Moje “distrohop” putovanje 2: Solus Budgie 4.2

Putovanje jednog običnog korisnika koji obožava GNU/Linux i FOSS (free and open source software) te koji želi naučiti i vidjeti što više može.

Predlažem Vam da bacite pogled na prvi članak u ovom serijalu “distrohop” putovanja gdje sam se potrudio objasniti svrhu i način recenziranja, kao i kriterije ocjenjivanja distribucija.
Moram priznati kako me Fedora ugodno iznenadila te je postavila poprilično visok prag što se tiče kvalitete, brzine i stabilnosti. Nadam se kako će Solus biti čak i bolji! Čuo sam za njega prije nekoliko godina i uvijek sam si govorio kako će doći na red, ali u tom redu je sada već popriličan broj distribucija… Sada mogu slobodno reći kako je napokon i ta nepravda ispravljena.

UKRATKO O SOLUSU:

Druga distribucija koju su članovi naše riznice znanja (prekrasni LZS forum) izabrali svojim glasovima je Solus Budgie.

Solus je jedinstveni operativni sustav koji nije baziran na drugim GNU/Linux distribucijama i koji koristi svoj vlastiti desktop environment (Budgie), a namijenjen je isključivo korisnicima na osobnim računalima. Kao takav, odskače od ostalih i pokazuje određenu dozu hrabrosti ali i karaktera. Važno je napomenuti kako se Solus drži rolling release modela izdavanja softvera i ne dijeli puno poveznica s projektom sličnog imena: SolusOS-om. Glavna poveznica im je Ikey Doherty, sposoban programer koji je tada bio zaposlen u Intelu te je u svoje slobodno vrijeme pokrenuo SolusOS (baziran na Debianu). Nedugo nakon toga, pokrenuo je EvolveOS koji nije bio baziran na drugim distribucijama i to mu je postao glavni hobi. Uspješno je implementirao veliki broj optimizacija u novi OS te je stvorio nešto stvarno jedinstveno i prekrasno. Krajem 2015. EvolveOS mijenja ime u Solus te postaje projekt kakav danas poznajemo.

Tim developera koji stoji iza Solusa potrudio se napraviti OS koji je spreman za korištenje prosječnom korisniku s uzrečicom: Napravljen za ljude poput Vas, od ljudi poput Vas! Što to znači? Ako ne želite reinstalirati sustav svakih 6-12 mjeseci i ne želite prčkati po terminalu za svaku sitnicu, a želite relativno stabilan, up to date sustav s dobrim izborom predinstaliranih aplikacija i malo bloatwarea… Solus je savršen za Vas. Iako ima svojih mana (koje ćemo obraditi dalje u tekstu) ugodno me iznenadio te sam ga čak koristio duže od planiranog, kako bi ovo putovanje bilo što bogatije a recenzija što potpunija. Važno je napomenuti kako Solus dolazi s predinstaliranim i namještenim AppArmorom i firewallom (vatrozidom) što je veliki plus za svakodnevnu sigurnost.

INSTALACIJA:

Postoji nekoliko instalacijskih medija a razlika je u desktop environmentu s kojim dolaze. Možete birati između Budgie, GNOME, Plasma i Mate DE-a. Odabirem Budgie i krećemo. Instalacijska slika “teška” je 1,8GB te pruža opciju Live image-a. Odličan početak. No, potrebno je pripaziti na Secure boot i prije instalacije pogasiti ga u BIOS/UEFI-u jer ga Solus ne podržava (ne dolazi sa “shimom” kao što je to slučaj s Fedorom, Ubuntuom i openSUSE-om). Live image je odličan. Brz, responzivan i Tap to click je već uključen – dobar znak!

Instaler izgleda dobro. Pregledan je i brz ali ima veliku manu… Nije moguće uređivanje particija diska kao što je to moguće s nekim drugim instalerima. Potrebno je to uraditi prije instalacije OS-a. Na svu sreću, GNOME Disks i GParted su prisutni na instalacijskom mediju te uz nekoliko dodatnih klikova mišem lako riješite ovu komplikaciju. Zašto je to tako, ne znam… Ali vrlo je moguće kako će novi korisnici imati veliki upitnik nad glavom?

