Prvi pogled na openSUSE 12.1
Već duže vremena izbjegavam prelazak na GNOME Shell, jednostavno mi se nije svidjelo ono što sam vidio po screenshotovima, video zapisima sa YouTubea, reakcije korisnika su bile uglavnom loše, recenzije također. Zapeo sam na Ubuntuu 11.04.
Ipak, treba pratiti tehnologiju, ići naprijed, prihvaćati nove stvari. Trebalo je odabrati distribuciju, a odluka je brzo pala – openSUSE. Nekad je to bila moja distribucija izbora, a vidjet ćemo hoće li opet postati (u konkurenciji je još bila Fedora, Ubuntu/Mint nisam razmatrao jer sam htio isključivo GNOME Shell bez prilagodbi).
Preuzeo sam ISO presliku, i pokušao snimiti na USB pomoću alata koji standardno dolazi sa Ubuntuom. Iz nekog razloga nije htio učitati datoteku (USB stick je uredno prepoznat), pa sam se okrenuo drugom alatu iste namjene – ImageWriter. Obavio je posao za tren, pa restart, i ubrzo poznati zeleni artwork na ekranu.
Instalacija je prošla bezbolno i relativno brzo. Predamnom se našao GNOME Shell, zaista radikalan pomak od dobre stare dvojke. Panel ne prikazuje otvorene prozore, po defaultu ne prikazuje minimize i maximize, samo Close. Radna površina ne sadrži ikone, desni klik ne funkcionira. Ostao sam malo zapanjen, ali nije mi trebalo dugo da pohvatam osnove. Sve je radilo fluidno i bez zastajkivanja, a već kroz pola sata navikao sam se na novi raspored stvari i drugačiji način korištenja sučelja.
Bilo je vrijeme da krenem na posao. Prva stvar, instalacija nadogradnji. Naravno, neće ići, WiFi ne radi. lspci prepoznaje Broadcomov čipset, ali fale upravljački programi. Postajem root u terminalu i upisujem:
/usr/sbin/install_bcm43xx_firmware
Stvar riješena, interneti su tu, možemo nastaviti. Pokrenuo sam nadogradnje, dio se preuzeo, tražilo me da se ponovo logiram. Opet pokrećem nadogradnje, ovog puta ih ima znatno više (ovdje su bili uključeni codeci, flash i dr.), potrajalo je nekih 6-7 minuta i zatražilo me restart kojeg sam nevoljko obavio.
Trebalo je provjeriti i ostale komponente prijenosnika (Lenovo U350). Cheese koji dolazi predinstalirano sa sustavom pokazao je da ugrađena kamera uredno radi. Za razliku od Ubuntua, ovdje tipkovničke kratice funkcioniraju: podešavanje glasnoće, svjetline ekrana, uključivanje/isključivanje WiFi-a i dr., što me ugodno iznenadilo. Kod Bluetootha sam naišao na probleme; uredno prepozna uređaje (HTC Wildfire S i LG GD510), ali odbija prebacivanje datoteka. Nisam siguran u čemu je problem, ali vjerujem da ću naći rješenje čim uposlim Google.
Na red je došla instalacija programa koji su mi potrebni. Za početak, treba dodati dodatne repozitorije (ima ih više i navest ću ih, iako osobno koristim samo Packman repozitorij – sadrži sve što bi mogao zatrebati).
Essentials i Multimedija (kodeci, multimedijske aplikacije)
zypper ar -f -n packman-essentials http://packman.inode.at/suse/openSUSE_12.1/Essentials packman-essentials
zypper ar -f -n packman-multimedia http://packman.inode.at/suse/openSUSE_12.1/Multimedia packman-multimedia
Packman (možda i jedini repozitorij koji ćete zatrebati, sadrži masu aplikacija). Samo u terminal ukucajte sljedeće:
zypper ar -f -n packman http://packman.inode.at/suse/openSUSE_12.1 packman
VLC Video LAN (najnovije verzije VLC video playera)
http://download.videolan.org/pub/vlc/SuSE/12.1
Upravljački programi za AMD/ATI grafičke kartice:
http://www2.ati.com/suse/11.2/
Upravljački programi za NVIDIA grafičke kartice:
ftp://download.nvidia.com/opensuse/12.1/
Mozilla (Firefox, Thunderbird, Seamonkey):
http://download.opensuse.org/repositories/mozilla/openSUSE_12.1/
LibreOffice Stable (stabilno izdanje LibreOffice uredskog paketa):
http://download.opensuse.org/repositories/LibreOffice:/Stable/openSUSE_12.1/
WINE (svježa izdanja WINE-a):
http://download.opensuse.org/repositories/Emulators:/Wine/openSUSE_12.1/
Java
http://download.opensuse.org/repositories/Java:/packages/openSUSE_12.1/
Upute za dodavanje novih repozitorija možete pronaći ovdje. Nakon što smo ovo riješili, možemo se pozabaviti instalacijom.
Pokrenuo sam YaST-ov modul Software Manager. Alat je podijeljen na tri dijela: s lijeve strane su kategorije, desno nazivi i brojčane oznake aplikacije, dok se dolje nalazi kratak opis uz najbitnije informacije poput veličine, licence i web stranice aplikacije. Jednostavno, pregledno, iako daleko od Canonicalovog Softwere Centrea.
Označio sam što trebam (dolje ću navesti najbitnije ako nekog zanima), kliknuo na Apply i pričekao da sustav povuče nekih 400 MB.
- Chromium (web preglednik)
- Clementine (audio svirač)
- DeadBeef + ekstenzije (audio svirač)
- F-Spot (preglednik fotografija)
- FileZilla (FTP klijent)
- GIMP ekstenzije (Save for Web i dr.)
