6.699 pregleda

Linux i renesansa

24

Teško je objasniti što me potaknulo na pisanje ovog teksta, ali mogu reći da su Vl@dekovi članci o otkrivanju Linuxa i reanimaciji računala bili okidač. S jedne strane, napunilo se godinu dana otkako sam instalirao Linux Mint 13, pa bih htio podijeliti svoje dojmove sa svijetom. S druge strane, već neko vrijeme guštam se uhvatiti u koštac s Debianom, tim starješinom i ocem mnogih modernih distribucija koje su proizašle iz njega.

Nedavno sam imao čast posjetiti posljednje počivalište Leonarda da Vincija, velikog renesansnog umjetnika i vizionara, čovjeka kojeg je znatiželja – majka svih znanosti – odvela u sve oblike ljudskog stvaralaštva: od botanike i medicine do slikarstva, arhitekture i mehanike.

Što bi rekao Leonardo iz sela Vinci?

Što bi rekao Leonardo iz sela Vinci?

 

I dođe čovjeku da se zapita: „Kad bi živio u 21. stoljeću, koliko bi distribucija barem osmislio, ako ne već realizirao, jedan Leonardo? Kako bi komentirao današnje tolike distribucije?“ Nisam mjerodavan da dublje raspravljam o filozofiji opensource pokreta čiji su začetnici Richard Stallman i Linus Torvalds, svaki na svoj način, kao ni o četirima slobodama koje su smjernice pokreta.

Linus Torvalds i Richard Stallman

Linus Torvalds i Richard Stallman

 

No vjerujem da bi se veliki Leonardo složio sa mnom, laikom, kako je toliki broj distribucija, bilo da su proizašle iz Debiana, Ubuntua, Red Hata ili Slackwarea, još jedna manifestacija ljudskog stvaralaštva i vječite potrage za znanjem, koja traje još otkako su prvi ljudi pojeli onu „jabuku koja je svemu kriva“, kako je to upriličio Ephraim Kishon. Distribucije se množe brže nego što Satoshi Tajiri izmišlja nove Pokemone.

Neke propadaju, neke opstaju kao i umjetnički pravci. Debian je poput Mozartove Male noćne muzike, Bizetove Carmen ili Kabiljove Jalte, Jalte. Slackware i srodna rolling release ekipa pomalo divljaju poput AC/DC-ja ili Queena, a Linux Mint i Mandriva su uspješno debitirali. Jedino se Ubuntu ponaša kao da ima posla s Tončijem Huljićem (o izvjesnoj plavokosoj izvođačici ipak nećemo poimence).

Kad smo već kod Debiana, valja napomenuti kako je to jedna od prvih distribucija koja je doslovce otišla u svemir. S obzirom na ideju četiriju sloboda, a u skladu s ranijom tvrdnjom o stvaralaštvu i znanju, rekao bih kako je tim potezom čovječanstvo učinilo prvi korak ka onakvom svijetu kakav je zamislio Gene Roddenberry kad je počeo raditi na svojim Zvjezdanim stazama (Oprosti, J. J., ali ovo tvoje je preloše.).

gene-roddenberry

Gene Roddenberry o Zvjezdanim stazama

 

 

Slobodan svijet u kojem težimo, ako ne jednakosti (ruku na srce, ipak treba svakome dati prema zaslugama), onda barem ravnopravnom startu. Borba koju vodi open source zajednica po mnogočemu je slična onoj koju u novije vrijeme vode istospolni parovi, u Hrvatskoj i svijetu.

Linux-LGBT

 

Trenutačno se nalazim u Francuskoj, zemlji u kojoj se obje borbe dobile zamah i polučile rezultate. Francuska je, naime, ozakonila istospolne brakove, a oba doma francuskog parlamenta su uputila Vladi nacrt zakona o obaveznoj uporabi softvera otvorenoga koda u visokom školstvu.

