5,577 pregleda

Zašto slobodan softver?

24

Ovaj portal okuplja zajednicu računalnih entuzijasta i, reklo bi se, ljubitelja slobodnog softvera (u što spada i GNU/Linux), no dijele li članovi ove zajednice razloge zašto koriste slobodan softver? Pokazalo se u mnogo rasprava da ne…

Netko koristi slobodan softver jer je najčešće besplatan, netko koristi iz inata prema predstavnicima vlasničkog softvera (npr. Windowsima koji su mu do tad previše puta zaplavili odraz lica odsjajem ekrana), netko koristi jer misli da je “cool” biti alternativan, netko voli hakirati i modificirati softver kojeg koristi, netko tvrdi da slobodan softver čini ljude boljima i sl.

Postoji i brdo tehničkih argumenata kao što su “nema virusa ni spywarea“, “brži je od vlasničkog softvera” i “jednostavniji je za korištenje”. Međutim, većina tih argumenata može se relativizirati i svesti na to da se radi o osobnim preferencama ili da određeni argument vrijedi samo u određenim uvjetima. Može li se naći neki razlog s apsolutnom vrijednošću? Neki koji se ne bi mogao relativizirati bez velikih implikacija? Neki koji čini slobodan softver suštinski drugačijim od vlasničkog u svakom kontekstu? Ako takav razlog postoji, onda bi po njemu bilo lako prosuditi, i to neovisno o perspektivi, čini li Canonical ili Google dobro svojim djelovanjem za zajednicu slobodnog softvera ili mijenja li Microsoft konferencijom o open sourceu svoju “ćud”.

not-sure-if-fanboy-or-stupid

Slobodan softver definiraju četiri slobode: sloboda pokretanja u bilo koje svrhe, sloboda proučavanja i modificiranja izvornog koda, sloboda dijeljenja softvera i izvornog koda te sloboda dijeljenja modificiranih verzija. Te četiri slobode partikularno zapravo ne donose ništa revolucionarno ni apsolutno. Pozivanje isključivo na jednu od njih, na više njih ali ne sve, ili na neke posljedice tih sloboda pojedinca može svesti na ulogu fanboya — osobe čiji su argumenti vrlo diskutabilni i u načelu subjektivne prirode. Tada mnogi zaključe: “Kao što postoje fanboyji Microsofta ili Applea, tako postoje i fanboyji slobodnog softvera.” Sve je to isto i bolje je uopće ne raspravljati nego zaključiti “o ukusima se ne raspravlja”.

Takva je relativizacija posve pogrešna uzme li se u obzir važnost slobodnog softvera u totalitetu; dakle, sve četiri slobode istovremeno, i promotri li se njihove posljedice u širem kontekstu. Odakle proizlazi važnost slobodnog softvera u totalitetu ako su njegova partikularna svojstva nevažna za većinu ljudi pokušat ću objasniti u ovom tekstu.

Iako je naredni tok misli mnogima poznat, iskustvo pokazuje da je pretpostavka o “opće poznatom” često precijenjena, stoga ću ovdje pokušati izgraditi argumentaciju od nekih temeljnih postavki, čak i pod cijenu da će nekima tekst biti dosadan uz to što je poduži. Ali eto, krenimo od početka… :-)

Pale u društvu

Pale sam na svijetu

Pale programer, koji je sam na svijetu, ne raspoznaje razliku između slobodnog i vlasničkog softvera jer sve programe što isprogramira koristi kako želi i posjeduje izvorni kod svakog od njih. Dijeliti ih ne može jer ne postoji nitko tko bi ih primio. Slobodan se softver time identificira tek u odnosu na druge, tj. u odnosu na društvo. Zato se valja prisjetiti što društvo jest.

Ljudi nisu samotnjačka bića, već im život u skupinama povećava izglede za preživljavanje, ali i povećava kvalitetu života. Valja shvatiti da to nije izbor ljudske vrste, nego odraz njezine prirode. U skupini vladaju odnosi između pojedinaca koji definiraju ono što zovemo društvom. Ti su odnosi određeni prostor-vremenskim i povijesnim kontekstom, a upravo nam povijest govori da se oni neprestano mijenjaju. Drugim riječima, društvo se neprestano mijenja. Nekad se mijenja polagano i postepeno, a nekad se do promjena dolazi naglo, kroz revolucije i prevrate. Često se teoretizira i predviđa da će se društvo u jednom trenu ustabiliti i da strukturalnih promjena u njemu više neće biti. Taj trenutak ponekad se naziva i “kraj povijesti”. Postoji li takav trenutak? Ako postoji, hoće li ljudski rod do njega jednom stići ili će mu se samo beskonačno približavati? Ako takav trenutak ne postoji, preostaje li nam onda samo vrludanje bez smisla i cilja sve dok postoje uvjeti za život u ovom kutku Svemira? Na ta pitanja nemamo siguran odgovor, ali nećemo pogriješiti ako uzmemo samo jedno: društvo se neprestano mijenja, ili kako je Heraklit to sročio: vječna samo mijena jest.

