Ubuntu 14.10 MATE: Ubuntu kakav je nekad bio

Službena objava novog Ubuntua 14.10 uzrokovala je i pravu “poplavu” ostalih izdanja. Ipak, jedno izdanje ostalo je po strani. Na Ubuntu 14.10 MATE gotovo nitko nije obratio pažnju.

 

Nedavno smo pisali o objavi novog Ubuntua 14.10. Premda ne donosi novitete već stavlja naglasak na nadogradnju aplikacija, ispravljanje bugova i poboljšanje stabilnosti, još uvijek potiče uzbuđenje vjernih korisnika. Službena objava uzrokovala je i pravu “poplavu” ostalih izdanja kao što su Kubuntu, Lubuntu, Ubuntu Studio, Ubuntu GNOME, Ubuntu Kylin, Xubuntu, Mythubuntu, Trisquel i sl. Ipak, jedno izdanje ostalo je po strani. Njegovu objavu nisu popratile “vruće” vijesti i vrišteći naslovi, a prišuljalo se tiho, bez pompe. Na Ubuntu 14.10 MATE gotovo nitko nije obratio pažnju.

Riječ je o neslužbenom projektu nastalom udruživanjem pojedinaca prethodno uključenih u razvoj MATE-a, Ubuntua i Debiana. Precizniji naziv bio bi Ubuntu MATE Remix, koji je stajao uz prvo beta izdanje, budući da se upravo radi o neslužbenom projektu od strane zajednice. Suosnivači Martin Wimpress i Alan Pope sa suradnicima žele stvoriti radno okruženje koje će biti stabilno, jednostavno, poznato i dostupno svima te vratiti period stabilnog razvoja prije uvođenja Unityja. Upravo njihovom zaslugom MATE radno okruženje ulazi u službene Debianove i Ubuntuove repozitorije. Konačan cilj je postati jedno od službenih Ubuntu izdanja.

 

 

Čemu toliki napori? Je li MATE uopće vrijedan toga? Poznato je da je nastao tijekom 2011. godine iz otpora protiv uvođenja GNOME 3 Shella, želeći očuvati tradicionalni pristup i logiku korištenja radnog okruženja, tj. GNOME 2 kontinuitet. No, kakva je njegova daljnja sudbina? Hoće li završiti na potpunoj margini i zaboravu poput, primjerice, Trinityja?

Na službenim stranicama projekta možemo pronaći osnovne informacije, pogledati promotivni video i preuzeti najnovije izdanje. Iso slika “teži” nevelikih 990 MB, te je idealna za pokretanje s live USB sticka. Testni laptop ima 2 GB radne memorije i Pentium dual core T2300 procesor.

 

 

 

Sav hardver je uredno prepoznat, što znači da nema nikakvih prepreka instalaciji. Iako je za spajanje na Internet dovoljan tek klik na ikonu na panelu, za svaki slučaj je potrebno imati kabel u pričuvi. Koraci instalacije su već dobro poznati, no – kao i svaki put – potrebno je obratiti dodatnu pažnju pri odabiru i pripremi particija.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Instalacija je trajala tek desetak minuta i zauzela 3 GB prostora na disku. Prilikom prvog pokretanja prikazuje se atraktivan GRUB izbornik i vrlo lijep Plymouth splash. Već ovdje je vidljivo da su pažnju posvetili detaljima, što izgleda obećavajuće.

 

 

 

 

Postavke mreže su prethodno spremljene, a internetska veza već aktivna. Međutim, odmah nakon prikaza desktopa iskočile su obavijesti o mogućnostima instalacije dodatnih jezičnih paketa i sigurnosnih nadogradnji. Budući da sam Ubuntu MATE preuzeo odmah nakon objave, nadogradnji gotovo da nije ni bilo.

 

 

 

Prvi doživljaj nove radne površine je naprosto nevjerojatan! Dvije alatne trake, stari Menu Bar, pastelne boje, poznati font… Lijep je osjećaj ponovno oživjeti GNOME 2 koji nam je svima ostao u sjećanju. Ipak, to ne znači da su njegov izgled, funkcionalnosti i tehničke mogućnosti zastarjele. Pred nama je trenutno aktualan MATE 1.8 s najnovijim prilagođenim Ambiant temama i Radiance ikonama koje se odlično uklapaju u tamnije okruženje.

