Moje “distrohop” putovanje 3: Pop!_OS 20.10

Predlažem Vam da bacite pogled na prvi članak u ovom serijalu “distrohop” putovanja gdje sam se potrudio objasniti svrhu i način recenziranja, kao i kriterije ocjenjivanja distribucija.
Moram priznati kako su me ranije testirane distribucije ugodno iznenadile te su postavile poprilično visok prag što se tiče kvalitete, brzine i stabilnosti. Neki od mojih prijatelja koriste Pop!_OS kao svoju primarnu distribuciju stoga ću dati sve od sebe da provjerim zašto 😉

UKRATKO O POP!_OS-u:

Treća distribucija koju su članovi naše riznice znanja (prekrasni LZS forum) izabrali svojim glasovima je Pop!_OS.

Pop!_OS je GNU/Linux distribucija bazirana na Ubuntuu s modificiranim GNOME desktop environmentom. Napravljena je od strane američke tvrtke specijalizirane za prodaju Linux računala System76 te je prva verzija izašla ne tako davne 2017. Iako je relativno mlada distribucija, postala je jedna od najpopularnijih distribucija današnjice. Za razliku od većine ostalih distribucija koje su bazirane na Ubuntuu, Pop!_OS daje svoj doprinos na više načina. Njezini developeri aktivno sudjeluju u “peglanju” bugova koji se mogu pronaći u Ubuntuu, GNOME-u ili nekom drugom dijelu distribucije koju i oni koriste a tu su i određeni programi/aplikacije koje su njihovo djelo (nekih ćemo se dotaknuti dalje u tekstu).

Pop!_OS distribucija primarno se razvija “unutar kuće” od strane System76 a ne od zajednice korisnika kao što je to slučaj sa Solusom, Manjarom, Linux Mintom, Fedorom i ostalima. Korisnici mogu pregledati kod ili pridonositi projektu na službenoj Github stranici. Moguće je i modificirati instalacijski medij pa ga skinuti pod nekim drugim imenom. Pop!_OS je distribucija namijenjena gejmerima, običnim korisnicima pa čak i programerima.

Dvije različite verzije instalacijskog medija (AMD ili Nvidia driveri predinstalirani), solidan izbor predinstaliranih aplikacija, službena podrška za flatpak, LTS izdanje, sustav spreman za rad s TenserFlowom i CUDA-om udaljen jednim klikom, između ostalog čine Pop!_OS jednom od najkvalitetnijih distribucija za korištenje (unatoč njenom smiješnom i pomalo čudnom imenu). Prošlo je točno mjesec dana kako koristim ovu zanimljivu distribuciju i moram priznati kako mi je vrijeme proletjelo. Naravno, ni Pop!_OS nije bez mane…

INSTALACIJA:

Kao što sam već ranije u tekstu spomenuo, postoje dvije verzije instalacijskog medija koji su prilagođeni za tri najpopularnija proizvođača grafičkih kartica (Nvidia, AMD i Intel). U mom slučaju, odabir je pao na verziju koja dolazi s predinstaliranim driverima za AMD i Intel. Laptop koji trenutno koristim ima Ryzen procesor i integriranu AMD grafičku karticu tako da nemam nikakvih briga.

Instalacijska slika “teška” je 2,25GB te pruža opciju Live image. Alternativna verzija s Nvidia driverima “teška” je čak 2,58G. Moguće ih je preuzeti isključivo preko službene web stranice direktnim skidanjem. Šteta što nema opcija i za P2P preuzimanje… Pokrećem Live image sa svog USB-a koji koristim za instalaciju i nemam zamjerki. Live image je brz i responzivan. “Tap to click” je već uključen što je zgodan i koristan detalj. Odmah se primjećuje prekrasna tema koja dolazi s Pop!_OS-om.

Instaler izgleda fantastično. Tema i animacije su neobične, prelijepe i stvarno ugodne oku. Ugodno sam iznenađen i uživam u svakom trenutku. Nema zastajkivanja i sve funkcionira besprijekorno. Odlučio sam se na automatsko formatiranje koje stvara root, swap i recovery particiju. Instalacija je trajala pune 4min i 12 sec. Nije loše! Root je automatski formatiran kao Ext4.