Nasuprot Heraklitu, dosta je smiono (ili bolje reći blesavo) tvrditi da se već sada nalazimo u posebnom razdoblju svjetske povijesti gdje je sve razriješeno i nakon kojeg ne slijede nikakve promjene.

Ilustrativna analogija s takvim tvrdnjama može se naći u fizici, koja slovi za jednu od “najegzaktnijih” ljudskih disciplina, čime je praćenje njezinog napretka i završetka uvelike olakšano. Najcjenjeniji fizičari svoga vremena često su tvrdili da je sve fundamentalno o prirodi otkriveno i da fizici preostaje posložiti još samo neke sitnice. Npr. Lord Kelvin 1900. godine u svom slavnom govoru predstavlja upravo prevladavajuće mišljenje fizičara 19. stoljeća, parafrazirano: “U fizici je sve otkriveno, a ostala su samo dva oblaka koja ćemo brzo raščistiti.” To proročanstvo bilo je posve pogrešno, jer su ubrzo iz ta dva “oblačka” uslijedile velike znanstvene revolucije (1900. Planck postavlja temelj kvantne teorije, a 1905. Einstein teoriju relativnosti). Neki moderni celebrityji u fizici i za modernu fiziku tvrde isto, pa tako Stephen Hawking kaže da ćemo kroz 20-ak godina imati teoriju svega (op. teorija svega hipotetska je teorija koja bi ujedinila sve poznate interakcije i time objasnila u principu sve fenomene u Svemiru). Jedini je problem što je tu frazu spominjao duže od 20 godina (“Koliko još, Papa Štrumf?”). Sreća je njegova da se nedavno predomislio, jer bi u suprotnom ostao upamćen baš kao i Lord Kelvin.

Kao u fizici, aktualni društveni kroničari slično govore za puno kompleksniji i nepredvidljiviji sustav – društveno uređenje, odnosno za liberalni kapitalizam: “Ovo je najbolje moguće društveno uređenje i zato nema smisla govoriti pa čak ni misliti o nekom alternativnom. Strukturalne društvene promjene više se neće događati.” Zar neki iz povijesti ništa ne uče ili je posrijedi nešto drugo?

Sintagma “kraj povijesti” zapravo je ključna za one koji vladaju u jednom periodu razvoja društva. Ako vladajući dokažu da se čovječanstvo nalazi na kraju povijesti, svatko tko se buni je nerazuman i ne može ništa promijeniti, jer to je to! Svaka promjena bila bi isključivo želja izoliranog iracionalnog pojedinca te unazađenje u odnosu na postojeće stanje. Društveno uređenje na kraju povijesti naziva se još i “prirodnim” ili “bogom danim” uređenjem. Poznato? Za svoje razdoblje, tako su mislili faraoni, robovlasnici, feudalci i kraljevi, a danas tako misli trenutna vladajuća elita i inteligencija. Očito je zašto svi oni tako misle. Tko ima najbolje u društvu, ne vidi zašto bi morao mijenjati svoj odličan položaj za neki lošiji, te vjerojatno očekuje da se takva situacija održi unedogled s retoričkim pitanjem: “Što nam sad fali da bismo išta mijenjali?” Problem je što se redovito značajan broj društvenih sudionika s tim zaključkom ne slaže i želi definirati nove odnose u društvu da bi popravili svoj relativni položaj u odnosu na ove kojima je naprosto super. Ako se tako generiraju društvene promjene, jednostavno je naći indikator nalazimo li se na kraju povijesti ili ne: dovoljno je pogledati postoje li igdje u svijetu grupacije ljudi koje nisu zadovoljne svojim statusom u odnosu na neke druge grupacije. Danas je taj odgovor očit — postoje!

