Elementary OS Luna

Jeste li ikad koristili betu nekog OS-a i potajice u sebi željeli da razvojni tim nikad ne dovrši započeti posao, a s druge strane nestrpljivo čekali dan kada će uz distribuciju umjesto “beta” napokon stajati “stable” ili “final”? E, pa ja sam s Lunom imao upravo takve pomiješane želje i osjećaje.

Iskusniji korisnici će se možda zapitati čemu takva očekivanja od jedne “partizanske distre” (kako su je nazvali neki na našem forumu) kad imamo nekoliko dugovječnih distribucija koje rade gotovo savršeno, kod kojih je više-manje sve poznato i kod kojih unaprijed znamo s kakvim se problemima možemo susresti. Odgovor je – upravo zbog toga. U prirodi korisnika Linuxa (barem onih koje poznajem) je želja za istraživanjem, nečim novim ili razbijanjem glave nad nenadanim problemom. S druge strane, većina koju poznajem traži (ili je već našla) jednu stabilnu distribuciju koju će koristiti svakodnevno i koja će zadovoljiti većinu dnevnih potreba. U tom svjetlu sam, ma koliko to suludo izgledalo za “jednu partizansku”, gledao na Lunu i zbog toga ova recenzija ipak neće biti navođenje suhoparnih podataka i činjenica, već osobno viđenje jedne distribucije promatrane kroz tri faze njenog života (razvoja), ili jedna lagana ljetna slikovnica-recenzija.

O Luni

Prije desetak mjeseci mali je razvojni tim Elementary OS-a, čije je sjedište u Kanadi, objavio da se podrška za Jupiter (njihov prethodni OS koji se temeljio na prethodnoj LTS verziji Ubuntua) gasi te da se uskoro može očekivati njihov sljedeći OS imena Luna. Bez da sam pročitao ili pronašao informaciju na netu, bilo mi je jasno da će Lunu temeljiti na novom LTS-u (12.04), a kako mi je Ubuntu 12.04 tada već nekih pola godine uredno i bez ikakvih problema radio na laptopu, pobudila se znatiželja kako će razvojni tim riješiti glavni problem Ubuntua i Unitya – (povremenu) sporost u interakciji korisnika i OS-a.

Kako sam očekivao, tako se i dogodilo: Luna je bazirana na sad već starom Linux kernelu 3.2.0 i prilagođenom GNOME-u 3.4.2, što je za neke dobra vijest (stabilan i dobro “ispeglan” kernel), ali loša za korisnike s novim i malo egzotičnijim novim hardverom, zbog čega će oni nužno morati sami nadograđivati kernel na noviju verziju.

Izdavanje prve bete se malo odužilo, a kad je objavljena nije bila “baš nešto” iako se već tada naziralo da razvojni tim kreće ponešto drugačijim smjerom razvoja distribucije s naglaskom na brzinu i fluidnost rada te uz prilagođavanje ili potpunu promjenu određenih dijelova OS-a. Beta2 se pojavila nakon skoro pola godine (početkom svibnja ove godine) i donijela jednu od najstabilnijih nedovršenih distribucija koje sam probao; zapravo, toliko dobru i stabilnu da još nisam maknuo betu2 sa svog laptopa, već ju koristim usporedno sa stabilnom verzijom Lune instaliranom na stolno računalo.

Uglavnom, nakon još par mjeseci čekanja (na našem forumu je prozvana “vječita beta”) koje je razvojni tim, prema vlastitim riječima, iskoristio za dodatno prilagođavanje i uljepšavanje sučelja, ikona, predinstaliranih aplikacija te popravljanje bugova (nisam imao nijedan na beti2?!), 11. kolovoza 2013. godine, dva sata nakon ponoći (po lokalnom vremenu) dočekali smo Lunu…

Instalacija Lune

Budući da sam unaprijed odlučio da ću se baciti na pisanje recenzije, prije same instalacije Lune po glavi su mi kolale misli što novog napisati o samom procesu instalacije, a da nije već viđeno ili rečeno u prethodnim recenzijama bilo koje distribucije bazirane na Ubuntuu ili samog Ubuntua. Početni dijaloški okviri koji vas vode kroz proces pripreme tvrdog diska, određivanja lokacije, jezika i ostalog su gotovo identični Ubuntuovim, no lijepih su i usklađenih boja, što je lagani uvod u izgled samog sučelja OS-a. Autori su i tom dijelu, kojeg koristimo jednom i tko zna kad ponovno, posvetili jednaku pažnju kao i ostatku OS-a. Pohvalno i potvrđuje da je ekipa radu na Luni pristupila ozbiljno i s točno zacrtanim ciljem.

Međutim, razlike ipak ima – ne u tehničkom smislu, već u izvedbi. Kad započne proces kopiranja OS-a na tvrdi disk, neće vas dočekati okviri s porukama koji korisniku govore koji su sve programi/aplikacije predinstalirani, koje su novosti… ili poruke u kojima se autori hvale kako su složili super distribuciju za budućeg korisnika. Ne, toga nema; umjesto toga, na vašem zaslonu izmjenjivat će se mali dijaloški okviri koji će vas nenametljivo obavještavati što se događa. Čisto, informativno, jednostavno.