Ugodno me iznenadila i recovery particija jer je nisam vidio kod mnogo distribucija a može biti od velike koristi “prosječnom” korisniku. Kriptiranje diska udaljeno je dva koraka. Ponovno te prekrasne animacije – svaka čast! Najveća mana je manjak Secure boota (shim) stoga ga je potrebno isključiti u BIOS-u/UEFI-u prije same instalacije.

Nadam se kako će u budućnosti dodati i opciju minimalne instalacije kao što to rade neki drugi Ubuntoidi…

Ocjena = 9/10.

PRVI DOJMOVI:

Pokrećem novoinstalirani OS i dočekuje me prozor dobrodošlice u kojem se može odabrati layout tipkovnice, spojiti na Wifi, isključiti određene postavke privatnosti (poput lokacije), vremenska zona, korisničko ime i lozinka. Stoga, mogu zaključiti kako je to normalna stvar za većinu distribucija koje koriste GNOME DE i moram priznati kako mi se sviđa taj dodatak/fini detalj.

Prvo primjećujem prekrasnu temu – tamno siva s dozom narančaste za određene selektirane dijelove sučelja. Ponegdje se pojavljuje i tirkizna boja (ispričavam se mudrijem spolu jer je meni to tirkizna boja a znam da upravo ta nijansa može imati deset drukčijih naziva 😛 ). U postavkama postoji opcija za odabir između tamnog i svijetlog načina prikaza sučelja (dark and white theme) – odabirem tamnu jer mi je ugodnija i lakša oku za rad u noćnim satima.

Potrebno je naglasiti kako postoji dodatni meni na radnoj traci gdje možete dodatno mijenjati određene postavke “Pop Shella” (nadograđeni GNOME Shell koji je proširen s određenim ekstenzijama gdje možete, između ostalog, pronaći i fantastični Auto-tiling). Ako se netko tko koristi isključivo windows managere poput i3 želi prebaciti na puni DE, onda će uživati u Pop Shellu. 😀

Fractional scaling je tu i sve funkcionira. Također, nalazim i HiDPI daemon koji super odrađuje svoj posao jer je Pop!_OS ipak primarno na X.Org-u a pokretanje u Wayland protokolu nudi kao dodatnu opciju (jednako kao i Ubuntu).

Količina predinstaliranih aplikacija je OK. Više manje sve što koristim svakodnevno. Ostatak sam uredno izbrisao (većinom su to dodatne GNOME aplikacije).

Ocjena = 9.5/10.

SVAKODNEVNO KORIŠTENJE:

Spajam se na internet i ulazim u Pop!_Shop koji izgleda odlično (suradnja s elementaryos timom). Odmah mi iskače prozorčić te me upozorava da imam nova ažuriranja. Pritišćem Update i čekam. Sustav se ažurira bez problema i ponovno ga pokrećem (za svaki slučaj). Pop!_Shop je korak naprijed u odnosu na GNOME Software; ugodniji je oku, brži, pregledniji i stabilniji.

Ponovno sam na GNOME-u a to znači obvezno instaliranje GNOME Tweaks aplikacije i omogućavanje dodatnih ekstenzija kako bi “običan puk” mogao koristiti moje računalo. Napominjem kako ovo računalo trenutno dijelim s ostalim ukućanima dok se cijene prijenosnika ne stabiliziraju (eh taj prokleti COVID-19). Osobno mogu koristiti GNOME kao što su to developeri zamislili bez ikakvih ekstenzija ali ne želim “mučiti” ostale ukućane – dobri smo si. 🙂

Dash to dock je jedino što mi treba jer sve ostale ekstenzije koje trebam dolaze pridodane unutar samog Pop Shella – svaka čast. Minimize i maximize tipke s lakoćom omogućavam u GNOME Tweaks i ponovno se pitam: pa kako ne mogu ovo integrirati u standardni meni s postavkama? E da, mogu odmah staviti ikonice na Desktop! Očito netko u System76 sluša primjedbe i prijedloge svojih korisnika. Ulazim u GNOME postavke i vidim Firmware i OS Upgrade – sviđa mi se.

