Dobro ako te para veseli, ali koga god sam vidio da je kupio te pušilice ubrzo se vratio na prave cigare. Pa mi se to uvijek činilo lošim izborom i bacanjem novca. Iako nisam nikad koristio dimilice pa možda i nisam u pravu, ali mi djeluje da to samo vara mozak, i stvara još jaču potrebu za cigarama, a ovisnost ostaje.
Neki su uspjeli prestati nakon čitanja one knjige, nije debela, a dobro ispere mozak. Barem tako kažu.
Oprosti što si dajem za pravo, ali ako si već trpio i izdržao tolike godine, pa što si počeo opet? Sad sam kucnuo u drvo, da se i meni ne dogodi. U par navrata sam skoro zapalio, pogotovo u društvu "hajde zapali jednu, šta će ti biti"... i tada nisam zapalio, a najviše zato što sam stekao neki strah od cigare. Strah i oprez da ako i jednu zapalim vratit će mi se ovisnost, (kao u filmovima o heroinu
) . I uvijek se sjetim dok sam pušio kako sam osjećao krivnju "zašto pušim, jesam budala" i da ne želim toliki novac bacati. Nekad su cigare bile jeftine, stoša je bila šest kuna, a danas su suho zlato. A plaće su ostale iste.
Zvuči smiješno, kao da je cigara sotona
Mislim super je pušiti, joj koji osjećaj za mozak, kada uvučeš onaj prvi dim nakon duže pauze. I nije to nešto od čega se umire. To je skoro banalna stvar, ponekad baš kada ti treba smiri te, bolje je pušiti nego uzimati helex za smirenje. Tako da ne osuđujem pušače. Ali život mi je puno bolji bez cigare, jedna ovisnost manje, a za smirenje koristitim dubok udah, malo zadržim zrak i polako izdišem. I još po potrebi koristim dugu devetku, he, he.
Tko živi u nadi umire u gov....
. Što reći dalje osim popušio.
