Mislim da nema smisla prozivati tko i koliko pridonosi slobodnom softveru.
1.
S legalne strane: slobodne licence ne ograničavaju korištenje slobodnog softvera u slučaju "ne pridonošenja" već je korištenje dozvoljeno bez obzira na svjetonazor, nakane i upotrebu. Nigdje ne piše da je vraćanje zajednici nužno. "Bez obaveza" jedno je od glavnih značajki slobodnih softvera.
2.
S ekonomske strane: softver spada u virtualna dobra koja se mogu umnožavati bez troškova te se ne radi nikakva šteta autoru u slučaju umnožavanja. Zamislite sreću pekara koji ispeće jedan kruh i s njime nahrani cijeli svijet. Upravo zato što stvaranje kopija ne stvara dodatan posao ili trošak za autora, autor nema pravo tražiti satisfakciju za korištenje koliko se god to sad činilo "čudnim". Autor ima pravo naplatiti svoj rad
jednom ako to želi, ali nakon toga njegov rad mora postati dostupan cijeloj zajednici, a ne da "muze" ostale do kraja života svojih unuka jer je njegov status prepovlašten u odnosu na druge poslove, a društvu se nanosi šetata takvim monopolom.
3.
S moralne strane: nije bitan doprinos isključivo slobodnom softveru, već zajednici u cjelini. Netko nema znanja ili vremena doprinositi slobodnom softveru, ali radi druge poslove koji doprinose zajednici bilo svojim zaposlenjem (doktor, učitelj, vatrogasac, ali i svaki drugi radnik, barem uplaćivanjem poreza i prireza ako ništa drugo) ili drugim aktivnostima koje radi u svoje slobodno vrijeme.
Prozivanje po moralnoj osnovi možda bi imalo smisla tek kad bi se moglo zbrojiti koliko neki pojedinac u cijelom svom životnom vijeku vrijedi društvu i koliki će direktan ili posredan utjecaj njegov rad imati na društvo u narednih "milijardu" godina. Takvo mjerenje apsurdno je i nemoguće stoga ne može postojati apsolutni stav o tome koliko tko pridonosi zajednici. Netko će ispasti "bitanga" u očima svojih sugrađana živjeći na teret svima, no možda će na kraju života učiniti nešto što će "otplatiti" sav njegov trošak društvu više nego svih njegovih sugrađana zajedno. Možda i neće, ali rizik je prevelik da bi ga se samo tako otpisalo, dok je njegov teret zapravo zanemariv, a dovoljna kazna mu je osuda društva (iako često nepravedna).
Ipak možda se može nešto ustvrditi o doprinosu. Ako čovjek ima u sebi "usađen" neki elementarni moral*, on će sam ocijeniti kada i koliko može doprinositi društvu. Onda kad bude zdrav, sit i imao krov nad glavom, onda kad bude imao posao s redovnim primanjima te da mu taj posao ostavi slobodnog vremena i vremena za odmor, vjerojatno će razmisliti o tome kako da doprinese zajednici kojoj ionako duguje barem dio onoga što ima.
Svođenje međuljudskih odnosa i "dugova" na novčarske transakcije i slične kvantitativne obrasce vrlo je reduktivno, a nažalost je posljedica današnjeg sustava. Do tog zaključka može svako doći tko zna da se prijateljstvo, povjerenje, ljubav, poštenje, itd. ne mogu kupiti niti procijeniti novcem, pa je upravo razmišljanje, da ste lišeni bilo kakve obaveze i odgovornosti prema društvu ako sve "pošteno platite", jako pogrešno.
Stoga svako neka čini i doprinosi društvu (pa tako i slobodnom softveru) po svojoj savjesti jer ona je jedina relevantno mjerilo (ako je ima).
----
* I da ne postoji takvo što kao "ugrađeni" moral, kolektiv potiče moralnu svijest kod pojedinca (to pokazuju i istraživanja u prirodi: kolektiv povećava povećava šansu preživljavanja jedinke, a tada se takvo ponašanje proziva moralnim). Da je suprotno vjerojatno nikad ne bi dogurali do ovoga što zovemo društvom, a pojmovi kao humanizam ne bi imali univerzalnu vrijednost.
A neutron walks into a bar; he asks the bartender, 'How much for a beer?' The bartender looks at him, and says 'For you, no charge.'