Auto-tiling dodatak je fantastičan. Ako ste se ikad pitali kako bi bilo koristiti isključivo windows manager, ovo je slično (djelomično 😀 ). Vjerojatno najbolja stvar po kojoj se Pop!_OS razlikuje od ostalih distribucija a podsjeća na MS Windows je Power Management. Power Management je dodatak koji nam omogućava odabir između Battery life, Balanced ili High performance načina rada računala i moram priznati kako funkcionira besprijekorno – kao i na Windowsu. Tu je još jedna aplikacija razvijena “unutar kuće” a to je USB Flasher – aplikacija za “prženje” instalacijskih slika na flash diskove. Nisam imao nikakvih problema s njom a podsjeća me na bržu verziju Etchera – odlično.

WiFi je uredno prepoznat a i Bluetooth radi bez problema s mojim bežičnim slušalicama. “Night Light” (smanjenje plavog pozadinskog svjetla) funkcionira. Fn tipke većinom rade. Ponekad nakon buđenja iz standbya ne reagiraju. Nakon ponovnog pokretanja problem nestane – zanimljivo. Umjesto GRUB-a dolazi predinstaliran systemd-boot (bivši gummiboot).

Nakon svježeg starta System Monitor mi pokazuje solidnih 959MB zauzete RAM memorije od 5.9GB (2GB su rezervirane za integriranu grafičku karticu Vega 8). Bolje od Fedore i lošije od Solusa. Trajanje baterije je bolje nego kod Solusa (osjetno lošije nego kod Archa i Fedore). Stoga instaliram TLP i mijenjam neke opcije ručno u postavkama. Zatim odabirem Battery life način rada u Pop Shellu i palim PowerTOP koji pokazuje potrošnju od 4.04W s uključenim WiFi-em i jačinom zaslona na 10%. Lošije od ranije testiranih distribucija ali i dalje zadovoljavajuće. Vrijeme podizanja sustava moglo bi biti bolje. Nakon što sam isključio nekolicinu procesa koji su držati prosjek od 22 sekunde za boot up nakon instalacije, spustio sam vrijeme podizanja na 12 sekundi što je i dalje relativno sporo (možda sam samo naviknuo na lagani Arch?).

Predinstalirane aplikacije su OK. Sve osim audio i video playera… Predinstaliran dolazi Videos kojem u opisu piše kako je to standardni GNOME player (pretpostavljam kako je to preimenovani Totem). Priznajem kako je to jedna od aplikacija koje ne mogu podnijeti i odmah je “šutiram” u zaborav a na njeno mjesto instaliram Celluloide (koji bi trebao biti novi defaultni GNOME player?). Instaliram i Rhythmbox jer sam na njega naviknuo. E da, predinstalirani Vim mijenjam za Nano (ispričavam se obožavateljima ali nemam viška vremena a ni volje za svladati Vim. Radije bih se uhvatio u koštac s kvantnom fizikom 😉 ).

Odmah se bacam na rad te otvaram LibreOffice Writer. Nikad brže otvaranje aplikacije…. wow. Munjevito brzo, gotovo pa trenutačno – svaka čast. Najčešće mi upravo neki od programa iz LibreOffice paketa znaju otezati s otvaranjem i do 20 sekundi (na većini distribucija koje sam isprobao pa čak i na gotovo savršenom Archu)…

Instalacija određenih programa u Pop!_Shopu po defaultu ide prvo na flatpak verziju pa tek onda na .deb verziju. Nisam previše komplicirao pa sam pritisnuo odmah Install tako da sam završio s više flatpakova od planiranoga ali nema veze. Osobno nemam ništa protiv flatpakova i priznajem kako mi se sviđa koncept. Može li bolje? Naravno da može (i ne, Snap ne može). 😉

Pop!_OS leti na mom hardveru te uredno prepoznaje moja dva mobilna telefona (Android) i jedan stari iPhone. Nisam imao nikakvih problema ni sa Steamom te su mi sve igre koje sam probao funkcionirale bez problema.

Primjećujem kako je Firefox osjetno brži, vjerojatno zbog nove verzije koja ima WebRender uključen po defaultu. Sada je moguće prisilno uključiti punu hardversku akceleraciju čak i u X11 (X.Org) a ne samo u Waylandu. Kad smo već kod toga, ranije u tekstu sam već spomenuo kako je primaran X.Org a to donosi i neke potencijalne probleme sa sobom. Screen tearing je i dalje tu, prisutan i ometa me u gledanju Justice Leaguea od Zack Snydera (tzv. Snyder Cut). Pomalo ironično kako su od prosječnog filma napravili relativno odličan (mrvicu predug) film s mogućim nastavcima, a još uvijek ne mogu riješiti taj prokleto dosadni screen tearing nakon toliko godina… ali dobro. Valjda će i Pop!_OS uskoro na Wayland.

