Mlada Linux distra koja nam dolazi iz Francuske, Voyager Live, donosi osvježenje, nešto profinjeno i moderno. Ne, nije riječ o nečemu što do sada niste ni vidjeli ni čuli. Tu je Xfce, Xubuntu, Debian i mnogo toga. Međutim, dogodila se drama, zbog čega sam morao mijenjati tekst i raditi još jednu instalaciju.

Stranica je na francuskom jeziku, ali se nije teško snaći – za više informacija potrebno je koristiti usluge Google Prevoditelja. Distra je dostupna u dvije verzije:  Voyager 13.10 – zasnovan na Xubuntu (32 i 64 bita) i Voyager 7.0 zasnovan na Debianu (samo 64 bita).

Ja sam koristio Debian verziju, snimio je na DVD i krenuo u avanturu. Nakon par dana korištenja pročitao sam nešto što mi je promaklo, nešto što me je razočaralo. Ne želim odmah objasniti u čemu je riječ, već ću prvo opisati instalaciju Voyagera 13.10 baziranog na Xubuntuu.

Voyager live

Voyager 13.10

Instalacija

Nakon odabira jezika, pojavljuje se izbornik gdje odlučujemo što ćemo od ponuđenog odabrati.
Kao i uvijek, podizanje Live sustava je prvo što uradim (ako je dostupno) da bih provjerio kako radi i odlučio hoću li uopće instalirati. Prvi dojam je često najvažniji, a ovdje je sve sa stilom. Nakon kratkog istraživanja sustava, zadovoljan viđenim nestrpljivo krećem s instalacijom.

Instalacija je ista kao na Ubuntuu, tako da sve prolazi glatko, te ponovno pokrećem sustav. Jako lijepa pozadina Plymoutha je samo početak ugodnog druženja s ovom distrom.

Desktop

Pri podizanju desktopa javlja se poruka (greška u lokalizaciji), što rješavam odlaskom u Settings Manager – Language Support, i instalacijom ponuđenog. Za instalaciju paketa za hrvatski jezik potrebno je kliknuti na Install/ Remove Languages… i nakon instalacije povući dostupan jezik na vrhu. Nakon ponovnog logiranja sustav bi trebao promijeniti jezik.

Xfce panel, Conky, Plank dock, skriveni panel s desne strane i 4 indikatora čine ovaj desktop zanimljivim. Skrolanjem miša se mijenjaju radne površine, a s njom i wallpaper koji više sliči na isječak iz nekog stripa.
Nisam mogao izdržati, pa je druga stvar koju sam uradio nakon podizanja svježe instaliranog sustava bila promjena wallpapera. Ne zato što mi se ne sviđa defaultni, već zbog izvrsnog izbora pozadinskih slika.

Klasični Xfce izbornik s logom Voyagera (nekako sliči Manjaru) je prvi od tri ikonice na lijevoj strani panela.

Xfce meni

Druga ikonica, koju sam par puta slučajno pritisnuo birajući izbornik, je Directory. To je plugin koji omogućava podešavanje i pregled Home foldera bez otvaranja upravitelja datoteka.

Ova distra ima još jedan izbornik, koji je ujedno i treća ikonica – Slingscold. Jako je pregledan i lijep, ali i već viđen (Linux Pear ga je koristio). Ne znam zašto, ali mislim da je gotovo nepotreban kad je već prisutan obični Xfce izbornik. Ipak, nije loše imati nešto drugačije. Pored njega pojavljuju se indikatori otvorenih aplikacija, dok se sa desne strane nalaze sistemski indikatori, ikone za radne površine i korisnički izbornik.

Slingscold

Plank je jednostavan i lagan program, izvanredna prečica za programe koje često koristimo, ali i dodatak izgledu – kao da nam želi poručiti da i jednostavnost ima ljepotu. Program za podešavanje ovog docka se nalazi u Voyager Boxu kod desnog klika na desktopu ili u BoxVoyager indikatoru u skrivenom panelu. Osmišljen je da bude jednostavan, pa ako želite nešto zahtjevnije, koristite drugi dock.

Podešavanje Planka

Zanimljiv program koji se tiče desktopa je Conky Control. Program nije preveden, pa ne mogu razumjeti sve opcije koje ima. Ali ono što sam shvatio je dovoljno, a to su Conky liste – gdje se nalazi veliki izbor tema za Conky koje se mogu dodati i ukloniti jednim klikom.

Stidljivi panel s desne strane krije (meni) nove opcije. Osim izbora 4 radne površine, tu se nalazi terminal i programi za multimediju koji se prikazuju u ostalim radnim površinama. Ovakvo nešto nisam koristio jer radne površine ne mijenjam. Ovaj panel se otkriva pri povlačenju scrollbara, što može postati vrlo iritantno.

Zadana tema ikona osvježava minimalistički izgled upravitelja datoteka. U odnosu na moderna grafička okruženja, gdje su upravitelji datoteka puni raznih opcija i ikonica, Thunar je vrlo jednostavan i nezahtjevan program koji će u potpunosti zadovoljiti naše potrebe.

