(i/e)migracija

[iv@n]

Svima nam nekad dođe da se jednostavno MAKNEMO, recimo mene ideja drži već neko vrijeme, ali nikako da se poslože kocke pa da je implementiram. Ići van nije loše ako ideš s prijateljem/curom, ili ako imaš obitelj tamo, nekog tko će ti pomoći na početku. Surov je ovo svijet i samo pojedinci su dovoljno sposobni snaći se potpuno sami.

Druga je stvar ako imaš radnog staža iza sebe, i to u struci, debel i kvalitetan CV... Još ako je to zanimanje traženo tamo. U suprotnom može se lako dogoditi da za "prvu ruku" konobariš ili sl. preko 10h dnevno, pa i više... Zarađuješ ali nemaš vremena posvetiti se nečem drugom, učenju, traženju boljeg posla, socijalizaciji. Naravno, tu je i šok oko nove kulture i pitanje kako će ti sjesti.

Kao što je nekolicina predložila, smatram da je bolja opcija promijeniti grad ili županiju. I tu je prilika iznova krenuti, naći nove prijatelje, posao, stan... ali u poznatom okruženju. Da ne govorim koliko ti manje novca treba, karta za vlak, stanarina za mjesec ili dva (u početku možeš imati cimere) i paštete.

Koju god opciju odabrao, želim ti puno sreće.

[glaskoncILLa]

kvadrat stana u berlinu je jeftiniji nego kvadrat stana u zagrebu koji je na akciji.
hrana u njemačkoj jeftinija itd...

kad uđemo u EU, idemo u švedsku svi, jer neće stavljati ograničenje.

kod nas se cijena nabija 3 puta.

Ovo ne vjerujem da je istina, četvorni metar stana u Munchenu iznosi puno više nego u Zagrebu, a vjerujem da je slično i u Berlinu http://www.dw.de/dw/article/0,,15043988,00.html

Ciena hrane je približno ista, odjeća i tehnološka roba je nešto jeftinija, ali su plaće puno veće.

istina je.
kvadrat u centru je puno skuplji nego u zagrebu u centru.
ali van centra kvadrat stana u berlinu je između 1600 i 1800 eura po kvadratu.

jedino kako u njemackoj mozes proci jeftinije za svakodnevni zivot je da se pretvoris u stedljivog svabu koji preko tjedna samo radi, a onda vikendom mazne par kobasica i dvije pive, a oblaci se u ono sto iscupa u gunguli robe koja se nalazi u drvenoj kutiji.

da, standard je veci, ali nije proporcionalno veci koliko je veca placa. to se pogotovo odnosi za munchen koji je jedan od naskupljih gradova.

[jorgovan]

jedino kako u njemackoj mozes proci jeftinije za svakodnevni zivot je da se pretvoris u stedljivog svabu koji preko tjedna samo radi, a onda vikendom mazne par kobasica i dvije pive, a oblaci se u ono sto iscupa u gunguli robe koja se nalazi u drvenoj kutiji.

da, standard je veci, ali nije proporcionalno veci koliko je veca placa. to se pogotovo odnosi za munchen koji je jedan od naskupljih gradova.

ne bi se baš složio.

neka normalna minimalna plaća je 1500 eura netto za bilokakav posao, a da ne kažem da posla za informatičare, medicinare i inženjer (strojarstvo, elektrotehnika i sl.) ima kolko hoćete, s 3-4 godine iskustva i sa znanjem može se dobiti bez problema 3000 eura netto.
najam stana je 10 eura/kvadratu.stan od 50 kvadrata (dvosobni) ispadne 500 eura, a kod nas u zagrebu najam dvosobnog stana je od 2500-3500 kn.

kod nas radiš za plaću da možeš preživjeti, a tamo se živi, druga stvar je što su oni naučeni na luksuz, pa svake 2-3 godine mijenjaju namještaj i ostalo, pa imaju malo ušteđevine.

cijena hrane ista ili slična kao u hrv, kvadrat stana niži nego kod nas.

tamo je plaća 3000 eura za posao koji je u hrv. plaćen 5000-7000 kn.

[glaskoncILLa]

znam koliko ima posla i koliko je placen, prije nekih godinu i pol su mi nudili munchen jer sam radio jedan projekt u suradnji sa kompanijom koja ima ispostave po vecem dijelu civiliziranog svijeta i svidjeli su im se moji skillovi. tad sam i pricao sa doticnim project managerom koji je iz munchena i prilicno dobro mi je docarao situaciju. dakle on kao neki entry level manager koji dosta putuje i za to dobiva dnevnice si i dalje ne moze priustiti previse luksuza nego je kalkuliao jer mu je zena bila na porodiljnom.

a i bio sam ove godine u munchenu.

nije problem u placi, problem je u troskovima zivota, za 500 eura sigurno ne mozes dobiti stan koji ces u zagrebu platiti 3000 kuna jer u zagrebu za te novce mozes zivjeti u sirem centru u dobro namjestenoj novogradnji.
rang razlika je oprilike da ces iznamljivanje stana koje u zagrebu kosta 3000 kuna u munchenu platiti blize 10000.
o kupovini stana u centru ne moras ni razmisljati, to je samo za odlikase.

