Manjaro 16.03 LXQt – Linux koji budi nostalgiju

Usred monotonije puca grom iz vedrog neba: objavljen je Manjaro LXQt 16.03. Primjećujem da vuče malo na Windowse, ali ne smeta mi to. Cool je podsjetiti se kako je to izgledalo prije (nove ere).

Kiša pada već danima, sve je trulo, ništa se ne događa. Na forumu vlada zatišje, tu i tamo koji sporadični hitac iz terminala. Beskonačna naklapanja o tipkama i tipkovnicama šire “depru” među članstvom. Nikome se ništa ne da, neki iz očaja čak dolaze na ideju da si nabave MacBook Pro. Grozno. Na IRC-u mrtvilo kakvo već duže nije viđeno.

Usred te monotonije puca grom iz vedrog neba. Kolega Calisto053 jednim postom skreće pažnju da je izašao Manjaro LXQt 16.03 Stable. I stvarno, na službenoj stranici čitam kako je Manjaro zajednica ponosno predstavila svoj novi projekt. Kao i moj “stari” Manjaro, novi LXQt je također prijateljski raspoložen te ima sve što mi treba. Primjećujem da vuče malo na Windowse, ali ne smeta mi to. Cool je podsjetiti se kako je to izgledalo prije (nove ere).

Mislim da mi je cca 2 sekunde trebalo da kliknem na “Download”. Par minuta je trajalo skidanje 982,5 MB teške .iso slike, a stick je već sam poletio prema USB utoru.

Slijedi standardni postupak (toliko puta provjeren):

sudo dd if=manjaro-lxqt-16.03-x86_64.iso of=/dev/sdb bs=4M && sync

Terminal mi uskoro šalje mail da je uredno snimio sliku na stick, a ja mu odgovaram da odmah restarta računalo i pokrene live sa USB-a. Šalim se, naravno da sam sve to morao sam napraviti. Danas se više ne možeš niti u terminal pouzdati.

Malo vuče na Windowse, ali ipak je u duši Arch

Prvo live pokretanje i opet onaj isti osjećaj kad dobiješ novu igračku koju samo trebaš raspakirati. Već dugo ne vidjeh ovako lijepe žute foldere. Divan osjećaj povratka u buduću prošlost.

Wow, moj omiljeni preglednik Chromium je tu i povlači odmah po prijavi sve moje favorite. Nigdje ne nalazim screenshot da to malo poslikam. Na kraju pokušavam sa starim dobrim “Print Screen” i gle čuda – radi. Ostavljam se tipkovnice i miša i odmah po pokretanju terminala podešavam font u “standardno” zelenu boju i kucam naredbu kako bi imao dovoljno vremena pripremiti ovaj prvi screenshot:

scrot -d 10

 

 

Odmah se spajam na nas IRC kanal #llinuxzasve.com i bacam kost baš u trenucima popodnevnog drijemanja. Neki se bude i počinje popodnevni install party. Opet je veselo i sve po starom!

Moji me ukućani opet gledaju s čuđenjem i ne vjeruju svojim očima. Na mom monitoru nikada nisu vidjeli žute mape koje sliče na one “njihove”. Po defaultu je, naime, odabrana tema Krosoft koja malo asocira na davne 90-e.

 

 

Sad sam opet u dilemi: izabrati grafičku ili CLI instalaciju ili jednu i drugu odjednom? Ipak ide slikovnica… Ostajem, kao i Manjaro, do kraja user friendly i odabirem najlakši put ne bi li privukao još više obožavatelja ove distre. Iako trpim “uvrede” kolega da bi trebao promijeniti nick u “agitprop”. Ne sprječava me da i dalje širim propagandu i da agitiram u korist Manjara najbolje distribucije ikada.

 

 

Nakon 20-ak minuta slijedi reboot i Manjaro LXQt je tu. U GRUB-u je zauzeo prvo mjesto. Sada imam tri distre na hardu. I nisam više distrohopper iako se to na prvi pogled čini. Naime, sve tri su Manjaro: 15.12 Xfce 32-bitni i 64-bitni i Manjaro 16.03 LXQt 64-bitni. Tko zna, možda se dogodi i čudo pa jednoga dana promijenim mišljenje (događalo mi se u životu), ali za sada je to sve.

 

 

Baziran na Archu

Odmah nakon podizanja sustava slijedi puna nadogradnja. E, to volim, to cijenim. Jednom linijom u terminalu riješavam sve ovisnosti, zavisnosti i nadograđujem svoj Manjaro. Pacman je zakon!

sudo pacman -Syyu

 

 

Predinstalirano je više nego dovoljno programa za dobar početak. Moj omiljeni preglednik Chromium + ELinx (pazi ikonu) za surfanje u terminalu. Klikom na ELinx otvara se LXTerminal i slijedi Go to željena adresa. Cool mi je pretraživanje interneta u terminalu. Thunderbird sam morao sam instalirati.

U pomagalima Leafpad za bilješke, te LXImage – lagani preglednik slika. Grafika nudi standardni GIMP i zanimljivi SumoPaint kojim crtamo u pregledniku (web-bojanka).

Pod “Video” se nudi odličan mali, ali meni najbolji mpv player. U uredu sam našao samo AbiWord, moram još samo dodati LibreOffice.
System Tools: htop već instaliran, GParted, Root Terminal (pažljivo s ovim!). Slijedi još i brdo preferencesa. Biti će zabavno idućih nekoliko dana.

Conky Manager sam jednostavno i brzo instalirao. To je riješenje za one koji se ne žele zamarati sa programiranjem i konfiguriranjem. Gotov proizvod na dlanu.

Za snimanje videa koristim Vokoscreen, nedavno otkriven i meni najbolji. Cmatrix, koji se vrti u pozadini, nije došao po defaultu. Uostalom, pogledajte video, sve će vam biti jasnije:

 

 

Prerano je za bilo kakve kritike ili nedajbože sudove jer vrtim LXQt tek dva dana. Ipak, na prvi pogled me osvaja jedako kao i Deepin Terminal kojeg instaliram na svaku novu distru. S LXQt sučeljem se susrećem prvi put i vidim da je još “lakše” od mog Xfce-a. Nikada nisam imao prilike koristiti jake i nove strojeve, pa mi je ostalo u navici vožnja laganijih DE-ova. Zapravo Xfce mi je od prvog dana default, a sa ostalima sam samo eksperimentirao.

Sve u svemu, Manjaro ko Manjaro – pouzdan i brz, no kad otvorim nekoliko tabova u web pregledniku, pokrenem video snimanje, pustim malo glazbe, procesor se spuca na 100% (vidi se i u videu). Ne smeta mi to, jer nikada ne radim toliko poslova u isto vrijeme.

A kakvi su vaši dojmovi???

Nakon instalacije “čujemo” se u klubu obožavatelja na forumu i na našem IRC-kanalu #linuxzasve.com.

 

Manjaro 16.03 LXQt - Linux koji budi nostalgiju, 3.3 out of 5 based on 25 ratings