 

Moj suputnik

Povodom odlaska u Francusku, sestra mi je posudila svoj stari laptop. Siroti, star 6 godina i s 512 MB RAM-a, gušio se pod XP-om i pratećim softverom kao kakav kardiovaskularni bolesnik na rubu srčanog udara. Ne znajući što bih, prebrisao sam cijeli disk (uz sestrin blagoslov, dakako) i instalirao Linux Mint 13 s grafičkim sučeljem Xfce. Kažu znalci da to sučelje ždere manje memorije.
Nakon malo prčkanja po konfiguraciji i nekih desetak redaka u naredbenom retku, imao sam na raspolaganju sasvim solidan računalni sustav. Povremeno mu zadam srčani arest pokušavajući surfati Facebookom i istovremeno razgovarati putem videopoziva na Skypeu. Kanim otići korak dalje i izvući iz tog laptopa još koji slobodni megabajt RAM-a. Tako sam odlučio pokušati s Debianom u sučelju LXDE (vele oni znalci od malo prije da to sučelje ždere još manje memorije nego Xfce). Ali o tome u nekom idućem članku, ako me Tuxinija – ta Linux-muza nadahne.

 

A kako sam došao do Linux Minta i GNU/Linuxa uopće?

Prvi operacijski sustav s kojim sam se susreo bio je MS DOS. Još se sjećam kako sam naredbom “ncd” dozivao Norton Commandera i njegove padajuće direktorije. Bili su tu još “dir/p”, “dir/s” i tako dalje.

Iako postoji nepisano pravilo da „Prozore“ ne spominjemo njihovim pravim imenom na ovim stranicama, citirat ću profesora Dumbledorea: „Strah od imena povećava strah od same stvari.“ Ili operacijskog sustava, u ovom slučaju.

Strah od imena povećava strah od same stvari.

Strah od imena povećava strah od same stvari.

 

Kažem to jer moja prva lijepa i konstruktivna iskustva vezana su upravo uz Windows 98, Second Edition. Igrati sad već prastare Age of Empires i StarCraft, pisati sastavke i slušati muziku doista je bio gušt. Win98 SE bio je moja prva ljubav od koje sam se teško oprostio. Njegovi su nasljednici redom bili nekako bezdušni i isprazni, pogotovo Win XP. Taj je paranoično reagirao na svaki program koji bi se pojavio i gotovo kolabirao u nesvijest poput neke šminkerice koja ne može podnijet ikakvu kritiku. Vistu nisam htio ni taknuti jer sam slušao o tome kako ljudi imaju poteškoća zbog njezine „brđanske svojeglavosti“. U međuvremenu, došao sam u kontakt s nekim pretpotopnim izdanjem Red Hata i Ubuntuom 5.10 (Breezy Badger). I možda bih krenuo u istraživanje GNU/Linux svijeta, ali se doskora pojavila „dama u bijelom“ – Windows 7. Neki su, posprdno, Sedmicu zvali “Vistom koja radi”, ali doista je to solidan operacijski sustav. Sedmica je, pogađate, postala mojom novom ljubavi.
Međutim, tu neke stvari ipak nisu šljakale. Prvo, trebao mi je uredski alat, a MS Office postao je skup ko svetog Petra kajgana. Na prijedlog frenda, instalirao sam OpenOffice. U oko me ubadao onaj gumb za izravnu konverziju dokumenta u PDF format. Zbog toga gumba sam se oprostio s MS Officeom zauvijek.
Sljedeći na udaru našli su se IM/chat programi. Te MSN, te Google Talk, te ICQ,… pa dok to sve uključiš, utipkaš lozinke, pa još uključiti Internet Explorer, pa ti antivirus javi da će iskočiti neke sumnjive stranice… sunce ti Tuxovo, samo čekam da se počne dimiti iz mog kompjutora. Uskoro su na pozornicu došli web-preglednik Mozilla Firefox i Opera, univerzalni chat program Pidgin, a Adobe Reader sam zamijenio preglednikom SumatraPDF (Dotični nije u ponudi GNU programa, ali ga toplo preporučujem svim korisnicima Windowsa.). WinZip/WinRAR ustupio je mjesto 7zip-u (taj nije kičast, ali sasvim lijepo radi). Kada sam još za gledanje filmova uzeo VLC Media Player, od „stare garde“ ostali su WinAmp, računalne igrice i sama Sedmica.
Harmoniku ti Žigmundovu, pa tko financira sve te programe?“ bilo je pitanje koje me mučilo. Uključim ja Operu, odem na Google i počnem ukucavati imena programa. Sve su upućivale na istu skupinu pojmova: GNU, GPL, FOSS, Stallman, Torvalds, tamo neki pingvin… I sjetim se da moj kolega s faksa, mnogima znan kao 4ndy, nešto prčka s tim Linuxom. Nakon kratkog informativnog razgovora s njime i još nekoliko kolega, nastavio sam istraživati. U međuvremenu, manija igranja na računalu, katalizirana poplavom besplatnih MMORPG igara, uzimala je svoj danak. Neispavanost i manjak fizičke aktivnosti te prateće tjelesno i mentalno propadanje postali su opipljivi, a situacija je kulminirala javnim ispadom bijesa na jednu imenjakinju.

