Slažem se da treba širiti svijest o Linuxu i upravo zbog toga prozivam udžbenik.
Evo vam kompletan moj odgovor autoru:
1. Udžbenik koji bi obradio Open Source, a ne bi Windows komisija za odobrenje udžbenika ne bi odobrila (pretpostavljam da kritičar nije proučio koje uvjete mora zadovoljiti udžbenik da bi ga komisija odobrila).
Nije, zašto i bi ako ne smatra odredbe komisije relevantnima.
Nigdje u svom tekstu nisam spomenuo da se udžbenik mora vezati isključivo na OpenSource, nego da bi ga trebao opisati kao što je opisao i MS-ove proizvode.
2
. Udžbenik koji bi obradio Open Source, a ne bi Windows i Office ne bi odabrao niti jedan nastavnik (no dobro, možda dva ili tri zaljubljenika) jer…
Ovime što ste napisali samo potičete razvoj monopola komercijalne tvrtke Microsoft čiji je jedini cilj – zgrtanje bogatstva (za što unutar Linux organizacije nećete naći dovoljno argumenata).
To je samo prikaz linije manjeg otpora i nečijeg interesa kada se dozvoljava reklamiranje komercijalnih tvrtki i stvaranje javnog mnijenja i to na djeci koja još nisu stekla niti svoju punoljetnost. Argument da se ogromna većina ljudi time služi samo je dokaz da ista ta većina ljudi nema pojma da koristi ilegalni software kod kuće (pogledajte samo statistike od BSA za hrvatsku) ili nema svjesnost da to čini ili jednostavno – voli krasti. Da istoj toj većini ponudite alternativu: ili platite to što koristite (pod prijetnjom kazni za pljačku, dakako) ili koristite Linux i OpenSource alate besplatno, vidio bih tu većinu onda.
3. Problem održavanja i instaliranja je mnogo veći nego to izgleda na prvi pogled.
Ovaj argument važi samo na nivou škole, gdje se takvi sustavi trebaju održavati, ali ne i doma kod korisnika gdje si ljudi sami održavaju svoje sustave ili to netko od njima poznatih radi za njih.
4. Nekorektno je obrušiti se na udžbenik koji jedino takav može biti ili ne bi bio odobren (jer ne prati nastavni plan i program). Niti jedan odobreni udžbenik informatike ne obrađuje Open Source (samo ga spominje kao i kritiziran udžbenik).
To je javna sramota naše zemlje i zašto je to tako trebalo bi pitati našu vladu. No to je možda i ključna stvar u svemu ovome, pa ću si dati malo više pažnje pri odgovoru.
Dakle, usmjerimo se na kupovnu moć naših ljudi. Zaboravimo sada što koristi većina, jer to što koristi je nabavljeno – krađom.
Udžbenik direktno imputira na korištenje komercijalnog softwarea kojeg svaki roditelj mora kupiti svome djetetu (uz računalo, dakako) kako bi ono moglo uspješno pratiti nastavu. Dobro je poznat standard našeg stanovništva i nametanje dodatnog troška kroz obaveznu kupovinu Microsoftovog OS-a i alata samo dodatno osiromašuje roditelje, a potpuno upotrebljiva alternativa postoji. MS Windows i MS Office koji se obrađuju u udžbeniku koštaju cca 2.500 kuna, što je u nekim slučajevima i više nego samo računalo dostatno za praćenje nastave.
S druge pak strane imamo Linux OS i OpenOffice. Ajde, pustimo sada OS, jer je on, kako kažu složen za instalaciju (iako tvrdim da je ta složenost u odnosu na MS Windows postala poprilično mala – govorim za desktop računala). OpenOffice je potpuno besplatni alat za uredske poslove. Za ono što vi obrađujete u udžbeniku su i MS Office i OpenOffice pre snažni. OpenOffice može se slobodno „skinuti“ za sve operativne sustave (da i Windowse). Zar ne bi bilo puno mudrije i lakše za roditeljski džep da se umjesto MS Officea (koji za Linux OS ne postoji) obrađuje potpuno besplatni OpenOffice, koji ponavljam postoji za sve OS-ove, a po načinu upotrebe gotovo je identičan kao komercijalni MS Office (i prihvaća MS-ove formate zapisa). Doduše od verzije MS Office-a 2007 vaš udžbenik dobrim dijelom pada u vodu jer je Microsoft poprilično izmijenio izgled korisničkog sučelja u toj inačici.
