5,777 pregleda

Potpisivanje 200 milijuna kuna vrijednog sporazuma s Microsoftom, evo što kažu najkompetentniji ljudi na tom području

41

Čitava priča oko migracije birokratskog aparata Republike Hrvatske na otvorena rješenja kulminirala je posljednjih par dana.

Potpisivanja okvirnog sporazuma glede nabavke licenci, od kojih samo Microsoftove stoje gotovo 200 milijuna kuna tijekom tri godine, čini se – gotova je stvar. “Sporazum i kupnja Microsoft licenci su nužnost i realnost”, piše predsjednik HULK-a Ivan Guštin u kolumni za Rep.hr. Guštin je prezentirao realno stanje:

“Iznijet ću svoje viđenje ove problematike, kao člana Radne skupine za otvoreni kod i otvorene standarde, člana i aktualnog predsjednika Hrvatske udruge Linux korisnika koja godinama lobira za širu primjenu otvorenih standarda i slobodnog softvera u tijelima državne uprave, ali i kao privatnog poduzetnika koji se slobodnim softverom aktivno bavi više od 15 godina i ima iskustva u migracijama.

Odmah mogu reći da je situacija nije crno-bijela, već je – po običaju – istina negdje u sivoj sredini. Kompromisnoj i optimalnoj. Možda ću razočarati neke gorljive pobornike slobodnog softvera, ali ću ipak kao isti taj aktivni zagovornik slobodnog softvera, uzimajući sve u obzir, reći: da, sporazum i kupnja Microsoft licenci su nužnost i realnost. Bitno je pri tome sagledati širu sliku, uzeti u obzir što više činjenica, sagledati s više aspekata, biti racionalan i praktičan, a emocijama i osobnim sklonostima dati manji utjecaj.”

Čitav članak možete pročitati ovdje.

office-pc

Ubrzo je uslijedio odgovor, i to od Radoslava Dejanovića (jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi) na web portalu Monitor.hr. Dejanović smatra da je potrebno još jednom sjesti, uzeti kalkulator u ruke i dobro razmisliti treba li nam takav ugovor.

“Mislim da o ovom ugovoru treba jako, jako dobro promisliti. Novih Windowsa u te tri godine će vjerojatno biti, ali hoće li oni biti prikladni za poslovne potrebe i hoće li uopće biti potrebni – ozbiljno je (i skupo) pitanje. Kupiti pravo na stavljanje Windowsa 7 na već instalirane Windowse 7 čisti je idiotizam, a migrirati na Office koji je vezan uz točno određeno računalo (pa samim time ima i vrlo konkretan rok trajanja) unatoč sasvim funkcionalnim i pouzdanim “starim” verzijama – graniči sa ludilom.

Zato bi, prije potpisivanja ovog ugovora, netko trebao sjesti, staviti kažiprst na čelo, drugi kažiprst na kalkulator, pa izračunati koliki su troškovi informatike sa i bez takvog ugovora. Ovakvim ugovorom mi se obavezujemo Microsoftu plaćati vrlo konkretne novce sljedeće tri godine, a Microsoft se obavezuje dati nam nove verzije svojih proizvoda – ako ih napravi. I ništa više od tog ugovora mi zapravo nemamo.”

Ostatak kolumne možete pročitati ovdje.

Koje je vaše mišljenje o svemu ovome?

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 5.0/5 (13 votes cast)
Potpisivanje 200 milijuna kuna vrijednog sporazuma s Microsoftom, evo što kažu najkompetentniji ljudi na tom području, 5.0 out of 5 based on 13 ratings

Povezani članci:

Brazil sudjeluje u razvoj...
Grad München izrazito zad...
Otvoreni kôd postao dio V...
Što Linux može učiniti za...
Koristite sveprisutni Sky...

41 Responses

  1. Branko kaže:

    Pipl mast trast as!

  2. Tihomir kaže:

    Bome, ovo je obrat!
    Procitao sam prvi tekst prije nekoliko dana i mislim si OK, svaka tranzicija treba biti postepena i ako treba neka se plati jos taj jedan put za SW dok se ne usklade svi aspekti i koraci tranzicije. No cijeli taj prvi clanak je napisan implicirajuci to da ce drzava morati maknuti SW koji je do sada koristila odmah po isteku ugovora..

    Bas je divna ta logika – nisam lagao, samo nisam rekao cijelu istinu!

  3. max360se kaže:

    Slažem se s Dejanovićem

  4. enedene kaže:

    Teško mi je vjerovati da Ivan Guštin nije potkupljen ili jednostavno nikada nije bio posve iskren.