 

„Otrijezniti se je uvijek teško.“

Negdje potkraj 2011., broj razloga za prelazak na GNU/Linux vrtoglavo se popeo. 80 % softvera kojim sam se koristio izvorno je dolazio iz GNU projekta, svi su bili slobodni (slobodni kao sloboda govora, a ne „Slobodno uzmi pivo, besplatno je!“ – to vole okorjeli linuxaši često naglašavati), a pouzdano sam znao da igre, kojih se očigledno trebalo riješiti, ne rade na Linuxu (Tada još nisam bio ni svjestan na postoji Wine – svojevrsni programerski međusloj između Windowsovih aplikacija i Linuxove arhitekture.). Sljedećih mjeseci sam internetom surfao upijajući sve o GNU/Linux ideji. DistroWatch je postao glavna destinacija. U travnju 2012. pridružio sam se ekipi ovdje na LZS-u. Nakon pitanja koju distribuciju odabrati, linuksaši su prijedlozima navalili kao mravi na šećer. Na kraju su prevagnuli glasovi gotovo imenjačkog poznanika s drugog foruma i kolegice s faksa koja je već dugo godina upotrebljavala Ubuntu. Odluka je pala na Linux Mint.

„Prijeći ću na Mint, čim završe ispiti. Ako nešto sje…, bar ću imati vremena kroz ljeto popraviti stvar“, razmišljao sam. Pravo da budem iskren, znao sam da ću doživjeti šok gotovo epskih proporcija, ali… ne tako konstruktivan. Mogao bih sad početi drobiti o tome kako sam doživio katarzu prelaskom na Linux… iako, rekao bih da je bilo obratno, Linux je bio posljedica katarze oko nekih drugih stvari.
Nova djevojka zvala se Lisa (Linux Mint, 12. izdanje). Nakon čeprkanja po njihovim stranicama, doznao sam da novo izdanje izlazih svakih 6 mjeseci.

 

„Salamanderove mi drot-kefe, svakih pola godine instalacija na novo?“

Srećom, nije prošlo ni mjesec dana, izašlo je sretno 13. izdanje, kodnog naziva „Maya“ koje ima petogodišnju podršku. „Ideš Đurđa!“ bio je moj ushit zadovoljstva kao i uvijek. Lisa je dobila nogom u guzicu zbog Maye, brže nego onomad XP zbog Sedmice.
S Mayom me dočekala stara ekipa: Firefox, Pidgin, VLC, a još su se pridružila nova lica.
Prekid direktne veze sa svijetom PC igara teško me pogodio („Yorkine, imaš Wine“, reći ćete.), no kao što bi rekao pretor Fenix iz StarCrafta: „Nema srama u porazu sve dok duh stoji nepokoren.” S vremenom sam dobio mnogo više no što sam izgubio. Ispolirao sam svoje vještine u QtiPlotu i LaTeX-u, počeo sam upotrebljavati Thunderbird, pomalo programirati u Pythonu, našao softver za reprodukciju fraktalnih struktura, periodni sustav elemenata; uz pomoć Stellariuma počeo sam učiti zviježđa, instalirao hrpu Javinih appleta za simuliranje pokusa u nastavi fizike, u Tux Guitaru upisujem notne partiture zborskih skladbi… još da taj nesretni GIMP savladam, gdje bi mi bio kraj. Ako se pojavi problem, odem na forume, potražim odgovore… utipkam ih u naredbeni redak i pitam se: „Zašto to, žarulju ti hrastovu, zašto to radi?“

