Croduino Basic2: kako sam se zaljubio u elektroniku

Nakon dvomjesečne pripreme, konačno sam ulovio vremena da dovršim ovaj članak i objavim ga – taman za blagdane. Nadam se da će još netko ovih blagdana otkriti čari elektronike i zaljubiti se u nju, a pomalo egocentrično, nadam se i da će vas ovaj članak zainteresirati za elektroniku makar onoliko koliko je potrebno da si nabavite jednu pločicu i krenete se igrati s njom. 🙂

Pisali smo već o Croduinu, hrvatskoj verziji Arduina iz osječke e-radionice, a sada, dvije godine kasnije, moramo nešto reći o njihovom novom proizvodu: Croduino Basic2.

Croduino Basic2 je Arduino-kompatibilna pločica s mikrokontrolerom koja olakšava izlet u elektroniku, pogotovo ako nemate iskustva s njom, a naročito je korisna ako znate programirati. Za praćenje ovog članka potrebno je nešto sitno razumjeti kako ona funkcionira, a više o tome možete pročitati u našoj prošloj recenziji.

Budući da je ovaj uvod već predug, neću više odugovlačiti – evo kako je prošao moj prvi susret s Croduinom.

Croduino na prvi pogled

Nisam se nikad bavio elektronikom niti mi je ona ikada naročito dobro išla. No kad nam je ekipa iz e-radionice ponudila da se netko od članova uredništva pozabavi njihovom novom pločicom, kao svaki radoznali gimnazijalac digao sam ruku najbrže što sam mogao, prvi u zrak, kako bih upravo ja dobio ovu pločicu u ruke i imao priliku s njom se poigrati.

Nakon par razmijenjenih e-mailova, na kućnu adresu stigla mi je pločica s pripadajućim Mini USB kabelom u kutiji zamotanoj u Avogadrov broj slojeva ljepljive trake – Croduino set za početnike.

Digresija: Ako se pitate “što je uopće Croduino/Arduino i zašto, u ime bogova, LZS piše o elektronici?”, dopustite da vam odgovorim: Arduino je mala open source pločica s mikrokontrolerom, a korisna je svakome tko se želi upoznati s elektrotehnikom, no u stanju je pogoniti i velike projekte. Jednostavno ju je i nabaviti i koristiti, pa olakšava i početnicima i iskusnim korisnicima rad na projektima. Croduino je hrvatska varijanta Arduina, proizvedena i dizajnirana u RH. Neću duljiti o tehničkim detaljima, pa prijeđimo na stvar.</digresija>

Pločica je zapanjujuće sitna, veličine tek 3 x 5 centimetara, dok je USB kabel izrazito dug (oko dva metra). Banana kao mjerilo:

Budući da je Arduino (pa tako i Croduino) otvorena i slobodna platforma, nije neobično da bez problema radi na svim platformama, pa tako i na našem dragom Linuxu. Okej, nije baš da radi out-of-the-box; susreo sam se s par problema.

Instalirao sam IDE, ukopčao pločicu, kernel ju je prepoznao, konfigurirao sam IDE za njene parametre (potrebno je postaviti pločicu kao “Arduino Nano”, procesor kao “ATmega328” te port na onaj njoj dodijeljeni), napisao svoj prvi programčić (neću ulaziti u detalje kako se programi pišu jer je to Andrej u svojoj recenziji prije dvije godine jako dobro objasnio), iskompajlirao ga i išao prenijeti, kad ono… Greška!

Malo gugleraja i ispostavilo se da je potrebno korisniku dati privilegije za pristup uređaju ili pokrenuti IDE kao root (nemojte to raditi…). Nakon toga, sve je funkcioniralo kako treba i bio je red programirati!

Prvi koraci u programiranju Croduina

Croduino na sebi ima dvije LED-ice: statusnu, koja svijetli intenzivnom plavom bojom, te jednu narančastu spojenu na pin 13, s kojom se možete igrati po želji, a koja svijetli kudikamo slabije. Čim spojite svoj Croduino na računalo, plava kreće obasjavati sobu te služi kao zamjenski luster, dok narančasta puno suptilnije treperi.

Budući da uz Croduino po defaultu ne dolazi nijedna elektronička komponenta, odlučio sam se za početak poigrati s ugrađenom LED-icom i napraviti da treperi.

Nešto malo kôda kasnije, i gle čuda, dvije sekunde svijetli, pa onda deset ne. 🙂 Ne mogu opisati svoju sreću u trenutku kada sam vidio da radi kako treba, da sam uspio upogoniti to čudo.

Ponosan sam, sretan, svijet je divan i krasan!