[glaskoncILLa]

da, i sve sto se smatra luksuzom, dakle kava, piva, hamburger i slicno, je od dva do tri, ponekad i cetiri puta skuplje.

[shrike]

Munchen je inače skup zbog nekretnina jer fal iprostora, a ekipe ima jako puno. Na drugu stranu, ako znaš gdje kupuješ možeš proći jeftinije, ali da je skupo jest. Također, u njemačkoj kao i većini bogatijih zemalja, bogati ljudi više gledaju kako otići na rub grada a ne kako kupiti stan u centru. Ja recimo osobno ne bih niti razmatrao stan u centru.
Također, znam da je prije par godina tamo prosječna cijena nekretnina bila veoma slična ovoj u Zagrebu.

[retsam]

da, i sve sto se smatra luksuzom, dakle kava, piva, hamburger i slicno, je od dva do tri, ponekad i cetiri puta skuplje.

Ovo je istina, proveo sam nekih 3 mjeseca u Munchenu. U Olimpiji (trgovački centar) je hrana abonrmalno skupa po restoranima, imaš one "samoposlužne restorane" gdje su ciene poprilično viskoe (iako moram reći da je restoran bio pun), pizzerie takodjer, pizza je u Zagrebu cca 32 kn, a u Munchenu 45 kn (6,5 €), a PDV je niži. Stanovi su skuplji, zato i podosta ljudi živi kao podstanari i plaćaju najamnine koje su takodjer dosta veće od onih u Hrvatskoj, ali plaće zaista jesu veće, bratić mi radi u pivovari i dobiva oko 2000 € plaću, a žena mu radi u Olimpiji u nekom butiku i plaća je isto oko 1500 €, a u Hrvatskoj prodavačica dobije oko 3000 - 3500 kn za isti posao. Ciena odjeće je bila niža do prije 5-6 godina, sada se to poravnalo iako se još može nći jeftinije robe u "perifernim" dućanima tipa C&A i tehnološka roba i automobili su jeftiniji. Ono što je drukčije je i obće stanje sviesti u družtvu, prosječni Niemac se nikad ne će žaliti kao Hrvat jer i oni koji su na socijali jako dobro žive i puuunnooo više se pije(nešto što mi osobno nikad nije bilo jasno) i većinom su svi zadovoljni.

[calisto053]

Svima nam nekad dođe da se jednostavno MAKNEMO, recimo mene ideja drži već neko vrijeme, ali nikako da se poslože kocke pa da je implementiram. Ići van nije loše ako ideš s prijateljem/curom, ili ako imaš obitelj tamo, nekog tko će ti pomoći na početku. Surov je ovo svijet i samo pojedinci su dovoljno sposobni snaći se potpuno sami.

Druga je stvar ako imaš radnog staža iza sebe, i to u struci, debel i kvalitetan CV... Još ako je to zanimanje traženo tamo. U suprotnom može se lako dogoditi da za "prvu ruku" konobariš ili sl. preko 10h dnevno, pa i više... Zarađuješ ali nemaš vremena posvetiti se nečem drugom, učenju, traženju boljeg posla, socijalizaciji. Naravno, tu je i šok oko nove kulture i pitanje kako će ti sjesti.

Kao što je nekolicina predložila, smatram da je bolja opcija promijeniti grad ili županiju. I tu je prilika iznova krenuti, naći nove prijatelje, posao, stan... ali u poznatom okruženju. Da ne govorim koliko ti manje novca treba, karta za vlak, stanarina za mjesec ili dva (u početku možeš imati cimere) i paštete.

Koju god opciju odabrao, želim ti puno sreće.

I ja razmišljam na isti način! u potpunosti se slažem!

[Kr1stian]

Ova tema može poslužiti kao neka generalna tema za ljude koji žele otići u Hrvatsku ili možda čak doći.

Na temi o linux certifikatima sam rekao da me zanima CCNP jer kanim otići, i to primarno u Kanadu. Iskreno, udaljenost od Zagreba mi je i jedan od argumenata plus jer se ne kanim skoro vraćati ovdje. Ako uspijem otići, prihvatit ću bilo koji posao, uključujući i pranje javnih zahoda i pečenja hambija (uopće se ne šalim sada). Toliko sam fundamentalno razočaran doslovno svime u ovoj državi, ljudima, familiji i svime da jednostavno želim svježi start. Novi svijet, sa novim početkom i sve ostalo ostaviti iza sebe. Već mi jako dugo kuha i ne vidim horizont, a kamoli izlaz na dotičnom.
Ovdje ću biti još gotovo sigurno oko godine dana, a zatim idem ča. To je vrijeme koje imam za to da naučim što mogu i da me to dovede gdje god da može, samo da je što dalje od Hrvatske i od ljudi odavdje. Katastrofa ekipa, nemam više što ovdje tražiti. Da išta imam prodao bih sve i otišao, ali nemam ništa osim snova. Ko što bi Bill Gates rekao, "Flipping burgers isn't beneath you. Your grandparents had a name for it: opportunity".