Budimo realni, kao što je realna i Europa u koju želimo ući, pa postanimo svjesni da je OpenSOurce nešto što danas ima i te kakvu snagu i korisnost i da se svijet vrti i oko nekih drugih stvari, a ne samo oko megalomanskog Microsofta.
5 Ja sam koautor kritiziranog udžbenika. Istodobno sam i koautor knjige ECDL Open Source gdje se obrađuje sve o čemu kritičar priča. No ECDL je stvar slobodnog izbora i može poslužiti svakom, a Windows je iz mnogo razloga neizbježan u školama i mnogim drugim institucijama.
Neizbježan je zato jer smo ga mi ljudi (hrvati) napravili neizbježnim. I ako nove generacije i dalje učimo da je on neizbježan – takav će i ostati, a Microsoft će „omastiti brke“ zbog našeg načina razmišljanja.
Mi hrvati se stalno ponašamo kao „pijani milijunaši“, a grcamo u dugovima, ljudi jedva žive.
6. Za argumentiranu raspravu o toj temi treba imati podatke o broju škola, instalacija, cijeni Windows sustava koji je plaćen, …
Nije tu pitanje nikakve osobne sklonosti (osim što mi je Linux otvorio i vlastite oči).
No pitam ja Vas: Zašto u udžbeniku nigdje nije navedeno da se MS Windows i MS Office moraju kupiti i da koštaju, a Linux OS i OpenOffice ne koštaju i da se mogu potpuno slobodno „skinuti“ sa interneta. (nemojte se vaditi na održavanje i slično, jer ja ovdje ne pričam o održavanju korporacijskih servera, nego o kućnim korisnicima koji si i Windowse sami održavaju).
Na stranama udžbenika 104 i 105 razmatraju se komercijalni programi, freeware, shareware i open source programi. Zašto niste naveli da su komercijalni programi upravo MS Windows i MS Office, a da su Open Source programi i Linux OS i OpenOffice i da su po karakteristikama i mogućnostima identični (iako je Linux u mnogočemu superiorniji, no običnom korisniku to nije bitno).
7. U tisku su već objavljeni argumentirani i stručni članici koje su pisali autori koji su i te kako skloni Open Source programima koji su pokazali na npr. u državnoj upravi i sličnim institucijama uvođenje tog sustava može bitno pogoršati stanje
Drugo je pitanje sigurnosti otvorenog koda. Dovoljno zainteresiran korisnik može opasno narušiti sigurnost sustava izmjenom koda koji mu je javno dostupan.
Govorite iz aspekta kao da će svi učenici koji završe gimnazije koje pokriva Vaš udžbenik raditi u državnoj upravi i na taj način biti primorani koristiti Microsoftove proizvode. Ja tvrdim da će većina učenika raditi (ako ne misle nastaviti svoje obrazovanje na fakultetima) po privatnom sektoru, za kojeg ne bih dao ruku u vatru da će u bližoj i daljnjoj budućnosti koristiti isključivo MS proizvode.
O sigurnosti sustava zaista ne bih, jer dovoljno zainteresirani korisnik može ući i srušiti bilo koji sustav. No po meni je (kvantitativno gledano) veća opasnost od postojećih virusa i ostalog malicioznog koda koji vrvi pod Windowsima, u odnosu na Linux koji takvih problema nema.
8. Predlažem kritičaru da provede anketu među nastavnicima informatike osnovnih i srednjih škola s pitanjem: Slažete li se da se od iduće školske godine u školu na sva računala uvedu Open Source programi UMJESTO Windowsa? Ili da ublažim pitanje: Iduće školske godine ćemo uz Windowse na sva računala instalirati Open Source programe. Koji ćete sustav rabiti?
Zašto ne? Samo i objasnite u čemu je razlika za krajnjeg korisnika. Ljude treba objektivno informirati. Spominjanje samo Microsofta nije objektivno informiranje!
No, ja bih radije to pitanje postavio roditeljima na roditeljskim sastancima, te ih prije toga informirao koliko koštaju MS paketi, a koliko OpenSource paketi, jer nastava i nastavnici postoje radi djece tih roditelja i svih nas u budućnosti, a nisu sami sebi svrha.
