Moje “distrohop” putovanje 6: EndeavourOS

Predlažem Vam da bacite pogled na prvi članak u ovom serijalu “distrohop” putovanja gdje sam se potrudio objasniti svrhu i način recenziranja, kao i kriterije ocjenjivanja distribucija. Hardver koji koristim je moj već dobro iskušani Asus ZenBook UM431D iz 2019-e godine (AMD Ryzen 3500U CPU, Vega8 GPU, 8GB RAM i 256GB SSD).

Moram priznati kako su me ranije testirane distribucije ugodno iznenadile te su postavile poprilično visok prag što se tiče kvalitete, brzine i stabilnosti. Rolling release distribucije sve su popularnije (ponajviše zbog gejmera i developera koji vole imati najnovije pakete/aplikacije) stoga je vrijeme za testiranje jedne od najpopularnijih danas – EndeavourOS. Ovo će vjerojatno biti najkraća recenzija u ovom serijalu jer se dosta toga poklapa s prethodno testiranim Manjarom. Upravo zbog toga ne želim ponavljati sve već ranije napisano, već se samo dotaknuti najvažnijeg.

UKRATKO O ENDEAVOUROS:

EndeavourOS je šesta distribucija koju su članovi naše riznice znanja (prekrasni LZS forum) izabrali svojim glasovima.

EndeavourOS je GNU/Linux distribucija bazirana na Arch Linuxu. Dovoljno je baciti pogled na Distrowatch i vidjet ćete kako je trenutno druga na ljestvici najpopularnijih distribucija (napominjem kako Distrowatch nije adekvatni pokazatelj popularnosti kao ni broja korisnika). Iako je EndeavourOS baziran na Archu, mogu slobodno reći kako to i je Arch; ali s lakšom instalacijom i malenim dodatcima za ugodniji rad. Zvuči vam poznato? Zar pokojna Antergos distribucija nije pružala upravo to? Laganu instalaciju i normalne defaultne postavke Archa? Upravo tako. EndeavourOS je spiritualni nasljednik Antergosa.

Odlična zajednica korisnika, moćna Arch baza, fantastičan online/offline instaler i alati razvijeni da dodatno olakšaju život “archera”… odlična kombinacija za sve one koji se ne boje rada u terminalu.

INSTALACIJA:

Web stranica je pregledna i pruža opciju skidanja instalacijske slike direktno ili preko torrenta. Sama instalacijska slika teška je 2GB i ažurira se mjesečno. Nema podrške za Secure boot stoga je potrebno ugasiti tu opciju u BIOS/UEFI-u. Prilikom podizanja instalacijske slike možete odabrati kako pokrenuti Live image – s nonfree proprietary driverima (za noviji hardver illi nVidiu) ili s open source driverima. Odabirem open source jer eto, AMD je zakon. 😉

Uspješno se pokrenula i ta “živuća slika” te je sve super fluidno i brzo. “Tap to click” radi. Pokrećem instaler i odabirem offline instalaciju. Krećemo! Prekrasni Calamares instaler… stvarno su pogodili temu i priznajem kako je užitak koristiti ga. Nema zastajkivanja i sve funkcionira besprijekorno. Sljedeći korak je odabir diska i načina kako ga želim formatirati. Odabirem Erase i Swap to file. Enkripcija diska je udaljena samo jedan korak – super. Upravo ovaj korak potroši najviše vremena prilikom ručne instalacije Archa. Pritišćem Install i primjećujem kako je u pozadini otvoren Terminal gdje se tekstualno vidi što se sve događa u instaleru. Odličan detalj – sviđa mi se!

Instalacija traje 5min i 35sec. Završni rezultat je root particija (ext4) i swap file veličine 536MB.

Ocjena = 9/10.