Festival demokracije

Kao civilizacija otkrili smo da je demokracija dobar mehanizam za promjenu društva bez kaosa. Ako dopustimo da svi odlučuju o odnosima i budućnosti društva, naglih promjena i velike cijene koje ih prate više neće biti, jer će nezadovoljna i zanemarena skupina demokratskim putem poboljšati svoj položaj i prava. Demokracija je ideal ove civilizacije koji potječe još od antičke Grčke i dao je već mnogo dosega za koje kažemo da su civilizacijski. Zahtjev za demokracijom uključuje pravo da se društvo mijenja, ali i da o tim promjenama odlučuju svi. Zašto je bitno da odlučuju svi? Nitko ne može sa sigurnošću znati kako društvo treba izgledati, nema takvog superračunala niti genija koji može izračunati ili uvidjeti najbolje društvene odnose. Igranje na demokraciju, igranje je na najsigurniju kartu ako želimo da se društvo razvija i napreduje.

Spomenuti društveni kroničari došli su do zaključka da su trenutne zapadne zemlje idealna društva jer je u njima uspostavljen “demokratski poredak”. Svi se oni kunu u današnju demokraciju, ali ona ne daje očekivane rezultate. Statistike pokazuju da unatoč “demokratskom poretku” značajan dio stanovništva ne sudjeluje aktivno u demokratskim procesima unutar svoje zemlje. Ispod mora analiza ovog pitanja krije se odgovor: većina ljudi nema osjećaj da tim demokratskim mehanizmima utječe u bitnim crtama na društvo kojeg čini. Izbori koji im se nude, izbori su između identičnih politika, samo s drugim licem.

Upravo aktualna kriza raskrinkava sve maske o demokratskom društvu i pokazuje koliki je ogroman deficit demokracije i u tzv. najrazvijenijim demokracijama svijeta. Zašto su za većinu ljudi osnovni civilizacijski dosezi kao radnička prava, besplatno zdravstvo i obrazovanje sve nedostupniji? Zašto građani zemalja eurozone plaćaju ogromnu cijenu za dugove koje nisu sami uzrokovali, već koji su generirani spašavanjem financijskih tržišta? Zašto demokratskim putem ne mogu odlučivati o tim pitanjima?

Democracy Ovo što danas imamo nije demokracija, već privid demokracije. Svakih par godina organiziraju se “festivali demokracije”, a zapravo se demokratski odlučuje o perifernim i nevažnim pitanjima. Tako ćemo uvijek moći odlučivati o stvarima koje nisu u sukobu s interesima vladajuće elite, npr. želimo li da se riječ “brak” definira ovako ili onako, ili ćemo se zabavljati oko nacionalnih pitanja i vjeronauka u školama. O ključnim odlukama koje definiraju odnose u društvu nećemo moći raspravljati. To trenutno na svojoj koži najbolje vide Grci, koji su prije više od 2000 godina imali više demokracije nego je imaju danas.

Ne valja se zavaravati misleći da je dovoljno zahtijevati i osigurati samo demokraciju. Demokracija može funkcionirati samo u društvu ravnopravnih; ponajprije ekonomski ravnopravnih. Ako netko posjeduje milijun puta više od nekog drugog, nužno slijedi da njegov glas ima značajno veći utjecaj, želio on to ili ne. Dominacija takve bogate manjine time efektivno poništava demokraciju jer oni, baš kao i svi drugi, glasaju o svom interesu, ali se njihov glas više broji i time oni upravljaju društvenim promjenama, iako svi žive u “demokraciji”. Zato demokracija i ekonomska ravnopravnost dolaze samo u paketu: niti se ravnopravnost može ostvariti bez demokracije, niti postoji istinska demokracija bez ravnopravnosti. Dokidanjem i jednog od tih pojmova, dokidaju se oba. Time se vidi zašto demokracija danas funkcionira samo na karnevalskoj razini. Što je ekonomska nejednakost u društvima veća, to se više demokratski izbori pretvaraju u kazališne predstave i to manje izražavaju volju naroda. Kad se nalazimo u takvoj situaciji, o kraju povijesti smiješno je i govoriti.