To što se našim nastavnicima ne da učiti nešto novo je njihov problem, a ne problem učenika i njihovih roditelja. Hrvatska nije bogata zemlja i nastavni program treba prilagoditi pojedincima, obiteljima koje nemaju nepresušne izvore financija. Uz OpenSOurce alate učenici bi dobili identičnu količinu znanja uz manje osobnih ulaganja.
9. Bilo bi zanimljivo čuti u kojoj se to državi u školama uči SAMO Open Source. Ako ima škola gdje se uči i jedno i drugo kako to nastavnici strpaju u satnicu koja je dovoljna jedva za jedan sustav?
Ponavljam, ja nisam nigdje napisao da se koristi samo Open Source, nego dati pravovaljanu informaciju o oba sustava i njihovim krucijalnim aplikativnim paketima.
Jednostavno – izbacite/drastično skratite iz udžbenika logičke sklopove i programiranje i dobit će te dovoljno prostora za osnovni opis (ili bar komparaciju) Linux OS-a i Open Officea. Zašto se niste usudili u udžbenik staviti komparativnu tabelu sa vrlinama i manama Windowsa, Linuxa, MS Officea i OpenOfficea? (to je jedna do dvije strane udžbenika). Dajte djeci pravovaljanu informaciju u ruke, a ona su dovoljno intuitivna da je sama iskoriste za sebe.
10. Glede primjedbe " Program Microsoft Windows (prvo i prvo nije program nego OS)" pretpostavljam da je kritičar previdio da svaki operacijski sustav program za računalo.
Interesantno je da ste i sami na str. 97 napisali da je OS program ili što je mnogo češće skup programa koji povezuju i objedinjuju sve sklopove…
Zapravo ste u paradoksu jer na ovom mjestu tvrdite jedno, a kasnije na primjeru MS Windowsa – drugo.
11. Pretpostavljam da se kritičar zapravo obračunava s Microsoft-om ali je svu žuć istresao na udžbenik.
Ja svoju žuč istresam na nepravdi, na nepravdi i šteti koja se nanosi hrvatskim obiteljima sa prosječnim primanjima i nepravdi jer se imputiranjem Microsofta kao jednog – jedinog stvara javno mnijenje kod učenika (čitaj budućim pokoljenjima) da jedino Microsoft i postoji. Čisto poticanje Microsoftovog monopola, za koji ga Europa i te kako kažnjava. Ista ta Europa u koju mi želimo ući.
12. Kritičar na kraju konstatira ovo: "Ovo je javna sramota!! STRAŠNO!". Koautor kritiziranog udžbenika je autor nagrađene informatičke knjige, autor više sveučilišnih udžbenika koji su preporučena literatura na najmanje pet fakulteta
Dragi gospodine, ja svoja mišljenja upućujem Vašem udžbeniku, a ne Vama osobno, no smatram Vas dobrim dijelom odgovornim za njegov sadržaj jer ste svoje ime stavili na naslovnicu.
13. Jedan savjet kritičaru (siguran sam da sam stariji i iskusniji pa si prisvajam pravo savjetovati). Kritika je uvijek dobro došla jer pomaže da stvari postanju bolje. Kritika međutim mora biti utemeljena na činjenicama i znanju o području koje se kritizira. Kad se kritizira neka knjiga onda je ipak treba pročitati cijelu, a ne tek prolistati i pročitati stranicu-dvije. Za utjehu kritičaru većina brzopoteznih kritičara učini upravo to i na knjigu potroši ukupno 15 minuta. Ozbiljni kritičari (a to su obično recenzenti) pročitaju sve i onda daju svoje primjedbe na područja u kojima se smatraju stručnim.
Ja nisam kritičar i malo ste krivo shvatili moj post. Ja sam samo revoltirani roditelj sa dovoljno znanja iz područja informatike, čija će djeca, na ovaj način jednog dana morati učiti da je Microsoft Bog i batina.
No, nadam se da sam sada dovoljno potkrijepio svoj stav gleda sadržaja Vašeg udžbenika.
14. I na kraju nešto što nema veze s informatikom već vrijedi općenito: čak i kad je argumentirana i potkrijepljena nedvojbenim činjenicama kritika treba biti uljudna.
Ponovnim pregledom svojeg prvog posta nisam uočio neke bitne naznake neuljuđenosti.
To što sam upotrijebio riječi tipa „sramota“ ne znači da sam neuljudan.
Lijep pozdrav.