Moguće je svakodnevno koristiti OS bez da uopće uđete u Terminal što je veliki plus za nove korisnike koji nisu dovoljno iskusni s tipkanjem naredbi.

Elektronička osobna iskaznica funkcionira bez problema a i službeni softver relativno dobro podržava Pop!_OS (ipak je baziran na Ubuntuu). Instalirao sam ga s Eddy aplikacijom koja dolazi predinstalirana.

Ocjena = 8/10.

NADOGRADNJE I STABILNOST:

Pop!_Shop je ugodno iznenađenje (kao što sam spomenuo ranije u tekstu) i nisam imao nekih većih problema s njim. Nekoliko puta mi je iskočila obavijest kako postoje nove nadogradnje a u Pop!_Shopu ih ne bi bilo. Zažmirit ću na to jer je brz, fluidan i odmah su integrirani flatpakovi s Flathuba što je veliki plus (za određene korisnike i distribucije). Smatram kako bi ovo trebao biti primarni Softver centar za sve GNOME distribucije jer je puno bolji od trenutačnog.

O APT-u (upravitelj paketa – package manager) nemam što reći. Jedan od boljih upravitelja paketa uopće, stoga nije čudno kako ga koristi većina distribucija baziranih na Debianu (odnosno na Ubuntuu). Relativno brz, stabilan i s pregršt dodatnih opcija. Nisam imao nikakvih problema s njim a valja napomenuti kako sam isključivo koristio apt naredbu umjesto apt-get (primjer: sudo apt update && sudo apt upgrade za ažuriranje repozitorija i nadogradnju paketa).

Pop!_OS mi se pokazao dovoljno stabilan za svakodnevno korištenje iako sam imao nekoliko slučajeva kada bi me dočekao crni ekran nakon pokretanja računala (jedino rješenje bio je hard reboot). Također, imao sam sličan problem kao i na Solusu gdje bi mi ponekad sustav “zapeo” prilikom gašenja. Našao sam krivca preko systemd-analyze naredbe i uspješno sam ga maskirao preko systemctl mask naredbe (spriječio pokretanje tog procesa).

Ocjena = 8.5/10.

PROBLEMI TIJEKOM KORIŠTENJA:

Prvi problem: regionalne postavke. Nema Hrvatske… Važno je napomenuti kako sam kao primarni jezik OS-a odabrao US engleski (možda je u tome problem?). Svejedno, ovaj problem nisam imao s drugim distribucijama. Rješenje: odabrao sam Njemačku kao regiju zbog sličnog formata (nitko od ukućana nije primijetio tako da mi drugo, konkretnije rješenje, nije trebalo).

Hot Corner nije radio na samo približavanje miša nego je bilo potrebno pritisnuti Activities… Da moram odabrati najdraži dio GNOME 3 DE-a onda bi to bio upravo Hot Corner, tako da možete zamisliti koliko me ovo “kopkalo”. Rješenje: uz pomoć Gnome Tweaksa sam uspješno omogućio Activities Overview Hot Corner.

Touch gestures s četiri prsta za brzu izmjenu Workplacea ne funkcionira (na Fedori radi bez problema). Stvarno šteta.

Temu koja se pojavljuje kroz cijeli OS sam ranije u tekstu hvalio ali nije ni ona savršena. U dosta slučajeva sam primijetio kako se neki tekst ne vidi dobro zbog određene boje, kako u tamnom tako i u svijetlom načinu rada. Šteta jer mi se tema baš sviđa i volio bih kada bi to developeri ispravili (postoji nekoliko bug reportova).

Keyboard shortcut za zaključavanje zaslona ne radi i nisam uspio pronaći razlog zašto, iako svi ostali shortcuti rade bez problema – zanimljivo.

Svaki put kada pokrenem računalo pojavi mi se greška s EID programom koji je potreban za korištenje elektroničke osobne iskaznice (kao što vidite na slici ispod) iako sami program radi bez ikakvih problema.