Strukturne se promjene stoga u modernim “demokratskim” društvima događaju izvan formalnih instituta demokracije. Događaju se vršenjem pritiska odozdo, odnosno kad se ulice i trgovi napune prosvjednicima, kad radnici organiziraju štrajk, kad se ljudi solidariziraju i zahtijevaju ono što im na formalnim izborima nije bilo ponuđeno. Kada je formalni demokratski okvir zakazao (tj. nikad uistinu nije ni profunkcionirao), ovakvi postupci preostaju kao jedini način da se društvo promijeni…

Digitalna era

Digitalna je tehnologija danas sveprisutna i nema naznaka da će kretanje u smjeru informatizacije svih mogućih sustava i ljudskih djelatnosti prestati. Uređaje bazirane na digitalnoj tehnologiji rado prihvaćamo jer nam olakšavaju život, podižu efikasnost, povećavaju sigurnost itd. Ti uređaji više nisu primitivne mašine za koje brzo i jednostavno možemo utvrditi kako rade, već kompleksni sustavi sve češće pogonjeni softverom u kojeg nemamo uvid, odnosno vlasničkim softverom. Ne moramo svi znati kako ti uređaji funkcioniraju, ali opasnost nastaje kada ne kontroliramo sve te uređaje i tehnologiju o kojoj nam svakim danom sve više ovisi život. Kontrolu smo predali drugima, i što je još gore, ta se kontrola sve više centralizira. Nije problem ako se jedan pojedinac odrekne svoje privatnosti ili kontrole, problem je ako to naprave milijuni, odnosno milijarde.

Palpatine: trust me

Jednom kad smo predali kontrolu nad tehnologijom koja nam diktira živote predali smo i mogućnost samoodređenja, odnosno mijenjanja društva. Kad netko ima više kontrole i više moći u svojim rukama gubi se ravnopravnost, odnosno demokracija nestaje. O promjenama u društvu tada odlučuju samo oni koji imaju kontrolu, a kad netko odlučuje, u pravilu čini to na svoju sliku i priliku. Ako su to isti oni kojima je najbolje u društvu (elita), odluka je vrlo jasna: “Društvo se ne mora mijenjati jer je nama dobro!” Nije to teorija zavjere, to je posve racionalan mehanizam. Velika većina nas, kad bi se našla u poziciji da može izgubiti puno, činila bi korake da to spriječi. Ako posjedujete dionice Facebooka, nećete se boriti da se Facebook ukine, barem ne prije nego što prodate dionice, pa makar Facebook štetio društvu u cjelini. Za ovakav proces ne trebaju zle spodobe i negativci koji žele zavladati svijetom. Ne. Vladajuća elita želi samo zauvijek ostati vladajuća. Nema tu nikakvog dogovora ili tajnog društva da bi svi djelovali s istom namjerom. Svatko od njih djeluje u svom sebičnom interesu, a ti interesi se zatim poklapaju, pa njihovi pojedinačni interesi postaju zajednički interes te klase. Može se uočiti da se nekad njihovi partikularni interesi ne poklapaju (kad Samsung tuži Apple npr.), ali u konačnici njihov opstanak ovisi samo u odnosu na ostatak društva, pa su njihova međusobna previranja zanemariva u odnosu na njihov interes da osiguraju svoju poziciju.

Kontrola društvenih procesa kroz tehnologiju u toj situaciji dolazi kao naručena! Kroz tu je tehnologiju moguće snažno utjecati, ako već ne upravljati društvom, pa zašto to ne iskoristiti i osigurati vlastiti opstanak? Idealno bi bilo kroz tehnologiju kontrolirati mase da bi se simulirao kraj povijesti. Naprosto je glupo ne iskoristiti takvu pogodnost koja se nudi na pladnju da bi se osigurala vlastita pozicija, pa bi bilo jako čudno da se to već ne koristi.