    Realna situacija je ta da je svaka promjena bolna i skupa, ali dugoročno bi se moralo prijeći na otvorena rješenja i jednostavno ne vidim na koji način bi, jednom kada se ta tranzicija obavi, open source bio skuplje rješenje. Moguće da će Microsoft napraviti studiju kojom to dokazuje.

  5. Rado kaže:

    Ne odlazimo li malo predaleko u nagađanjima? Kako ja shvaćam Guštinov tekst, cilj mu je bio pokazati kako u procesu prelaska na slobodni softver ima niz stvari koje treba riješiti, a ne samo pitanje zamjene Windowsa na uredskim računalima Linuxom.

    Taj stav stoji.

    Moj tekst, pak, nije napisan zato da bi kontrirao njegovom stavu, već sam htio ukazati na činjenicu da nam taj “pretplatnički” ugovor možda ne samo da nije potreban, već je možda i u startu neisplativ, a dugoročno gledano možda i štetan (jer se ponovo obavezujemo odgoditi prijelaz za tri godine, a učinimo li to ranije opet ćemo Microsoftu morati platiti cijeli iznos ugovora).

    • 4ndY kaže:

      Rado, ja te nisam baš skužio:

      Guštin tvrdi: “…da, sporazum i kupnja Microsoft licenci su nužnost i realnost.”

      Ti ga navodiš i ustvrđuješ:

      “…odličnim tekstom Ivan Guštin, član Vladine radne skupine za otvoreni kod i otvorene standarde; pročitajte tekst, informativan je i zanimljiv, a stavovi u njemu stoje.”

      Ali svoj tekst zaključuješ s:

      “Ako matematika pokaže da nam je ugovor skuplji, jednostavno ga ne treba potpisati. Zaboga, pa nije riječ o tome da ćemo ostati bez ičega! (ako se ne varam, i već istekli ugovor jamčio nam je da možemo zadržati softver kojeg imamo po isteku ugovora)”

      što je po mojoj logici neslaganje s Guštinovom tvrdnjom da je MS nužnost i realnost, već da je opcija potpisati taj ugovor. Dakle ne stoji sve u njegovom tekstu kako tvrdiš. Ja se ne slažem s tvojom ocjenom njegovog teksta, ali se slažem s tvojim tekstom :-)

      Guštinov sam stav već prokomentirao na forumu.

  6. Igor kaže:

    Velika većina u državnim institucijama ima instalirane Windowse sa zadnjim Office paketom, nerijetko full paketom.
    A koristi Web preglednik i Word.
    Mjesta gdje se ne moze uvesti jos uvijek Linux, ostavilo bi se jos koja godina za prijelaz, sve ostale prebaciti odmah.

    U tekstu se spominje samo educiranje na Linux, pa pobogu, kad naučiš voziti auto jel bitno koju marku auta voziš? Trebaš li opet ići na dodatnu edukaciju?
    Pa neće trebati educirati one koji klikaju po ekranu, već sistem admine.

    Na sve na kraju, tu se zaboravlja i trošak na Windowsima za razne antivirusne alate, pored besplatnih redovito se instaliraju naplatni. Posto na windowisma oni nisu dovoljni 1-2 godišnje računalo se dodatno čisti i naplaćuje od trećih firmi.

    Drzavne institucije i drzava su spori, neefikasni, tromi i nefleksibilni, pa je stoga uvijek prednost naci laksi put za ostvariti cilj, a to je ono “Mujo ne mijenjaj u drugu vidiš da ide i u prvoj.”.

    • antisa kaže:

      Upravo tako. Ja stvarno ne razumijem koji je to superspecijalizirani program koji koristi država na Windowsima.

      Ja sam da se Windowsi ostave gdje su zaista potrebni dok se ne nađe, odnosno ne napravi zamjena za taj slučaj korištenja.

      Ostalima mlatneš linuksove preko noći, malo temu promjeniš i gotovs!

      • Piko kaže:

        Superspecijalizirani software je onaj koji za svoj rad zahtijeva InternetExplorer jer ne radi na niti jednom drugom browseru …. zajeb s certifikatima, .NET aplikacije vezane za IE i sl…. ne bi vjerovao koliko toga ima, …. istina je da treba samo browser, ali ne bilo koji nego baš Microsoftov, …. a ono što je najveća farsa u tome je što su aplikacijski serveri na linuxu….

  7. Yorkin kaže:

    Ovo je otprilike podjednako grozno kao i konkordat sa Svetom Stolicom :-/

  8. Rado kaže:

    S tim da je konkordat više ili manje vječan, tj. trajat će ili dok država ne propadne ili dok se ne odluči ući u spor sa Vatikanom radi raskida ugovora.

    Microsoft, s druge strane, nije baš tako vječan kao katolička crkva. U tekstu sam napomenuo jednu stvar: tko od nas može biti siguran što će biti s Microsoftom za tri godine?

