3,961 pregleda

Recenzija: Xmonad

12

Dok se sveti rat Windows protiv OS X-a nastavlja, geekovi vode svoj vlastiti sveti rat, KDE protiv Gnomea.

U svojim počecima s Mandrake Linuxom smatrao sam Gnome savršenstvom sve dok nisam instalirao KDE, zapravo nisam ni znao za ništa drugo osim Gnomea, a onda sam KDE proglasio svetinjom uz povremene izlete u XFCE i WindowMaker. To je potrajalo do pojave KDE-a 4.0 kada zapravo i započinje moja potraga za idealnim sučeljem. U svojoj potrazi sam se jedno vrijeme zadržao na XFCE sučelju, da bih ga zamijenio OpenBoxom a njega pak FluxBoxom. Jedne večeri se dogodilo ono neizbježno. Iz puke dosade sam instalirao WMII koji me oduševio, ali se nije dugo zadržao – bio je zamijenjen Awesome window managerom.

Čini se da je ta večer bila presudna, uhvatio me tiling virus te sam potragu za idealnim sučeljem suzio samo na tiling window managere. Isprobalo se i koristilo svašta. DWM, scrotwm, ratpoison, stumpwm, musca, subtle, i3, ion3, larswm i Xmonad. Upravo ovaj zadnji, Xmonad je napravio i presudan rez. Iskreno, prvi put kad sam isprobao Xmonad smatrao sam da stvar nema neku veliku budućnost, pa sam se vrlo brzo vratio natrag na DWM. Prije par tjedana odlučio sam ponovno isprobati Xmonad i ostao oduševljen. Rekao bih da je moja potraga za savršenim sučeljem završena. Barem za sada.

Dakle, Xmonad. Xmonad je minimalistički upravitelj prozorima napisan u Haskellu koji automatizirano raspoređuje prozore na ekranu tako da radna površina bude što iskoristivija. Predstavljen je ne tako daleke 2007. godine, a izvorno je bio klon DWM-a, točnije DWM prepisan iz C-a u Haskell. Vremenom se razvio u potpuno samostalan projekt te ponudio opcije DWM-u nedostupne bez patchanja i neke koje DWM nema, te ga time i nadmašio.

Sama instalacija je poprilično jednostavna, svi potrebni paketi se nalaze u repozitorijima, a dolazi i paketiran u većini operacijskih sustava: Arch Linux, Debian, Ubuntu, Gentoo, Source Mage, NixOS, FreeBSD, NetBSD, OpenBSD, te Mac OS X. Pokretanje se može izvršiti na više načina, a onaj koji ja koristim je jednostavni one-liner u ~/.xinitrc; exec xmonad. Sve mogućnosti pokretanja detaljno su objašnjene na Xmonad wiki stranicama.

Prvi susret nije najugodniji – dočeka vas apsolutno prazan ekran, a miš ne odgovara ni na što drugo osim micanja po ekranu. Kombinacija ALT+Shift+Enter otvara terminal, a ukoliko ste instalirali dmenu, ALT+P će vam otvoriti dmenu, vrlo jednostavan i minimalističan launcher. Tipkanjem prvih par znakova imena aplikacije (npr. ‘fire’ za Firefox) i pritiskom na Enter nakon odabira pokrećete aplikaciju.
Kombinacijom ALT+1 do ALT+9 se prebacujete između devet virtualnih desktopa.

Otvorite li više od jednog prozora na jednom virtualnom desktopu (npr. dva prozora Firefoxa), vidjet ćete stvarnu moć Xmonada – automatski dijeli prozore za maksimalnu iskoristivost desktopa. Između raznih tiling algoritama se prebacujete kombinacijom ALT+Space. Ostale kombinacije za raznoraznu manipulaciju prozorima su opisane u kratkom i informativnom Xmonad tutorialu.

Sama konfiguracija i prilagođavanje Xmonada vrši se preko xmonad.hs datoteke smještene unutar ~/.xmonad direktorija. Poznavanje Haskella za konfiguraciju nije potrebno, s obzirom da na službenim stranicama ima nekoliko primjera raznih konfiguracija koje nije teško prilagoditi vlastitim potrebama. Nakon uređivanja xmonad.hs datoteke dovoljno je pritisnuti ALT+Q za reload konfiguracije bez resetiranja Xmonada. Xmonad sam po sebi ne uključuje statusnu traku pa nije moguće vidjeti na kojem ste virtualnom desktopu i koji prozor gledate. U Xmonadu su uobičajene dvije statusne trake: dzen2 i Xmobar. Moj odabir je pao na Xmobar.