 

 

 

 

Jednostavnim pregledom menija vidljivo je da sadrži standardne alate koji dolaze s MATE okruženjem. Uz to, predinstaliran je i čitav LibreOffice 4.3 paket, Shotwell, Simple Scan, Firefox 33, HexChat, Pidgin, Thunderbird, Transmission, Brasero, Cheese, Rhytmbox, Caja 1.8.2 i dr.

Centralno mjesto zaduženo za podešavanje sustava u pravilu je Control Center. Osvježen je novim ikonama i nudi odličnu razinu funkcionalnosti.

 

 

 

Alat zadužen za upravljanje programima i paketima je Ubuntu Software Center. Sjećamo se da je doživio brojna poboljšanja tijekom posljednjih nekoliko izdanja. Osvježenog izgleda, atraktivnih ikona, razrađenim kategorijama, pa čak i odjeljaka s istaknutim najnovijim i najpopularnijim programima u mnogočemu olakšava snalaženje novim korisnicima. Prisutna je i vrlo korisna mogućnost “Sync between computers” koja sinkronizira instalirane programe i olakšava posao. Međutim, i dalje se radi o prilično glomaznom komadu softvera koji stvara jednaku količinu problema kao što ih rješava. Primjerice, za instalaciju i uklanjanje većeg broja paketa potrebno je kliknuti na svaki od njih pojedinačno, što je teško zbog čestog zamrzavanja. Isto tako, ne rješava najvažniji problem prilikom instalacije paketa: problem zavisnosti. Stoga mi se čini nefikasnim svako malo pokretati ovako složen alat.

 

 

 

Srećom, tu je dobri stari Synaptic… Synaptic? Gdje je uopće Synaptic??? Jednostavno ga NEMA! Isto tako, nema ni Gdebi paketnog instalera. Srećom, jednostavno se mogu instalirati iz repoa. Zamišljeno je da Ubuntu Software Center zaista postane centralno mjesto za upravljanje paketima. Tako se za jednostavnu instalaciju .deb paketa pokreće čitav Software Center uz prigodnu dozu zastajkivanja i zamrzavanja.

Synaptic i Gdebi možda nisu dovoljno vizualno privlačni i atraktivni, no ipak ne predstavljaju nikakvu prepreku za korištenje. Sumnjam da će ih u bliskoj budućnosti moći zamijeniti spoj šarene web-trgovine i okljaštrenog upravitelja paketima.

Software & Updates brine za vrstu nadogradnji, repozitorije i koliko često će se oni provjeravati. Ipak, mogućnost koja je ovdje “zalutala” je “Additional Drivers”, budući da se ista već nalazi unutar Menu Bara i Control Centera. Software Updater brine za ažuriranje i nadogradnju sustava.

 

 

 

Moćan i koristan predinstaliran alat za fino podešenje sustava je Dconf Editor. Radi se o forku Gconf-a prilagođenog MATE-u, a stariji korisnici ga dobro poznaju. Korisne opcije, poput prikaza ikona i smeća na radnoj površini, vjerujem da su svima potrebne, mogu se uključiti upravo ovdje:

Dconf-editor -> org -> gnome -> desktop -> background -> show-desktop-icons

Dconf-editor -> org -> mate -> caja -> desktop -> trash-icon-visible

 

 

 

Daljnjom potragom uočljivo je da Ubuntu MATE ne dolazi s alatima za upravljanje diskovima i particijama, poput, primjerice, Gparteda. Isto tako, nedostaje i jednostavan alat za formatiranje USB stickova. Podsjetimo, Gparted je gotovo sastavni dio GNOME 2 okruženja. Desnim klikom miša na ikonu montiranog sticka bila je dostupna opcija “Format”. S druge strane, Mint razvojni tim je implementirao vlastite alate za formatiranje prijenosnih diskova, kao upravljanje particijama (automatsko montiranje, promjena veličine, formatiranje i sl.). Svim korisnicima, bez obzira na iskustvo i distribuciju koju koriste, preporučuje se poznavanje dd naredbe i fstab tablica. Dodatno znanje uvijek je potrebno u nedostatku grafičkog sučelja ili iznenadne nevolje.

Detalj koji me najviše zbunjivao tijekom korištenja jest nedostatak funkcionalnijeg menija. Iako MATE prati tradicionalnu logiku korištenja radnog okruženja, to ga ne čini zastarjelim. Upravo stoga što nudi visoku razinu produktivnosti i prilagodljivosti, jednostavan Main Menu ili Menu Bar teško može zadovoljiti zahtjeve suvremenih korisnika. Smatram da nema nikakve potrebe za njegovim uklanjanjem – baš naprotiv – no, došlo je vrijeme za njegovu smjenu u korist neke kvalitetnije alternative. Diljem Interneta postoje brojne upute za instalaciju Xfce-ovog Whisker menija, Pantheonovog Slingshota ili izvrsnog MintMenija rađenog baš za MATE. Očito je da alternative postoje, no šteta je što nisu ponuđene.