Nebrojeno je dokaza da oni koji imaju kontrolu nad tehnologijom ujedno je koriste i za svoju svrhu. Najsvježiji primjer jest afera o NSA-inom masovnom špijuniranju digitalnih komunikacija. Samo tijekom ožujka ove godine prikupljeno je 97 milijardi digitalnih podataka o Amerikancima (“veći skandal”), ali i o građanima diljem svijeta (“manji skandal”). Ako je Facebooku, Googleu, Microsoftu, Appleu, Yahoou i drugima stalo do privatnosti korisnika, kako to da vladina agencija ima pristup svim podacima na njihovim serverima? Oni svi odreda poriču da su ikada išta znali o PRISM-u, a opet, podacima s njihovih servera NSA se posluživala kao u supermarketu. Neki su čak prilagodili svoje sustave da to posluživanje vladinih agencija bude što jednostavnije! Opravdanje za ove postupke američke vlade posve je uobičajeno: “Jedino tako možemo građane svoje zemlje efektivno obraniti od zlih dečkiju (bad guys), stoga je takvo postupanje nužno.” A kako se točno mogu okarakterizirati “zli dečki”? “Zli dečki” su svi oni koji žele promijeniti postojeće društvo, a “slučajno” motivacija za te promjene proizlazi iz nezadovoljstva vlastitim životom ili životima svojih bližnjih. Iz toga se zaključuje da vladajuća elita smatra da je ovo kraj povijesti i da se pod svaku cijenu mora zaštititi postojeći poredak od iracionalnih skupina “lijenčina”, “radikalnih islamista”, “tupana”, “zlih” itd. Time je krug zatvoren, a teza potvrđena. Vladajući otvoreno priznaju da će iskorištavati i kontrolirati tehnologiju da bi očuvali postojeće stanje pod svaku cijenu, makar je ta cijena ogromna – nadziranje i kontroliranje cijelog stanovništva.

evil-google-logoZašto Facebook, Google, Microsoft, PayPal, Twitter, Apple i svi drugi dopuštaju korištenje svojih servisa za ovakvu kontrolu i nadziranje? Prvi je razlog jednostavan: sukob s vlastima nije dobar za posao (kao što glasi neko od ferengijskih pravila stjecanja), a rukovodioci korporacija odgovaraju samo svojim dioničarima (ne korisnicima!) pa će uvijek radije žrtvovati privatnost korisnika nego profit dioničara. Kad bi korisnici bili dioničari, možda bi bilo drugačije, ali nemamo prilike takvo što ni isprobati, jer takva rješenja nisu poželjna niti “prirodna”. Drugi je razlog suptilniji: i njima odgovara ovakva konstelacija, jer svi oni imaju velik utjecaj na politiku i vlast. Google i ekipa su efikasno stopirali PIPA-u i SOPA-u plaćanjem “profesionalaca za lobiranje”, ali ne zbog narušavanja privatnosti korisnika, već zbog narušavanja vlastitih profita. Čim su se zakonski prijedlozi izmijenili njima u korist (a za privatnost građana i dalje ostali pogubni), prijedlozi su dobili zeleno svjetlo i prošli su glasanje. I zato Twitter i Facebook mogu podržavati arapska proljeća, dok im u SAD-u ne pada na pamet sponzorirati ni Anonymuse ni pokret Occupy jer bi bilo naprosto glupo izbiti si adut iz ruke.

Da bismo spriječili zaključivanje na prečac, potrebno je ponovno podsjetiti da ovo nisu teorije zavjere, već racionalni mehanizmi kojima bi se svi s imalo pameti vodili kada bi bili u toj poziciji. Ti su mehanizmi sustavno generirani, a ne proizvod “zločinačkog uma” koji želi zavladati svijetom.

Trenutno stanje stvari, ne ide u prilog demokraciji, a još manje u prilog društvenim promjenama.

Kako se tu uklapa slobodan softver?

Slobodan nam softver omogućuje da preuzmemo kontrolu nad tehnologijom koja nas okružuje – iz ruku centraliziranih sustava u svoje ruke. Nitko ne može znati što je dobro za društvo, već društvo mora imati mogućnost mijenjati samo sebe. Možemo međusobno zastupati suprotna stajališta i vizije budućnosti, ali moramo ih barem moći artikulirati slobodno. Ako to netko učini umjesto nas, učinit će to vjerojatno na vlastitu korist, a svoju će viziju prezentirati kao kraj povijesti.

progress democracyIz svega ovoga slijedi da ni Google ni Canonical ni Facebook ni Microsoft (kao ni ostali) ne djeluju u korist slobodnog softvera, jer njegova osnovna važnost leži dijametralno suprotno – u informatičkim sustavima koje upravljaju i kontroliraju korisnici, a danas su korisnici gotovo svi (mobitela ima više nego stanovnika!). Možda Canonicalove usluge u oblaku (Ubuntu One) još nisu obuhvaćene projektom PRISM, ali je neizbježno da će kad-tad postati dio njega ili nekog sličnog sustava nadzora nastavi li povećavati svoj tržišni udio. To će biti racionalna poslovna odluka koja će omogućiti daljnji rast kompanije, jer bi suprotna odluka bila herojski potez koji vodi u propast.

