8.238 pregleda

Ispovijest jednog distrohoppera

19

Nisam ni najmanje kompetentan da uspoređujem ove tri distre, ali dopustite da vam prikažem svoje skromno iskustvo njihovoj upotrebi. U stvari, za kratko vrijeme, postao sam ovisnik. I ne želim se liječiti od te ovisnosti jer se mnogo bolje osjećam nego prije par godina kada nisam znao ništa o Linuxu, zajednici, FLOSS pokretu i nisam znao ljude s kojima se danas družim.

teskiovisnik

 

Xubuntu vs. openSUSE vs. Debian.

Zašto točno tim redom?

Najdulje koristim Xubuntu (skoro dvije godine). Kada moram nešto stvarno brzo napraviti pokrećem upravo njega jer znam da me neće iznevjeriti. Znam da će ovo izazvati možda i negativne komentare, ali odmah da vam velim, ne zanima me politika.  Možda nemam još dovoljno znanja i iskustva s tim Debianom. Priznajem, ali Xubuntu je prvi sjeo na moj laptop i prepoznao obje mreže (žičnu i bežičnu) i sve aplikacije koje sam poželio uredno rade. Centar softvera mi je za početak dobro poslužio za instalaciju programa dok još nisam znao nijedno slovo naredbi koje se upisuju u terminal i čemu one služe. Danas vidim da je mnogo lakše upisati u terminal „sudo apt-get install nekiprogram“. Upravo sam neki dan otkrio kako jednostavno preuzeti, raspakirati, kopirati i zalijepiti u mapu „.fonts“ neki font koji mi se jako sviđa a nema ga na popisu. Ma milina jedna.

Kako volim pratiti potrošnju resursa i temperaturu, primijetio sam da je Xfce tu nekako najmanje zahtjevan a ipak dovoljno učinkovit. Upravo taj Xubuntu je napunio 16-gigabajtni stik s mnoštvom šarenih distri. Svaka je posebna i lijepa, nisam još sreo ružnu i volio bih ih sve imati. Upravo taj Xubuntu kriv je za moja prva slova upisana u terminal. Iako nisam, i neću vjerojatno nikada postati, tada sam barem izgledao kao pravi hacker.

-screenshot-12072013-080

 

Kada poželim neobavezno uživati u čarima KDE-a onda naravno pokrećem openSUSE. Tek sam ga nedavno instalirao uz Xubuntu. Da, očarao me izgled i Yast i Yakuake i još mnogo toga. Taj KDE kriv je što sam jedno kratko vrijeme upotrebljavao i Kubuntu, misleći da je to „tu negdje između“, ali nije ni blizu. Ipak je originalni okus najslađi. Znači, distra br. 1, (barem ovih dana) meni je openSUSE.

Ono skakanje prozora, sjene, izgled aplikacija i ikona, svakoga klinca mora natjerati da barem zavrti live. A onda više nema nazad. Svaki put je tako. Samo da malo probam, ali ubrzo ide F12, boot from CD i install. I tako svaki puta GRUB postaje bogatiji za dva reda, a ja dobivam još jednu opciju kod podizanja sustava, još materijala za učenje i proučavanje (za mene) novih prostranstava. Još proučavam i lutam po openSUSE-u i KDE-u i zato je možda i rano za neke ozbiljnije dojmove ili, nedajbože, kritike.

 

opensusescreenfetch

 

Ples sa zvijezdama

Mnogo sam se igrao s mnogim distribucijama, plesao sa svakom novom koja je zakoračila na plesni podij zvan „distrowatch“, pa tako dolazim do samog vrha. Jedan moj lijevi klik otvara sliku obiteljskog stabla. Šareno drvo svih ili gotovo svih distri ikada rođenih. U samom korijenu sjedi starac, vrhovni poglavica svih plemena. Debian. Čitam još malo postove okorjelih debianovaca i, naravno, odmah preuzimam i pržim „svoju“ novu distru. Malo me zbunjuje drugačiji stil, takt, i koraci, teško je pratiti sve to meni početniku, ali ne dam se. I uspijevam. Evo, i on je sjeo na hard mog laptopa i u punoj je funkciji. Moram priznati, bilo je velikih problema u početku, ali riješili smo sve.

U rijetkim trenucima (malo sam u stisci s vremenom), kada želim proučavati toga kralja svih distri, u GRUB-u odabirem Debian. Da, slažem se sa mišljenjem znalaca da je Debian zakon, ali ipak moraš imati malo više kodova pod prstima da se njime koristiš. Evo, i sada pišem ovo upravo pomoću te distre. Morao sam, naime, skinuti ovaj screenshot.

debianscreenfetch

 

Zaključujem da je zdravije, korisnije, ugodnije … igrati se, učiti, družiti s pravom (ako ne i najjačom) ekipom nego raditi u slobodno vrijeme bilo što drugo. Jedino bavljenje tjelesnim aktivnostima, po mogućnosti u prirodi, stavio bih prije ovih naših plovidbi po Linux-vodama. Doduše, ja ne samo da plovim, već i ronim duboko pod Linux-morem (zlobnici će sada reći da tonem, ali ako im tako odgovara, neka im bude).