Teško je opisati koliko sam toga spoznao i naučio u ovih godinu dana.

 

Kamo dalje?

Čim se vratim kući, bacit ću se na instalaciju Debian s LXDE-om, da vidim mogu li uz smanjenje potrošnje resursa postići zadovoljavajuće rezultate na ovom sirotom laptopu, poživio mi još 100 godina (a možda iskrsne još kakav članak). Tko zna? Možda se jednog dana uhvatim u koštac i sa samim kernelom – jezgrom gdje sve počinje.

Oni koji sa mnom druguju, znaju da sam osoba sklonija „peru i pergamentu“, negoli tipkovnici i ekranu, te shvaćaju moje čuđenje da me nešto tako moderno (da ne kažem futuristički) još više približilo mojem tako arhaičnom, ali uvijek kozmopolitskom idealu: Rafaelovoj freski Atenske škole. Što bi jedan Aristotel i Hipatija ili Leonardo i Zagorka rekli o tolikim distribucijama?

Rafaelova Atenska škola

Rafaelova Atenska škola

 

Umjesto zaključka

Zašto me Windowsi nisu nikad toliko učinili znatiželjnim? Je li to bilo zbog povodljivosti za PC igrama? Nemojte me krivo shvatiti… ranije spomenuti Wine lijepo vrti stare, ali i neke nove PC naslove. Ali više nije to to.
Kažu da se prve ljubavi najbolje pamte. Win98 SE i Win7 ostaju mi u lijepom sjećanju i bez ijedne zamjerke, ali treba krenuti dalje.

Bih li preporučio Linux svakome? Ne, ne bih. No svakako bih nagovorio ljude da se barem kratko upoznaju s Linuxom i isprobaju ga na mjesec ili dva. Barem danas, uz sve ove live inačice, gdje se operacijski sustav podiže direktno s DVD-a/USB-a, moguće je okusiti Linux bez opasnosti za postojeće stanje na računalu.

Vraćajući se na primjer Debiana s početka priče i nakon svega napisanog, rekao bih da počinjem shvaćati kako su 4 slobode otvorenog softvera izravna posljedica ljudskog stvaralaštva i potrage za znanjem, a ne obratno, kako sam dosad smatrao.
Neću govoriti ni protiv Windowsa, ni u korist Linuxa. To ostavljam starješinama. Ta ja sam samo obični uredski korisnik računala od 25 i kusur godina. No netko je jednom postavio pitanje može li nas Linux učiniti boljima? Vjerujem da je tako.

Iza čovječanstva je 100 najgorih godina ikad, a posljedice se još osjećaju, o tome nema sumnje. Pa ipak, postoje pomaci, kao što je istaknuo pokojni Carl Sagan u posljednoj epizodi svog dokumentarca „Cosmos: A Personal Voyage“.

Carl_Sagan

Carl Sagan o modernom građanstvu

 

 

Mnoge bolesti su nestale, žene su dobile pravo glasa, ropstvo (barem ono direktno) nestaje, LGBT i opensource aktivizam su pokazali pomake… čeka nas još mnogo posla, ali nekako… kao da je Roddenberryjev svijet barem na horizontu. Daleko, ali vidljiv. A kaže narodna poslovica: „Ako vidiš cilj pred sobom, lako ćeš naći put koji će te dovesti do tog cilja.“ Treba samo malo dobre volje.

