4,547 pregleda

Prednosti i mane otvorenog kôda u državnoj upravi

1

Sasvim očekivano, dolaskom nove Vlade je objavljen i novi program i ciljevi koje misle ostvariti tijekom mandata. Zanimljivi dio iz perspektive zajednice slobodnog softvera je namjera o uvođenju isto takvog softvera u državnu upravu.

Vijest je vrlo brzo odjeknula i podignula dosta prašine iako je realno tako nešto bilo i za očekivati. Naime, i prošla vlast je (pokazalo se isključivo deklarativno) navela istu namjeru u svom programu, a i svjedoci smo da je Francuska izdala natječaj težak 2 milijuna eura u svrhu podrške za aplikacije slobodnog softvera od strane lokalnih ICT tvrtki, dok je policija iste države već duže vremena zadovoljni korisnik Ubuntu distribucije. Grad München je učetverostručio svoje planove o broju računala koja će biti prebačena na njihovu vlastitu GNU/Linux distribuciju u kombinaciji sa OpenOffice uredskim paketom. Europska zajednica financira Joinup kolaboracijski projekt koji ima svrhu olakšati suradnju i smanjiti troškove administracijskih službi državnih uprava, kako unutar pojedine države, tako i među članicama Europske unije, i to sve bazirano na slobodnom softveru. Portugal također najavljuje migraciju oko 50 tisuća računala unutar njihovog obrazovnog sustava na GNU/Linux rješenja.

Hrvatska zastava i zastava Europske Unije

Europa stremi prema slobodnim sustavima

 

Ukratko, u Europi postoji tendencija migracije sa vlasničkih rješenja i formata na slobodne, a budući da mi stremimo migraciji u službenu Europu, ne čudi da sličan plan postoji i kod nas.

Za korisnike vlasničkih operacijskih sustava i novije korisnike otvorenih, zašto bi uopće mijenjali nešto što već radi? Iluzorno je očekivati da naše ekonomiste ili pak one iz Europske zajednice zanimaju ideje o dijeljenju koje često ne donosi neku direktnu materijalnu korist.

Radi se o dvije stvari, prva i najveća je ušteda. Implementacija, integracija i edukacija korisnika u samom početku koštaju gotovo jednako i u slučaju slobodnog i vlasničkog softvera.

Vlasnički softver obično ima neku cijenu, ali se vrlo generalno govoreći i iz više razloga brže implementira (vrijeme je novac), nije u tolikoj mjeri potrebno trošiti resurse na edukaciju korisnika budući da je većina više ili manje upoznata sa načinom korištenja, niti birati hardver jer se većina proizvođača hardvera, posebno onog namijenjenog za krajnje korisnike, koncentrira na upotrebljivost sa vlasničkim softverom što opet otvara prostor za uštede.

Kod slobodnog softvera je to uglavnom drugačije. Ušteda se pokazuje tek u razdoblju od nekoliko godina u troškovima relicenciranja budući da za slobodni softver nije potrebno plaćati niti inicijalne licence niti ga je potrebno relicencirati, on je slobodan za korištenje.

Drugi dio se bazira na odstupanju od monopola. Vezanje za jednog proizvođača/dobavljača svakako nije dobra IT odluka, pogotovo iz pozicije Hrvatske kao jedne male države ergo malog tržišta, koje nije u mogućnosti postavljati previše uvjeta velikim korporacijama. Razbijanjem monopola upotrebom slobodnog softvera se dolazi u bolju poziciju u više situacija.

Najprizemnija je cijena vlasničkog softvera koju je moguće spuštati ako kupac, u ovom slučaju mi kao porezni obveznici sa svojim predstavnicima, ima alternative. Nije realno očekivati da će bilo koja država u potpunosti izbaciti vlasnički softver, a korporacije znaju spuštati cijene aplikacija i sustava i do 90% od izvješenih u trgovini ukoliko je to jedini način da uđu na određeno tržište. Kupac u tom trenutku ima više opcija i može se odlučiti i za vlasnički softver ako je to najbolje i najisplativije rješenje problema.

