kepica je napisao/la:
e tu smo na otvorenom polju. to je ono o čemu razgovaramo. i oko čega se NE SLAŽEMO. koji je to socijalni i politički stav koji vi branite ? dobar je onaj rad koji je BESPLATAN ? dobra je ona sloboda koja nema ODGOVORNOSTI i poštivanja normativa ? pa makar ti normativi bili logični i svima prihvatljivi ?
Nitko ovdje ne zagovara besplatan rad - naprotiv, svaki rad na kojem netko poslije zaradi mora se platiti i samom autoru/radniku. Ne znam tko je ovdje spomenuo zalaganje za besplatan rad u bilo kojem kontekstu? ("Free" ovdje ne znači besplatno)
Problem je što današnja paradigma ne prihvaća modele koje promovira slobodan softver (*1) stoga je sav (volonterski) rad ljudi iz zajednice tu isključivo aktivističke prirode - odnosno da model slobodnog softvera zaživi kao nova paradigma i da autori takvog softvera budu pošteno plaćeni za svoj posao, a ujedno da i korisnici ne budu u milosti i nemilosti "vlasnika" softvera kojeg koriste već da mogu koristiti softver na koji god način žele.
Jasno da slobodni softver ne može zaživjeti zbog dominante uloge pobornika vlasničkog softvera, pogotovo jer je vlasnički softver daleko profitabilniji od slobodnog (kao što se vidi već iz (*1)). Međutim, u onom trenu kad ograničenja za korisnike postanu nepodnošljiva (narušenje privatnosti i "vendor lockin") ili afere vezane uz vlasnički softver i te korporacije prečeste (manipulacija podacima od drušvenog značaja, preveliki profiti i sl.), slobodni će se softver pokazati kao već živuća, a poštena alternativa. Ta tranzicija može se dogoditi čisto radi ekonomskih razloga (što se i događa) ili čak zbog revolucije (u stavu) prema današnjoj ekonomskoj politici u kojoj se ništa ne štiti od logike profita (obrazovanje, zdravstvo, odnosno općenito javno dobro).
Ovo s odgovornošću nema nikakve veze. Kod korporacija postoji jedino odgovornost prema dioničarima i profitu. Jel su korporacije odgovorne prema okolišu? Jel korporacije odgovaraju (malim) korisnicima na kvarove u svom softveru kad korisnik izgubi sve podatke? (vidi bilo koju EULA-u) Korporacije će biti odgovorne sve dok to utjeće na njihov profit, a to znači da mali korisnici (ili čak manje države) ne mogu ništa izboriti niti mogu pozitvati ikoga na odgovornost.
U slobodnom softveru barem postoji mogućnost da držiš stvari pod svojom kontrolom ili da netko preuzme odgovornost za manje pare nego bi to napravila korporacija koja ima monopol. Ne treba tu trošiti puno riječi - što se tiče odgovornosti praksa govori u korist slobodnog softvera: firme biraju slobodan softver upravo zbog toga!
Poštivanje normativa nešto je što je najlakše argumentirati - slobodni softver je jedini koji se trudi biti interoperabilan i poštivati standarde što se nikako ne može reči za vlasnički softver koji uvijek forsira vlastite protokole i formate (vidi npr. MS Office). Slobodnom softveru nije u interesu "vendor lockin" i svaki protokol i format koji se implrementira obavezno je otvoren i slobodan. Ne treba miješati raznolikost distribucija i grafičkih sučelja s njihovom interoperabilnošću: slobodna grafička sučelja većinom koriste freedesktop standarde i dbus kako bi mogla raditi zajedno, a distribucije (osim Ubuntua) izbjegavaju razvijanje alata koji se mogu samo kod njih koristiti. Ta šarnolikost alata i pristupa upravo omogućuje pronalazak onog najboljeg (slično procesu prirodne selekcije kao glavnog mehanizma evolucije).
----
(*1) Za virutalni proizvod ne može se primijeniti model iz materijalnog svijeta gdje se primjerak prodaje po komadu jer se virtualni proizvodi mogu umnožavati beskonačno puta bez troškova što znači da mu cijena mora pasti na nulu, a ona nije nula zato što se proizvođači vlasničkog softvera trude unijeti razno-razne restrikcije kako bi to spriječili nasilnim putem!
A neutron walks into a bar; he asks the bartender, 'How much for a beer?' The bartender looks at him, and says 'For you, no charge.'