Treba naglasiti da nas slobodan softver neće sam uvesti u bolje i pravednije društvo. Slobodan softver (uz koji se podrazumijevaju i otvoreni protokoli i standardi te decentralizirane mreže) nužan je preduvjet za slobodno društvo — ono društvo koje samo odlučuje o svojoj sudbini i koje se može mijenjati. Slobodan je softver tek jedan od mnogih preduvjeta na kojima moramo inzistirati – nikako ne i jedini – no sasvim dovoljan da se utvrdi njegov fundamentalni značaj za sve nas. Ako tu vrijednost relativiziramo, sigurno ćemo postati robovi kraja povijesti.

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.8/5 (64 votes cast)
Zašto slobodan softver?, 4.8 out of 5 based on 64 ratings

Povezani članci:

Učitelj složio kompjuters...
Munchen je izračunao troš...
Zašto standardizirani Lin...
Jedan od ključnih KDE raz...
Umbrija prelazi na LibreO...

24 Responses

  1. madone kaže:

    WOW koji članak, svaka čast ! Priželjkivao sam da se raspištoljiš. Imaš ti štofa za pisanje i to ozbiljno pisanje..

    “Spomenuti društveni kroničari došli su do zaključka da su trenutne zapadne zemelje idealna društva jer je u njima uspostavljen “demokratski poredak”….
    To trenutno na svojoj koži najbolje vide Grci, koji su prije više od 2000 godina imali više demokracije nego je imaju danas. ….
    većina ljudi nema osjećaj da tim demokratskim mehanizmima utječe u bitnim crtama na društvo kojeg čini. ”

    Demokratski mehanizmi su od samih početaka bili narihtani samo za neke.
    U antičkoj grčkoj demokracija je bila samo za građane a pitanja o kojima su mogli odlučivati zavisila su od polisa do polisa. Robove su imali.. toliko o zaćecima demokracije
    Demokracija u biti nikada nije ni zaživjela onako kako je zamišljena.
    Više služi za manipulaciju vladajućih, ne bi li sebe prikazali u boljem svjetlu.
    Po potrebi i na kapaljku.

    • 4ndY kaže:

      Slažem se s tobom, antička Grčka počivala je na robovlasničkom sustavu i tadašnji mislioci nisu mogli zamisliti sustav van robovlasništva (u suprotnom njihov tadašnji svijet ne bi postojao). Iako sam imao to na umu, napisao sam ovako da naglasim taj apsurd da su građani antičke Grčke (iako tada ne svi) birali svoju vlast, a danas, 2 i pol tisućljeća kasnije, Grci to pravo u “demokratskom svijetu” nemaju. Zato “više demokracije” iako se radi o različitom kontekstu.

  2. Dario kaže:

    Odličan članak 4ndY, nije ni dosadan i preopširan .. eventualno možda malo težak i utopijski za čitatelja koji nije naučio dijeliti ili davati no to je noramlno i zbog toga imamo “demokraciju” u obliku u kakvom je.

  3. jurastublic kaže:

    Hvala na članku Andy, bio je užitak čitati ga.
    Treba svakom prilikom širiti tu ideju o slobodnom softveru jer je neznanje veliki grijeh. Možda da u školama to dodaju u program vjeronauka? :)

  4. Zoran kaže:

    Dobar i kvalitetan članak, iako se ne slažem sa većinom teksta :)
    Mislim da je demokratija promašaj za društvo. Nisu svi pojedinci u društvu isti i zbog toga ne trebaju svi imati ista prava (pod ovim mislim na glasanje i upravljanje državom). Društvo je kompleksna cjelina.
    Zamisli pravimo open source program za upravljanje nuklearnom elektranom. 10 naučnika sa dugogodišnjim iskustvom u struci i 20 programera sa dugogodišnjim iskustvom u programiranju slože se kako programirati neku metodu. Međutim, 5000 noob-ova ne razumije uopšte o čemu ovi iskusniji pričaju i odluče se za neko lošije rješenje koje je rizičnije i manje efikasno (principi demokratije). Po meni to nije ispravno.
    Ovo se može direktno prenjeti i na državu. Zašto bi neko izjednačavao glas nekoga koji cijeli život razmišlja i uči sa onim koji cijeli život gleda kako bi se napio, tukao ženu i sl. Ako mislite da je tu odnos uma 1:1…
    Zašto bi neko imao pravo da vodi državu, ako se nije dokazao kao strateg? Trebalo bi uvesti rigorozne testove, i samo onima koji ih polože omogućiti glasanje i kandidovanje na izborima.
    Demokratija bi teoretski jednog dana mogla omogućiti da za rukovodstvo države biramo ljude sa posebnim potrebama, što i nije daleko od današnjeg stanja.