No, u avanturističkom duhu, upitah sam sebe zašto bih se zaustavio na ovome. Zato sam odlučio podružiti se još malo s pločicom, pokušati nabaviti par elektroničkih komponenti i napraviti nešto više.

Mali Croduino projekt u mojoj školi

Obratih se profesorici iz informatike za ideje i sugestije, koja mi je onda rekla da mogu napraviti nešto uz pomoć komponenti iz jednog od deset Arduino setova dostupnih u školi. Tako se je jednog hladnog subotnjeg jutra, 24. listopada, nekolicina nas okupila u informatičkom kabinetu požeške Gimnazije. Na profesoričin prijedlog krenuli smo sastavljati light show.

Ideja je bila uz pomoć Arduina (odnosno, u mom slučaju, Croduina), par (jeftinih) elektroničkih komponenti i nekoliko LED-ica složiti napravicu koja bi reagirala na zvukove iz okoline te svjetlucala prikladno – nešto nalik onim vizualizerima glazbe koje ste (vjerojatno posljednji put) vidjeli u WinAmpu.

Za ovo vam je potreban začuđujuće malen broj komponenti; sve ih vidite na slici.

Ipak, neka vas ne zavara broj komponenti i njihova veličina, jer ovo nije tako jednostavno za spojiti ispravno. Rupice su malene, fizika je teška, a nožice komponenata tvrde. (Doduše, za otpornike sam konstantno bio u strahu da ću ih pokidati.)

Nakon nešto malo eksperimentiranja, razmišljanja i crtanja po ploči, uspjeli smo dobiti shemu kako bi se komponente trebale spojiti:

Ako vam ovo nije jasno, razumijem vas u potpunosti. Pokušat ću pojasniti: spojili smo LED-ice na eksperimentalnu pločicu tako da su bile u istom stupcu. U isti redak u koji smo spajali dužu nožicu LED-ice spojili smo jedan kraj kabela, a drugi na Croduino/Arduino u pin 8 i 9. Kraće strane nožice smo spojili na – pol eksperimentalne pločice, a taj pol smo spojili na GND pin na Croduinu/Arduinu. Mikrofon smo zaboli u eksperimentalnu pločicu, te kako je označeno na njemu, kablom spojili jednu nožicu na Analog pin 0 na Croduinu/Arduinu, drugu (GDN nožicu) na – pol eksperimentalne pločice, treću na pin 5V na Croduinu/Arduinu, a četvrtu (DP nožicu) na pin 2 Croduina/Arduina.

Spojili smo to sve i… nije radilo. Shema je srećom bila ispravna, ali morate biti jako pažljivi prilikom spajanja da sve bude ispravno spojeno i u potpunosti utaknuto. Nakon što smo primijenili veću silu i popravili par krivo spojenih kabela, nije bilo problema, i bilo je vrijeme napisati program!

Nakon nešto malo udaranja po tipkovnici došli smo do ovog programa:

Kompajliramo, prenesemo, pokrenemo i… radi. Doduše, ne baš najbolje – nekad svijetli stalno, nekad gotovo da i ne reagira na ništa, a nekad reagira čak i na blizinu!

Brojčani parametri s kojima se uspoređuje glasnoća zvuka određuju koliko jako i na koji način reagira naša napravica na zvuk iz okoline, pa nakon malo petljanja po njima, ovo je bila moja konačna verzija (s pjesmom u pozadini da odmah testiramo kako radi):

(Ako vam ne radi kako biste željeli, promijenite parametre koji određuju osjetljivost.)

I gle čuda, ovo stvarno radi! I to radi odlično! Pogledajte video kako reagira na pljesak:

Radio je izvrsno i s pjesmama:

Vrjedniji su spojili šest LED-ica i napravili malo zabavniju verziju:

Zašto je Croduino savršen za početnike?

Za samo dva sata, od nule smo uspjeli napraviti nešto konkretno i zabavno, naučili smo poprilično toga o elektronici što nismo dotad znali i usput se dobro proveli. Svi smo izašli iz kabineta sretni i zadovoljni, nije bilo iscrpljenosti, frustracije i stresa kojeg programiranje tipično stvara. Sve to je zamijenio ponos i zadovoljstvo – i to onaj oblik ponosa koji osjećate kad stvorite nešto svojim znanjem, radom i trudom, odnosno, kad svoj trud i učenje pretočite u fizički objekt, nešto stvarno i opipljivo, a ne apstraktno. Meni osobno je to jedan od najdražih oblika ponosa, i razlog zašto mislim da bi više učenika trebalo imati priliku susresti se s elektronikom u ovom obliku. Negdje moraju početi, a Croduino je odličan početak.

Zahvaljujemo ekipi e-radionice na uručivanju primjerka Croduina LZS-u, kao i svim ostalima koji su sudjelovali u ovoj priči.