Dragica je udomljena!!!! Jej ali i šmrc... Već mi nedostaje
Nevjerojatno, prvo je danas zvala neka žena iz neke vukojebine iza Pazina, dogovorila u 8 da ju dovezemo da ju vidi. Nakon ure otkaže, kaže sin ne stigne.
Za par sati opet telefon, neki iz Pule, jel možemo dovest psa da ju vide. I eto, Dragica postala Talijanka, preimenovana u Lolu i otputovala za Treviso. Sestra kaže da su potpisali ugovor čim su ju vidjeli. Što Talijani uzimaju pse u Hrvatskoj? Imaju malog sina, i bili su u posjeti prijateljima koji imaju malog psa, i navrnuli i oni da bi malog psa. A oglas smo stavili i na hrpu tih udomiteljskih stranica. I Talijani vidjeli Dragicu i zaljubili se odmah. Ajd, s jedne strane ipak imamo ugovor, gdje pišu i njihova adresa i telefon i broj osobne, ali ipak malo mi je bed što neću znati da neće opet završiti na ulici. Međutua, ovdje u Istri nejednom stranci uzmu psa, i tome dosta ozbiljno pristupe (ugovor, vetos, čip, cijepljenje itd) tako da ne bi valjda prošli kroz sve to ak misle izbacit psa za mjesec dana na cestu. Dragice, sretno ti bilo u tvojoj talijanskoj avanturi.
Moj pas će crč od tuge sad.
A što ćemo s babom s početka priče? Nećemo ju otjerati ako se ipak javi, reći ćemo joj da je Dragica udomljena ali da imamo još jednog malog psa pa ak hoće, dovezemo da vidi. Nemamo psa, ali ćemo uzet nešto iz azila i pofurati

Those who stand for nothing fall for anything.