A usudio bih se reći da su Stallman i Torvalds, baš kao Pierre de Coubertin, L. L. Zamenhof i Gene Roddenberry prije njih, imali dobre volje napretek.

 

Autor: Yorkin

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.2/5 (31 votes cast)
Linux i renesansa, 4.2 out of 5 based on 31 ratings

Povezani članci:

Moj pogled nakon prve god...
Moj pogled - Kako sam pre...
PCLOS 2013.2 Mate - Previ...
Arch Linux: Zašto smo ček...
Command-line-interface po...

24 komentara

  1. nalco napisao:

    Sjajan clanak :)inace sto se tice debiana mozes probati i debian sa xfce sam sistem uzima za rad oko 100 mb

  2. Igor napisao:

    U zadnje vrijeme imate hrpu kvalitetnih članaka, svaka čast.

  3. Dario napisao:

    Odličan članak Yorkin .. kako je netko jednom rekao: “Svako putovanje započinje prvim korakom” .. nadam se da ćemo svi imati priliku pročitati još pokoju tvoju “putopisnu” reportažu 😉

  4. Filip napisao:

    Komentar je uklonjen.

  5. Vl@do napisao:

    Hvala Yorkine, jutarnja kava je danas još bolja uz ove tvoje melodije.

  6. Patar napisao:

    Fini optimistično-romantični članak.

  7. Big Muzzy napisao:

    Komentar je uklonjen

  8. b4sh napisao:

    Odlican clanak 😉

    LP b4sh

  9. Domagoj napisao:

    Odlican clanak! Uzivah citajuci!

  10. darkborn napisao:

    Hvala na trudu, obavezno štivo za switchere… Kad bi svaki obraćenik iskreno napisao i dobre i loše strane, vremenom bi pamet prevladala bar kod dijela puka… Evolucija nikad niti nije bila blagonaklona i namijenjena baš svima (apropos Linux za vse, baš vse) 🙂
    Romansijerski malo too much za moj ukus, ali ja sam ionako mizantrop pa nisam relevantan, pretpostavljam.

    Samo bih dodao da sam se godinama prijetio sebi i okolini kako ću prijeći više na taj f*king Linux, samo me taj CMYK i lijenost držala… a sad se čudim kako sam uopće toliko izdržao na “onom tamo”… dapače, kad mi je hard vrisnuo, 1+ mjesec sam samo Live DVD Mint gurao… i još bi valjda da me kontinuirani povremeni zblok wifi-ja u live modu nije naćerao na… to je sad Olivia, ili još Nadia? Who cares, it just works! 🙂
    P.S.
    @CMYK: osim hibridne podrške u GIMP-u, tu je Krita – full support. I za extreme cases – PS CS2, CS4 @ WINE.

  11. anonymous napisao:

    “Borba koju vodi open source zajednica po mnogočemu je slična onoj koju u novije vrijeme vode istospolni parovi, u Hrvatskoj i svijetu.” — Nemojmo pretjerivati. Open source zajednica se bori za slobodu mišljenja, a (kao što smo vidjeli kod nas) istospolni lobiji se bore za isključivost i potpuno neuvažavanje tuđeg mišljenja, i to prilično agresivnom propagandom. To daleko više podsjeća na M$.

  12. anonymous napisao:

    Istospolni parovi pokušavaju pravno redefinirati i prisvojiti postojeće pojmove, umjesto stvoriti vlastiti “fork”. To je više stil Windoza, Appla i sl., no open source zajednice. Zamisli samo kako bi zajednica reagirala da Gates nazove svoj Windows media player npr. Debian Jessie. Pala bi koja tužba, zasigurno (bez obzira što nitko od nas osobno nije vlasnik Debiana)…

    • 4ndY napisao:

      Pa sigurno bi Gates želio nazvati svoj media player Debian Jessie ako bi ime Debian Jessie donosilo različite povlastice (npr. prioritet na državnim natječajima). Drugi nazivi nisu zakonski priznati i time su diskriminirani. Ako ćemo se već voditi ovakvim analogijama, zaštita dizajna, imena i patenata odlika je upravo korporacija kao što je Windows, Apple, Crkva i sl., a ne FLOSS-a.