Najmlađima bih poručio — Linux-distribucijama protiv svega što je loše. A onima malo starijima, nekoliko DVD-ova ili USB stick može vas vratiti u djetinjstvo i odvratiti crne misli od svakodnevnih zločestoća koje doživljavamo ne svojom krivnjom.
Nije li svima nama upravo to cilj?

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.6/5 (30 votes cast)
Ispovijest jednog distrohoppera, 4.6 out of 5 based on 30 ratings

Povezani članci:

Debian 7 možda i sa GNU H...
Od minimalnog Debiana do ...
5.4.3.2.1... Sretan Vam D...
Ovogodišnja openSUSE konf...
Objavljen APT 1.0

19 komentara

  1. Nikola napisao:

    Super članak 🙂
    Upravo sam i ja tako počeo, zapravo, nisam nikad ni prestao 🙂 U virtualboxu imam uvijek barem 5 distribucija, tek toliko, za gušt svaku 🙂 Ali naravno, svaka od njih ima neku posebnost i često ih pokrećem tek toliko, da nakratko uživam u njoj 🙂

    Nego, pitanje 🙂 Kako si staviti u terminal da ovako pišu osnovni podaci i logo? 🙂

  2. Haris napisao:

    Kralj !

  3. Vl@do napisao:

    Ovdje sada tek vidim i razliku u potrošnji RAM-a uz približno iste aplikacije pokrenute. 😉

  4. aaa napisao:

    I ja cu podijeliti, sa vama da sam ovisnik. Vec duze vrijeme o Slackware-u koji kad se uvuce u krv nemoguce se skinuti. Onda stavim OpenSUSE, divim se KDE-u pa obrisem. Pa onda skontam sto bi se mucio ima Debian, pa instaliram i njega. Pa pozelim Arch, zamisljam optimiziranja i prilagodjavanja, a tek pacman (voda na usta krene). A ne brise mi se ni jedna od ovih. Pa lijepo napravim novu particiju i sad imam tri, redovno ih odrzavam i ljubomore medju njima nema. Ima poslovica “Gdje distre nisu bijesne, hard disk nije tijesan”.

  5. igor napisao:

    instaliravanje linuxa u virtualnu mašinu je poput samozadovoljavanja a mislit da se sexaš 🙂

  6. b4sh napisao:

    Svaka cast Vl@do 🙂

  7. rapha napisao:

    Alal vera Vl@do.

    Čitam da mnogi to nazivaju neozbiljnošću pa čak i bolešću.. 🙂 Ne vidim razlog. I ja volim da se igram sa distribucijama, da vidim kako nešto radi, šta je dobro, šta nije i potpuno se slažem sa Vl@dom, oslobađa od stresa i potiskuje crne misli.
    Naravno, svako od nas ima “svoju” distru kojoj se uvek vraća ali nisam ni nešto strog po tom pitanju. Hvala Bogu, snalazim se na svakoj pa koristim ono što mi u tom trenutku radi posao ili me čini zadovoljnim. Prosto.. 😉

  8. shicy napisao:

    Vl@do šerif 🙂
    sve je super, sa svime se skoro slažem, samo poradi čoeče na Debianu i savladavanju istog 🙂
    tek ćeš onda vidjet šta je potpuni užitak 🙂

  9. Aber Kled napisao:

    Ovo nema smisla.

    Ako zelis KDE jednostavno ga instaliraj.

    Zasto mijenjati distribucije za nesto tako trivijalno?

    • blast beat napisao:

      Nafrizirani KDE na openSUSE-u i ovaj skoro vanilla na Kubuntu-u nisu isti, ima razlika. Lepo reče čovek da je probao i Kubuntu ali da nije to to.

  10. Zoran napisao:

    SInoć sam baš probavao i novi Mint Xfce, i jutros pospan došao na posao.
    Ja prvo isprobam u VirtualBox-u, pa ako mi se svidi ide direkt na PC. Problem je što mi se svidi dosta distri pa mi se teško odlučiti… 🙁 Mada mi nekako još uvijek najbolje leži Lubuntu.

  11. Marko napisao:

    razmišljam postati ovisnik 😉
    svaka čast Vl@do

  12. wintermute napisao:

    🙂

Ostavi komentar

© 2017 Linux Za Sve. | Impressum | Sadržaj je licenciran pod CC-SA-3.0 ako nije drugačije naznačeno.
Proudly designed by Theme Junkie.