Linux za Sve forum

Nisam bio vani nigdje ali znam kako i koliko ovdje radim i kakav standard imam. Siguran sam da bih negdje drugdje uz isti uloženi trud imao daleko bolju kvalitetu života, kako ja tako i moja obitelj. Ta činjenica me prati svih 30 godina staža kod raznih poslodavaca. Zato savjetujem svojoj djeci: "Što dalje, to bolje". Ne veseli me to baš ali ovdje mladi, vrijedni i pošteni ljudi teško da će dosegnuti i prosječan standard neke od navedenih zemalja.

^^
e to. Činjenica je da smo si za većinu toga sami krivi. Hrvati po prirodi nisu previše dičan narod radu što se fino vidi kroz povijest. Uvijek je lakše pustiti druge da rede i gospodare. A onda je tu i ona stara kako bog da. Nema kako bog da već kako napraviš tako imaš. A i problem opće poznatog hrvatskog jala. Sve to jako loše utjeće na sve nas te rezultira stanjem kakvog imamo.

Lutherus je napisao/la:Gle da velim iskreno, meni je svejedno dal kruh platim 9 kuna u Varaždinu ili Tokyu. 10 kuna je 10 kuna. Hrana koja je kod njih skupa je organska i "eko" hrana koja je generalno i kod nas skupa. Cijena hrane vani ovisi gdje jedeš i kaj jedeš. Stanovi jesu skupi i to sa razlogom jer prostora nema i prostor je luksuz.
Ritam života za Hrvata je prenaporan i ima previše razlika u stilu života. No oni nisu drone. Japan je vrlo uređeno društvo gdje se znaju i noštuju norme i vrlo uspješno balansiraju tradiciju i hi-tech.

pa ok, ali ja isto tako kažem, znam za drugačiju priču od te koju si ti znaš, koja kaže da im je život previše preokupiran poslom. puno više nego kod nas. a i sve što sam čitao o životu u japanu, svugdje se spominje to da rade poprilično više nego što je to većina svijeta navikla i nhf, ali to što ti je cura iz japana mi to mišljenje neće promijeniti jer sam puno više puta čuo da je stvar drugačija.

što se tiče hrane, nisam mislio na eko hranu već običnu. prijatelj je i tražio jeftinija mjesta s hranom pa je opet prolazio dosta skuplje po danu u usporedbi s onime koliko mu je trebalo denvno za hranu u hr.

Kao što rekoh ovisi kaj jedeš i gdje jedeš. Većini zapadnjaka dobar dio njihove hrane ne odgovara pa je neće jesti, no kaj fali zdjeli ramena za cca 15 kn? Ili tanjur omurice za cca 20 kn?
Je rade više no to ne znači da su drone a niti da imaju neznam kakvo radno vrijeme od 20 sati. Ne, samo su bolje savjesni i za vrijeme radnog vremena defakto rade, ne šeću uokolo.

Meni se ne radi o nekim standardima, nesto prosto za jelo, simpaticno mjesto za prespavat i decentna konekcija je dovoljno.

Vec mi se svida njihova kultura, mentalitet, blijeda koza , uredenost a i dovoljno je daleko od BiH ako bih slucajno dobio ideju da se vratim zaboraviti cu je brzo. Kasnije odo u Tibet.

Kakav Tibet? brrr. Japan i Norveška.

Lutherus je napisao/la:Kakav Tibet? brrr. Japan i Norveška.

Indeed, plavooke su mi najdraze ali necu radi tih stvari u Tibet, ono odem malo, osisam se na 0, i sjedim par sati prekrstenih nogu. Bio bi fun.

Nebitno je gdje čovjek radi, bitno je okruženje u kojem radi i ljudi s kojima dijeli radni i životni prostor te da li ga on ispunjava ili ne,… tu čak ne igra ulogu ni količina kunica (ili koje već valute) s kojom se nagrađuje uloženi rad tako da da li je ovo ili ono skuplje ili jeftinije nego u Hr nije mjerljivo.

Kad bih birao, definitivno bi mi jedan od prvih izbora također bio Japan iako osobno ne poznajem nikog tko je tamo radio i živio vodim se nekom svojom logikom da bih više volio raditi i živjeti s ljudima koji si međusobno pomažu nakon što ih sje*** tsunami, ne kukaju, podijele međusobno i zadnju koricu kruha (šalicu riže) s susjedom za razliku od amera koje kad sje*** uragan skoro da moraju na ulice poslati vojsku kako bi spriječili kriminal. Kod nas toliko kriminala i nema, al je zato međususjedski jal vrhunski.

I ja, da mogu birati, definitivno bih izabrao Japan. Čak sam razmišljao poslije Fukušime da se uključim nekako i pomognem ako postoji neka organizacija preko koje bi se to moglo. Ono, čišćenje ruševina ili bilo kakav angažman na licu mjesta. Odustao sam zbog zračenja. Malo me ipak frka bilo. Hoću reći, nije sve u lovi. Kako što Bertone kaže, važno je kako se osjećaš u radnoj okolini jer tamo provodiš veliki dio svog života.