 

 

 

Još jedan potencijalan nedostatak mogao bi biti način podešavanja virtualnih radnih površina. Za to se brine jednostavan dodatak na alatnoj traci. Virtualne radne površine su jedna od važnijih stvari svakog okruženja, stoga bi bilo prikladnije tu opciju naći u Control Panelu.

 

 

 

Opcija tiling windows automatski je uključena. Radi se o promjeni veličine prozora kada se povuče do rubova ekrana. Korisno za rad u nekoliko prozora istodobno bez nepotrebnog prekidanja rada. Dodatan efekt stvara i sjena ispod rubova (compositing). Obje opcije po želji je moguće uključiti ili isključiti u Control Panel -> Window Preferences. Dodatnih efekata nema, budući da Compiz nije instaliran, iako se nalazi u repozitorijima.

 

 

 

ZAKLJUČAK

 

Nakon nekoliko dana intenzivnog korištenja, jednostavno sam oduševljen jednostavnošću i lakoćom korištenja Ubuntu 14.10 MATE izdanja. Zadana tema je vrlo ugodna za rad, zbog čega nema ni potrebe za promjenom. Bogatstvo i raznolikost Ambience tema nudi ponešto za svakoga.

Za pokretanje je potrebno četrdesetak sekundi, što ne čudi jer ni Ubuntu niti njegovi derivati nikada nisu bili prvaci startupa. S druge strane, za gašenje je potrebno samo sedam sekundi, što je iznenađujuće, budući da se radi o “punokrvnom” sustavu. Početno zauzeće radne memorije se kreće 175-180 MB, što je vrlo štedljivo. Pri većim opterećenjima ono ne prelazi 800 MB, dok je rad procesora vrlo ujednačen. Kodeci, zvuk i Flash rade besprijekorno, a tijekom korištenja nisam primijetio nikakve probleme u radu.

 

 

 

MATE okruženje prvenstveni naglasak stavlja na intuitivno korištenje, produktivnost i brzu prilagodbu potrebama korisnika. Opcije za podešavanje su vrlo jasne, jednostavne i lako dostupne. Funkcionalni nedostatci poput suvremenijeg i bogatijeg menija, kvalitetnog upravitelja paketa, alata za rad s diskovima i particijama ili Compiz efekata vrlo se lako prevladaju, mada kod početnika mogu stvoriti pogrešan dojam kako se radi o limitiranom radnom okruženju.

U današnje vrijeme, sve poznatije i utjecajnije Unix/Linux distribucije nude MATE okruženje. Ipak, bez pretjerivanja se može zaključiti kako je Ubuntu 14.10 MATE najljepše izdanje te vrste trenutno dostupno! Odlična vizualna dotjeranost, stabilnost, štedljivost na resursima i jednostavnost korištenja njegove su najveće prednosti. MATE je predugo smatran “ružnim pačetom” i zanemarivan u korist suvremenijih i atraktivnijih okruženja, što je dovelo do postupnog zaostajanja u razvoju. Razvojni tim je očito planirao vizualno atraktivno, ali poprilično suzdržano izdanje čime se vjerojatno želi ispitati mišljenje zajednice i odrediti ciljana publika. Tek je potrebno odrediti hoće li MATE u ovom obliku ostati tek sentimentalna uspomena starijim korisnicima na GNOME 2 ili će krenuti vlastitom stazom nudeći još jedno desktop iskustvo.

Ovim izdanjem Ubuntu je bez dvojbe postao bogatiji za još jedan “okus” i korisnicima omogućio doživljaj koji je nekad samo njemu bio svojstven. MATE je dobio snažan poticaj suvremenijem razvoju i ponovnu mogućnost da zabljesne. Unatoč početnim nedostacima, Ubuntu 14.10 MATE je hrabar projekt koji mnogo obećava. Svi mu iskreno poželimo da postane priznat i uđe u službena izdanja!

 

 

Izvor: ubuntu-mate.org

Ubuntu 14.10 MATE: Ubuntu kakav je nekad bio, 5.0 out of 5 based on 17 ratings