozak,,,, G2 se ponasao kao i KDE danas (nije bio bas toliko mocan ali svejedno se moglo cuda s raditi s njim)
G3 je nazalost jos previse slab po pitanju tweekanja 🙁
Treba ti ekstenzija samo da postaviš panel na dno ekrana? Treba li ekstenzija i za shutdown?
Koji majstori! Takvi bi trebali par godina u školicu da miješaju malter prije nego se uhvate da rade DE.
ok jurastublic nije sve tako crno,,,, G3 su radili od nule i zato jos nema dovoljno “opcija” bez dodavanja ekstenzija,,,, budu nadosli laganini, samo im treba malo vremena 🙂
Bezveze ti taj komentar. Odluka je donešena da panel bude no vrhu pa ko voli nek izvoli.
Ništa čudno u tome da moraš instalirati ekstenziju da bi mogao koristiti teme. Gnome programeri ne podržavaju third-party teme; dakle, mi smo svojeglavi što ih koristimo unatoč tome što oni ne žele da to radimo! 🙂
Nije im baš pristojan taj pristup. 😉
Upravo zato sam sretan što koristim linux pa ne ovisim o takvim programerima i mogu odabrati drugi DE.
“shell se može bez problema koristiti i za ozbiljan rad na računalu” – mislim kakav zakljucak? ja upalim program koji mi treba za ozbiljan rad a ne palim okruzenje. jdeveloper mi je isti i na KDE i shell-i i na nekom “siromasnom” okruzenju. iskreno volim shell koji mi je na kucnoj masini a na poslu koristim kde. meni je kde oduvek bio onako za malu decu koja se opterecuju podesavanjima izgleda misa, pozadinskim slikama i cudima. mozda sam ja samo prost 🙂
Tu se prvenstveno mislilo na rad s više programa i više otvorenih prozora. Desetak i više prozora. I rad na više radnih površina.
S jednim otvorenim prozorom možeš ozbiljno raditi i na tabletu.
pa ne vidim u cemu je shell uskracen kada se koriste vise programa istovremeno? isto tako i sa vise prozora? crtl+alt+(strelica gore/dole)
Prema mom iskustvu, puno je lakše i ugodnije raditi s većim brojem otvorenih prozora u Gnome Shellu nego bilo gdje drugdje. Kad se jednom navikneš na to, raditi s nekakvim taskbarom i systrayom izgleda poprilično mučno.
Ne znam. Meni je daleko lakše prebacivati se između otvorenih prozora klikom na popis prozora na panelu nego ih ganjati kroz razne kombinacije hot cornera ili tipkovničkih kratica. A osim toga, na panelu stalno vidim koji su mi prozori otvoreni, a najčešće imam na njemu i prikaz radnih površina pa znam i što je na kojoj radnoj površini otvoreno. Jedan klik mišem i tu sam.
Očito svaki pristup ima svoje pristaše.
Meni je multitasking na Gnome Shellu bio jako naporan dok nisam instalirao ovu ekstenziju.
A kombinaciju Alt+Tab i strelice nikad nisam volio. I općenito ne volim previše korisitit tipkovnicu za navigaciju GUI-em. Za to mi služi miš.
Al dobro. Svako ima svoje gušte. Glavno je da se svaki pristup može poštimati i da niste ograničeni samo na jednu stvar.
hmm.. meni je hot corner i kretanje kroz otvorene aplikacije na eOS-u zakon.. al sto ljudi, sto ćudi 🙂
Meni ovo sučelje prema ovom opisu strašno liči na Ubuntu Unity. Koji mi baš ne leži, ali neki ga rado koriste. Programs Dock sa strane, upisivanje i traženje programa, nedostatak ikonica za minimiziranje prozora… Svaki put se zbunim kad sjednem pred Ubuntu.
Popis otvorenih aplikacija/prozora, ako se ne varam i ako postoji analogija sa Ubuntuom, trebao bi biti s lijeve strane, iznad “fejvorit” aplikacija. Ali opet, niti sam to koristio dovoljno niti mi se sviđa da bih pamtio.
Mda, Gnome Tweak Tool je također pod “obavezno” i za Ubuntu… ali poželjno i za Mint. Npr, otelih se dok nisam uspio postaviti custom strelicu miša.
Misliš Ubuntu Unity ti liči na GNOME Shell 🙂 Mora da se zna ko je stariji brat 🙂 Ko je orginalna tvorevina.
Ubuntu Unity je nastao iz GNOM-a, na sve se treba malo naviknuti, ali meni osobno Unity odgovara jako jer sve sto trebam nadem jako brzo kucanjem po tipkovnici, a da nije komplicirano dokaz je da u mojoj obitelji ga vole i djeca a i ljudi od 60 godina, i svi su se jako brzo navikli, trenutno u obitelji nitko ne zeli nista osim Ubuntua i Unity.
@Branko.. a kako se taj patuljak+gušter ponašaju prema tvom laptopu out of box.. grijanje, buka ventilatora, trajanje baterije.. ili i za to treba xy ekstenzija??
Ponašaju se izvrsno! Sve radi out of the box!