    Naime, što ako u tri godine i gospodarstvo krene nekim novim putem? Teorija nije za odbaciti: već gledam male i agilne tvrtke kako bez pardona koriste tablete i podatke u oblaku, faktički od “tradicionalnih” IT sustava koriste samo aDSL link za uloviti Internet.

    Već takvim tvrtkama Microsoft nema što prodati. Ne koriste MS Office, ne koriste Windowse (već kombinaciju iPad i Android tableti i smartphone uređaji), Linux im je totalno dobar jer mogu napraviti dokument i baciti ga u oblak, aplikacije im ionako već rade sa bilo kojim browserom (više, manje)… to je smjer u kojem ide barem dio gospodarstva.

    Microsoftu je zato stalo vezati što je moguće više svojih starih korisnika za sebe i objašnavati im kako promjene nisu dobre i kako će sve ionako završiti na starom, samo dok prođe ovo mladenačko ludilo za tabletima i glupostima.

    Za tri godine, tko živ a tko mrtav. Naravno, loša pozicija uprave je što je toliko troma da se neće moći okrenuti oko sebe u samo tri godine. Sjećam se kako smo prije deset godina iz zagrebačke gradske uprave silom i na tešku muku iz poslovnih procesa čupali one IBM-ove zelene terminale koji su svaki koštali oko tisuću dolara, a link za njih po nekoliko stotina dolara mjesečno – po komadu.

    E, ali to je imalo neku aplikaciju u kojoj su ljudi radili zadnjih deset godina, pa zaboga nećemo to mijenjati, to radi…

    Uglavnom, zastupam stajalište da nam je daleko pametnije napraviti dobar inozemni tender za brand name računala sa OEM Win7 i Office 2010 umjesto ove poprilično nepotrebne pretplate, jer sam nekako siguran da bismo tako prošli značajno jeftinije.

    Volio bih da netko uzme kalkulator u ruke i dokaže mi kako nisam u pravu.

  9. Igor kaže:

    Da, a najosnovniji problem je slijedeći, netko je gore spomenuo educiranje Štefica za rad na desktopu.

    Molim Vas neka mi netko nabroji koje škole u HR pored Windowsa educiraju ljude i pokazuju im i rad na Linuxu? Ili ih ima vrlo malo, ili je Linux samo usputna stanica za spomenuti.

    Dakle da klinci odmalena ne da koriste samo Linux, već da se pokuša barem izjednačiti 50:50 upotreba istih, jer ja ne vidim nijednu prepreku ili lošu stvar za učenje u školama na Linuxu. Čime bi djeca bila ograničena koristeći Linux?!

    Kakva su nam djeca, takva je i budućnost svega. Susjedov mali “ne može” raditi kod kuće raditi na kompu jer ima instalirane Windows 7 a u školi rade na WinXP. Evo ovo je samo primjer, što se tiče prelaska sa Windowsa na LInux što se tiče osnovnog korištenja.

    Koliko je prosječnom korisniku teško preći sa WinXP na Windows 7, ista stvar je i na Linux. Ionako prosječni korisnik ne “traži” ili mijenja opcije, konfigurira, već se samo koristi osnovnim funkcijama u programima i sve što dalje zalazi je Shut Down računala.

  10. Lutherus kaže:

    Osnovni problem tete Štefice nije dukacija već baza podataka u wordpadu i rađenje mase nepotrebnih poslova na krivi način čime se teta Štefica napravila nezamjenjivom a u slučaju njene zamjene je daleko preskupu sve to popravljati, tražiti, dešifrirati nego ipak sirotu tetu Šteficu ostaviti na šalteru pa da do penzije radi svoje a onda bude i nasljednika podučila svojem sustavu pa bude i Dragica radila po njenome. A onda su tu i svi ti silni menađeri koji su ujedno i vrli računalni znalci. Ipak , zna upaliti komp i poslati mail.

    • Bertone kaže:

      Upravo to, problem su baze podataka odnosno to što im je trenutno zbog nekakvih M$-ovih certifikata koji su uklopljeni u njih pristup moguć isključivo iz IE.

      Inače kaj se tiče Štefica i Dragica te pokoje Fate, one danas ili hoće raditi (i raditi će na bilo čemu) ili neće raditi jer u svojoj sredini imaju mitski status nezamjenjivih pa diktiraju poslodavcu što će, kako, na čemu i kada raditi .. ovo zadnje je nevjerojatno ali na žalost istinito :(

    • Ivan Galgoci kaže:

      Dodaj tome i hrpa posla koja se radi iz običnih Excel tablica uz pomoć Macroa (VBA), što naravno na LibreOfficeu čini problem. Ali opet, ako je baza nečega baš “toliko” velika da radi iz jednog običnog Excela, onda nije problem složiti i novo riješenje, ako treba i od “scratch”.