Odlučio sam se na automatsko formatiranje koje je ipak moguće iz instalera. Nakon instalacije saznajem kako automatsko formatiranje kreira isključivo root i swap particiju formata Ext4. U redu, a gdje je Home particija? To bi valjda trebao biti nekakav standard i zdravi razum (barem za čisti Ext4 bez kriptiranja diska). Kad smo kod kriptiranja diska, vrlo jednostavno uz samo dva klika mišem – super.
Pokrenuo sam instalaciju i obavio brzinski telefonski poziv koji je trajao manje od tri minute. Bacim pogled na prijenosnik… instalacija je gotova… wow! Dođe mi ponovno pokrenuti instalaciju samo da izmjerim vrijeme…

Očito me netko čuo ili sam stvarno “pegula” jer je nova verzija instalacijskog medija (4.2) izašla dva dana nakon što sam instalirao Solus 4.1. Znam kako to nije bitno jer nemam najnoviji hardver a i distribucija je rolling release, ali svejedno se probudio perfekcionist u meni te sam jednostavno morao instalirati novu verziju. Prva instalacija prošla je gotovo bez problema, ali druga instalacija me ostavila bez daha. Od trenutka kada sam pritisnuo Install pa do kraja instalacije prošlo malo više od dvije minute (2 minute i 14 sekundi)! Svaka čast. Ako usporedim s Fedorom, to je gotovo tri puta brže a nemam neki super brzi SSD. Skoro pa savršeno ako zanemarimo malu komplikaciju s uređivanjem diska… Ali znate kako se kaže: da je malo, ne bi se znalo.

Ocjena = 7/10.

PRVI DOJMOVI:

Prvo što sam uočio je vrijeme podizanja sustava te sama fluidnost animacija koje su suptilne i ugodne oku. Priznajem kako to nisam očekivao jer je trenutačna verzija Budgiea temeljena na GNOME 3.36 koji nije ni približno fluidan kao nova verzija koju sam koristio na Fedori. Treba uzeti u obzir kako je Budgie dosta jednostavniji i ponešto lakši za vaše računalo od samoga GNOME-a.

Nema nikakvih zaslona dobrodošlice a sve postavke sustava nalaze se na dva mjesta. U Postavkama koje su gotovo identične kao u GNOME-u i u Budgie Desktop postavkama gdje možete namjestiti gotovo sve vezano za sami DE. Ugodno me iznenadilo koliko se Budgie može personalizirati a da ipak ostane relativno stabilan (u odnosu na Plasmu). Zastajkivanja nema nigdje a pozadinska slika je lijepa i zanimljiva – super.

Količina predinstaliranih aplikacija je OK. Većina onoga što je potrebno prosječnom korisniku. Izbrisao sam samo dvije-tri aplikacije koje ne koristim što znači da nema previše bloatwarea. Font sam morao povećati s veličine 9 na 10 jer su tekst i sučelje bili presitni za moj 14″ ekran rezolucije 1920×1080. Napominjem kako ovaj laptop koriste i ostali ukućani te bi opcija Fractional scalinga bila korisna i dobrodošla.

Budgie me podsjeća na MS Windows 7 i to ne u lošem smislu. Siguran sam kako bi se svi korisnici koji dolaze upravo s tog OS-a osjećali ugodno kao kod kuće.

Ocjena = 9/10.

SVAKODNEVNO KORIŠTENJE:

Krenuti ću od sitnice koja mnogima znači puno. A to je mogućnost uključivanja Desktop ikona. Neki od korisnika jednostavno moraju imati ikone kao što je to slučaj na Windowsu i razumijem ih. Iskreno, trebalo mi je malo da se priviknem na GNOME i njihovu filozofiju minimalizma ali ipak je većina nas navikla na te proklete ikone. Budgie dolazi s njima od samoga početka iako nisam uspio neke ikone staviti na sami Desktop (više o tome kasnije u tekstu). Svakako velika prednost u odnosu na GNOME i njegovo neintuitivno instaliranje ekstenzija… Budgie ima opciju instaliranja Appleta – malenih ekstenzija koje mogu uvelike poboljšati svakodnevno korištenje kroz svoju integraciju preko taskbara – korisno.