Prije 3-4 godine par prijatelja iz Nizozemske me je nagovaralo da dojdem k njima i da si tam najdem posel. Dali bi mi smještaj i čak su nudili da mi plate avionsku kartu. To su napravili nakon kaj sam njim objasnil kakva je situacija kaj se tiče posla i svega ostalog kod nas. Jako malo mi je nedostajalo da ne prihvatim tu ponudu. Neko bu mi rekel da sam bedast kaj nisam to prihvatil, neki mi to govore još dan danas. Ali ima jedna stvar zbog koje nisam to prihvatil. Kam god otišel uvek se more dogoditi nekakvo sranj**, problem ili kaj već i kaj bum onda? Opet selil u nekakvu drugu državu ?

Istina je da svaki dan kad izađem van iz kuće vidim barem 10 stvari za koje odmah vidim 101 bolji, efikasniji, kvalitetniji, jeftiniji način za napraviti ali zbog nesposobnih ljudi sve se radi na najlošiji, naj neefikasniji, najmanje kvalitetan i najskuplji način. Da stvar bude gora, od kad sam dobil "pripravnički staž za 1600kn" u regionalnoj samoupravi, takvih stvari vidim još više. Sad bih vam ovdje mogao navesti stvar od kojih bi vam otpala kosa s glave, vjerojatno bi sve završilo po novinama itd... samo što bi vjerojatno nastradali oni koji za to nisu krivi dok bi oni koji su krivi i dalje ostali na položajima. ( možda bude kakva prilika na kojem LZS okupljanju )

Ali nažalost svijet tak funkcionira, ima onih koji sve rade za svoju korist i štetu drugih te ima onih koji rade za dobrobit svoje zajednice ( a time i za svoju dobrobit međutim da su oni dio te zajednice). Nažalost kod nas je stvar takva da oni koji bi mogli raditi na dobrobit zajednice nemaju to volje raditi ili vrlo lako odustaju te nema nikakve ravnoteže. Osobno se već par godina "bodem s rogatim" u svojem gradu radi nekih stvari. Neki su mi se na početku smijali, neki su shvatili i pridružili mi se. Kroz par godina upoznao sam još ljudi u svojoj okolini koji bi htjeli napraviti nešto dobro za svoju okolinu te smo sada još jači. Jednog dana, barem se nadam, ćemo i "pobijediti".

Naravno svrha ovog gore nije da ti držim prodike o tome kako se ljudi trebaju početi aktivnije baviti svojom okolinom jer te ne poznajem i ne znam s čime si se do sada bavio niti što ti se je dogodilo da si se odlučio na odlazak. Samo sam ti htio reći da uvijek postoji mogućnost da ono što vidiš u nekoj dalekoj zemlji stvoriš i "doma" kod sebe tj. u svojoj okolini. Naravno to se neće dogoditi preko noći ali treba biti uporan. O osjećaju koji te obuzme kada usprkos svim preprekama ipak nešto uspiješ promijeniti ovdje ne mogu pisati, jer se to ne može opisati
Na kraju krajeva, ono što te ne ubije to te samo ojača


Ako se ipak odlučiš za odlazak, preporučujem ti da kontaktiraš naše iseljeničke centre (potražiš gradove koji ih imaju). Vjerojatno možeš tako pronaći kakvu obitelj kod koje bi mogao odsjesti dok "ne staneš staneš na svoje noge". Inače imam i neke rodbine u Clevelandu i Chicagu iako se radi o "daljnjoj" rodbini jer se radilo o ljudima ( tj uglavnom o njihovim djedovima i bakama) koji su otišli u Ameriku u razdoblju od 45-90 što trbuhom za kruhom što radi političke represije. Prema onome što kažu nije njim ni tamo situacija više toliko bajna koliko se uporno pokušava prikazati što me tjera na to da napišem kako nije niti kod nas situacija toliko crna koliko se crnom pokušava prikazati.

[jorgovan]

@Kr1stian

vani je ipak bolje nego kod nas.jer ponavljam kod nas se preživljava, a vani se živi i to je razlika.
zato više nemam volje ovdje živjeti.
hrvatska je lijepa zemlja, lijepo je živjeti, samo da nema onih koji gledaju za sebe.