PRVI DOJMOVI:

Prvo pokretanje bilo je brzo te sam nakon nekoliko sekundi bio pozdravljen od strane Welcome prozora. Ovo je jedna od aplikacija za koju su zaslužni EndeavourOS developeri i stvarno dobro funkcionira. Možete mijenjati određene postavke poput teme, display managera, wallpapera te možete instalirati Kernel Manager, Firewall ili neke druge aplikacije jednim klikom. Tu su i linkovi koji vode na stranice gdje možete potražiti pomoć i savjete. Stvarno korisno i dobro zamišljeno.

U dnu postoji opcija za isključiti ovu dobrodošlicu (inače će se nastaviti pojavljivati svaki put kada pokrenete računalo). “Tap to click” radi te mi preostaje samo namjestiti regionalne postavke. Fractional scalinga nema i sve se vrti na X.Org-u. Ovim tempom, Wayland neće doći tako skoro u XFCE svijet…

EndeavourOS dolazi s malo predinstaliranih aplikacija što znači da nema puno bloatwarea – odlično. To je u kombinaciji s minimalističkim i modularnim XFCE-om dobar znak. Ipak, za većinu korisnika će biti potrebno instalirati neke aplikacije za normalan rad jer stvarno malo toga dolazi predinstalirano. Kao nekome tko je koristio Arch, ovo mi je izuzetno dobro “sjelo” kod EndeavourOS-a. Defaultna tema je ugodna oku i sviđa mi se kako je XFCE postavljen. Wallpaper je ok. Odabir boja me previše podsjeća na Ubuntu…

Bluetooth nije instaliran po defaultu ali u prozoru dobrodošlice ima opcija brzog instaliranja (blueberry i blueman). Sjećam se svojih početaka s Archom i upravo konfiguracija Bluetootha mi je ostavljala gorak okus u ustima. Odabrao sam blueman i pokrenuo naredbu sudo systemctl enable --now bluetooth kako bi se bluetooth daemon automatski pokrenuo svaki put.

Firewall također nije instaliran po defaultu ali to sam riješio jednim klikom u prozoru dobrodošlice (gufw se instalira te ga je potrebno naknadno uključiti preko odgovarajuće systemctl naredbe). Ali zato predinstaliran dolazi TLP koji ima solidne defaultne postavke – jedna briga manje. Također, yay “AUR pomagač” dolazi predinstaliran te je moguće odmah instalirati pakete iz ogromnog AUR-a. MAC (Mandatory Access Control) u obliku AppArmora ili SELinuxa nije instaliran.

Ocjena = 7,5/10.

SVAKODNEVNO KORIŠTENJE:

Sukladno smjernicama iz prozora dobrodošlice prvo ažuriram mirrore pa izvršavam nadogradnju OS-a. Sustav me upozorava kako je preporučeno ponovno pokrenuti računalo jer je instalirana nova verzija kernela (5.11.16) – svaka čast!

Nakon instalacije dodao sam LibreOffice, Inkscape, Gimp, GNOME Disks, Evince, Foliate, Transmission i još nekoliko aplikacija jer je nedostaje dosta toga za “normalno” korištenje. Također, zamijenio sam Parole media player s Celluloidom koji mi je draži.

Provjeravam kako se EndeavourOS nosi sa zauzećem RAM memorije i potrošnjom baterije te ostajem ugodno iznenađen. GNOME System Monitor pokazuje 550MB zauzetog RAM-a. Provjeravam to s htopom i u neofetchu – drži vodu. Instaliram PowerTOP i provjeravam potrošnju baterije s uključenim WiFi-em i jačinom zaslona na 10%. Ponovno ostajem ugodno iznenađen – 3.72W! Manjaro je imao osjetno više a jedina distribucija koja je bila blizu ovako dobrog rezultata je Debian 11. Gotovo pa jednaku potrošnju RAM-a i baterije dobivao sam na čistom Archu s istim DE-om tako da je ovo još jedan dokaz kako EndeavourOS nije poput Manjara (u pozitivnom smislu).