Vrijeme podizanja sustava je fantastično brzo (ispod 5 sekundi!) iako sam primijetio kako se usporilo s vremenom. Stvarno se vidi prednost raznih optimizacija sustava koje Solus dijeli s Clear Linuxom od Intela. Nakon tri nadogradnje sustava, vrijeme podizanja bilo je približno jednako kao i na Fedori (oko 6-8 sekundi). Važno je napomenuti i kako Solus koristi systemd-boot (prijašnji gummiboot) umjesto starješine GRUB-a. Solus developeri tvrde kako je to jedan od razloga super brzog podizanja i gašenja OS-a. Također, koriste LightDM Display manager umjesto GDM-a. Moram priznati kako za sada sve odlično funkcionira.

Siguran sam kako će vlasnici nadolazećih OLED ekrana na svojim prijenosnicima biti zahvalni Solus developerima što su izabrali ovako crnu globalnu temu OS-a. Štoviše, tema je toliko crna da je čak i malo “too much” (a inače obožavam tamne teme <3). Defaultna tema za ikone je Papirus – super.

WiFi je uredno prepoznat a i Bluetooth radi bez problema s mojim bežičnim slušalicama. Night Light (smanjenje plavog pozadinskog svjetla) funkcionira. Fn tipke također rade bez problema. Budgie panel u dnu može se pretvoriti u Dock koji odlično funkcionira. Tu je i Raven bočna traka (Sidebar) koja je, mogu to slobodno reći, funkcionalna verzija Windows bočne trake. Možete je namjestiti po svojoj volji te postoji čak i opcija za prebaciti je s desne na lijevu stranu.Dobro zamišljeno i dobro implementirano.

Nakon prvog ažuriranja ponovno pokrećem računalo i sve radi besprijekorno. Nemam nikakvih zamjerki, a to je veoma važno za jednu rolling release distribuciju.

Testiram predinstalirane aplikacije i sve mi rade uredno i fluidno – super! Zastarjeli ali funkcionalni X.Org glavni je i nema ni traga Wayland protokolu na Solusu a to se i vidi (više o tome kasnije u tekstu).
Nakon svježeg starta System Monitor mi pokazuje solidnih 675MB zauzete RAM memorije od 5.8GB (2GB su rezervirane za integriranu grafičku karticu Vega 8). Duplo bolje od Fedore. Trajanje baterije je ipak nešto lošije nego na Fedori što nisam očekivao (o Archu neću ni govoriti). Stoga instaliram TLP i ulazim u njegove postavke, kad ono ugodno iznenađenje. TLP dolazi već prekonfiguriran… i to solidno dobro. PowerTOP javlja potrošnju od 4.76W s uključenim WiFi-em i jačinom zaslona na 10%. Lošije od Arch-a i Fedore ali zadovoljavajuće.

Solus leti na mom hardveru te uredno prepoznaje moja dva mobilna telefona (Android) i jedan stari iPhone.

Kao što sam napisao u uvodu teksta, ovo je jedna od distribucija gdje ne morate uopće ući u Terminal ako sve ide po planu. Službeni repozitoriji Solusa su relativno mali ako ih usporedimo s Debianom, Ubuntuom, Archom pa čak i s Fedorom. To nije uopće čudno ako uzmemo u obzir kako je Solus nastao 2015. Tijekom mog korištenja našao sam 90% aplikacija koje normalno koristim u službenim repozitorijima a ostatak sam skinuo s Flathuba. Ubacivanje MS Windows fontova potrebno je napraviti preko njihove Help stranice gdje se nalaze posebne upute za softver koji nije dostupan u službenim repozitorijima. Flatpak ipak nije direktno vezan za Softver centar te stoga grafička instalacija aplikacija s Flathuba nije moguća.