  11. trzalica kaže:

    E pa ja idem ovom logikom: ako će ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem i koji su u minusu tri plaće, a koji dobivaju premale i/ili neredovite plaće ili su ostali bez posla vjerojatno morati podmiriti te minuse (samo ne znam od kuda im za to novac) zašto onda država ne bi mogla jednostavno migrirati s Windowsa na Linux?? Mislim da ovo drugo nije teže od ovog prvog što sam naveo a ovo se prvo mora a ovo drugo ne mora – sramota!! Ista je stvar i s BMW, Mercedes i ostalim močnim automobilskim markama u kojima se “predstavnici naše zemlje”, bez obzira iz koje političke opcije bili, jednostavno moraju voziti, jer kako bi to bilo da se, ne daj Bože, moraju provozati u nekakvoj neblindiranoj Škodi ili Daciji??
    Isto vrijedi i za IT – pa ljudi moji, kako bi nam se svi susjedi (susjedne zemlje) sprdali da sada prijeđemo na nekakve besplatne operativne sustave, na nekakav Linux… Vjerojatno razmišljaju: “…pa nismo mi glupi da prelazimo na to besplatno smeće”.
    Znate šta, puna mi je kapa ovih likova kao što je dotični Ivan Guštin.
    Stvarno prava faca sjedi na predsjedničkom mjestu HULK-a, nema šta.
    Za nas, ovako jadnu, trulu i čemernu zemlju prelazak na Linux sustave i općenito slobodni software je neisplativ (a nemamo niti za biber) a jednoj Njemačkoj je to isplativo. I ludi čovjek vidi da tu nešto smrdi i to baš jako zaudara!!
    U jednim sam novinama pročitao da je za lječenje svakog teško bolesnog djeteta u Lijepoj Našoj potrebno oko 15 milijuna eura (možda 15 milijuna neke druge valute, ispričavam se unaprijed ako griješim) i u takvu stvar država ne želi uložiti “jer je to neopravdano trošenje novca” a za ove nepotrebne gluposti bacaju toliko puta više novca…
    Baš sam ogorčen!!!! :/

  12. Abnormal kaže:

    Dobro je znati da nam državna uprava ide u korak s vremenom pa nabavljaju nove verzije MS Office-a odmah po dostupnosti istih, a to što će u stvarnosti koristiti tek jedan mali dio mogućnosti tog softvera izgleda da nije bitno.
    Zgodno je i ovo što je već spomenuto – nove licence za Office koje kažu da Office smiješ koristiti samo na tom jednom računalu, a ako se s tim računalom nešto desi moraš kupiti novu licencu. Baš se pitam da li su prije ovog postupka kupili nova računala koja će upogoniti taj softver, ili će prvo izvršiti instalaciju na stara računala, pa potom kupiti nova računala za koje je onda potrebno nabaviti i nove licence.
    Zgodno je i to da se od dobavljača kao sredstvo osiguranja traži zadužnica, dok je uobičajena praksa kod tako velikih postupaka nabave tražiti bankarsku garanciju u vrijednosti 5 – 10% ukupnog iznosa nabave (upravo zato da se odmah isključe dobavljači upitnog financijskog stanja koji nisu u stanju nabaviti takvu bankarsku garanciju).

    Realno ovaj postupak nabave znači odgodu planova prelaska na druge sustave na rok od 3 godine, a kad prođu te tri godine onda će se ponovo ići na postupak nabave MS licenci uz obrazloženje da je istekla tehnološka podrška koju je dobavljač pružao pa je potrebno sklopiti novi ugovor kako bi se nastavilo pružanje usluge podrške.

  13. jurastublic kaže:

    Dečki i cure, trebalo bi svakoga od vas staviti u svaku općinu kao savjetnike (i u vladu), pa da vidiš šta bi se sve to promijenilo nabolje. I da vam daju koju kunu za to, brzo bi se isplatilo (nevjerojatno je koliko plaćaju neke prilično jednostavne programe).

  14. Loreia kaže:

    Pozdrav,

    kako ja shvacam onaj prvi clanak, covjek je samo naglasio dvije stvari. 1) Prijelaz na Linux je proces koje se ne radi tako da nekome reinstaliras OS preko vikenda i onda ga pustis da se snalazi u ponedjeljak kako zna i umije. 2) Trenutno se nitko u drzavnoj administraciji ne bavi ovim poslom. Tocka 2) nigdje nije eksplicitno navedena, ali ja je iscitavam izmedju redaka (pod uvjetom da pravilno citam). Dakle, sva teoretiziranja o tome sto bi i kako trebalo uciniti su suvisna jer se trenutno ne cini bas nista.

