San, Java ili živa istina?

Nedugo nakon što sam ga zadužio, moj poslovni prijenosnik s Windowsima se iznenada srušio. Često se događa da su naši laptopi na servisu. Našao sam rješenje (barem mislim da sam odabrao pravu stranu); donosim na sastanak svoju privatnu makinu – dobri, stari Lenovo ThinkPad! (Hvala Bertone, još uvijek radi kao prvog dana)

U sali za sastanke s nevjericom bulje u moj stroj. Imam legalne Windowse ali po defaultu bootam svoj Arch. Slijedi još veći sok i vjeverica. Osjećam u zraku ruganje, podcjenjivanje i podsmjeh na račun mog moćnog Linux OS-a. Bilo je čak i uvreda, što nikako nisam očekivao od visokoobrazovanih TZV menadžera.
Dobar početak za jednog amatera slobodnih misli i otvorenog uma (čitaj softvera). Bilo je tu na hrpi 6 “prozora” i samo jedan friško updateani Linux. Naime, prije sastanka, moj Arch je povukao najnovije nadogradnje naredbom “pacman -Syu” i sve je radilo k’o sat.
Od tih 6 “moćnih” Windowsa, dvojica se nisu mogli povezati na projektor pa je kino platno ostalo bijelo. Moram ipak pohvaliti njihov službeni OS jer se nije pojavio ni jedan BSOD (The Blue Screen of Death). Treći se uredno povezao ali nije bilo zvuka, pa je majstor morao pronaći titlove. Znači, ukupno dobar rezultat. 50% su bili uspješni.
Nije da se hvalim, ali moj Arch je od prve prepoznao Wi-Fi, projektor, zvučnike i sve PowerPointe, Excele, Wordove, PDF-ove… itd. Video file sam zavrtio u punoj brzini i full HD rezoluciji bez štucanja i smrzavanja. Naučio sam ovih godina tipkati u mraku s 10 prstiju na tipkovnici. Zavidno su to primijetili ostali profesionalci kojima je tipkovnica osnovni alat, a nabadaju jednim prstom. Još veće čuđenje izazvalo je moje nekorištenje miša. Naime, zaboravio sam ga ponijeti ali to nije problem – dovoljno sam uvježbao korištenje TrackPointa (crveni gumb na sredini tipkovnice).

U pauzi je većina sudionika stidljivo pristupila mom monitoru, pa sam ponosno prezentirao zavodljivo KDE sučelje i dio njegovih mogućnosti.
Zavrtio sam čuvenu kocku, pa valjak s nekoliko desktopa – moj ekran zasjao je u punom sjaju. Počeli se vaditi mobiteli ne bi li se okinula koja fotka ali sve se događalo toliko brzo da su rijetki uspjeli zabilježiti moje ekshibicije. Bili su zadivljeni brzinom i kvalitetom, no to nisu htjeli javno priznati. Priznajem znatiželjnima da imam i Windowse ali mi vjera ne dozvoljava pokrenuti ih. Na pitanja o igricama odgovaram da je to i onako zabranjeno za radnog vremena ali da; možemo se i igrati na Linuxu. Samo imajte na umu da je Linux za velike dečke.
Na kraju pauze palim Ctrl+Alt+F2. Predstavi je kraj. Neki, vidjevši crni ekran, veselo kliču “Crk’o Maršal!”. Puštam ih da guštaju, ali ne dugo.
Vraćam se u grafičko sučelje, lažem da me netko želi hakirati, ali napad je uspješno odbijen.
U jednom trenutku nastala je gužva i naguravanje, pa je tako menadžerica ljudskih resursa, slučajno pri padu, rukom položila moj ekran vodoravno (TP se može otvoriti kao knjiga). Uplašili su se da je nešto potrgala, a ja sam ga elegantno vratio u prvobitni položaj. Financijski direktor je, vidjevši incident, gotovo dobio infarkt jer je mislio da će mi morati nadoknaditi štetu, a u mom slučaju to bi bilo neprocjenjivo.

Drugi dio sastanka protječe u mirnijem tonu. U zraku se osjeća čak i zrno poštovanja. Inače, u menadžerskim krugovima ne kotiram baš najbolje jer sam obični šljaker sa SSS. Ali mislim da su ovaj put barem malo promijenili svoju percepciju. Vidi se to i narednih dana na licima vodećih.
Mogu zahvaliti ekipi LZS-a što sam se i ja zadnjih 13 godina puno promijenio u razmišljanju jer Linux i cijela zajednica oko njega je u stvari način razmišljanja i življenja. Slobodni i otvoreni kod otvara i oslobađa čovjeka u cjelini.

Poslije sastanka, na neformalnoj kavi, bilo je zainteresiranih za instalaciju ali samo sam podijelio nekoliko linkova. Onaj tko želi – potrudit će se.

Ove godine slavim jubilarnu 13. obljetnicu bavljenja slobodnim i otvorenim softverom, a 13 je sretan broj (sudeći po objavama na internetu). Red je bio da se napiše koje slovo iz života na https://www.linuxzasve.com/ jer već dugo nije bilo ozbiljnih, znanstvenih radova na našem portalu.

Procijenite sami je li ovo samo lijep san, preuranjena prvoaprilska šala ili živa istina. Što god odaberete, drago mi je da ste ovo pročitali.

Vaš Vl4do