      • anonymous napisao:

        Stvarno? http://www.debian.org/trademark
        Ja sam mislio da je zaštita imena nužna radi zaštite od zlouporabe (za analogiju vidi 3. točku “trademark policy”).

        • 4ndY napisao:

          Zgodno je tako nabacivati linkove i asocijacije bez ikakvog konteksta. Isto tako možmo nabaciti na prvu usporedbu “opensourcea” s LGBT-om:
          https://developer.apple.com/opensource/
          http://www.codeplex.com/
          (…)
          no takva bi “argumentacija” bila uvreda za inteligenciju sudonika rasprave, zar ne?

          Kao što riječ “Debian” ili riječ “Windows” ne predstavljaju ništa po sebi već u određenom kontekstu dobivaju značaj (i tržišnu vrijednost), tako je isprazno govoriti da se tu radi samo o riječi “brak” kao nečem skroz nevinom što nasilni “pederi i lezbe” žele svojim “nastranostima” oskvrnuti. Istina je da brak omogućuje niz zakonskih prava i povlastica koje drugačije zajednice ne mogu ostvariti, pa je predstavljanje borbe LGBT zajednice za pravno na brak kao “nasilje nad normalnima” čista prevara u kojem homofobna ekipa zapravo želi uskratiti toj manjini prava prikazujući se kao žrtve. Vjerujem da se riječ brak izbaci iz svih službenih dokumenata, nitko ne bi imao problema da Crkva stavi “TM” na to. I zašto se onda ljudi prave blesavi kao da se tu radi smo o riječi?

    • Yorkin napisao:

      Dragi moj Milorade, internetska pristojnost, popularno nazvana netiquette, zahtjeva da se barem predstavis nekim konkretnim nadimkom, a ne ovim generickim anonimusom… to je pod prvo. Pod drugo, ako se zelis razgovarati o LGBT tematici, javi mi se mailom… ne zelim da se ta drustvena tema prelije na ove stranice.

      Lijep ti pozdrav Milorade.

  13. Petar Kružić napisao:

    Ja sam mislio da je ovo mjesto gdje se priča samo o linuxu.

    Drago mi je vidjet citat od Carla Sagana: “Our species needs, and deserves, a citizenry with minds wide awake and basic understanding of how the world works.”

    A takvih je ljudi sve manje…

  14. darkborn napisao:

    offtopic, ali moram:
    @anonymous onanymous:
    > istospolni lobiji se bore za isključivost i potpuno neuvažavanje tuđeg mišljenja, i to prilično agresivnom propagandom.
    OMFG
    Ovo je čisti primjer agresivne propagande, isključivosti i – posljedično neuvažavanja tuđeg NE mišljenja, već prava na jednakost pred bogom, zakonom i šire.
    Fašizam i stupidizam.
    Dabogda se u sl. životu rodio sa drugačijim rasporedom testosterona i estrogena, u nekoj od dinosaur zemalja gdje je zabranjeno roditi se kao homoseksualac.
    Ne zaboravimo da do prije koje desetljeće žene nisu imale pravi glasa na izborima, i to npr. u Švicarskoj!
    Još da ne bi bilo zabune, ja sam hetić, ali imam frendove koji su gej i sasvim su mi okej. Unatoč tome što su pravno (a i društveno) diskriminirani.

    • iweb napisao:

      Molio bih da ne idete dalje u offtopic. Komentari nisu mjesto za rasprave o tome i zbog toga postoje forum i IRC.

      • Yorkin napisao:

        Usporedba je bila postavljena usput… htio sam samo naglasiti kako su ciljevi obiju grupacija donekle slicni – ravnopravnost i otvorenost jednog segmenta drustva, u slucaju Linuxa i srodnih sustava, radi se o informatickom drustvu.

© 2017 Linux Za Sve. | Impressum | Sadržaj je licenciran pod CC-SA-3.0 ako nije drugačije naznačeno.
Proudly designed by Theme Junkie.