Elektronička osobna iskaznica funkcionira bez problema iako je službeni softver moguće skinuti samo za Linux distribucije koje koriste .deb format za svoje upravitelje podataka. Neovisno o tome, upute kako osposobiti spomenuti softver za pristupanje najvišoj razini sigurnosne prijave za eGrađanin možete pronaći u našoj riznici znanja (prekrasni LZS forum).

E sada dolazimo do korisničke podrške. Iako je zajednica odlična i stvarno Vam svi žele pomoći, developeri nisu baš susretljivi te često znaju “ispaliti” nekoga na službenom forumu (koji je uz IRC jedini način komunikacije). Tu definitivno ima prostora za napredak. Suprotno tome, njihova službena web stranica je odlična, pregledna i lagana te ima vrlo koristan dio za pomoć korisnicima.

Ocjena = 7/10 (ocjena bi bila viša da su službeni repozitoriji bogatiji softverom).

NADOGRADNJE I STABILNOST:

Iako sam ranije u tekstu naveo kako je Solus rolling release distribucija, točnije bi bilo definirati ga kao curated rolling release. Korisnici mogu svojim prijedlozima direktno utjecati na dodavanje, uklanjanje, mijenjanje kao i na odabir verzija aplikacija/paketa. Za razliku od ostalih rolling release distribucija poput Arch Linuxa, korisnici Solusa mogu nadograditi bilo koji dio sustava po želji s minimalnim rizikom (govorim o djelomičnim nadogradnjama – partial updates). Sigurnosna ažuriranja su obvezna.

Software centar glavno je mjesto za instaliranje/brisanje aplikacija. Brz je i solidnog izgleda iako još nije na razini GNOME Softvera (vizualno jer je već sada neusporedivo brži od njega). Nisam imao nikakvih problema kroz protekla tri tjedna a nadogradio sam sustav 4-5 puta.

Eopkg upravitelj paketa (package manager) koji je baziran na Pisi-u (Pardus Linux) ugodno me iznenadio. Munjevito je brz i podržava delta nadogradnje. Što se tiče brzine, možda je čak i na razini s Pacmanom (Arch Linux). Fascinantno ako uzmemo u obzir kako eopkg još koristi Python 2… U skorijoj budućnosti planiran je sol upravitelj paketa koji bi zamijenio eopkg te bi on trebao biti brži, jednostavniji i moćniji. Sada dolazimo do problematičnog dijela, a to je brzina razvoja i veličina development tima koji stoje iza Solusa. Samo nekoliko developera održava cijeli projekt i skidam im kapu za to. Svaka im čast na volji i na vremenu koje su uložili u ovaj jedinstveni projekt ali nitko od njih ne radi isključivo na njemu. Ne bih puno pogriješio kada bih rekao kako im je Solus samo hobi. Bojim se što bi se dogodilo kada bi se ponovila situacija kao kada je osnivač Ikey Doherty otišao iz projekta zbog privatnih razloga… Mislim kako bi to bilo veoma zabrinjavajuće. Ne pomaže ni činjenica kako još uvijek nisu omogućili opciju doniranja novca za razvoj projekta a nisu realizirali ni nekoliko planiranih poboljšanja još od vremena prije odlaska Ikeya (sol, novi instaler, zamjena za TLP, pa čak i nadogradnja Budgiea na Qt ili pak GTK4). Održavanje projekta ove veličine nije lako i želim im sve najbolje jer Solus stvarno obećava!

Što se tiče stabilnosti sustava nisam imao puno problema unatoč tome što je ovo curated rolling release distribucija. Samo jednom nakon nadogradnje mi je bio crni ekran tijekom ponovnog pokretanja računala te sam morao izvršiti hard reboot. Postoji nekakvo nepisano pravilo da nadogradnje i ažuriranja softvera u službenim repozitorijima dolaze najčešće petkom.

Ocjena = 8/10.

PROBLEMI TIJEKOM KORIŠTENJA:

Krenimo od manjih problema prema većima. Nakon instalacije određenih flatpak aplikacija nisam uspio staviti njihove ikone na Desktop. Ne znam točno zašto ali sam ih stavio bez problema na donju traku.