    • Profesor Bruka kaže:

      Zato to izgleda tako da imaš 20 naučnika i 40 programera, 10 je naučnika i 20 programera desno orijentirano, a 10 je naučnika i 20 programera lijevo orijentirano, a 4,5 milijuna noobova glasaju (demokratski) ili za lijeve ili za desne. Kojigod da pobijede znat će napraviti to što već rade, ali tek s manjim razlikama, tako da zapravo i nije bitno tko je izabran.

      Živili :D

    • darkborn kaže:

      Alternativa demokraciji koju si naveo ima ime i zove se Eugenika. >:-)
      Točnije, raspodijeljivanje prava prema… sposobnostima. Najpoznatiji koji je to pokušao provesti odazivao se na Adolf Hitler.
      Očito, nije bilo uspješno što smo spoznali na bolniji način. Stoga smo se okrenuli manjem zlu, “neupitnoj demokraciji” kakvu danas baštinimo a koja (opet!) dobiva natruhe fašizma, samo ovaj put ne nacionalnog već korporacijski (financijski) obojenog.
      Nije riješenje u tome da se nekome oduzima pravo glasa zato što je neškolovan , nepismen, tup, defektan itd već da se podigne OBVEZNA prosječna obrazovanost, koja bi uključivala i poluzaboravljene discipline poput etike, primjerice.

    • 4ndY kaže:

      Lako je kad se radi o nuklearnoj elektrani, ali kad se radi o društvu u cjelini kao što sam naveo u tekstu, nema stručnjaka i profesionalaca koji za taj posao može biti kompetentan toliko da mu ne treba nadzor (uz to što je njegov moral i poštenje posve neupitno).

      Ne da bi takav stručnjak morao poznavati svaki dio nuklearne elektrane, već i svaki drugi aspekt ljudskog djelovanja, ali i šire (i svaki aspekt prirode). No pretpostavimo ipak da skupimo tih sto ili tisuću ljudi koji bi mogli upravljati jednom državom po načelu stručnosti (i čija je moralnost neupitna)… netko gotovo savršen morao bi ih koordinirati recimo da odredi prioritete kako alocirati resurse među njihovim projektima i sektorima. A kako bi to mogao napraviti ako mu je apsolutno znanje uvijek nedostupno? Morao bi postupiti po svojoj procjeni, a tada to nosi odgovornost. No kako nema demokracije taj tim ili taj čovjek ne mora odgovarati nikome. Unatoč svoj najboljoj volji i znanju on može raditi greške (jer nije bog da ima apsolutni uvid u sve stvari) štetne po društvo i ne postoji nikakav korektiv koji bi te greške ispravio!

      Isti je argument za superračunalo koje bi moderiralo društvo: zbog nedostupnosti apsolutnog znanja nemoguće ga je konstruirati da može s apsolutnom sigurnošću i bez greške (jasno bez bugova u softveru i hardveru) donositi samostalno sve odluke.

      Stoga analogija s nuklearnom elektranom ili bilo kojim manjim podsustavom ne stoji jer je društvo prekompleksan sustav da bi isti pristup davao dobre rezultate. Nije da ja sad tu argumentaciju izvlačim iz šešira već ju je povijest puno puta potvrdila. Zato je želja za tehnokracijom, meritokracijom ili bilo kojim sličnom idejom naivna jer se zanemaruje to da čovjek ne posjeduje apsolutno znanje (i vjerojatno nikad neće). Kad bi imao apsolutno znanje, onda ne bi govorili o čovjeku nego o bogu…

  5. b4sh kaže:

    Dobar clanak ;)

    LP b4sh

  6. anonymous kaže:

    odličan članak! sasvim pogođeno.
    samo, kolika je ovo kritika na demokraciju kod nas, kad ne možemo odlučivati niti o (kako si i sam rekao) “nevažnim stvarima” poput braka, Srđa, ZERP-a (itd.), jer su eto i one postale dio interesa vladajuće elite…

  7. Yorkin kaže:

    Andy, citam tvoje clanke i seminare vec godinama i mislim “Pa valjde me ne bude izbacil iz takta ovaj put.”… I uvijek se prevarim :D Sto je zapravo ok. Clanak je dobar jer se ne bavi toliko tehnikalijama slobodnog i vlasnickog softvera (osim u primjerima pred sam kraj) koliko idejom koja stoji iza njih, zato mi se svidja…. od stare Grcke do slobodnog softvera, ti bokca. No, za neku detaljniju analizu ipak mi treba vise vremena da sazvacem. Ali na prvu ruku, mogu reci ovo (a sto si ti spomenuo u uvodu)…. mozda je u slobodnom softveru bas kvaka u tome sto gotovo bilotko moze zadovoljiti svoje osobne preferencije, ma kakove god one bile.