    Budimo realni, administracija je inertna mediokritetska masa kojoj promjena ne odgovara i koja promjenu nece sama potaknuti. Promjena se moze dogoditi samo onda kada se “ulica”, “baza”, “ekipa sa dna” (dodaj svoju kvalifikaciju za “raju”) pobuni i krene javno postavljati pitanja o troskovniku. Recimo ako neka Linux/Free software grupa krene kontinuirano pratiti nabavke racunala i traziti odgovore na “zdravorazumska” pitanja poput zasto placate nesto dva puta, ili zasto niste narucili Web aplikaciju umjesto native client aplikacije, tek onda se moze ocekiavati polagana promjena.

    I pri tom treba biti iznimno uporan, ne odustajati nakon jednog ispraznog e-mail odgovora. Ako se drzavnoj (ali i lokalnoj) upravi stvori dojam da ih netko nadgleda kod kupovine racunala i to netko tehnicki potkovan, onda se nece razbacivati novcem na ovako nebulozan nacin. Jer trenutno znaju da je najvisa “kazna” koju moraju platiti za neodgovorno i nestrucno trosenje novca tek povremeni e-mail upit nekog racualnog entuzijasta.

    Naravno, takav dosadan posao nitko ne zeli raditi i onda se vracamo na pocetak. Krug je zatvoren.

    • Ivan Galgoci kaže:

      Dao si zanimljiv odgovor. Pitanje je zašto naše udruge vezane uz slobodni softver, koje usput rečeno, postoje dugi niz godina, čak i desetljeće, nisu radile ovo što si naveo (ili jesu, neka me netko ispravi ako nisam dobro informiran). Zar je domet jednog HULK-a uz sav budžet, obična, godišnja konferencija? Ili su trebali raditi više, bolje… mijenjati vrh dok se ne dođe do kompetentnih i upornih ljudi koji bi radili pomake. i onda te ljude nagraditi s pristojnim honorarom – po meni puno bolja opcija od dovođenja “hit” predavača poput Marka Shuttlewortha (kao da istih predavanja nema na YouTubeu na stotine), kojeg će slušati jedan jako ograničen broj ljudi. Sada kad je prilika ispuniti obećanje jedne koalicije, isti ljudi kažu da je to nemoguće. Možda bi i bilo da su proteklih godina intenzivno radili na istom, citiram tebe: “Linux/Free software grupa krene kontinuirano pratiti nabavke racunala i traziti odgovore na “zdravorazumska” pitanja poput zasto placate nesto dva puta, ili zasto niste narucili Web aplikaciju umjesto native client aplikacije”.

      • Loreia kaže:

        Ako pitas zasto udruge nista ne rade, onda ti je odgovor isti kao i da sebe pitas zasto to ne radim. Posao je dosadan, zamoran, neproduktivan i malo je ljudi kojima imaju dovoljno zivaca za takvo nesto. Ali opet, to je jedini nacin.

        Grupe za pritisak (ili kontrolu) nisu nista novo, i nista komplicirano. Samo je potrebna upornost i dobra organizacija, jer ce jedna osoba brzo izgoriti u sukobu sa amorfnom masom zvanom “administracija”.

        Koliko znam, uprava je duzna dostaviti podatke bilo komu tko zatrazi podatak koji je javan. Dakle, koji nije drzavna tajna ili nesto slicno. Tako da je “samo” potrebno donirati vrijeme unutar neke udruge koja ce baviti kontrolom nabave racunalne opreme. Kazem “samo” jer je rijec o zamornom poslu, lisenom svakog glamura, i jedina vodilja vam moze biti idealizam, jer materijalne koristi od toga nemate. Barem ne izravno.

        • Ivan Galgoci kaže:

          Osvrt na kraj komentara – upravo to i predlažem, adekvatno plaćati ljude koji rade na tome i postižu rezultate. Jedna osoba da ima full-time job može čuda napraviti. Nitko ne očekuje da izgaraš od posla bez naknade (zapravo, često očekuju, posebno u ovom našem ekosustavu), ali možda kad bi se financijska sredstva preusmjerila… Onda bi posao bio odrađen kvalitetno, bez obzira što je “dosadan, zamoran i neproduktivan”, kao i većina poslova btw.

          • Loreia kaže:

            To je vec druga stvar. Ali tesko je zatvoriti financijsku konstrukciju za takvo nesto.