Čak i podešavanje svjetline ekrana koje mi nikad nije radilo, u ovoj kombinaciji radi. Sve tipkovničke kratice rade. (Multimedija, touchpad, wifi i to)
Ventilator se ne pali, baterija izdrži dva i pol sata što je super vrijednost za moj laptop.
Do sad sam uvijek muku mučio s openSUSE-tom, ali ova verzija je odlična!
Doduše, nisam instalirao Bumblebee. Tu se na Susetu često stvari skrše. Ne igram se na kompu pa mi ta Nvidia nikad niti ne treba. Laptop se manje grije i baterija traje duže bez nje.
Uff.. gledam svaki dan taj USB na zelenoj vezici kako mi visi pored monitora i sad sam na li-la, ako ništa drugo onda zbog grijanja i trajanja baterije 😉
A nista te ne kosta. Instalacija traje deset minuta.
Pozdrav! Nisam neki ljubitelj gnoma 3, ali 2 mi je bila super. Naime, mene zanima kako i da li nvidia prime radi na openSuSE?
Mislis Nvidia Optimus? 😉
Ako instaliras Bumblebee, raditi ce dobro. Navodno je znalo biti problema s tim na Susetu, al valjda su to dosad ispeglali. Javi se na forum. SUSE ekipa je dosta aktivna pa ce ti valjda uskociti u pomoc.
Isprobavo sam ga par puta na debianu ali nesto mi nedostaje iako ima vise opcija nego gnome2 . Nadam se da ce doci taj dana kad ce gnome opet zauzeti standardno mjesto na mome racunalu kao u starim danima .
LP b4sh
Ovako, jako mi se svideo ovaj pregled gnome shell-a. Generalno mi se to okruzenje svidja od samog pocetka i sve mi je logicno i ok na njemu samo muku micim sa tim da li kad instaliras to ekstenziju za dugmicie na procorima(minimize,maximaze) radi bas na svim prozorima???
Btw koliko sam foruma procesljo i blogova vezano za gnome shell i niko nigde nije pomenu te ekstenzije, sto morate priznati je malo cudno i novo, ali radi posao…
Rade ekstenzije bez većih problema- osim , kao što je u tekstu napomenuto, kad izađe nova verzija može dase desi da naša omiljena ekstenzija ne bude podržana….
Što se tiče Open SUSE-ta nedavno sam isprobao 13.1 KDE na prenosnom računaru i nije se baš proslavio… Posle odrađenog postupka za instalaciju bumblebe-a x je pukao a sa njim i upravnik mrežma ….
Kako bilo Gnom šel sam koristio neke dve godine i nisam imao većih problema sa njim a vidim da sad većina ako ne i sve distribucije koje koriste ovo okruženje dolaze zajedno sa Gnomovim naprednim podešavanjima (gnom tweak tool) sa kojim u startu dolazi i paket ekstezija koje poprilično popravljaju opšti utisak o Gnom šelu…
Hah hvala, odo ga instalirat iz ovih stopa 🙂
Ne znam je li koristite nvidiu, njenu moc, ili samo da bi produzili život baterije. Ovo drugo se odrađuje bez podesavanja, samo instalacija novije verzije kernela i powertopa. Tako da baterija sigurno daje maximum autonomnosti kao i na prozorima:)
Indtaliraj numix circle icon set (jedini besplatan icon pack na njihovoj stranici) ili pacificu I aktiviraj ga u Gnome tweak toolu. Neznam kako bi se to trebalo instalirati na suseu Ali na Ubuntu gnomeu he super. Addonsi su bespotrebni samo namjesti da to me lijevi gornji kit hot corner za activities.
Evo Branko izgleda da je još netko došao na istu ideju kao i ti.. http://thelinuxrain.com/articles/the-gnome-shell-challenge
Posebno mi je zanimljiv zadnji dio, mogli bi ga uvaliti u ozbiljne probleme 🙂
Moglo bi takvih tekstova biti sve više sad kad je Gnome Shell došao do zrele dobi.
Nisam baš siguran da bi se moglo reči da je Gnome Shell ‘zreo’, barem prema onome kako to trenutno radi – najviše zaostaju aplikacije (koje su negdje između nedovršenog i u planu, kako koja) koje iako nisu shell u stvari čine cjelinu s njim…
nije mi bas sjeo,bar ne zasad
Treba se samo riješiti silne mržnje koja se nakupila prema Unitiju i Gnomešelu. Čovjek se lako navikne na bolje :p
Na brzaka sam pogledao taj Uniti, stari i novi Gnome, E17, LXDE, Xfce ali je KDE još uvijek neprikosnoven kada imaš dovoljno resursa a to za moje potrebe imam i ne pomišljam da se maknem sa njega. Isprobam poneku novu distribuciju ako je KDE. Ne mrzim ostale desktop menađere ali mi se neda natezati sa njima kada je KDE ionako besplatan a možeš ga podesiti kako hoćeš.
Ne možeš kako hoćeš 🙂 ja mu tražio jednu funkciu a ono prc pa povuci … neće da može. Kažu ukinuto pre par verzija. Eto … i ti se sad češi gde te ne svrbi.
A tako sam imao dobru ideju da izgradim kompletnu temu. Pa čak i da pokrenem neki kubuntu fork. ali eto … nije ni KDE neprikosnoven.