- GParted (uređivanje particija)
- 7zip (kompresija i arhiviranje podataka)
- SMPlayer + teme (vrhunski video player)
- uGet (upravitelj preuzimanja datoteka s interneta)
- VLC (video player)
- WINE (aplikacija za izvršavanje MS Windows aplikacija)
- …
Ok, sad je sve što trebam instalirano i skoro sam pri kraju. Ostalo je riješiti neke iritante stvari po pitanju izgleda. Ovdje prvenstveno mislim na fontove, koji tradicionalno na ovoj distribuciji izgledaju ružno. Ali stvarno ružno i jednostavno vape za intervencijom. Internet je prepun rješenja, da vam skratim muke idemo ovako:
Uđite u terminal i postanite root (su). Upisujte komande redom:
cd /etc/zypp/repos.d/
wget http://download.opensuse.org/repositories/home:Lemonzest/RedHat_RHEL-6/home:Lemonzest.repo
zypper install freetype-freeworld
Za instalaciju Ubuntu fonta, upišite sljedeće komande:
wget http://font.ubuntu.com/download/ubuntu-font-family-0.80.zip
unzip ubuntu-font-family-0.80.zip
(kao root) mv ubuntu-font-family-0.80 /usr/share/fonts/
(kao root) /sbin/SuSEconfig
Instalirat ćemo još i MS fontove, postanite root i utipkajte:
zypper installfetchmsttfonts
Sada klik u gornji lijevi kut na Activities, upišite Advanced Settings i pokrenite alat. Prebacimo se na karticu Font, pod Hinting postavimo None, pod Antialiasing odaberemo Rgba. Ovdje možete izabrati željeni font (Droid Sans, Ubuntu ili dr.), veličinu i sl.
Još jedna stvar oko fontova, radi boljeg prikaza u Firefoxu otvoriti ćemo datoteku .fonts.conf putem jednog od uređivača teksta, u našem slučaju:
gedit ~/.fonts.conf
Zaljepite sljedeći kôd i snimite datoteku. Kako bi se postavke primijenile, potrebno je ponovo se ulogirati (ili još bolje, napraviti restart, da se jače primi).
Sada cijela stvar liči na nešto, ali još nešto mi je upalo u oko. GNOME Shell prikazuje prilično uvećane ikone, od kojih neke nisu skalabilne pa se doimaju zrnasto iliti pikselizirano. Kako bi ovo zaobišao, odlučio sam instalirati najdraži mi set ikona – Faenza. Možete ga preuzeti ovdje.
Instalacija je jednostavna: otpakirajte arhivu, putem terminala uđite u taj direktorij i kao root u terminal upišite:
./INSTALL
Ovo će pokrenuti instalacijsku skriptu koja će vam postaviti par pitanja (tipa koju distribuciju koristite i sl.) i smjestiti ikone u /usr/share/icons (što znači da će biti dostupne svim korisnicima sustava). Obrisati ih možete na sličan način, u terminal unesite:
./UNINSTALL
Ponovo pokrenimo Advanced Setting i pod Icon Theme odaberite Faenza. Iznova se logirajte na sustav i dočekati će vas nove, ljepše ikone.
Ovime smo završili, ispred sebe imam sustav spreman za korištenje. Kako će se pokazati, vrijeme će reći. Za ovo malo vremena korištenja nisam naišao na bugove, rušenja ili neke druge probleme. Trebat će nešto vremena da se priviknem u potpunosti na GNOME Shell, a tek nakon toga mogu suditi, za sada ostajem suzdržan.
Vjerujem da oko izbora distribucije nisam pogriješio, ipak smo stari znanci (u KDE izdanju, ovo mi je prvi ozbiljniji susret s openSUSE GNOME inačicom – inače tradicionalno se koristi u Enterprise izdanjima SUSE Linuxa, pa ću im vjerovati da znaju što rade).
Distribucija iza sebe ima veliku i pedantnu ekipu koja mnogo pridonosi zajednici, podrška je uglavnom dobra, a samo jedan vanjski repozitorij (ovdje mislim na Packman) je potreban za popuniti ekran aplikacijama. Da ne spominjem YaST – centralno mjesto za podešavanje sustava, osobitost zelenog guštera.
Sve u svemu, promjena je uvijek dobro došla. A sad idem na forum ponovo se učlaniti u fan klub 😉
openSUSE 12.1, 32 bit
Kernel: 3.1.0-1.2-default
GNOME: 3.2.1
Lenovo U350
Procesor: Intel® CPU U2300 @ 1.20GHz × 2
Memorija: 2 GB DDR3
Grafika: Mobile Intel® GM45 Express Chipset x86/MMX/SSE2
HDD: 250 GB
Autor: Ivan Galgoci
Odličan review. Dosta će pomoći korisnicima jer si ostavio sve upute oko podešavanja.
( Mala opaska: Od Ubuntua 11.10 sve tipkovničke kratice na Lenovo U350 rade bez problema. Jedino što ne radi je HDMI audio ali mislim da to nigdje ne radi. 😉 )
eh da sam imao ovo kad sam prvi put instalirao suse. svaka cast!
Zanimljiv clanak, mada mi se opensuse vise svidja sa KDE okruzenjem (ipak im je to primarno okruzenje).
Dodatne repozitorije je ipak najlakse dodati iz yast-a u (Software repositories, pa onda add, community repositories)
🙂
Pozdrav i hvala na review-u.
Opensuse mi je vec godinama najomiljenija distribucija, samo me malo nerviraju fontovi, ali na svu srecu sve je lako podesivo. 🙂
Eee, da , jos jedna stvar, bolje je ne instalirati VLC , vec smplayer!
Vlc ima problema sa skrinsejverom.