Da će budućeg korisnika dočekati lagana i brza distribucija jasno je iz samog instalacijskog procesa koji je ukupno trajao 18 minuta, od čega je 11 minuta otišlo na jednostavnu pripremu tvrdog diska, određivanje jezičnih postavki, upisivanje korisničkih podataka i ostalog, uz pijuckanje kave. Proces kopiranja OS-a na tvrdi disk odrađen je za 7-8 minuta, i to na običnom SATA 7200rpm HDD-u – brzo, čak brže od instalacije Ubuntua ili Minta na SSD.

Instalacija gotova, što sad?

Nakon prvog pokretanja dočekat će vas obavijest (ako ste odabrali hrvatski, a ne engleski) da nisu do kraja instalirane jezične postavke. Dva klika i minutu kasnije gotovo cijeli OS je na hrvatskom, pa će daljnje korištenje i neukim korisnicima biti jednostavno. Sada je vrijeme da se novi korisnik upozna s Lunom te prema osobnim afinitetima podesi njezino ponašanje u radu s aplikacijama, prozorima, ponašanje docka i ostalo. Nije nužno ali je korisno.

Radna površina je podijeljena na dva dijela. U gornjem dijelu je Wingpanel u čijem se lijevom kutu nalazi izbornik instaliranih aplikacija, u sredini datum i vrijeme (ali ne mora biti, ako ne želite), dok je desni dio predviđen za indikatore (nekolicina je već instalirana, ostale korisnik dodaje sam prema vlastitom izboru i potrebama). Tu dolazimo do prvog problema, ako se to može nazvati problemom. Naime, dodatne indikatore korisnik dodaje ili sam ili instalacijom programa kroz Ubuntuov centar softvera ukoliko aplikacije to podržavaju, a takvih nisam našao puno (Elementary radi na svom centru softvera, no teško je reći kada će biti gotov). Ako se aplikacije ne nalaze u UCS-u potrebno je dodati njihov PPA. Drugim riječima, nema jednostavnog dodavanja indikatora desnim klikom na panel ili kroz aplikaciju kao što je to uređeno u novom Mintu s Cinnamonom. Osobno mi se ovakav način dodavanja indikatora više sviđa, no u početku može biti malo problematičan manje iskusnim korisnicima.

U donjem dijelu je smješten Plank dock. Korištenje docka na bilo kojoj platformi ili OS-u mi se zavuklo pod kožu, ali neki ga korisnici ne vole. U Luni je dock nužan jer u njega smještate aplikacije koje često pokrećete. Dock istovremeno služi kao jedan od načina pokretanja ili skrivanja već pokrenutih programa iz razloga što aktivni okviri aplikacija u svom gornjem dijelu imaju samo gumb za gašenje (lijevo) i gumb za minimiziranje/maksimiziranje (desno). Nadalje, u Planku je standardno postavljeno devet ikona koje pokrivaju predinstalirane programe, a dodavanje ili micanje ikona je krajnje jednostavno. Ne želite već postavljenu ikonu? Desni klik na nju i na vrhu izbornika uklonite kvačicu sa “Zadrži u docku”. Ako pak želite dodati ikonu, pokrenite željenu aplikaciju. Kad se ikona privremeno pojavi u docku, desnim klikom na ikonu postavite kvačicu na “Zadrži u docku”. Jednostavno da jednostavnije ne može biti.

Nakon osnovnog upoznavanja s izgledom radne površine, fina podešavanja ponašanja OS-a odrađuju se pokretanjem aplikacije “Postavke sustava” koja ne donosi pregršt mogućnosti već samo osnovne stvari. Svakako treba obratiti pažnju na “Desktop” jer se u njemu nalaze postavke za wallpaper (manje bitno) i osnovno podešavanje docka te “hot cornera” (ovo je bitno). Naime, u “hot corneru” podešavate ponašanje i rad s otvorenim aplikacijama, što je vrlo korisno i nakon kratkog vremena ubrzava i pojednostavljuje rad s više otvorenih aplikacija ili radnih površina (pogotovo ako više koristite miš nego tipkovnicu).

Rad sa Lunom ili…

Napokon smo došli do dijela u kojem zavirujemo u predinstalirane programe (Aplikacije, gornji lijevi kut panela). Manje iskusnog korisnika isprva može dočekati neugodno iznenađenje, jer osim po jednog programa za par osnovnih radnji na računalu nema ničega. S druge strane, to je izvrsno jer neće biti hrpe predinstaliranih programa koje korisnici nikad ne pokrenu jer ionako instaliraju svoje omiljene programe. Zbog navedenog i izostanak uredskog paketa također računam kao plus, jer korisniku omogućava ili jednostavno instaliranje starije verzije npr. Libre Officea kroz UCS ili ručno dodavanje zadnje verzije omiljenog uredskog paketa (ili bilo kojeg drugog programa) putem terminala.