Nadalje, vezanje za jednu tvrtku je loše jer se ne može predvidjeti u kojem smjeru će se ta tvrtka kretati. Implementacija i integracija rješenja od jednog proizvođača je inicijalno daleko lakša, ali nema garancije da će sljedeća verzija te aplikacije ili sustava biti točno ono što kupcu treba i imati cijenu koju je kupac u mogućnosti platiti u datom trenutku u vremenu. U slučaju neprelaska na novu verziju, kupac više nema podršku od kompanije koja uključuje i operativnu podršku, razvoj novih mogućnosti i sigurnosnu podršku što je vrlo važan element u okruženju poput državne uprave. Nije ni u mogućnosti vlastitim snagama raditi na istom budući da uglavnom nema uvid u kôd aplikacije.

Sistem-Administrator

Implementaciju i razvoj možemo ostaviti vlastitim snagama

Uvijek postoji i mogućnost da određena tvrtka upadne u poteškoće ili da krahira što svakako nije teorija zavjere, to se događa. Kupac u tom trenutku gubi na kvaliteti ili sasvim gubi podršku.

Slobodni softver ne pati od tih bolesti, izvorni kôd je otvoren i dopušteno je njegovo mijenjanje u gotovo svakom smjeru u kojem korisnik želi krenuti. Moguće je organizirati podršku i razvoj vlastitim snagama, moguće je i platiti vanjsku podršku od strane brojnih tvrtki koje nisu vlasnici softvera, ali u njima rade stručnjaci za to područje. Ukoliko razvoj stane, može se nastaviti na druge načine. Većina većih i korištenijih projekata imaju tradiciju razvoja od preko 10 godina, dakle nije ni vjerojatno da će se iznenada ugasiti. Ni potres u Americi ili tsunami na Filipinima neće zaustaviti razvoj jer u razvoju sudjeluju ljudi iz cijelog svijeta.

Prednost otvorenog kôda je i mogućnost prilagodbe specifičnim potrebama, odnosno ukoliko neka aplikacija nudi veći dio željenih mogućnosti, detalje je moguće doraditi. Konkretno i Francuska i Hrvatska mogu dijeliti potrebno ulaganje u resursima za razvoj neke aplikacije i poslije zajednički dijeliti plodove tog razvoja, Joinup projekt se bazira upravo na toj ideji.

Još jedna prednost je da slobodni sustavi imaju odličnu podršku za sve tehnologije koje stručnjaci navode kao budućnost IT-a, iako su neke zapravo već prilično u sadašnjosti, prvenstveno u izvođenju cluster, cloud i virtualiziranih sustava, koji u kombinaciji sa upotrebom općeprihvaćenih standarda za sučelje prema krajnjem korisniku omogućuju dodatne uštede u hardveru, napajanju, potrebnom prostoru itd., dok sa druge strane omogućuju i slobodu izbora jer ukoliko korisnik radi na web aplikaciji, više-manje je svejedno da li koristi Internet Explorer, Firefox ili Chromium.

racunala-ucionica

Što ćemo gledati na ekranima kroz sljedećih par godina?

U redu, ovo je pogled iz visine, zvuči lijepo i postavlja se pitanje zašto sve vlade već ne koriste slobodni softver. Jedan od razloga je da su slobodni operacijski sustavi (uglavnom GNU/Linux distribucije) tek unazad nekoliko godina počeli podržavati dovoljno hardvera, isporučivati dovoljno upotrebljivih aplikacija i općenito ne zahtijevati napredno informatičko znanje da bi bili upotrebljivi za krajnjeg korisnika. Poslužiteljski sustavi su puno duže među nama iako ih možda nismo sasvim svjesni i državna uprava i danas gotovo sigurno i barem djelomično upotrebljava slobodni softver u tom okruženju. Drugi razlog su i navike, navika se teško riješiti. Treći razlog bi bio i upotrebljivost. Iako cijela ideja lijepo zvuči, realnost je da slobodni softver nema ili nema dovoljno dobre odgovore na baš sva pitanja.

To nas vodi do izvedbe navedenog plana, što bi zapravo i kada mogli očekivati?

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
Prednosti i mane otvorenog kôda u državnoj upravi, 5.0 out of 5 based on 1 rating

Povezani članci:

Portugalska vlada odabire...
Više otvorenog kôda u jav...
Što Linux može učiniti za...
Prelazak na GNU/Linux i n...
[Prvotravanjska šala] Vla...
Oznake:,

One Response

  1. Dejan kaže:

    Bolja državna uprava na boljem operativnom sistemu http://goo.gl/Y51Le

Ostavi komentar

© 2014 Linux Za Sve. | Impressum | Sadržaj je licenciran pod CC-SA-3.0 ako nije drugačije naznačeno.
Proudly designed by Theme Junkie.