            • Ivan Galgoci kaže:

              Jeste. Možda tražiti nove sponzore, ali to je danas jako teško. Međutim, možda bi se našlo firmi koje bi sponzoriralo lobiranje, pa kasnije kad veliki poslovi krenu, mogu baciti na stol svoje ponude (implementacija, konzalting itd.). Na kraju, sve ostaje u RH, novac ide domaćim tvrtkama. Win-win što bi se reklo.

              • Loreia kaže:

                Nije bas Win-Win. Jer netko ce izgubiti 300 milijuna (govorimo samo o jednom ugovoru), a taj netko ce biti jako nezadovoljan.

  15. darkborn kaže:

    U nekim drugim aspektima, vlada pokazuje izuzetnu tolerantnost prema višim “troškovima hladnog pogona”.
    Primjerice, za razdjeljivanje lokalnih od izbora za europarlament inicijalno nešto veći trošak nije sporan jer je (uglavnom) logički opravdan. Kad je riječ o nabavci aviona, govori se o gotovo neizbježnom birokratskoj, formalnoj proceduri gdje vlada “nema veze s time”. I opet, nisu to sad toliko enormni troškovi koje razumna vlada ne bi odobrila imajući u vidu dugoročni interes.
    Kad je pak riječ o softveru, nonšalantno se prelazi preko vlastite intencije (“plan 21″ između ostalog).
    Pogledajte životopis Ministra uprave (Bauk): diplomirao na PMF-u, profesor matematike i – informatike. Kompetentan. Čak i ako ne uzmemo u obzir da je g. Bauk fetivi bracanin :-) postavlja se pitanje ZAŠTO se ne bi racionaliziralo troškove kad je riječ o gotovo sigurnim, bar dugoročnim uštedama.
    Budući da je g. Dejanović dovoljno elaborirao problem i rješenje (rekalkulacija), podebljat ću samo par mogućih previda u raščlambi :-) koji se ne odnose direktno na troškove/cijenu.

    1. osnovno ću ponoviti od Rade: u ubrzanoj smo tehnološkoj tranziciji, oblačni sistemi umjesto desktopa su već gotovo sadašnjost, globalno. Zakopati se u “old school” proprietary format u najmanju je ruku *neodgovorno*.

    2. Osnovno načelo neovisnosti je imati mogućnost izbora, odn. bar dvije solucije “dobavljača”. Danas u ponudi imamo bar par varijanti na izbor. Zašto PARALELNO, na ISTOM OS-u/hardveru ne bi mogli funkcionirati primjerice GoogleDrive (Docs), LIbreOffice i MSOffice, nije mi jasno. Ako znamo da ta varijanta funkcionira na sve 3 glavne “desktop OS” platforme, a bar dobrim dijelom i na prim. ChromeOS.
    Zašto pojedini odjeli ne bi izvršili tranziciju na *kompatibilne* alternative, barem da budu u toku sa tehnologijom? Empirijski bi se mogla usporediti efikasnost, mane, naravno i troškovi odn. uštede. Jednopartijski izbori i jednopartijska propaganda su atavizam.

    3. Troškovi učenja i lokalizacije? I don’t buy it.
    U situaciji kad imamo bar par tisuća viška zaposlenih u državnim službama, i STOSTRUKO više nezaposlenih, ne mogu vjerovati da se neće naći ljudi koji će BESPLATNO, izvan svog radnog vremena, educirati / biti educirani – ako već nemamo dovoljno kompetentnih. Vjerojatno sam se neprecizno izrazio, ali poantu razumijete.
    UVJET za zaposlenje u državnim službama Hrvatske, članice EU _morao_ bi biti _dostatno_ poznavanje Engleskog jezika i _dostatno_ znanje služenja s računalom.
    Pod time ne podrazumijevam “općenarodne ms-office” diplomice-by-Algebra niti ingriš-baj-Ingrid.

  16. madone kaže:

    “Međutim, poučeni pozitivnim iskustvima uspješnih migracija, veći prioritet su edukacija (posebno IT djelatnika u državnoj upravi i prosvjetnih djelatnika), konačno praktično prihvaćanje HR norme za ODF format, kvalitetna lokalizacija ključnih softverskih paketa i priručnika, analiza i prilagodba postojećih desktop aplikacija, migracija servera, serverskih servisa i baza podataka, izmjene Zakona o javnoj nabavi, isporučivanje dokumentiranog izvornog koda aplikativnih rješenja po narudžbi uz prenošenje vlasništva na RH, prilagođavanje međunarodno priznatim otvorenim standardima, provođenje ciljanih pilot projekata i slično. Kad se tako postave temelji i okruženje, tek tada smanjivanje broja i troška licenci vlasničkog softvera i migracija desktopa postaju ostvarivi.”