Imam isti problem sa suspendom kao i na Manjaru. Međutim, postupak otklanjanja kvara je ovog puta malo drugačiji (više o tome kasnije u tekstu). EndeavourOS uredno prepoznaje moja dva mobilna telefona (Android) i jedan stari iPhone. Elektronička osobna iskaznica funkcionira bez problema – super. Nisam imao nikakvih problema ni sa Steamom te su mi sve igre koje sam probao funkcionirale bez problema. WiFi je uredno prepoznat a i Bluetooth bez problema radi s dvoma bežičnim slušalicama i mišom. “Night Light” (smanjenje plavog pozadinskog svjetla) funkcionira. Fn tipke sve funkcioniraju. EndeavourOS nije jedna od distribucija u kojoj je moguće izbjegavati rad u Terminalu ali ne trebate se toga bojati.

Ocjena = 7/10.

NADOGRADNJE I STABILNOST:

Svi koji koriste ili su koristili rolling release distribuciju opekli su se barem jedanput stoga će me vjerojatno razumjeti kada kažem kako stabilnosti nema nigdje na vidiku. Kako molim? Jednostavno. Ako definiramo stabilnost kao nepromjenjivost (kao što se to radi u Debianu) onda Manjaro, a ni njegov temelj Arch, nisu stabilni. Štoviše, nadogradnje dolaze svaki dan… gotovo pa svaki sat. Svaka nova verzija može donijeti nove propuste, lomove i bugove. Stoga se držim nekakvog nepisanog pravila pa nadogradnje instaliram jednom ili dvaput tjedno kada imam dovoljno vremena za otkloniti mogući problem. Ukratko, Manjaro nije stabilna distribucija i to je OK. Da sam želio stabilnost, instalirao bi Debian. 😉

Izvučeno iz prethodne recenzije Manjaro distribucije.

Kao što možete pročitati u gore navedenom citatu, želim naglasiti da je EndeavourOS u biti više-manje Arch. Kao takva, rolling release distribucija, nije stabilna jer se paketi/aplikacije ažuriraju svakodnevno. No, ono što je zanimljivo je to što mi se EndeavourOS pokazao puno pouzdaniji od Manjara. Ozbiljno. Pretpostavljam kako tajna te “stabilnosti” (točnije bi bilo pouzdanosti) leži u tome što EndeavourOS ne modificira pakete nego ih uzima direktno iz Archovih repozitorija. Jedina razlika je u još jednom dodatnom repozitoriju u kojem se nalaze njihovi alati koje smo već spominjali, wallpaperi i još nekoliko dodataka. Iako Manjaro izdvaja pakete iz Archovih repozitorija pa čeka u prosjeku 14 dana da se developeri uvjere u njihovu “stabilnost” kako bi ih tek onda mogli staviti u svoje repozitorije, očito to nije toliko efikasno kao što je u teoriji.

Nisam imao nikakvih štucavica ni problema s nadogradnjama kao ni s mirrorima te je sve funkcioniralo glatko, cijela tri tjedna koliko sam koristio EndeavourOS. Ažuriranja sam vršio većinom svakodnevno. Pamac ne dolazi predinstaliran kao što je to slučaj kod Manjara te je potrebno koristiti Terminal za bilo kakvo rukovanje s aplikacijama/paketima. Kao što sam već ranije spomenuo, yay dolazi predinstaliran tako da imate direktan ulaz u cijeli AUR svijet. U System Trayu bih redovito dobio obavijesti da je raspoloživ neki novi update.

O Pacmanu (upravitelj paketa – PACkage MANager) imam samo riječi hvale. Jedan je od najbržih upravitelja paketa uopće, ako ne i najbrži. Ne može se još sasvim usporediti s dnf-om ili s apt-om što se tiče dodatnih opcija i mogućnosti, ali je stabilan i sposoban te nisam imao nikakvih problema s njim već godinama. Sintaksa naredbi je dosta jednostavnija od većine ostalih upravitelja ali se potrebno naviknuti (npr. pacman -Syu je ekvivalent za: dnf update ili sudo apt update && sudo apt upgrade).

Izvučeno iz prethodne recenzije Manjaro distribucije.