Thunar

Kod otvaranja aplikacija sam primijetio da je naslov u panelu premješten desno. Budući da sam naučio da se naslov nalazi na sredini, ovo mi je izgledalo kao bug, a ne da je tako postavljeno radi izgleda. U Settings Manager – Windows Manager – Title alignment postavljam da tekst bude na sredini te nastavljam s radom.

Ova distra dolazi s dovoljno aplikacija za svakodnevnu upotrebu. Ni puno ni malo, a instaliranje dodatnih programa obavljamo pomoću Synaptic Package Managera, Software Centra ili terminala za one koji to vole.

Od bugova sam naišao na indikator za Bluetooth koji se ne otvara, dok je indikator za radio nakon uključivanja par puta imao isti problem.

Voyager 7

A gdje je drama? Ona je nastupila nakon par dana korištenja Voyagera 7, kada sam otišao na matičnu stranicu i preveo još malo teksta (koristeći Google Prevoditelj). Ono što me je iznenadilo je sljedeće:

Voyager 7 verzija bazirana na Debianu je eksperiment, podržana samo u 64-bitnom izdanju – barem sam tako razumio. Uslijedilo je razočaranje. Toliko mi se svidjela ova distra, tako dobro radi; zapravo nikad ne bih pretpostavio da ovoj distri nešto nedostaje. Moj tekst o ovoj distri pada u vodu, ne mogu pisati o distri koja nije još završena ili neće nikad ni biti. Ali ne odustajem, makar ponovno skinuo ISO sliku; ovaj put Xubuntu verziju samo zbog teksta. Postojeću (Debian verziju) ostavljam i nastavit ću je koristiti, a sada ću ukratko opisati svoje iskustvo s njom.

Instalacija

Instalacija je s Debiana, nema se što objašnjavati, ali imam nešto za dodati. S Live medija instalacija nije uspjela zbog problema s wirelessom – sve je prepoznato, pravilno odabrano i unijeto, ali prijavljuje da WPA2 nije ispravan. Dogodio se i problem s particijama – pravilno su napravljene, no njihovo zapisivanje na tvrdi disk nije bilo moguće.

Prekidam instalaciju, ponovno pokrećem sustav, ali ovoga puta krećem odmah na grafičku instalaciju.
Problem s wirelessom je i dalje bio prisutan, stoga sam koristio wired konekciju, dok su particije uspješno zapisane te je instalacija protekla bez problema. Nakon instalacije i ponovnog podizanja sustava – bez Plymoutha – dočekuje me login screen. Zvuči čudno, ali od svih distri koje sam dosad probao, nikad nisam naišao na bijelu pozadinu kod login screena. Naravno, sve se to može podesiti, no ovdje izgleda nekako otmjeno.

Desktop

Desktop je na prvi pogled isti kao na Voyageru 13.10 s razlikom što je umjesto klasičnog Xfce izbornika postavljen Whisker izbornik i nema Slingscolda. Izbornik se doima kao neka sredina između Cinnamonovog i KDE izbornika. Nemam razloga biti nezadovoljan, pa ostavljam sve kako je instalirano.

Whisker meni

Problema s lokalizacijom nema, tekst u panelima je na sredini, a indikatora za Bluetooth nema.

Što se tiče izbornika, ova verzija distre ima manje aplikacija, pogotovo onih koje se tiču grafike. Flash Player ne dolazi predinstaliran (u obje verzije Voyagera), a za muziku je dostupan Clementine. Za pretraživanje interneta je instaliran Iceweasel, koji mi se nije svidio zbog brzine učitavanja stranice. Normalno, instaliranje željenih programa vršimo kao i u gore navedenoj verziji.

Razlika je vidljiva i u Settings Manageru: manjak opcija zasmetat će one koji ne vole ili ne znaju naredbe za rad u terminalu. Sve ostalo je manje-više isto, nismo zakinuti, a mislim da korisnici Debiana koji žele koristiti ovu distru neće biti nezadovoljni. U biti, ovo je Debian s maskom Voyagera.

Brzina

Brzina podizanja sustava je ista na obje verzije, a pri svakodnevnom korištenju nisam primijetio neku razliku. Sve radi brzo, a i nije potrebno puno razmišljati kad se radi o Xfce okruženju. Moram reći da je nakon kompajliranja kernela 3.13.3 na Voyageru 7 boot time ubrzan za dvije sekunde.

Zaključak

Inspirirala me, zavela me je, zaljubih se…kako drugačije da ju objasnim? Distra se pokazala izuzetno stabilnom, brzom i lijepom, a Xfce okruženje koje nisam baš volio mi sada odgovara. Program Conky Control nije preveden, kao ni naslovi nekih programa u Software Manageru. Ipak, ne smeta mi – i dalje sa zadovoljstvom koristim Voyager 7. Svjedoci smo da nečija ideja u kombinaciji sa stabilnim i popularnim sustavom može rezultirati još jednom poželjnom distrom.