    Pričam ti priču… bilo bi zgodno da napravite intervju sa mr.predsjednik HULK-a
    Predlažem par pitanja;

    1. Postoji li gotova strategija rokovima.. na uvid javnosti i sadrži li rokove
    2. Naglašeno je da je prioritet edukacija državnog IT kadra. Koliko je ljudi prošlo edukaciju do sada i koliko planiraju u 2013.
    2. Konkretno gdje uveden ODF, gdje Linux OS i programi u nekom dijelu državne uprave za njegovog mandata
    3. Plan za 2013

  17. Davor kaže:

    Sasvim sigurno nije moguć potpun prelazak na slobodan softver, ali bi Štefice sigurno mogle svoje dokumentiće pisati i na Libre Office-u.

    Ovaj tjedan moj je sin morao napraviti prezentaciju iz engleskog. Kako u mojoj kući Windowsi i MS Office ne postoje, satima je pravio i najzad napravio izvrsnu prezentaciju na Libre Office-u. Snimljena kao ppt ili pps nije mogla odraditi sve ono što je on napravio (a napravio je puno), pa smo je snimili u odp formatu i priložili instalaciju Libre Office-a na stiku.

    Nastavnica nije imala nikakvu namjeru instalirati Libre Office na svoje (školsko) računalo, već je morao napraviti prezentaciju ponovo na MS Office-u.

    Na stranu bezobzirnost dotične nastavnice, ali u sadašnjoj situaciji bi bilo više nego pametno i normalno da nadležno ministarstvo uvede obavezu instalacije softvera koji podržava otvorene standarde na školska računala, pa da oni koji se služe slobodnim softverom imaju u školi podršku.

    Računalne tehnologije su dio svakodnevnih školskih obaveza, jer je računalno znanje potreba.
    Ali što je sa računalnim odgojem?

    Ako ne koristite besplatan uredski paket, onda vam ostaju dvije opcije:
    – kupnja MS Office paketa, koji je skup i nitko ga ne kupuje za kućnu upotrebu
    – krađa paketa i ilegalna instalacija, što većina i radi, pokazujući tako djeci da je u redu krasti softver

    Ja svoju djecu učim da se softver, kao ni bilo što drugo ne krade, ali da se sve može imati i potpuno besplatno. Moja djeca to razumiju i služe se linuxom i na svom računalu.

    Šta da radim sa prezentacijom?

    Da ostanem dosljedan svom učenju i da moj sin zbog toga dobije jedinicu u školi – sada i još tko zna koliko puta
    ili
    da ukrademo i mi taj famozni Microsoft Office i dobijemo peticu – a pritom pogazimo i sebe i svoja načela

    Hvala našoj dragoj državi i školstvu što primorava našu djecu, a i nas s njima, da budemo lopovi !!!

    • Tihomir kaže:

      Postoji portable LO – http://portableapps.com/apps/office/libreoffice_portable
      Instalira se na USB i s njega se i pokrece..
      A mislim da bi se prezentacija mogla i snimiti kao PDF (ovisi koliko je kompliciranih elemenata), a da ne izgubi puno u odnosu na original.

      Također ovakvom bezobrazluku treba pristupiti krajnje odlucno. Ovo sto se radi je ucjena. Ja bi isao do kraja, zalio se ravnatelju skole, a ako je potrebno i visim instancama, tek toliko da se zna.

      • Loreia kaže:

        Ovdje svakako treba intervenirati roditelj. Ako se ucitelj ponasa ovako arogantno prema uceniku, onda bi ga jedan posjet roditelja mogao rijesiti problem. Samo ukazi ucitelju/ci da ne moze nametati vlasnicki software i da je duzan/a obrazovati se toliko da je u stanju pregledati radi napravljan u LO. Uostalom, ako skola nije omogucila uceniku besplatnu (ili super jeftinu) licencu za MS Office, onda ucitelj/ica nema pravo ocekivati da taj ucenik ima instaliran MS Office.

    • jurastublic kaže:

      U mojem je mjestu tvoj slučaj sasvim normalna stvar. Jednostavno se djecu i roditelje tjera u kršenje zakona ako nemaju sredstava za originalne windowse. Zato ja stalno govorim da slobodni software prvo treba uvesti po školama. Tako slijedi lančana reakcija, djeca će ga upoznati u školi a kasnije koristiti u životu.

      • lutherus kaže:

        Dio tog nepodobnog vlasničkog softvera je učenicima i studentima dostupan besplatno no sami učitelji i predavači nisu dovoljno educirani i upoznati pa ni sami neznaju za to a kamo li da to prenesu i učenicima. slobodan softver kao slobodan softver je tabu tema sve dokle ljudi freeware aplikacije i piratski softver smatraju slobodnim softverom i besplatnim softverom. Nekak se uveliko u ovoj priči isprepliče i problematika piratizacije.