Pojavio se i problem sa Steam aplikacijom koju sam instalirao iz službenih repozitorija. Naime, prvi put sam ušao bez problema a nakon toga nikako. Nakon traženja svog problema po službenom forumu, shvatio sam kako nisam jedini. Naredbom sudo eopkg check | grep Broken potražio sam ima li možda neki neispravni “paket” o kojem ovisi Steam. Rezultat je bio dva paketa koja sam reinstalirao i sada je sve trebalo raditi bez problema… ali onda ne bi bilo zabavno, zar ne? Stoga sam nakon nekog vremena odlučio jednostavno izbrisati Steam i instalirati flatpak verziju s Flathuba. Ona radi bez ikakvih problema.

Također, scrolling nije ugodan kao na Waylandu te sam primijetio kako se često pojavljuju čudni artefakti (nazovimo ih tako – prikazano na slici ispod). Iako me X.Org često pokušao omesti i dignuti mi živce s tim dosadnim screen tearingom (davno poznata boljka) dok gledam petu sezonu serije The Expanse, nije uspio! Hvala kolegama s foruma što su mi je preporučili. 😉

Primijetio sam i kako se vrijeme podizanja sustava povećavalo s nadogradnjama – slučajnost ili ne?

Svakih nekoliko dana znalo se dogoditi da sustav “zapne” prilikom gašenja te je potrebno je izvršiti hard reboot. Watchdog je bio u pitanju ali to sam riješio tako što sam promijenio određene postavke u /etc/systemd/system.conf (umjesto 90 sekundi stavio sam 9 sekundi):

DefaultTimeoutStartSec=9s
DefaultTimeoutStopSec=9s

Iako je sve munjevito brzo, ventilatori mi se ne gase! Užasno iritantno a i osjetim posljedice na trajanju baterije koje je sada lošije nego na Fedori i Archu.

Problemi koje sam susreo i na Fedori: prilikom svakodnevnog rada u nekoliko aplikacija primijetio sam kako se sustav zna zamrznuti na dvije-tri sekunde nakon čega sve funkcionira normalno. Ovo mi se dogodilo 3-4 puta tjedno i nisam uspio pronaći uzrok. Jacina osvjetljenja zaslona padne mi na minimum nakon što prijenosnik stavim puniti… čudno.

Jedini problem što se tiče mog hardvera bio je vezan za audio. Zvuk mi je ili 100% ili 0… nema između (postepeno pojačavanje ili smanjivanje). Nisam još uspio pronaći rješenje na svim distribucijama koje sam koristio, tako da to nije Solusov problem.

Ocjena = 7/10.

ZAKLJUČAK:

Solus je jedinstvena distribucija koja se ističe iz gomile ostalih svojom brzinom, kvalitetom i karakterom. Moram priznati kako sam ugodno iznenađen viđenim i skidam kapu developerima koji stoje iza Solusa! Nema ih mnogo ali daju sve od sebe za projekt koji vole i to se dobro vidi. Njihov vlastiti DE iz kućne radinosti (Budgie) me oduševio te imam dojam kako je upravo ovakav trebao biti GNOME (barem u očima većine starijih i iskusnijih korisnika). Iskreno se nadam kako će u skorijoj budućnosti započeti tranziciju prema Wayland protokolu i GTK4 te kako će započeti rad na novom sol upravitelju paketa kako bi korištenje bilo što ugodnije i stabilnije (bez dosadnog screen tearinga). Završna ocjena bi neupitno bila dosta viša da su službeni repozitoriji sa softverom veći, no bez ikakvih problema bih mogao koristiti Solus kao svoj primarni OS.

Dobre defaultne postavke, brzina, jednostavnost i prekrasni Budgie DE uz relativno stabilan rolling release čine Solus jednom od najzanimljivijih distribucija i odličnim izborom za svakodnevni operativni sustav!

ZAVRŠNA OCJENA = 7.6/10.

Pozivam Vas da mi se pridružite i na mom idućem “distrohop” putovanju gdje ću Vam pokušati približiti svoje iskustvo korištenja Pop!_OS distribucije. Vidimo se!