Od predinstaliranih programa i aplikacija s Lunom dolaze: File Roller (program za rad s arhivama), Geary (mail), GNOME Calculator, Empathy, Maya (kalendar), Midori, Noise (glazba), Totem (video), Shotwell (slike), Scratch (tekst editor), Pantheon Files, Pantheon Terminal, Screenshot tool, Simple Scan, Switchboard (System Settings), Ubuntu centar softvera i Upravitelj nadogradnji (Update Manager), a za ostalo se moramo pobrinuti sami kroz Ubuntu centar softvera ili ručnim dodavanjem aplikacija ako nisu podržane kroz UCS. Nakon osnovnog upoznavanja s Lunom došlo je vrijeme za prvi update OS-a, nakon čega se pojavio problem koji je par dana kasnije ispravljen, ali o tome kasnije.

Uglavnom, kako koristim desetak osnovnih aplikacija na bilo kojoj distribuciji, od kojih su dva ili tri (ili njihove adekvatne zamjene) bili predinstalirani, morao sam potrošiti narednih pola sata ili nešto više na instalaciju programa, ali to je još uvijek kudikamo manje vremena no što bi mi trebalo za uklanjanje svih nepotrebnih programa, a te iste bih ionako morao instalirati.

O dva načina upravljanja aktivnim programima, prozorima i radnim površinama smo već ponešto rekli, no postoji i treći za one koji se više vole služiti tipkovnicom nego mišem. Zainteresirani ovdje mogu pogledati o čemu se radi. Autori su time pokrili sve tipove korisnika i mislim da nitko neće imati zamjerki u vezi toga.

Za, protiv… ili jednostavno – zaključak

Kao prvo, ili imam ludu sreću ili sam pametno birao komponente svojih računala kad sam ih kupovao jer nisam imao problema s hardverskom kompatibilnošću ni kod jedne Linux distribucije, bilo da sam ju samo isprobao ili koristio duže vrijeme. Tako je i s Lunom. Sav hardver je uredno prepoznat (na dvije konfiguracije; jedna je stara 5+ godina, a druga nešto više od godine dana) zbog čega početni problem s nemogućnošću uspostave veze na net pomoću bežične PCI kartice ne mogu sa stopostotnom sigurnošću pripisati Luni. Vjerojatnije je problem u mom davatelju telekomunikacijskih usluga ili u par godina starom routeru.

Međutim, jedan bug se ipak pojavio izlaskom finalne verzije, ali je popravljen par dana kasnije. Naime, kada bi mišem ili tipkovnicom razmaknuo sve otvorene programe kako bih prešao iz jednog u drugi, svi programi bi ostali na aktivnoj radnoj površini, umjesto da su ostali skriveni u docku nakon odabira željenog programa. Da bi se ponovno spustili u dock trebalo je svaki zasebno vratiti u dock; ništa strašno, ali bilo je malo iritantno. Drugi problem se odnosi na instalirane aplikacije od kojih se neke ne prikazuju u izborniku “Aplikacije”, zbog čega ih je jedino moguće pokrenuti iz terminala. Također nije strašno, no za manje iskusne korisnike može biti problem.

Treće zapravo nije problem ili nedostatak, već smjer u kojem je razvojni tim Elementary Lune krenuo, a to je nemogućnost detaljnog podešavanja OS-a ili jednostavnijeg dodavanja tema, prilagođavanja izgleda desktopa i sl. Naime, iako alat za takvo nešto već postoji, službeno nije podržan, pa budući korisnici Lune sami moraju odlučiti je li im važniji stabilan OS ili prozirniji gornji panel (ovo sad shvatite kao šalu, neće OS biti nestabilan zbog prozirnog panela, ali hoće od previše nestručnog čeprkanja po postavkama OS-a slabije upućenih, ili još češće, brzopletih korisnika).

Ono zbog čega bi korisnici ipak mogli posegnuti za alatom za fino podešavanje (elementary-tweaks) je upravljanje mapama i datotekama na jedan klik. Naime, ima korisnika koji su jednostavno naučili na lijevi dvoklik za pokretanje ili lijevi klik za označavanje, pa će njima Lunin način upravljanja na jedan klik biti zbunjujuć i frustrirajuć.

 

Za kraj ove slikovnica-recenzije, objektivnu preporuku za ili protiv Elementary Lune ne mogu dati. Mogu samo podijeliti s čitateljima da sam svoju stabilnu (i glavnu) Linux distribuciju našao nakon više od godine dana traženja još u svibnju ove godine s Lunom beta2. Svi vi koji još tražite svoju svakodnevnu i glavnu Linux distribuciju, svakako barem isprobajte Lunu, a ako se naviknete i ako vam njen minimalistički pristup bude odgovarao, dodatni plus je da ste mirni do travnja 2017. godine, barem što se nadogradnji tiče.