Ukoliko vam nedostaje panel i popis prozora koje trenutno imate otvorene, možete koristiti Gnome-Panel ili instalirati neki alternativni. Pokretanje panela je analogno pokretanju gnome-settings-daemona. Također, Xmonad možete koristiti kao window manager na Gnome, XFCE ili pak KDE sučelju. Xmonad, a i tiling window manageri općenito, definitivno nisu za svakoga – niti izgledaju pretjerano lijepo, niti imaju jednostavan learning curve, no Xmonad svoj posao radi odlično i nevjerojatno stabilno i brzo.

Autor: Velimir B.

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
Recenzija: Xmonad, 5.0 out of 5 based on 1 rating

Povezani članci:

Koje radno okruženje kori...
Hybryde Linux - "Bes...
Fluxbox tutorijal, prvi d...
Fluxbox tutorijal, drugi ...
Fluxbox tutorijal, treći ...
Oznake:, ,

12 Responses

  1. Hmm,super ideja to bez miša i sve preko terminala,ali običnim userima koji su prešli sa GNOME-a ili KDE-a se nimalo neće svidjeti,a i moraju prvo dosta toga znati da bi mogli ovok koristiti taj DE,jer je pomalo težak zbog svega toga bez miša itd…ali u svakom slučaju nešto drugačije :)

  2. Frane kaže:

    Xmonad je, kao uostalom i većina window managera, ipak za malo iskusnije korisnike ;)
    tj za one koji se neće odmah preplašiti ;)

    • lutherus kaže:

      Size matters not. Look at me. Judge me by my size, do you? Hmm? Hmm. And well you should not. For my ally is the Force, and a powerful ally it is. Life creates it, makes it grow. Its energy surrounds us and binds us. Luminous beings are we, not this crude matter. You must feel the Force around you; here, between you, me, the tree, the rock, everywhere, yes. Even between the land and the ship. ;)

  3. Branko kaže:

    To je za power usere. Tipkovnica je uvijek brža od miša.
    Mi obični ljudi imamo miša. :)

  4. lutherus kaže:

    Ma imam i ja funkcionalnog misha na xmonadu. To se podesi u xmonad.hs

  5. retsam kaže:

    Xmonad + DWM = scrotwm – savršen tilling WM, keybindingsi od xmonada po defaultu, lakši je i manji – napisan u C-u, konfiguracija direktno preko konfiguracijske datoteke, nije potrebno razumjevanje haskella(znači da možete from scratch napisati konfiguraciju) i nema toliko puno depova kao xmonad.

  6. lutherus kaže:

    Zapravo i ne. scrotwm je zapravo optimiziran dwm sa idejom da se korisniku makne sa puta. Razumjevanje haskell nije ni za xmonad potrebno jer se sve vršsi from scratch. Druga stvar da je razumjevanje poželjno ali ako se misliš baviti sa xmonad hackingom a optimalni depovi su mu ghc i libx11-dev.

  7. retsam kaže:

    ghc i sam ima 610 MB instalcije + ostatak i xmonad-contrib to je cca 700 MB, a scrotwm ima depove oko 3 MB sve skupa instalacije. scrotwm(spectrwm) je zapravo mješavina jer uzima defaultse, bindingse i još neke stvari iz xmonada i filozofiju rada iz dwm-a(naravno da tu ima optimiziranog koda iz dwm-a).Mislim da netko tko nikad nije koristio xmonada i susreo se s hakellom i/ili se nije bavio programiranjem da mu neće baš biti jasna sintaksa haskela, neka ljudi procijene: http://dotshare.it/dots/40/0/raw/

  8. lutherus kaže:

    Netko tko se nikad nije sreo sa programiranjem neće mu biti jasna sintakva nijednog tiling windows managera, ni awesoem, ni lars, ni scrotwm ni dwm ni wmii a pogotovo ne stumpwm ili ratpoison. Ali oni niti nisu namjenjeni takvim ljudima. Oni imaju kde, gnome i unity. A scrotwm sam koristil i to poprilično dugo pa se iz prve ruke ne mogu složiti da je bolji nego xmonad. Možda mu instalacija zauzima manje, no nije bolji a niti je brži. ali ako već idemo sitnjičariti najbolji window manager je ratpoison koj je ustvari gnu screen sa wallpaperom i to samo jer je mrvicu brži od stumpwm-a koj je pak pisan u jeziku svemira. Ipak je svemir pisan u lispu.

  9. Stefan kaže:

    Pitanje estetike je rješeno… ovo je ružno!
    a usability… pa za neke tipove zadataka na računalu može biti praktično…
    ali općenito gledajući… ne baš!

    Ovo mi je više furanje na matrix fore nego išta drugo…

  10. max360se kaže:

    Dobar clanak

Ostavi komentar

© 2014 Linux Za Sve. | Impressum | Sadržaj je licenciran pod CC-SA-3.0 ako nije drugačije naznačeno.
Proudly designed by Theme Junkie.