EndeavourOS, a samim time i Arch Linux, su odlične distribucije koje mogu biti veoma stabilne/pouzdane. Hoće li tako i biti najviše ovisi o njihovim korisnicima i samom načinu korištenja. Međutim, savjetujem svima koji instaliraju jednu od ove dvije distribucije na radno računalo (gdje držite neke važne dokumente i podatke) da pametno i polako nadograđuju svoj OS. Redovito “bacite oko” na archlinux.org stranicu i njihove obavijesti te se suzdržite od ažuriranja sustava prije nekog važnog posla. To su naučene lekcije. 😉

Ocjena = 7.3/10.

PROBLEMI TIJEKOM KORIŠTENJA:

Jednako kao i na Manjaru; potrebno je ući u Power Manager i namjestiti Laptop lid opciju na Suspend kako biste prijenosnik mogli zaklopiti bez straha. No ovdje mi ni to nije pomoglo.

Stoga sam ušao u logind.conf s naredbom sudo nano /etc/systemd/logind.conf i potražio sam HandleLidSwitch, HandleLidSwitchExternalPower i HandleLidSwitchDocked te ih promijenio iz ignore u suspend. Nakon toga i dalje nije radilo. Hmm…

Nema druge nego ući u XFCE Settings Editor i provjeriti kakva je situacija tamo. Vidim kako je uključen logind-handle-lid-switch, stoga ga gasim i zaklapam svoj prijenosnik… Heureka! Još da mi je pronaći zašto ne mogu staviti prečace na Desktop od flatpak aplikacija… Ma! Sve ostalo radi kao švicarski Arch…pardon, švicarski sat.

Jedini problem što se tiče mog hardvera bio je vezan za audio. Zvuk mi je ili 100% ili 0… nema između (postepeno pojačavanje ili smanjivanje). Nisam još uspio pronaći rješenje na svim distribucijama koje sam koristio, tako da to nije EndeavourOS problem.

Ocjena = 9/10.

ZAKLJUČAK:

EndeavourOS kao spiritualni nasljednik Antergosa pokušava Arch učiniti “lakšim” i približiti ga većem broju korisnika. Jesu li na dobrom putu? Apsolutno! Cilj i vizija su tu, motivirani developeri također a tu je i najbitnije: šarolika zajednica korisnika koji su voljni i spremni pomoći svima. Iako je Antergos bio možda “lakši” za korištenje “običnom” korisniku (više se baziralo na GUI), EndeavourOS se ne boji Terminala već ga približava svojim korisnicima uz pomoć odličnih alata razvijenih od vlastitog tima. Instaler je odličan te uvelike olakšava instalaciju Archa… pardon, EndeavourOS-a.

Iako je XFCE jedini DE koji su prilagodili sebi (ikone, tema i ostale sitnice), uopće ne sumnjam da je kvaliteta verzija s GNOME-om, KDE Plasmom i ostalim DE-ovima (kao i WM-ovima) išta lošija. Štoviše, jedino XFCE nije vanilla – svi ostali jesu što je veliki plus. Iskreno, potpuno razumijem zašto je EndeavourOS popularna distribucija i želim im svu sreću da nastave ovako i dalje.

Lagana instalacija, bez bloatwarea, brzo podizanje sustava, uvijek up-to-date vanilla softver, bolje performanse, fantastičan online/offline instaler i alati razvijeni da dodatno olakšaju život “archera” uz fantastičnu zajednicu korisnika… Da moram birati između neke od distribucija baziranih na Archu, izabrao bih upravo EndeavourOS!

Treba češće pratiti službenu web stranicu zbog mogućih problema tijekom nadogradnji, ali na kraju dobijete OS koji želite. Gotovo kao da ste ga izgradili od LEGO kockica. 😉

Izvučeno iz prethodne recenzije Manjaro distribucije.

ZAVRŠNA OCJENA = 7.8/10.

Što Vi mislite o EndeavourOS-u?

Pozivam Vas da mi se pridružite i na mom idućem “distrohop” putovanju gdje ću Vam pokušati približiti svoje iskustvo korištenja openSUSE distribucije ali i Fedore 34 Workstation. Vidimo se!