  8. Ivan Galgoci kaže:

    Jako zanimljiv tekst, uživao sam čitajući ga.

  9. vrag kaže:

    Odličan članak…

  10. adam kaže:

    “Zli dečki” su svi oni koji žele promijeniti postojeće društvo, a “slučajno” motivacija za te promjene proizlazi iz nezadovoljstva vlastitim životom ili životima svojih bližnjih.

    svak cast na clanku. samo tako naprijed :)

  11. darkborn kaže:

    Drago mi je da je autor ovim člankom otvorio Pandorinu kutiju, pa bih samo par zrnaca nadodao:
    Sintagma “Kraj povijesti” (=kapitalizam) je od Fukuyame, obvezno edukativno štivo makar je glavna autorova teza deplasirana. Ustvari, upravo zato jer reverse engineeringom možemo pronaći logičke rupe, a samim time potencijalno i teoretsko riješenje.

    Klasiranje demokracije kao jedino ispravne/potpuno pogrešne ima grešku u premisi.
    Naprosto demokracija je u teoriji i praksi toliko različit pojam da može biti upravo “jedino ispravna” odn “potpuno pogrešna”, tako da je sama ideja demokracije “ništetna” kao nekakav kanon i apsolutni okvir. Ne postoje dvije identične demokracije na ovom svijetu, stalna samo mijena jest. I privid demokacije.

    S druge strane, pozitivne ideje i vrijednosti koje ideja demokracija promiče univerzalne su.

    Ideja da samo revolucijom može doći do promijene sustava je infantilna i vremenom pregažena. Marxovu maksimu je Orwell pobio, a Matrix nam se upravo dešava. Šaptom i svojevoljno, da budem ciničan.
    Ako s vremenskim odmakom – posljedično – promotrite sve nove revolucije, primjetit ćete da nisu dovele do stvarno željenog cilja, a također ćete primjetiti da je bilo i jako puno organizirane manipulacije. Tahrirom vladaju Muslimanska braća, Horvatinčić Varšavskom, Erdogan Taksim Gezi parkom.
    Također, vlastodršcima odgovara neartikulirani kaos – ispucavanje energije poput fuzbalskog prvenstva, iliti “kruha i igara”.
    Artikulirana i nekorumpirana revolucija? Hmmm… vjerovat ću kad je vidim. Želim svako dobro Anonymousima.
    Virtualno: Ubuntu, “Chocolate factory” (Google), Facebook… su dobri primjeri simulacruma odnosno privida slobode/revolucije.

    Za kraj, kritičarima demokracije i tragačima boljeg sustava predlažem proučavanje “The Rise of the Meritocracy” MIchaela Younga. Ukratko, u crnohumornom tonu čovjek prvo slaže idealno društvo da bi potom objasnio zašto to u praksi ne može funkcionirati.

    Životinjska farma je također, osim 1984. obavezno štivo.

  12. gigi migi kaže:

    Napokon jedan kvalitetan članak na LZS.

    Čestitke autoru

  13. Zvonimir kaže:

    Ha ha ha, clanak kritizira Google, Facebook i ostalu ekipu, a onda lijepo ispod clanka promovira skupljanje podataka o korisnicima s “like” gumbima bas tih kompanija. I dam se kladit da je ekipa koja se buni kak ih NSA prati kroz Facebook svejedno klikala na te gumbe :).

  14. kepica kaže:

    lijepo.

    kolegi fizičaru spomenuo bih treći zakon termodinamike.
    entropija raste.
    nema te sile u prirodi koja to može promijeniti.

    kako to primjeniti na temu slobodnog i otvorenog koda ?
    o tome bih radije uz više privatnosti …

Ostavi komentar

© 2014 Linux Za Sve. | Impressum | Sadržaj je licenciran pod CC-SA-3.0 ako nije drugačije naznačeno.
Proudly designed by Theme Junkie.