  18. Ivan Galgoci kaže:

    Baš gledam linuxzasve.com/tag/odf i naiđem na ovo, citat: “Mađarski javni sektor prelazi na ODF. Istodobno je odlučeno da se neće produžiti ugovor o licenciranju s Microsoftom, na temelju kojeg se u školama koristi Microsoft Office. Aktualni ugovor istječe 1. svibnja 2012.”

  19. Petar Kružić kaže:

    Nisam čitao sve postove, sorry. Al’ po onome što jesam gledišta su odozgo prema dolje…

    Ja bih samo rekao par riječi odozdo.

    Konkretna situacija u jednoj državnoj instituciji, slijedeća: “Web aplikacija nam više ne radi jer nam windoze 2000 ne podržavaju pretraživač kojeg zahtjeva proizvođač aplikacije.” Što sad?

    Računalo je mrak, 256Mb RAMa. Zvijer kakve nema, jer su takve izumrle, naravno ;-)

    “Možete nam dostavit novo računalo koje će imati, naravno, windoze 7 pa da instaliramo pretraživač koji podržava web aplikaciju…” Ne možemo!” poručuje viši inf. referent koji radi btw za 3900kn mjesečno. “Odobreno nam je 0kn, riječima nula kuna, za nabavku nove računalne opreme za slijedeću godinu ( u to je uključena i antivirusna zaštita, 0kn za antivirusnu zaštitu, dakle, antivirusne zaštite nema… )

    “Što da radimo, imamo dnevno barem 20ak stranaka?” “Pošaljite mi računalo” odgovara viši referent s nižom plaćom od spremačice. Visoki referent stavi na komp ubuntu 10.04 pomuči se malo oko certifikata jer se radi o VPNu. Stvar proradi i radi i radi i radi i radi i radi… Viši referent i zaboravi da je to napravio jer kanta i dalje radi i radi bez problema…

    Pa sad neka mi netko priča da je propajetari softver mast for pipl… Mulo murgen, rekao bi Kumpić.

  20. rpr kaže:

    Iz osobnog iskustva mogao bih reći da sigurno ima mnogo prostora za uvođenjem osobnih računala s Linuxom u državne tvrtke. Mislim da bi bilo najbolje početi s nekim velikim sustavima kao što su npr. Fina, Hrvatska pošta, mirovinski sustav, sustav javnog zdravstva i slično. Tu postoje mnoga radna mjesta na kojima se računalo u stvari koristi za jednu jedinu namjenu, tj. koristi se neka vrsta mrežne aplikacije putem koje korisnik upisuje i iščitava podatke iz neke baze podataka. Npr. šalteri u poštama, šalteri u Fininim ispostavama, liječnici opće prakse. Sve te aplikacije koji oni koriste već jesu ili bi se mogle preraditi da budu web-aplikacije koje će uspješno raditi u svakom web-pregledniku što znači da korisničko računalo ne bi trebalo imati MS Windows. Radi se o velikom broju osobnih računala koja se svakih par godina obnavljaju novima i pri tome se kupuju i licence za MS Windows (a često i MS Office iako nije nužan za korisnika dotičnog računala). Nadalje, neke službe u svakoj podružnici imaju po jedan ili više Windows Servera s bazama podataka kojima pristupaju zaposlenici te podružnice (te baze se sinkroniziraju s centralnim bazama u središnjici tvrtke). Npr. znam da svaki poštanski ured Hrvatske pošte ima jedan Windows Server.

    Ako bi se informatičke službe u takvim državnim poduzećima moglo natjerati da se osposobe za održavanje servera i osobnih računala s Linuxom, onda bi se sigurno poprilično uštedilo na nabavljanju licenci a i smanjio bi se jaz prema Linuxu koji nažalost postoji i među samim informatičarima. Nakon takvih dobrih primjera migracije moglo bi se krenuti i na složenije projekte migracije gdje korisnici osobnih računala imaju zahtjevnije potrebe (raznovrsne aplikacije).

  21. Rado kaže:

    AFAIK, Fina je svojedobno kupila tisuću licenci za Linux radne stanice, ali onda valjda nisu znali što bi sa tim…

    • jurastublic kaže:

      Ne čudi me. Znam da je FINA donedavno svako malo mijenjala računala i monitore (stare 2-3 g.) i nisu ih poklanjali školama i sl. već su unajmljivali ljude da ih doslovno uništavaju maljevima u krugu firme. Od takvih očekivati prelazak na foss je utopija.

Ostavi komentar

© 2014 Linux Za Sve. | Impressum | Sadržaj je licenciran pod CC-SA-3.0 ako nije drugačije naznačeno.
Proudly designed by Theme Junkie.