Zasto sam presao na Gnu/Linux?
Nemam pojma!
Prvo je bilo testiranje u vmware-u fedore4 koju mi je preprzio kolega u srednjoj iz ciste znatizelje. Svidjela mi se ideja da su svi programi besplatni i da ih mogu do mile volje kopirati bez da ih platim ili da imam griznju savjesti kaj sam ih prekopiral bez da sam platil. Medjutim, u pocetku mi se linux nije bas svidio - fedora 4 je dosla sa gnome-om koji mi nikako nije legao, a ista po defaultu nije mogla svirat mp3 muziku i razne formate videa. Ni flash ni java nisu radili. Medjutim, ipak sam probao instalirati ju na hard disk i onda sam se razocarao sto nije prepoznala ntfs particije. Nakon toga jedno vrijeme nisam uopce koristio linux, no nekaj me je kopkalo i trazio sam neku verziju koja bi bila laksa za koristenje.
Tada sam cuo za SuSe 10.0 koji je u to vrijeme bila prva distra koja je dosla sa mono frameworkom i podrskom za .net (u to vrijeme sam se iskljucivo bavio .net aplikacijama). To mi se svidjelo pa sam poceo eksperimentirati s time. SuSe 10.0 je po defaultu imao KDE sucelje koje mi se jako svidjelo jer je imalo vece mogucnosti customizacije od windowsa, a customizaciju ja obozavam! I tako sam gotovo 2 godine koristio dual boot XP-a i Suse-a 10.0, no onda sam nadogradio na 10.1 koji je bio veliko razocaranje, pa 10.2 koji je bio nesto bolji, ali jos uvijek puno losiji od 10.0, pa 10.3 koji otprilike uspio vratiti staru slavu 10.0, no u to vrijeme ljudi su masovno testirali Ubuntu koji je kakti bio jednostavan i na kojemu je kakti sve radilo.
Prva instalacija Ubuntua 7.04 me je zapravo poprilicno razocarala jer je manje hardvera radilo nego na suse-u (kasnije sam skuzio da je to bilo zbog toga sto je taj ubuntu dosao sa dosta starijim kernelom nego suse u isto vrijeme). No nakon toga Ubuntu 7.10 je radio prakticki savrseno. Jos ga i danas smatram najboljim Ubuntuom ikad jer su sve verzije nakon te me razocarale. Ako malo prokopate po starijim temama ovog foruma, vidjet cete kako u jednoj temi placem jer mi je Ubuntu 8.04 doslovce spalio maticnu, a na njemu nije ni radio wireless na laptopu (koji je uredno radio na 7.10). Nakon toga su slijedili Ubuntu 8.10 pa 9.04 pa sam skuzio da taj Ubuntu drkam svakih 6 mjeseci i da to uopce nije razlicito od onoga kaj sam imal na windowsima: reinstalacija svakih 6 mjeseci zbog usporenja. Kod Ubuntua je bila reinstalacija svakih 6 mjeseci zbog izlaska nove verzije koja je uvijek trebala imati neki patch da mi proradi neki dio hardvera, ali obicno je ispadalo tako da standardni distribution upgrade nije radio pa sam morao raditi cisti reinstall koji bi me uglavnom razocarao jer nesto sto je prije radilo sad vise nije radilo, a ono sta nije radilo sad radi. Zudio sam za Ubuntuom 7.10, ali nisam htio imati stare verzije desktop programa...
Nakon toga je bio onaj hype kad je puno ljudi sa LZS-a masovno odlazilo na Fedore 13/14 pa sam se i ja okusao u tome. Ispocetka je KDE radio puno gladje na Fedori nego na Kubuntu-u, no dolaskom updateova Fedora je sve vise umirala i umirala sve dok nije dosao onaj kobni update nakon kojeg se vise X nije dizao i nakon sto sam ga yum undo-ao, i dalje se X nije dizao... A labos je trebalo napraviti... Tada sam sav frustriran stavio Kubuntu 9.10 koji je trebao izdrzati do ljeta 2010 i zavrsetka preddiplomskog studija kako bih se tada mogao posvetiti isprobavanju neceg novog... A to nesto novo je zapravo trebao biti novi openSuSe (mislim da je 11.3 bila tada verzija ili 11.4, ne sjecam se tocno), no onda je kolega s faksa pokazao Arch s KDE-om u svom punom bljestavilu. Istina, cuo sam ja za taj Arch ovdje na forumu, no mislio sam da je to za fanatike koji nemaju kaj drugo raditi u zivotu pa sami slazu svoj sustav, no kad sam ga vidio na djelu kako on sjajno radi i kako uvijek ima najnovije verzije softvera, a opet je miljama stabilniji i od Fedore i od Ubuntua, uvelike sam se zainteresirao za nj.
Danima sam proucavao beginner's tutorial prije prve instalacije i smisljao plan zastite podataka i plan instalacije i usput radio planove za kupnju novog kompjutora. I tako je stiglo to ljeto 2010.-te kad sam kupio novi kompjutor, instalirao u miru na njega Win7 i ostavio malo prostora za experimente sa Archom. Jest, potrosio sam citava 3 dana da ga poslozim, od cega je jedan dan cijeli otisao samo na uspostavu pulseaudia sa 5.1 zvucnicima, ali kad sam ga slozio, toliko me odusevio da sam odlucio da isti mora ici i na laptop. Tada vec "iskusan", instalirao sam ga na laptop u svega jedno popodne i od tada me jos uvijek vjerno sluzi i nije me iznevjerio. Stovise, imao sam nekoliko disk failure-a, ali zahvaljujuci dobroj konfiguraciji Archa i dobrom sustavu bekapiranja, izgubio sam minimalnu kolicinu podataka (srecom samo one koji se daju rekonstruirati, poput konfiguracijskih datoteka u /etc/ folderu i slicno). Da bi odusevljenje bilo vece, instalacija Archa na novi disk je trajala ukupno 2 sata - pri tom mislim 2 sata od praznog diska do desktopa u istom stanju u kojem je bio prije krepavanja. Arch je toliki zakon da uopce ni ne pomisljam da idem isprobavati neke druge distribucije, ma kaj god drugi pricali
A gdje su se u svom tom dzumbusu izgubili Windowsi? Pa ne znam, jednostavno sam ih sve manje i manje koristio tako da su mi u jednom trenutku postali samo smetnja na disku pa sam ih odlucio preseliti u virtualnu masinu, gdje ih i danas imam za potrebe da mi netko posalje bas neki divlji pptx fajl koji se ne da otvoriti u libreofficeu ili kad me netko natjera da nesto iskodiram u c#-u. Zapravo, windowse u dualbootu imam jos samo na PC-u gdje iskljucivo sluze za igranje igara, no kako su stvari krenule s Unigineom, Sourceom i CryTechom na Linuxu, cini se da ce za koju godinu windowsi skroz otici iz mog zivota, odnosno preseliti se iskljucivo u virtualne masine...
Zivi bili pa vidjeli!
p.s. Damn, opet sam se raspisao, a samo sam htio napisati "nemam pojma".
Smile! It makes people wonder what you're thinking about... 