Screen tearing je još uvijek tu… Možda umišljam ali viđam ga češće nego na Solusu. Također, ventilatori se često pale iako ne opterećujem prijenosnik. To se događa čak i kada on “životari” bez ikakvog posla. Nisam se previše trudio pronaći uzrok problema zbog manjka slobodnog vremena. 🙁

Najveći problem s kojim sam se susreo bio je izostanak zvuka nakon jedne od nadogradnji. Primijetio sam to nakon što sam ponovno pokrenuo sustav. U GNOME postavkama mi je pisalo kako je odabran Dummy Output kao izlaz (umjesto mojih zvučnika) – stvarno čudno i priznajem kako se s ovim nisam prije susreo. Pokušao sam ponovno pokrenuti alsu i pulseaudio no to nije upalilo. Zatim sam ih ponovno instalirao – nema učinka. Pokušao sam mijenjati neke od postavki u /etc/modprobe.d/alsa-base.conf jer ipak koristim poznati snd-hda-intel driver (nisam znao da je toliko problematičan kod nekih distribucija do sada).

Pokušao sam čak i blacklistati određene module ali ni to nije pomoglo. Rješenje: dodao sam pulseaudio -k u ~/.profile kako bi mi se ta naredba izvršila svaki put prilikom podizanja sustava… Sada sam malo pametniji iako je ovo samo zakrpa za problem. 🙂

Problemi koje sam susreo i na ostalim distribucijama: prilikom svakodnevnog rada u nekoliko aplikacija primijetio sam kako se sustav zna zamrznuti na dvije-tri sekunde nakon čega sve funkcionira normalno. Ovo mi se dogodilo 3-4 puta tjedno i nisam uspio pronaći uzrok. Jačina osvjetljenja zaslona padne na minimum nakon što prijenosnik stavim puniti… čudno.
Jedini problem što se tiče mog hardvera bio je vezan za audio. Zvuk mi je ili 100% ili 0… nema između (postepeno pojačavanje ili smanjivanje). Nisam još uspio pronaći rješenje na svim distribucijama koje sam koristio, tako da to nije Pop!_OS-ov problem.

Ocjena = 5/10.

ZAKLJUČAK:

Pop!_OS mi je ostavio odličan dojam, unatoč problemima s kojima sam se susreo. Vidi se kako je System76 jedna ozbiljna tvrtka s vizijom i resursima potrebnim za daljnje usavršavanje ovog OS-a. Pop!_OS je sve popularnija distribucija i sada vidim zašto. Jedinstven vizualni identitet, dobre defaultne postavke, brzina, pregršt korisnih dodataka i malo nedostataka čine je veoma primamljivom distribucijom, posebice za nove korisnike.

Iako je bazirana na Ubuntuu, postoji dosta različitosti zbog kojih je upravo ova distribucija “ispravljena/prava verzija Ubuntua” (odnosno Ubuntu kakav bi trebao biti) a ne samo običan skin. Neke od njih su: odličan instaler, odličan Pop!_Shop, flatpak umjesto ozloglašenih snapova, fantastični Pop Shell i dodatci koji dolaze s njim (Auto-tiling, Power Manager, HiDPI,…), manje aplikacija i paketa OOB (relativno manje bloatwarea), dvije verzije instalacijskog medija (velika prednost za gejmere i vlasnike Nvidia grafičkih kartica), bolja hardverska kompatibilnost za određeni hardver (System76 proizvodi svoja računala na kojima se bolje vrti Pop!_OS – logično), recovery particija, itd…

Uz sve to, Pop!_OS djeluje ispoliraniji i stabilniji te drži do Vaše privatnosti za razliku od Ubuntua. Ne prikuplja nikakve podatke o hardveru i ne komunicira s trećim stranama (na Ubuntuu se to može isključiti u Privacy -> Diagnostics settings). Pop!_OS ima i vlastiti PPA već dodan u kojem Vam olakšava instalaciju određenih aplikacija poput Android Studija i TenserFlowa. Iskreno, smatram kako je Pop!_OS odličan kandidat za primarni OS. Što Vi kažete?

ZAVRŠNA OCJENA = 8/10.

Pozivam Vas da mi se pridružite i na mom idućem “distrohop” putovanju gdje ću Vam pokušati približiti svoje iskustvo korištenja Debian distribucije. Vidimo se!